Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-465/2022-4

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, te Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Koprivnice, OIB: 62112914641, Zrinski trg 1, Koprivnica, protiv tuženice OR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Bruni Čer, odvjetniku iz Koprivnice, odlučujući o žalbi tuženice OR izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: P-227/2021 od 02. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice OR kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici P-227/2021 od 02. ožujka 2022.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženice OR za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Koprivnici P-227/2021 od 02. ožujka 2022. presuđeno je:

" Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženici OR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da plati tužitelju Gradu Koprivnici, OIB: 62112914641, [adresa], novčani iznos od 18.000,00 kn (slovima: osamnaesttisućakuna) zajedno sa kamatom koja po stopi od 6% (slovima: šestposto) godišnje teče od 01. listopada 2018. do isplate, sve u roku od petnaest dana."

2. Protiv navedene presude tuženica je pravodobno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže drugostupanjskom sudu u cijelosti uvažiti žalbu i ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili prvostupanjsku presudu samostalno preinačiti.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu predložio da drugostupanjski sud u cijelosti odbije žalbu tuženice i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženice, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a pobijana presuda sadrži jasne, razumljive i pravilne razloge stoga se presuda može ispitati.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat stipendije temeljem Ugovora o stipendiranju studenata Klasa:604-02/11-01/268, Urbroj:2137/01-04/4-11-2 od 02. prosinca 2011., a iz razloga što je tuženica izgubila status redovnog studenta.

9. U prvostupanjskom postupku, izvedenim dokazima, utvrđeno je:

- da je između tužitelja i tuženice sklopljen Ugovor o stipendiranju studenata 02. prosinca 2011. (u daljnjem tekstu Ugovor) kojim je tuženici odobrena studentska stipendija sukladno odredbama Pravilnika o stipendiranju studenata i učenika s područja grada Koprivnice

- da je čl. 2. ugovoreno kako se stipendija daje za redovno obrazovanje na preddiplomskom sveučilišnom studiju Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u iznosu od 500,00 kn mjesečno te se počinje isplaćivati od 01. listopada 2011. do kraja razdoblja koje je utvrđeno kao redovan rok završetka obrazovanja

- da je čl. 4. Ugovora ugovoreno kako pravo na isplatu stipendije za narednu akademsku godinu korisnik stipendije stječe predajom potvrde o redovitom upisu u narednu akademsku godinu, odnosno semestar obrazovanja, a krajnji rok predaje potvrde je 30. listopada za akademsku godinu, odnosno 30. listopada za zimski semestar i 15. ožujka za ljetni semestar

- da je tužitelj tuženici za akademsku godinu 2011./2012. isplatio iznos od 6.000,00 kn za akademsku godinu 2012./2013. isplatio iznos od 6.000,00 kn te za akademsku godinu 2014./2015. isplatio iznos od 6.000,00 kn, odnosno tužitelj je za tri akademske godine isplatio tuženici sveukupni iznos od 18.000,00 kn

- da je tuženica 14. veljače 2020., na poziv tužitelja, dostavila tužitelju Potvrdu Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 14. veljače 2020. iz koje proizlazi kako je tuženica akademske godine 2019./2020. upisana kao izvanredni student na Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

- da je čl. 10. Ugovora ugovoreno kako je korisnik studentske stipendije Grada Koprivnice koji ne završi studij ili koji završi studij u roku duljem od dvije godine od završetka zadnjeg semestra studija, dužan vratiti ukupno primljeni iznos stipendije uvećan za kamatnu stopu od 6% godišnje

10. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja navodeći kako je tuženica dužna vratiti stipendiju koju je primila od tužitelja budući tuženica nije završila studij u apsolventskom roku uvećanom za godinu dana, a sukladno čl. 10. Ugovora.

11. Ovakve zaključke prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na potpuno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 8. ZPP) u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u dvojbu ni žalbom tuženika, a za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne i na zakonu osnovane razloge.

12. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio neosnovanim prigovor tuženice radi nedostatka pravnog interesa tužitelja za pokretanje parničnog postupka iz razloga što se tražbina tužitelja temelji na Ugovoru o stipendiranju studenata, a ne na mjenici koja predstavlja vjerodostojnu ispravu. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud nije mogao odbaciti tužbu tužitelja kao nedopuštenu iz razloga što tužitelj tužbom nije zahtijevao izdavanje platnog naloga stoga tužitelj nije bio dužan u tužbi navesti razloge iz čl. 446. st. 2. ZPP, odnosno dokazivati pravni interes. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je u dispoziciji tužitelja način na koji će tužitelj ostvariti svoju tražbinu, odnosno hoće li podnijeti tužbu ili prijedlog za ovrhu, u kojem slučaju bi se svakako proveo parnični postupak, ukoliko bi ovršenica (tuženica) istaknula prigovor na rješenje o ovrsi.

13. U tom pravcu govori i sudska praksa koju je tuženica priložila tijekom postupka, i na koji se poziva u žalbi jer iz priložene sudske prakse proizlaze uvjeti za izdavanje platnog naloga, što ovdje nije slučaj.

14. Također, suprotno žalbenim navodima tuženice, pravilno je prvostupanjski sud cijenio neosnovanim prigovor tuženice da je tužba preuranjena jer se tuženica nije zaposlila niti je diplomirala već je tužiteljeva tražbina dospjela na naplatu 01. listopada 2018., a primjenom čl. 10. Ugovora.

15. Kako je tuženica upisala fakultet 2011. godine kao redoviti student u redovitom studijskom programu koji nesporno traje 5 godina, odnosno do 30. rujna 2016. te kada se tome doda jedna apsolventska godina i godina dana prema čl. 10. Ugovora, proizlazi da je uvjet za oslobođenja od obveze vraćanje stipendije završetak obrazovanja 01. listopada 2018. Kako tuženica nije završila studij u navedenom roku, tuženicina obveza isplate cjelokupnog primljenog iznosa stipendije je dospjela u cijelosti. Pri tome nije odlučna Ugovorna odredba iz čl. 11. Ugovora jer je obveza tuženice dospjela prema odredbi čl. 10. Ugovora.

16. Neosnovano tuženica prigovara zaključku suda kako tužitelj ima pravo na raskid Ugovora zbog neispunjenja na stani tuženice.

17. Odredbom čl. 360. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

18. Ugovor o predmetnom stipendiranju tuženice predstavlja dvostrano obvezni, koncezualni i naplatni pravni posao pa kako tuženica nije ispunila svoju obvezu iz čl. 10. Ugovora pravilno je utvrdio prvostupanjski sud kako tužitelj ima pravo na raskid Ugovora zbog ispunjenje obveze iz čl. 360. ZOO-a.

. Kako tuženica nije ispunila svoju obvezu iz Ugovora, pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženici isplatu iznosa koji je primila temeljem Ugovora o stipendiranju studenata, sve temeljem čl. 17. ZOO.

20. Tuženici nije priznat trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer sa istom nije uspjela (čl.166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

21. Slijedom navedenog, a kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 20. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan