Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-100/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HP, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kov-18/2025-6 od 13. veljače 2025., u sjednici održanoj 20. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog HP.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Koprivnici je na temelju čl. 123. st. 1. t. 3. u svezi s čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-a) protiv okrivljenog HP produljio istražni zatvor.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni HP putem branitelja po službenoj dužnosti Darka Šabijana, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu preinači pobijano rješenje „u smislu žalbenih navoda“, a podredno da ga ukine i predmet vrati sucu istrage ( ispravno bi trebalo stajati: sudu prvog stupnja) na ponovno odlučivanje.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-111/2025 od 19. veljače 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz sadržaja žalbe evidentno je da je uložena isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da se njome osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti na temelju koje je okrivljeniku produljen istražni zatvor. U tom kontekstu okrivljenik ističe da do sada nije bio kazneno osuđivan za slična kaznena djela i da više ne namjerava stupiti u kontakt s oštećenicom koja je povremeno boravila u njegovom stanu, a koja inače živi na nepoznatoj adresi.

6. Suprotno tome ovaj žalbeni sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio naprijed spomenutu spornu odlučnu činjenicu. Premda je točno da okrivljenik do sada nije bio osuđivan zbog istog ili istovrsnog kaznenog djela, budući da je ranije bio pravomoćno kazneno osuđen za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 1. i 3. KZ-a i kaznenog djela omogućavanja trošenja droga iz čl.191. st. 2. KZ-a, žalitelj, međutim, zanemaruje nepobitnu činjenicu da je bio prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz domene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i to na štetu iste žrtve na način da ju je rukom primio za vrat, gurao do vozila i na staklo, a potom je izgurao iz trgovine na ulicu i pokušao udariti glavom o glavu, što znači da je već iskazivao agresivne ispade prema istoj žrtvi DP, dok se u konkretnom slučaju osnovano sumnjiči za kazneno djelo koje također sadrži elemente nasilja. Osim toga opisana količina kriminalne aktivnosti koju je okrivljenik na razini osnovane sumnje poduzeo na štetu imenovane žrtve takvog je intenziteta, značaja i kvalitete da opravdava elemente neophodne za primjenu ove istražno-zatvorske osnove. Naime, okrivljeniku se u izloženom kontekstu stavlja na teret da je u nakani da tjelesno ozljedi intimnu partnericu DP, nakon verbalne prepirke, nekoliko je puta šakom udario u glavu te metalnom šipkom po leđima, kojom prilikom je imenovana zadobila tjelesne ozljede u vidu hematoma oko desnog oka i na lijevoj strani lica u predjelu jagodice, a na leđima natučenje s ekskorijacijom kože, čime je unatoč ranijoj prekršajnoj osuđivanosti iskazao povećani stupanj kriminalne volje, odlučnosti i upornosti. Sve te okolnosti u svojoj ukupnosti i uzajamnoj povezanosti upućuju na objektivnu i razumno predvidivu opasnost od okrivljenikova ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela.

7. Polazeći od prirode i brojnosti naprijed navedenih okolnosti, posebice onih koje govore u prilog tome da je okrivljenikovo agresivno ponašanje prema istoj žrtvi uznapredovalo, prešavši iz prekršajne u kaznenu zonu, sud prvog stupnja je ujedno pravilno zaključio da je za sprječavanje istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a nužno produljenje ove najteže mjere procesne prisile protiv okrivljenika, jer blaže zakonske mjere u iznesenom smislu nisu dovoljno sigurna i pouzdana garancija, pogotovo ne u situaciji koju potvrđuje sam okrivljenik, tj. da mu žrtva zna nenajavljeno dolaziti, dok je, s druge strane, kontaktirana žrtva izjavila da se planira vratiti okrivljeniku.

8. Slijedom iznijetog valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja, s time da je osporeno rješenje ispitano u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, pri čemu nisu uočene povrede zakon na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti.

U Varaždinu 20. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić