REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10588/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika D.I.M.Š.O. d. o. o. Čavle, kao pravne osobe i II, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22. i 64/23.) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, broj: 27-Pp-1427/202021-13 od 20. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici D.I.M.Š.O. d. o. o. Čavle, kao pravna osoba i II, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu i članka 150. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u točki I. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude, za koje su prekršaje kažnjeni ukupnom novčanom kaznom u iznosima od 9.000,00 eura/67.810,50 kuna pravna osoba te 900,00 eura/6.781,05 kuna odgovorna osoba, uz pravilno upozorenje da će se, ukoliko plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni u roku određenom za plaćanje, smatrati da su, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, novčane kazne u cjelini plaćene.

1.1. Za pojedine prekršaje okrivljenicima su primjenom članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona utvrđene novčane kazne u iznosima od dva puta po 4.500,00 eura pravnoj osobi i dva puta po 450,00 eura odgovornoj osobi.

1.2. Nadalje, na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona odbijena je optužba protiv okrivljenika zbog prekršaja iz članka 247. stavka 2. podstavka 1. i stavka 5. Zakona o strancima i članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanih u točki II. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude, s obrazloženjem da izdana usmena rješenja po svom sadržaju i posljedicama imaju značaj sankcije, pa ista predstavljaju zapreku za donošenje osuđujuće presude, jer se radi o presuđenoj stvari.

1.3. Istom presudom okrivljenici su obvezani i na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura/226,04 kune, svaki.

2. Protiv odbijajućeg dijela navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odbio optužbu protiv okrivljenika, jer okrivljenici nisu niti pravomoćno kažnjeni niti su oslobođeni od optužbe, niti je protiv njih obustavljen postupak, a nije podnesena niti kaznena prijava za kazneno djelo koje obuhvaća obilježja počinjenih prekršaja, pa nema osnove za primjenu instituta ne bis in idem i odbijanje optužbe primjenom članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona.

2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Odlučujući o žalbi tužitelja te ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona(„Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/21), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona prekršajnog progona.

5. Suprotno stavu izraženom u žalbi, ovaj sud nalazi da je u odnosu na prekršaje iz članka 247. stavka 2. podstavka 1. i stavka 5. Zakona o strancima i članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisane u točki II. 1. i 2. izreke prvostupanjske presude i primjenu instituta ne bis in idem te odbijanje optužbe primjenom članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona, pravilno prvostupanjski sud zaključio da su okrivljenici zastajanjem s obavljanjem radova, što je utvrđeno naknadnim inspekcijskim nadzorom kada je konstatirano da okrivljenici u pogonu za proizvodnju kamene vune nisu obavljali poslove čišćenja dimnjaka do isteka izrečenih privremenih mjera time da su odbili poziv tvornice kamene vune za čišćenje dimnjaka u cilju izbjegavanja kršenja mjera, jer novčane kazne koje su određene kao zamjena za izrečene privremene mjere zabrane obavljanja djelatnosti nisu bili u mogućnosti platiti zbog visine novčanog iznosa plaćanjem kojeg bi bilo dovedeno u pitanje daljnje postojanje društva, kako je to određeno upravnim mjerama-usmenim rješenjima o zabrani obavljanja djelatnosti na rok od 30 dana i 15 dana, odnosno alternativno uplatom iznosa od 30.000,00 kuna za svakog stranca i 20.000,00 kuna za svakog radnika, koje su upravne mjere donijete sukladno ovlaštenjima iz članka 240. Zakona o strancima i članka 171. Zakona o mirovinskom osiguranju, već kažnjeni za te prekršaje.

5.1. Naime, člankom 4. stavkom 1. Protokola br. 7 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava („Narodne novine“ broj 6/99), Pravo da se ne bude dva puta suđen ili kažnjen u istoj stvari, propisano je da se nikome ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku iste države za kazneno djelo za koje je već pravomoćno osuđen ili kažnjen u skladu sa zakonom i kaznenim postupkom te države, cilj koje je odredbe zabraniti ponavljanje kaznenog postupka koji je završen pravomoćnom odlukom, a ista se primjenjuje u slučaju pokretanja postupka nakon što je prethodna odluka stekla učinak res iudicata.

5.2. Prema pravnom stajalištu sjednice Odjela gospodarstva i financija Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 19. svibnja 2016., načelo ne bis in idem primjenjuje se na prekršaje koji su obuhvaćeni rješenjem upravnog tijela, a iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je usmenim rješenjem inspektora rada okrivljenoj pravnoj osobi zabranjeno obavljanje djelatnosti i da su se te mjere okrivljenici pridržavali, koja mjera po ocjeni ovog suda ima kao svrhu odvraćanje i kažnjavanje, što provedeni postupak stavlja u kazneni postupak u smislu članka 4. Protokola 7 Konvencije.

5.3. Nadalje, činjenice zbog kojih je poslodavcu izrečena i izvršena mjera zabrane obavljanja djelatnosti, istovjetne su činjenicama zbog kojih je protiv okrivljenika podnijet optužni prijedlog, jer se radi o zapošljavanju stranaca poimence navedenih u činjeničnom opisu koji su kod okrivljenika obavljali poslove čišćenja peći za proizvodnju kamene vune, bez dozvole za boravak i rad, te o zapošljavanju tih stranaca i drugih radnika poimence navedenih u činjeničnom opisu, bez prijave tijelu obveznog mirovinskog osiguranja, na poslovima koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos.

5.4. Kako su predmetna usmena rješenja izvršena prije podnošenja optužnog prijedloga 3. svibnja 2021., to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari u smislu odredbe članka 196. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, uslijed čega je optužba protiv okrivljenika za taj prekršaj na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona odbijena, za koju je odluku prvostupanjski sud dao dostatne i relevantne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

6. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 20. veljače 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.