P-718/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu mr.sc. Ani Nagy, u pravnoj stvari tužitelja PROJECT TIBERIUS d.o.o., OIB:43141208573, Ulica kneza Branimira 183, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Čaviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69/2, zastupanog po punomoćniku Saši Poldanu, odvjetniku u Rijeci, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja sklopljen ugovor o kupoprodaji sljedećeg sadržaja:

I. RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69/2, OIB: 53056966535 kao prodavatelj, s jedne strane i PROJECT TIBERIUS d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 183, OIB: 43141208573 kao kupac sklapaju sljedeći ugovor o kupoprodaji.

II. Ovim Ugovorom prodavatelj prodaje, a kupac kupuje nekretninu upisanu u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Novom Zagrebu, zamljišnoknjižni odjel Samobor, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] u naravi ZGRADA BR. 4. – LJUBLJANSKA ULICA površine 1395 m2 i DVORIŠTE površine 6733 m, ukupne površine 8128 m2.

III. Stranke ugovaraju kupoprodajnu cijenu u iznosu 1.325.000,00 EUR + PDV. 2. Ovlašćuje se tužitelj PROJECT TIBERIUS d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 183, OIB: 43141208573 da na temelju ove presude zatraži i postigne predbilježbu prava vlasništva na nekretnini tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69/2, OIB:53056966535 upisanoj u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Samobor, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] u naravi ZGRADA BR. 4. – LJUBLJANSKA ULICA površine 1395 m2 i DVORIŠTE površine 6733 m2, ukupne površine 8128 m2, a što je tuženik RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69/2, OIB: 53056966535 dužan trpjeti.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

Podredno, temeljem odredbe čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku, predlaže da Naslovni sud donese sljedeću:

P R E S U D U

1. Utvrđuje se da je tužitelj PROJECT TIBERIUS d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 183, OIB: 43141208573 stekao pravo vlasništva na nekretnini tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69/2, OIB: 53056966535 upisanoj u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Samobor, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] u naravi ZGRADA BR. 4. – LJUBLJANSKA ULICA površine 1395 m2 i DVORIŠTE površine 6733 m2, ukupne površine 8128 m2, te je tuženik RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69/2, OIB: 53056966535 kao upisani vlasnik dužan trpjeti da se na toj nekretnini tužitelj PROJECT TIBERIUS d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 183, OIB: 43141208573 uknjiži kao vlasnik temeljem ove Presude.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana."

II./ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 74.910,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 23. siječnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika, utvrđenja. U tužbi i tijekom postupka navodi kako se dana 24. ožujka 2021. godine djelatnik tuženika g. MV obratio putem maila direktoru tužitelja g. ĆV s informacijom da su trenutno dvije nekretnine u vlasništvu tuženika oglašene za prodaju, te mu je dostavio pripadajuće oglase i kontakt osobe kojoj se može javiti ukoliko bude zainteresiran za kupnju istih Jedna od oglašenih nekretnina za prodaju bila je i nekretnina upisana u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Samobor, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] u naravi ZGRADA BR. 4. – LJUBLJANSKA ULICA površine 1395 m2 i DVORIŠTE površine 6733 m2, ukupne površine 8128 m2. Radi se o poslovno – skladišnom kompleksu sa zemljištem na adresi [adresa], a oglašen je za prodaju po cijeni od 1.411.000,00 eur + PDV. Nakon što se tužitelj po uputi tuženika obratio zaduženoj kontakt osobi, g. RV, djelatniku tuženika, te iskazao interes za kupnju nekretnine u [adresa], tužitelju se putem maila obratila gđa ĐV, djelatnica društva SPILLER FARMER d.o.o., koje je od strane tuženika angažirano za posredovanje pri prodaji predmetne nekretnine. U istom mailu tužitelju je dostavljena brošura objekta te izjava o povjerljivosti, a koju je bio dužan potpisati kako bi dobio više informacija o važećem zakupnom odnosu u predmetnoj nekretnini. Nakon nekoliko razgledavanja predmetne nekretnine tužitelj je saznao da se u zakupu predmetne nekretnine nalazi društvo Julius Meinl Bonfanti d.o.o. te da postoji mogućnost da je navedeno društvo također zainteresirano za kupnju predmetne nekretnine. Tužitelj je dana 8. travnja 2021. godine putem maila gđi ĐV poslao prvu ponudu za kupnju predmetne nekretnine u iznosu 1.100.000,00 EUR + PDV te je sljedećeg dana dobio odgovor da je ponuda zaprimljena i da će mu se javiti nakon što zaprimi povratnu informaciju od banke. Dana 22. travnja 2021. godine tuženik je putem posrednika obavijestio tužitelja da je donesena odluka da svi interesenti budu pozvani na novo dostavljanje ponuda te ga je uputio da se zadnja i finalna ponuda za kupnju predmetne nekretnine dostavlja u zatvorenoj kuverti i to s krajnjim rokom za dostavu 30. travnja 2021. godine, s time da će biti prihvaćena najbolja ponuda ukoliko bude i manja od početnog iznosa po kojoj je nekretnina oglašena (1.411.000,00 eur + PDV). Nakon što se kod g. RV informirao da se radi o zadnjem slanju ponuda i da će ugovor o kupoprodaji biti sklopljen s ponuditeljem koji dostavi najvišu ponudu, tuženik je sukladno pozivu da se stavi ponuda, dana 30. travnja 2021. godine putem pošte poslao ponudu za kupnju predmetne nekretnine u iznosu 1.325.000,00 EUR + PDV. Nakon zaprimanja navedene ponude tužitelja u iznosu 1.325.000,00 EUR + PDV, tuženik je osobno i putem posrednika informirao tužitelja da je njegova ponuda najbolja ponuda koju je zaprimio te da se shodno tome kreće u realizaciju predmetne kupoprodaje. Tuženik se naknadno na sve pozive tužitelja da se sastavi isprava koja bi objedinila prihvat i ponudu te bila provediva u zemljišnoj knjizi bez navođenja valjanog razloga oglušio. Tužitelj navodi kako iz navedenog proizlazi da su se tužitelj i tuženik time što su definirali predmet i cijenu za predmetnu nekretninu usuglasili o bitnim sastojcima ugovora u smislu odredbe čl. 247. Zakona o obveznim odnosima te da je ugovor o kupoprodaji sklopljen u trenutku kada je ponuditelj (tužitelj) primio izjavu ponuđenika (tuženika) da prihvaća ponudu u smislu odredbe 252. Zakona o obveznim odnosima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prigovara da je vrijednost predmeta spora prenisko označena na iznos od 15.000,00 EUR. Obrazlaže kako tužitelj postavlja tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi da je sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine za cijenu od 1.325.000,00 EUR, a u eventualnoj kumulaciji - da je stekao pravo vlasništva nekretnine za koju je sam nudio iznos od 1.325.000,00 EUR. Navedeno je bitno radi prava na naknadu troškova postupka. Tuženik stoga predlaže da sud utvrdi vrijednost predmeta spora na iznos od 1.325.000,00 EUR (članak 40. stavak 4. Zakona o parničnom postupku). Tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Također, tuženik osporava i sve činjenice iznesene po tužitelju, osim izričito priznatih činjenica. Navodi kako prema odredbi članka 115. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17, 152/14., 81/15. - dalje: ZVDSP) pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku. Također, odredbom članka 377. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku. Ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak (članak 290. stavak 1. ZOO). Ponuda je prihvaćena kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu (članak 252. stavak 1. ZOO). Za prihvat ponude vrijedi obvezni pisani oblik. Tužitelj u tužbi niti ne tvrdi da je u pisanom obliku sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina, a niti da bi tuženik prihvatio ponudu tužitelja, a osobito ne u propisanom pisanom obliku. Stoga iz navoda tužbe ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Tuženik, doista nikada nije prihvatio ponudu tužitelja na bilo koji način, a niti u propisanom pisanom obliku, izjavio prihvat ponude. Tužitelj u tužbi tvrdi da ga je tuženik „osobno i putem posrednika informirao da je njegova ponuda najbolja ponuda koju je primio te da se shodno tome kreće u realizaciju predmetne kupoprodaje.“ Navedeno nije istinito, ali niti relevantno. Naime, niti po navodu tužitelja ne postoji pisani prihvat ponude tužitelja. Na ove okolnosti predlaže saslušanje tužitelja i dva svjedoka čime još jednom potvrđuje da nema pisanog prihvata ponude. Kada bi postojao pisani prihvat ponude, tužitelj bi ga svakako predložio kao dokaz i priložio. Tuženik nadalje navodi kako se protivi predloženom saslušanju tužitelja i predloženih svjedoka, navodeći da su dokazi predloženi u odnosu na potpuno nerelevantne činjenice – navodnu usmenu komunikaciju između zaposlenika tuženika, tužitelja i posrednika, dok se istovremeno priznaje da ne postoji pisani prihvat ponude. Tuženik navodi da je društvo SPILLER FARMER d.o.o. bilo posrednik kod predmetne prodaje, angažiran od strane tuženika. Navedeno priznaje i tužitelj u tužbi. Posrednik nije ovlašten poduzimati radnje u ime i za račun nalogodavca. Naime, Ugovorom o posredovanju obvezuje se posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen (članak 835. ZOO). Stoga za nije relevantna bilo kakva korespondencija posrednika. U odnosu na tužbeni zahtjev u eventualnoj kumulaciji, jasno je da tužitelj nije stekao pravo vlasništva. Naime, pravo vlasništva na temelju pravnog posla stječe se uknjižbom u zemljišne knjige, a notorno tužitelj nije upisan u zemljišne knjige kao vlasnik. Ovaj tužbeni zahtjev postavljen je samo radi upisa zabilježbe spora u zemljišne knjige. Zaključno tuženik navodi da je jasan cilj koji tužitelj želi postići tužbom, te ističe da je tužitelj svjestan da su postavljeni tužbeni zahtjevi neosnovani pa da zato i označuje nisku vrijednost predmeta spora, ali da tužiteljev cilj i nije da uspije u sporu, nego da na temelju tužbe upiše u zemljišne knjige zabilježbu spora, što je i ishodio. Tuženik navodi kako time tužitelj pokušava ometati daljnju prodaju predmetne nekretnine, znajući da se zainteresirani kupci neće upuštati u procjenu izglednosti uspjeha u sporu za koji je ishođena zabilježba spora te da se ovdje radi o zlouporabi instituta zabilježbe spora.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne spisu priležeće dokumentacije te je izveden dokaz preslušavanjem tonskog zapisa sadržanog na „usb stick“-u predanom na ročištu dana 28. siječnja 2025.

4. Ocjenom svih provedenih dokaza zajedno, kao i svakog dokaza zasebno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP ), te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je utvrđenje da je između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o kupoprodaji, sadržaja kako je to navedeno u petitu tužbenog zahtjeva, a za slučaj da sud ne prihvati prvopostavljeni tužbeni zahtjev, utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

6. Obzirom na tuženikov prigovor da je tužitelj u tužbi naznačio suviše nisko vrijednost predmeta spora (u visini od 15.000,00 EUR), sud je na ročištu 29. listopada 2024. sukladno odredbi čl. 40. ZPP odredio vrijednost predmeta spora u visini vrijednosti predmetne nekretnine od 1.325.000,00 EUR (bez pdv-a), u odnosu na koju nekretninu tužitelj traži utvrđenje sklapanja ugovora o kupoprodaji, odnosno utvrđenje stjecanja prava vlasništva, budući ovako određenu vrijednost predmeta spora ovaj sud smatra primjerenom u konkretnom slučaju.

7. Prvenstveno, u odnosu na činjenične navode iz tužbe valja reći kako tužitelj u tužbi ne iznosi činjenične navode o eventualnom postojanju pisano sklopljenog ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine između ovdje stranaka, a niti u tom smislu iznosi dokazne prijedloge.

8. Sukladno odredbi čl. 115. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst - dalje ZVDSP) pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.

Sukladno odredbi čl. 377. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku. Nadalje, prema odredbi čl. 290. st. 1 ZOO ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo.

Prema odredbi čl. 252. st.1 ZOO ponuda je prihvaćena kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu.

Sukladno odredbi čl. 259. ZOO ponuda ugovora za čije sklapanje zakon zahtijeva poseban oblik obvezuje ponuditelja samo ako je učinjena u tom obliku, a isto vrijedi i za prihvat ponude.

Kako je već navedeno, tužitelj u konkretnom slučaju niti ne iznosi činjenične tvrdnje o postojanju pisano sklopljenog ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine. Naime, tužitelj niti ne tvrdi da bi tuženik pisanim putem prihvatio njegovu ponudu za kupnju predmetne nekretnine, odnosno da bi sa tuženikom sklopio ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine u pisanom obliku, niti u tom smislu iznosi ikakve dokazne prijedloge.

Ovdje valja nadodati kako dokazni prijedlozi izneseni u tužbi na okolnost da je tuženik osobno i putem posrednika informirao tužitelja da je njegova ponuda najbolja ponuda koju je zaprimio te da se shodno tome kreće u realizaciju predmetne kupoprodaje, a pored već navedenog izostanka činjeničnih navoda tužitelja o postojanju eventualnog pisanog prihvata ponude, od strane ovdje tuženika, kojim bi pisanim prihvatom bio eventualno sklopljen ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine u propisanoj pisanoj formi, nisu niti usmjereni na dokazivanje odlučnih činjenica relevantnih za donošenje odluke suda u konkretnoj pravnoj stvari. Tužitelj u tužbi nadalje navodi (i) kako se tuženik na pozive tužitelja da se nastavno sastavi isprava koja bi objedinila prihvat i ponudu – oglušio.

Nadalje, prema ocjeni ovog suda, a kako to osnovano tuženik prigovara, društvo SPILLER FARMER d.o.o., koje je bilo posrednik kod predmetne prodaje angažiran od strane tuženika, nije bilo ovlašteno poduzimati radnje u ime i za račun nalogodavca, a budući se ugovorom o posredovanju posrednik obvezuje dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen (članak 835. ZOO). U tom smislu korespondencija posrednika s ovdje tužiteljem ne predstavlja dokaz kojim bi tužitelj mogao s uspjehom dokazivati činjenicu sklapanja ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine u pisanom obliku.

9. Slijedom navedenog, budući u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je između stranaka zaključen ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine u pisanoj formi, to je sud primjenom odredaba čl. 219. i 221. ZPP prvotno postavljeni tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim, te je odlučeno kao u izreci presude.

10. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, postavljen za slučaj da sud ne prihvati prvopostavljeni tužbeni zahtjev, valja reći da se pravo vlasništva na nekretnini, temeljem pravnog posla, stječe upisom prava vlasništva u zemljišnim knjigama (čl. 119. ZVDSP).

Tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da bi postojao ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine od strane tuženika tužitelju, u pisanom obliku, a niti je dokazao da bi temeljem takvog ugovora (pravnog posla) u zemljišnim knjigama ishodio upis prava vlasništva na istoj nekretnini, u svoju korist.

Slijedom navedenog, (i) tužbeni postavljen za slučaj da sud ne udovolji prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu - ocijenjen je neosnovanim u cijelosti, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

11. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je stoga njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka ocijenjen neosnovanim te je kao takav odbijen. Budući je tuženik uspio u sporu, istom je temeljem odredbe čl. 154. st.1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 14.982,00 eur (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 29.10.2024. i 28.01.2025. za svako po 14.982,00 boda (Tbr. 9/1 Tarife), te trošak sastava podneska od 16.01.2025. u iznosu od 14.982,00 eur (Tbr. 8/1 Tarife), što ukupno iznosi 59.928,00 eur, a što uvećano za pdv od 25% iznosi 74.910,00 eur.

U Zagrebu 19. veljače 2025.

SUDAC

mr.sc. Ana Nagy

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pisanim putem, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.