Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-53/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. LĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru br. K-320/2022-35 od 25. rujna 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. LĆ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Bjelovaru br. K-320/2022-35 od 25. rujna 2024. godine, opt. LĆ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, za koje je, temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. i st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. LĆ dužan je platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, na ime paušala u iznosu od 66,36 eura.

2. Protiv te presude žali se opt. LĆ po braniteljici Mirni Ryvola, odvjetnici iz Požege, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona i zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-43/2025 od 10. veljače 2025. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

5. Žalba opt. LĆ je neosnovana.

6. Žalitelj (opt. LĆ) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Suprotno tom žalbenom navodu, koji se ne obrazlaže, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

7. Žalitelj (opt. LĆ) ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. To iz razloga što se žalitelj kod izjašnjavanja o optužbi očitovao da se u cijelosti smatra krivim zbog počinjenja terećenog kaznenog djela iz izreke prvostupanjske presude za koja je proglašen krivim, a u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu. Shodno sadržaju odredbe čl. 464. st. 7. ZKP/08, optuženik ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, takav žalbeni navod, koji se također ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika u vezi terećenog kaznenog djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. LĆ sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

9. Nije osnovana žalba opt. LĆ zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio, niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

9.1. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. LĆ za počinjeno kazneno djelo prijetnje, temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

9.2. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kaznene sankcije koja je izrečena optuženiku dostatna je da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41.i čl. 47. KZ/11).

10. Slijedom navedenog žalba opt. LĆ nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 20. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić