REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] M 5

Poslovni broj: Us I-1227/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Markoja d. o. o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 10585552225, zastupan po opunomoćenicima Sanji Tafra i Borni Tafra, odvjetnicima u Zagrebu, Gundulićeva 23, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-05/24-26/264, URBROJ: 531-03-4-2-24-3 od 4. srpnja 2024., te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine da nadoknadi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (dvije tisuće i pet stotina eura), PDV uključen, u roku od 60 (šezdeset) dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Krk, KLASA: UP/I-361-03/23-12/1, URBROJ: 2170-03-04/1-23-4 od 27. rujna 2023., odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zahtjevnu zgradu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-361-05/24-26/264, URBROJ: 531-03-4- 2-24-3 od 4. srpnja 2024., točkom 1. poništio rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Krk, KLASA: UP/I-361-03/23-12/1, URBROJ: 2170-03-04/1-23-4 od 27. rujna 2023., o odbijanju zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanja, dok je točkom 2. odbacio zahtjev tužitelja za donošenje rješenja o izvedenom stanju za zahtjevnu zgradu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da da je u ovom predmetu Upravni Sud u Rijeci prethodno donio pravomoćnu presudu posl. br. Us I-383/2024 od 7. lipnja 2024., a kojom je poništio prethodno rješenje tuženika KLASA: UP/II-361-05/23-26/473, URBROJ: 531-03-4-2-23-3 od 27. prosinca 2023. i vratio predmet na ponovni postupak kod tuženika. U ponovljenom postupku, tuženik da donosi novo drugostupanjsko Rješenje, ali da ponovno odlučuje na isti način – poništava Prvostupanjsko Rješenje, te odbacuje zahtjev tužitelja kao nepravodoban. Tužitelj prvenstveno želi istaknuti kako je tuženik ponovno izrijekom postupio suprotno vlastitoj upravnoj praksi, budući da je u pobijanom drugostupanjskom rješenju zauzeo mišljenje koje je izravno u suprotnosti sa mišljenjem tuženika u rješenju od 14. veljače 2023., KLASA: UP/II-361-05/22-26/594, URBROJ: 531-07-1-4-1/4-23-4, u kojem da je odlučivao u identičnom činjeničnom stanju kao i u ovom predmetu. Rješavajući po žalbi u tom usporednom predmetu, tuženik da je istaknuo slijedeće mišljenje na okolnost pravodobnosti zahtjeva: „Slijedom navedenog, s obzirom da je podnositeljica zahtjeva predala zahtjev za donošenja rješenje o izvedenom stanju 29.6.2018. godine Upravnom odjelu u Gospiću, mišljenje je ovog tijela da je isti predan pravodobno te da je pogrešno prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je zahtjev predan 29.08.2022.“. Upravo zbog takvog upravno-pravnog mišljenja tuženika kao nadležnog drugostupanjskog tijela, prvostupanjsko tijelo da je u ovom predmetu odlučilo kako je zahtjev tužitelja pravodoban, bez obzira što je isti prvotno bio predan nenadležnom tijelu ili što je naknadno dostavljena dokumentacija. Prvostupanjsko tijelo da je u skladu sa takvim mišljenjem tuženika, u cijelosti provelo postupak i meritorno odlučilo po zahtjevu tužitelja, no tuženik ponovno odlučuje potpuno suprotno od vlastite upravne prakse. Tuženik da niti u novom drugostupanjskom rješenju ne daje nikakve razloge niti obrazlaže zbog čega je sada u ovom postupku zauzeo drugačije pravno shvaćanje u činjenično istovjetnim slučajevima. Tužitelj smatra kako takva bitna nedosljednost u odlučivanju tuženika u istovrsnim slučajevima može opravdano ukazivati na povredu zakona i ustavnih prava tužitelja na pravično suđenje, kao i načela dobrog upravljanja, te da se takvim postupanjem narušava vladavina prava, budući da državno javno tijelo odlučuje različito u istim stvarima i na taj način se uvodi potpuna pravna nesigurnost u postupanje nadležnih državnih tijela. Ustavna načela i temeljne odredbe Ustava moraju odnositi na odgovarajući način na sva nadležna državna tijela koja primjenjuju zakone i donose odluke koje se tiču građana i njihovih prava. Uzimajući navedeno u obzir poziva se na odluku Ustavnog suda u odluci Broj: U-III/3759/2018 od 12. prosinca 2019. i odluku broj: UIII/350/2007 od 9. ožujka 2011. U ovom predmetu, a prema mišljenju tužitelja, da se ne može raditi o „izmjeni“ zahtjeva na način kako to tumači tuženik, odnosno zaključak tuženika da se u ovom predmetu radi o podnošenju novog zahtjeva za ozakonjenje neke druge nekretnine, a ne one navedene u podnesenom zahtjevu. Izmjena zahtjeva u skladu sa sudskom praksom na koju se poziva tuženik, da bi značila da tužitelj tokom postupka mijenja ili česticu ili katastarsku općinu za koju se traži donošenje rješenja o ozakonjenju građevine, pa da bi u takvom slučaju to moglo rezultirati ozakonjenjem neke potpuno druge građevine od one za koju je prvotno predan zahtjev. Samim time, u ovom predmetu da zahtjev tužitelja nije mijenjan na način da se eventualno proširio ili izmijenio da glasi na neke druge nekretnine koje nisu bile predmetom prvotnog zahtjeva, jer da bi to logički zahtijevalo da su u zahtjevu već bile upisane čestice ili naziv katastarske općine što u ovom predmetu nije slučaj. Također želi istaknuti kako u slučaju podnošenja nepotpunog podneska, službena osoba dužna je u skladu s odredbom članka 73. ZUP-a, donijeti službeni zaključak kojim bi se naložilo tužitelju da dopuni u određenom roku podneseni zahtjev, te istovremeno upozoriti tužitelja na eventualne posljedice nepostupanja po takvom Zaključku, a ovom predmetu prvostupanjsko tijelo, odnosno službena osoba da nije donijela takav Zaključak, stoga da bi bilo suprotno odredbi navedenog članka da tužitelj sada trpi posljedice zbog nepostupanja nadležnog tijela. Budući da Ličko-Senjska županija nije poduzimala radnje gotovo 5 godina, te da je tek 1. ožujka 2023. dostavila cijeli predmet na postupanje nadležnom tijelu, da je tužitelju onemogućeno i podnošenje zahtjeva za povrat u prijašnje stanje u zakonskom roku. Nepostupanje ili pogrešno postupanje državnih tijela da ne može ići na štetu stranke koja je predala zahtjev i pokrenula upravni postupak, a što da je potvrđeno i pravnim stajalištima Visokog upravnog suda u Presudi Usž-1174/15, Ustavnog suda u odluci broj: U-III-4613/08, kao i Europskog suda za ljudska prava (primjerice Presuda od 13. prosinca 2007., zahtjev broj: 32457/05, G. protiv H.), a neznanje i neukost stranke ne smiju biti na štetu njezinih prava (tako i Visoki upravni sud u Presudi Usž-2022/15 od 11.11.2015.). U odnosu na sam meritum spora, tužitelj se radi meritornog odlučivanja u ovom predmetu, poziva na sve razloge navedene u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, te predlaže da se poništi rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 17. veljače 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. Opunomoćenik tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Odredbom članka 10. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: Zakon) propisano je da se postupak za donošenje rješenja o izvedenom stanju pokreće na zahtjev stranke koji se predaje nadležnom upravnom tijelu (stavak 1.). Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se najkasnije 30. lipnja 2018. i nakon isteka toga dana ne može se više podnijeti (stavak 2.). Zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju podnesen nakon 30. lipnja 2018. odbacuje se rješenjem (stavak 3.).

10. Odredbom članka 40. stavak 2., Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), propisano je da kad se postupak pokreće na zahtjev stranke, postupak se smatra pokrenutim u trenutku predaje urednog zahtjeva stranke javnopravnome tijelu.

11. Odredbom članka 73. ZUP-a, propisano je da kad podnesak sadržava kakav nedostatak koji onemogućuje postupanje po podnesku odnosno ako je podnesak nerazumljiv ili nepotpun, službena osoba zaključkom će upozoriti na to stranku i odredit će rok u kojem je stranka dužna otkloniti nedostatak, uz upozorenje na pravne posljedice ako to u određenom roku ne učini (stavak 1.). Ako se nedostaci ne otklone u određenom roku, a po podnesku se ne može postupiti, službena osoba rješenjem će odbaciti podnesak (stavak 2.).

12. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 28. lipnja 2018. podnio zahtjev za izdavanje rješenje o izvedenom stanju, bez pobliže označene zgrade za koju se podnosi zahtjev, da bi 21. veljače 2023. tužitelj dopunio zahtjev i dostavio potrebnu dokumentaciju, iz koje je vidljivo da se zahtjev odnosi na zahtjevu zgradu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], naselje Šilo.

13. Prvostupanjsko tijelo je prihvatilo takav zahtjev i nakon dostavljene dokumentacije, odbilo je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju zahtjevne zgrade izgrađene na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Međutim, tuženik smatra da je takav zahtjev od 28. lipnja 2018. trebalo odmah odbaciti jer više ne postoje pravne pretpostavke za vođenje postupka ozakonjenja, obzirom da je zahtjev nepotpun i koji da se više ne može urediti tako da bi se po njemu moglo postupati.

14. Dakle, iz citiranog članka 73. ZUP-a proizlazi da je službena osoba dužna zaključkom pozvati stranku i odrediti rok u kojem je stranka dužna otkloniti nedostatak, uz upozorenje na pravne posljedice ako to u određenom roku ne učini. U konkretnom slučaju to nije učinjeno, iako je prvostupanjsko ipak prihvatilo naknadno dostavljenu dokumentaciju, pa stoga ovaj Sud smatra da tuženik nije postupio na zakonit način kada je odbacio zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, prije nego li je tužitelj pozvan na uređenje zahtjeva.

15. Slijedom navedenog, odluka tuženika se ne smatra zakonitom, pa je na temelju odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, Sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja te je predmet vraćen tuženiku da odluči o žalbi tužitelja na rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju.

16. U ponovnom postupku nakon ove presude prvostupanjsko tijelo će imajući u vidu naprijed navedeno ponovo odlučiti o zahtjevu tužitelja i utvrditi da li postoje razlozi da se usvoji njegova žalba, te je vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama ovog Suda u pogledu postupka te je dužno donijeti novu odluku u roku od 60 dana od dana dostave presude, sukladno odredbi članak 151. stavak 2. ZUS-a.

17. S obzirom da je tužitelj uspio u ovom sporu, to ima pravo na naknadu opravdanih troškova spora, sukladno članku 144. stavku 1. ZUS-a. Prema ocjeni Suda, opravdani trošak sastoji se od zastupanja tužitelja u ovom sporu putem opunomoćenika, a taj trošak sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, u svezi s Tbr. 23. i Tbr. 50. Tarife obuhvaća naknadu za sastav tužbe i pristup na ročište, za svaku radnju u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za iznos PDV-a od 25%, što ukupno iznosi 2.500,00 eura. Kako se radi o opravdanoj radnji poduzetoj u ovom sporu, to je Sud sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a priznao i dosudio naknadu tog troška tužitelju u zatraženoj visini. Troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate sukladno članku 144. stavak 4. ZUS-a.

18. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, za tužitelja nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi članka 22. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

U Rijeci 20. veljače 2025.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. ove presude nije dopuštena žalba

Protiv točke II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak. 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja Sanji Tafra i Borni Tafra, odvjetnicima u Zagrebu, Gundulićeva 23

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, uz spis predmeta upravnog postupka