Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-997/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Zlatane Bihar, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ĐT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice NT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Ivici Škunci, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, zastupan po odvjetniku Ratku Žuriću i dr. iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj P- 1332/2019 od 31. kolovoza 2020., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba 1. tužitelja ABC ABC. tužiteljice NT i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-720/2020-9 od 21. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da prvotužitelju isplati iznos od 50.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od 19. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućim polugodištu za tri postotna poena. Utvrđuje se da temeljem ugovora o kreditu broj 43332/08 potraživanje tuženika prema tužiteljima a nakon izvršene konverzije iznosi 107.071,75 kn. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi prouzročeni parnični trošak sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se I. tužitelju i II. tužiteljici naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 5.000,00 kn u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude tužitelji su izjavili pravovremenu žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje pred drugog uredujućeg suca.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba 1. tužitelja i 2. tužiteljice je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na žalbene navode, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP na koju povredu tužitelji ukazuju žalbom. Suprotno žalbenim navodima 1. i 2. tužitelja iz spisa ne proizlazi da bi svojim postupanjem prvostupanjski sud onemogućio tužiteljima raspravljanje pred sudom, pa ni time što je najprije odredio provođenje dokaza financijskim vještačenjem, a zatim odlučio da taj dokaz neće provoditi. Naime, sukladno članku 220. stavak 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nadalje, sukladno članku 292. stavak 3. ZPP izvođenje dokaza određuje sud rješenjem, a sukladno stavku 6. istoga članka u daljnjem postupku sud nije vezan za prijašnje rješenje o izvođenju dokaza. Dakle sud može odlučiti da dokaz koji je najprije odlučio izvesti, ne izvede, odnosno da od njegovog izvođenja odustane. Napominje se da je ocjena ovog drugostupanjskog suda da je pravilna odluka prvostupanjskog suda da ne izvodi dokaz financijskim vještačenjem, a sve obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev i sve okolnosti slučaja odnosno nesporne činjenice. Na pravilnost te odluke ne utječe činjenica što su tužitelji uplatili predujam za provođenje dokaza financijskim vještačenjem, jer će obzirom da taj dokaz nije izveden, predujam biti vraćen tužiteljima.

5.1. U povezanosti s tim neosnovani su žalbeni navodi kojima tužitelji ukazuju da se bitna povreda odredaba parničnog postupka ogleda u činjenici da je uredujuća sutkinja prekoračila svoje ovlasti u vođenju postupka zbog čega da je tražen, ali je rješenjem predsjednice Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: 29 Su- 185/2021-7 od 13. travnja 2021. odbijen zahtjev 1. i 2. tužitelja za izuzeće suca. Iako iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelji žalbom na presudu zapravo ne pobijaju navedeno rješenje, napominje se da je odluka suda kojim je zahtjev za izuzeće suca odbijen kao neosnovan pravilna jer iz spisa proizlazi da za izuzeće suca nije bilo razloga iz članka 71. točka 1. do 6. ZPP.

5.2. Ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je tijekom prvostupanjskog postupka počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer se, suprotno žalbenim navodima pobijana presuda može ispitati, ista nije proturječna razlozima koje je za svoju odluku dao prvostupanjski sud, za svoju odluku prvostupanjski sud je dao dostatne i jasne razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu proturječni sadržaju isprava koje prileže spisu i provedenim dokazima.

5.3. Ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ni bitne povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev 1. tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 50.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 19. kolovoza 2008. do isplate s osnove isplate zateznih kamata na preplaćene kamate koje nisu uračunate u konverziji, kao i da se utvrdi da temeljem ugovora o kreditu broj 43332/08 potraživanje prema tužitelju nakon izvršene konverzije iznosi 107.071,75 kuna.

7. Za donošenje pravilne odluke o tako postavljenom tužbenom zahtjevu, prvostupanjski sud je utvrdio sve relevantne činjenice, na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo pa su neosnovani i ti žalbeni prigovori 1. i 2. tužitelja.

8. Kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, među strankama nije sporno da su stranke 19. kolovoza 2008. sklopile Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 43332/08 za iznos od 50.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s ugovorenom kamatom od 6,49% koja je promjenjiva na rok otplate 120 mjeseci, kao i da je kao sredstvo osiguranja tražbine izvršen prijenos prava vlasništva nekretnine 2. tužiteljice.

8.1. Nadalje nije sporno da se radi o potrošačkom ugovoru, a utvrđeno je da je isti otkazan i da se vrši prisilna naplata potraživanja tuženice.

8.2. Među strankama nije sporno da je nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 102/15, dalje ZID ZPK) tuženica tužiteljima ponudila sklapanje Sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu od 5. travnja 2016.

8.3. Pravilno je utvrđeno da navedeni Sporazum o konverziji tužitelji nisu potpisali jer to proizlazi ne samo iz samog Sporazuma, već proizlazi i iz iskaza 1. tužitelja koji je iskazao da izračun nije prihvatio i nije potpisao sporazum o konverziji.

9. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da do sklapanja Sporazuma o konverziji prema odredbama ZID ZPK zapravo nije došlo, kao i da se ne može govoriti o nekoj obvezi tuženice koja bi iz konverzije kredita proizlazila, a neosnovani su žalbeni navodi 1. i 2. tužitelja kojima se osporava pravilnost tog zaključka.

10. Obzirom na način kako su tužitelji odredili tužbeni zahtjev, suprotno njihovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije trebao utvrđivati da li je tuženica pravilno i sukladno odredbama ZID ZPK izvršila obračun konverzije, te koji je iznos preostao tužiteljima za isplatu tuženici, odnosno da li postoji obveza tuženice isplatiti odnosno vratiti tužiteljima preplaćene kamate.

10.1. Nadalje, iako tužitelji u činjeničnom supstratu tužbe spominju presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 donesenoj u postupku po kolektivnoj tužbi koji je tužbom pokrenula Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka pa i tuženice, a kojom presudom su utvrđene ništetnima odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF i promjenjivom kamatnom stopom, za odlučivanje o tužbenom zahtjevu kako su ga odredili tužitelji, utvrđenja u navedenoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu nisu odlučna, pa i bez obzira što bi korisnik kredita imao pravo na isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Stoga, iako su točni žalbeni navodi da temeljem navedene presude potrošači imaju ovlast od banaka tražiti da im one vrate preplaćene anuitete na koje iznose imaju pravo naplatiti i zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta banci do isplate banke potrošaču, isti su za rješenje ovog spora neodlučni jer tužitelji svojim tužbenim zahtjevom to nisu tražili. Stoga su neosnovani i žalbeni navodi da su tužitelji u tužbi i tijekom postupka isticali ništetnost odredbi ugovora o kreditu, a da na ništetnost se pazi i po službenoj dužnosti.

11. U povezanosti s navedenim, uz uvažavanje i činjenice da je predmetni ugovor o kreditu otkazan i da se provodi prisilna naplata, dakle da potraživanje tuženice nije namireno, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 160. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. , 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO) zaključio da se, dok glavno potraživanje nije namireno ne može obračunati i utužiti zatezna kamata u apsolutnom iznosu, odnosno ne mogu se dospjele zatezne kamate uglavničiti i utužiti, niti se na tako obračunate kamate može tražiti daljnja zatezna kamata.

12. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, uz napomenu da tu odluku tužitelji osporavaju načelno pogrešno smatrajući da nije bilo razloga za donošenje presude kojom je tužbeni zahtjev odbijen.

13. Slijedom svega navedenog, obzirom da se žalbeni razlozi nisu ostvarili, a žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je žalbu 1. i 2. tužitelja odbiti kao neosnovanu i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Sisku, 20. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Zlatana Bihar