REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-90/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jakši Cvitkoviću i Toniju Vukičeviću, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1623/2017-26 od 20. studenog 2024. u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1623/2017-26 od 20. studenog 2024. u cijelosti.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe zaključiti s tužiteljem VT ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom sljedećeg sadržaja;

1. Najmodavac daje, a najmoprimac prima u najam stan u [adresa], stan površine 28,65 m2 koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje i kupaonice.

2. Najmoprimac će sam koristiti stan.

3. Ugovorne strane ugovaraju zaštićenu najamninu u iznosu od 103,66 kn (13,76 eura) koju najamninu najmoprimac plaća svakog prvog, a najkasnije 10-og u mjesecu na račun najmodavca.

4. Najmoprimac se obvezuje snositi sve režijske troškove za korištenje stana.

5. Najmodavac je dužan najmoprimcu omogućiti korištenje stana prema odredbama Zakona o najmu stanova i ovom ugovoru.

6. Najmoprimac može koristiti stan samo za stanovanje, a zajedničke dijelove i uređaje u zgradi, te zemljište koje služi redovitoj uporabi zgrade sukladno njihovoj namjeri. Najmoprimac je dužan pri korištenju stana postupati pažljivo i čuvati stan i zgradu od oštećenja i kvarova.

7. Najmoprimac ne može dati stan u podnajam.

8. Najmodavac ima jednom godišnje pregledati stan, a najmoprimac mu je to dužan omogućiti.

9. Ugovorne strane su suglasne da će najmodavac snositi troškove održavanja stana u okviru raspoloživih sredstava i troškova za radove na redovitom održavanju zajedničkih dijelova i uređaja zgrade.

10. Ovaj ugovor zaključuje se na neodređeno vrijeme, a može prestati u slučajevima i na način propisan odredbama Zakona o najmu stanova.

11. Za slučaj da najmoprimac iseli iz stana dužan je istoga predati najmodavcu.

12. Prava i obveze iz ovog ugovora stupaju na snagu danom pravomoćnosti ove presude.

2. U slučaju da tuženik ne pristupi zaključenju ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom ova presuda u cijelosti zamjenjuje navedeni ugovor.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu određenu po čl. 29. st. 2. ZOO-a."

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška od tužitelja.

2. Pravovremeno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijanu presudu preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva ili podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

2.1. U sadržaju žalbe tužitelj ističe da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su u suprotnosti sa sadržajem isprava i zapisnika u spisu. Nastavno tvrdi kako nije trebao imati odluku o davanju stana na korištenje ili neku drugu pisanu odluku da bi stekao stanarsko pravo, te u tom smislu poziva se na sudsku praksu prema kojoj je za stjecanje stanarskog prava dovoljno da uz znanje i odobrenje vlasnika stana tužitelj nesmetano trajno koristi stan, odnosno stambenu prostoriju, izvršavajući sadržaj stanarskog prava i ponašajući se kao osoba koja ima stanarsko pravo. Ističe da je useljenjem u stan izvršavao sadržaj stanarskog prava, ističe da se položaj najmoprimca stječe po samom zakonu kao što proizlazi iz presude Vrhovnog suda RH posl.br. Rev-124/06 od 29. ožujka 2006. da za postojanje toga prava i obaveza koja proizlaze iz najma stana nije neophodno sklopiti i ugovor o najmu stana zbog čega propust najmoprimca da zatraži sklapanje ugovora o najmu u roku od šest mjeseci nema za posljedicu prestanak toga prava, kao i stav u presudi Rev-1117/05 od 1. lipnja 2006. da rok iz čl. 33. st. 2. Zakona o najmu stanova nije prekluzivne naravi. Isto pravno shvaćanje da je izneseno i u presudama Županijskog suda u Zagrebu br. Gž -1361/99. od 14. studenog 2000., Gž -1172/99, od 26. rujna 2000. i Gž 5930/99. od 31. listopada 2000. prema kojemu raniji nositelji stanarskog prava su po samom zakonu stekli pravni status zaštićenog najmoprimca pa nezaključivanje ugovora o najmu nema utjecaja na taj status. Konačno da je i u odluci Ustavnog suda RH br. U-III-1031/2000 od 1. lipnja 2005. iznesen stav da Zakon o najmu stanova nigdje ne propisuje da bi propuštanje roka iz čl. 33. imalo za posljedicu gubitak prava koje je podnositelj stekao po sili zakona.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj sud ne nalazi da bi bila učinjena neka od bitnih povreda postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22 dalje u tekstu: ZPP).

5.1. Suprotno navodima žalbe za svoju odluku i pravni stav prvostupanjski sud je dao jasne razloge koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije počinjena ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju u navodima žalbe ukazuje tužitelj.

6. Navodima žalbe nije dovedeno u sumnju po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje, kao ni pravilna primjena materijalnog prava, koju u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za donošenjem presude koja zamjenjuje Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi da je tužitelj 1993. uz usmeno odobrenje svog poslovođe, ušao u posjed predmetnog prostora, da je postepeno navedeni prostor adaptirao za stanovanje i od tada ga koristi, da se navedeni prostor nalazi u neposrednoj blizini željezničkog kolosijeka i željezničkog perona, da je prije useljenja tužitelja to bio poslovni prostor tuženika, skladište i radiona, da se nije radilo o stanu niti stambenoj jedinici, da je prije useljenja i adaptacije tužitelj iznio strojeve tuženika iz tog prostora, da tužitelj nikada nije ishodio odluku tuženika koja bi za cilj imala stjecanje stanarskog prava.

9. Suprotno navodima žalbe tužitelj nije dokazao, niti je to u postupku utvrđeno da bi u vrijeme useljenja u predmetni prostor tužitelj raspolagao odlukom o davanju stana na korištenje ili nekom drugom valjanom pravnom osnovom temeljem koje bi stekao stanarsko pravo, u smislu odredbi Zakona o stambenim odnosima (Narodne Novine 51/1985), jer usmeno odobrenje poslovođe da tužitelj uđe navedeni prostor, niti prešutno odobravanje tuženika da taj prostor koristi, se ne može smatrati osnovom za stjecanje stanarskog prava.

9.1. Stoga tužitelj stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06 – dalje: ZNS ) nije ni mogao steći status zaštićenog najmoprimca. Naime, odredbom članka 30. stavak 1. i 2. ZNS-a je propisano da danom stupanja na snagu tog Zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema ranijim propisima, a koje osobe stječu prava i obveze najmoprimca, a člankom 31. stavkom 1. ZNS-a da vlasnik stana i osoba iz članka 30. koja ispunjava uvjete najmoprimca, sklapaju sukladno odredbama tog Zakona, ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s tim da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu sukladno članku 30. stavku 1. i 2. ZNS, pa i prava koja pripadaju zaštićenom najmoprimcu. Nadalje, prema odredbi članka 33. stavak 2. ZNS-a, osobe iz članka 30. ZNS-a, dužne su vlasniku stana, podnesti zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana u roku od šest mjeseci, ili u primjerenom roku, a tek ako bi vlasnik stana odbio sklapanje ugovora, tada tražiti od suda da presuda nadomjesti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

10. Nesporno je tužitelj još 14. travnja 2003. sa tuženikom zaključio Ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom. Kako navedeni ugovor tužitelj nije osporavao, niti tvrdi da je isti ništetan, navedeni ugovor je odraz volje stranaka i proizvodi prava i obveze za ugovorne strane. Stoga, zahtjev tužitelja istaknut u tužbi za sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, podnesen više od 13 godina nakon sklapanja navedenog Ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom, te 20 godina od stupanja na snagu ZNS-a, nije osnovan, niti se takav zahtjev može smatrati podnesenim u razumnom roku.

11. Stoga je žalbu tužitelja kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak ZPP-a, potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Požegi 20. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Branimir Miljević