REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-59/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog DŽ, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog DŽ, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 30. prosinca 2024. broj Kv-181/2024-31 (K-304/2021), u sjednici održanoj 20. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog DŽ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, na temelju članka 498. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), odbijen je zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka, podnesen na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.
1.1. Kazneni postupak, za koji se traži obnova, okončan je pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 5. svibnja 2022. broj K-304/2021-10 i presuda Županijskog suda u Puli – Pola od 16. travnja 2024. broj Kž-325/2022-6. Ovom pravomoćnom presudom je DŽ proglašen krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, iz članka 227. stavka 1. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, a na temelju članka 57. stavka 1. KZ/11. mu je izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da se od kazne na koju je osuđen izvršava šest mjeseci, dok se dio kazne u trajanju osam mjeseci neće izvršiti ako optuženik za vrijeme pet godina ne počini novo kazneno djelo. Istom presudom, primjenom članka 72. KZ/11., osuđeniku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju tri godine dulje od neuvjetovanog dijela izrečene kazne zatvora.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni DŽ putem braniteljice Jadranke Sloković, odvjetnice iz Zagreba, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti, odnosno pobijano rješenje preinačiti i preinačiti pravomoćnu presudu izricanjem uvjetne osude, odnosno izrečenu kaznu zamijeniti radom za opće dobro.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba je neosnovana.
5. Nasuprot tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako okolnosti koje se navode u zahtjevu u jednom dijelu nisu nove, a u drugom segmentu nemaju takav značaj da bi, očito, dovele do izricanja blaže kazne.
6. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na odredbu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., prema kojoj se pravomoćna presuda može preinačiti bez obnove kaznenog postupka ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.
7. Iz pravomoćne presude je razvidno da je, prilikom odmjeravanja kazne osuđeniku, uz njegovu dotadašnju neosuđivanost i priznanje počinjenja kaznenog djela, olakotnom ocijenjena i okolnost da je u prometnoj nesreći koju je izazvao njegova izvanbračna supruga zadobila teške tjelesne ozljede, što je upućivalo da posljedice kaznenog djela na određeni način pogađaju i samog osuđenika. Županijski sud u Puli - Pola je, kao sud drugog stupnja, ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice od značaja za pravilno odmjeravanje vrste i mjere kazne na koju je osuđenik osuđen. Razvidno je da je drugostupanjski sud, odbijajući žalbu osuđenika kao neosnovanu, imao u vidu sve žalbene navode osuđenika, pa tako i okolnost da su osuđenik i oštećenica izvanbračni partneri, u postupku potpomognute oplodnje.
7.1. Isto tako, premda se prvostupanjski sud posebno ne osvrće na istaknuto sklapanje braka između osuđenika i oštećenice, koji je sklopljen nakon donošenja prvostupanjske presude i podnošenja žalbe protiv iste, ovo nije bilo od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja. Naime, u ovoj okolnosti, koja predstavlja formaliziranje izvanbračne zajednice u bračnu, nije sadržana nikakva nova kvaliteta partnerstva između osuđenika i oštećenice koja bi bila od značaja za odmjeravanje kazne. Pored toga, kako prema odredbama KZ/11., tako i prema odredbama ZKP/08., bračna i izvanbračna zajednica su izjednačene. Stoga je neosnovano žaliteljevo upiranje na ovu okolnost kao novu okolnost koja bi dovela do blaže osude.
8. Nadalje, okolnost koju navodi žalitelj, koja se pojavila nakon pravomoćnosti presude, a to je zdravstveno stanje osuđenikovog oca i supruge, treba promatrati kako u kontekstu utvrđene kriminalne aktivnosti osuđenika, tako i ranije utvrđenih olakotnih okolnosti i odmjerene kazne.
8.1. Protivno žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja je imao u vidu medicinsku dokumentaciju na ime osuđenikovog oca i supruge, dostavljene uz zahtjev osuđenika. Pravilno je prvostupanjski sud vrednovao dijagnosticirane bolesti i izvješća o rezultatima njihovog liječenja. U pogledu osuđenikovog oca, razvidno je kako je njemu, pored terapije medikamentima, ordinirana redovita kontrola, a nakon operacije glasnica, još u kolovozu 2017., otpušten je dobrog općeg stanja na kućno liječenje, dok je na kontrolnom pregledu u studenom 2018. konstatirano subjektivno dobro stanje pacijenta. Isto tako, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je medicinska dokumentacija osuđenikove supruge, koja se tiče potpomognute oplodnje, već bila, u većini, dostavljena uz žalbu uloženu na prvostupanjsku presudu. S tim u vezi, ističe se žalitelju kako su procesu medicinski potpomognute oplodnje imanentne kako fizičke tako i psihičke tegobe, pa oštećenici dijagnosticirano reaktivno anksiozno-depresivno stanje zbog gubitka djeteta, imajući u vidu da joj je ordinirana terapija medikamentima, podrška i ventilacija, te redovita kontrola, samo po sebi, nekim automatizmom, premda predstavlja novu okolnost, također ne nosi takvu važnost koja bi dovela do blaže osude.
8.2. Međutim, iako zdravstvene poteškoće osuđenikovog oca i supruge, objektivno, doista nisu beznačajne, ipak nisu tako teške da bi se zbog njih, sve da su i postojale u vrijeme donošenja presude, očito izrekla još blaža kazna od izrečene. Pored toga, napominje se žalitelju kako je notorna dužnost osuđenika da se brine i pomaže kako bolesnom ocu, tako i supruzi i njihovom nastojanju u ispunjavanju, očito, zajedničke želje da postanu roditelji.
9. Zato je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako okolnosti koje osuđenik ističe u zahtjevu u jednom dijelu nisu nove, a u drugom segmentu nisu takvog značaja i kvalitete da bi, u smislu članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08., očito dovele do blaže kazne.
10. Budući da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 20. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
