Poslovni broj Gž-1242/2022-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sandri Panjković, odvjetnici iz Siska, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Sisku, posl.br. P-260/2021-22 od 20. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 20. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Sisku, posl.br. P-260/2021-22 od 20. lipnja 2022., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.Citiranom presudom utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 406-09/2007 od 14. veljače 2007. koje se odnose na valutnu klauzulu (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.903,36 kn sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke) i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 11.687,50 kn (točka III. izreke).
2.Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj 406-09/2007 od 14. veljače 2007. i da mu tuženik isplati iznos od 2.903,33 kn kn sa zakonskim zateznim kamatama koji je iznos preplaćen zbog nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.
6.1.Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je između tužitelja i pravnog prednika tuženika ( Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d.) zaključen Ugovor o kreditu dana 14. veljače 2007. na iznos od 2.703,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s promjenjivom kamatnom stopom.
6.2. Kod odlučivanja o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, sud prvog stupnja je odlučio o pravnoj valjanosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu cijeneći sadržaj odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - dalje ZZP/07) te Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj: 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje ZZP/14) o nepoštenim ugovornim odredbama, rukovodeći se načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima, te cijeneći odredbe o stjecanju bez osnova iz članka 1111. stavak 1. ZOO-a i članka 1115. ZOO- a, uvažavajući ujedno prema odredbi članka 502.c ZPP-a obvezujući učinak presude donesene u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 provedenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv više tuženika, među kojima je bila i ovdje tužena banka.
6.3. U tom pravcu sud prvog stupnja utvrđuje da su u konkretnom slučaju odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, nepoštene a time i ništetne jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo pa već sama činjenica da u trenutku sklapanja ugovora postoji promjenjiv element- tečaj valute švicarskog franka o kojem ovisi visina obveze korisnika kredita, uzrok je određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita.
6.4. Kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da bi u slučaju da nije bilo razlike tečaja tužitelj manje platio iznos od 2.903,36 kn, to prvostupanjski sud utvrđuje da je time nastala razlika u otplati kredita zbog primjene nepoštene, odnosno ništetne ugovorne odredbe za navedeni iznos za koji se tuženik neosnovano obogatio. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.
7.1. Činjenicom što prvostupanjski sud nije proveo saslušanje zaposlenice tuženika PŠ, koja je sudjelovala u obradi kredita, nije ostvarena apsolutno bitna, a ni jedna od relativno bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Međutim, s pravom tuženik tvrdi da je iz tih razloga ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, imajući u vidu odluku Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022. za reći je kako je Ustavni sud prihvatio argumentaciju banaka da je odbijanjem dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita ostvarena povreda načela jednakosti oružja. Ustavni je sud zaključio da, unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom 502. c ZPP-a, u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu. Nasuprot tome, saslušanjem javnog bilježnika koji je solemnizirao Ugovor o kreditu, ne može se dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača budući da javni bilježnik prema postojećem zakonodavnom okviru nije imao ovlasti, odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja u CHF.
7.2. U nastavku će postupka sud prvog stupnja provesti dokaz saslušanjem djelatnice banke PŠ, pri čemu se sud upućuje na potrebu primjene odredbe članka 248. ZPP-a ukoliko uredno pozvani svjedok ne pristupi sudu, a svoj izostanak ne opravda (PŠ za ročište dana 17. ožujka 2022. paušalno je opravdala svoj nedolazak na ročište, dok nije opravdala svoj nedolazak na ročište dana 9. svibnja 2022.), te će navedeni dokaz ocijeniti zajedno sa ostalim provedenim dokazima, imajući u vidu odredbe Zakona o zaštiti potrošača, odredbe 502. c ZPP-a o učincima presude donesene u kolektivnom sporu, te odredbe ZOO o stjecanju bez osnove i zastari tražbine, pa će izvesti ponovnu ocjenu o ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu i posljedično tome o pravu tužitelja na isplatu.
7.3. Ukazuje se prvostupanjskom sudu da (djelomično) povlačenje tužbe ne predstavlja preinaku tužbe i da je za povlačenje tužbe potreban pristanak tuženika, te da u konkretnom slučaju tuženik nije dao pristanak na povlačenje tužbe, već mu se izričito protivio (koju činjenicu je prvostupanjski sud zanemario).
7.4. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na preplatu kod tečajne razlike, upućuje se tuženik na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske istaknut u presudi poslovni broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. koji glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita. "
8. Stoga je odlučeno kao u izreci sukladno odredbi čl. 370. ZPP-a.
U Rijeci, 20. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
