REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj: P-3675/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 iz Zagreba, Mihanovićeva 3, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE iz Zagreba, Martićeva 73, OIB: 38922958547, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja LG dipl. pravnika, zaposlenika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika LGV, odvjetničke vježbenice, dana 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji glasi: " Nalaže se tuženiku HRVATSKOM UREDU ZA OSIGURANJE iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547 da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od 13.054,01 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 05.05.2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.".

II Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje naknaditi tuženiku HRVATSKOM UREDU ZA OSIGURANJE parnični trošak u iznosu od 1.125,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja tj. 19. veljače 2025. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik HZMO-a FG stradao u prometnoj nesreći koju je prouzrokovao ČG (Zigmund) upravljajući automobilom inozemne reg. oznake. Isplatom invalidske mirovine za nastavno razdoblje od 01.07.2021. do 31.03.2024. tužitelju je nastala šteta. Tužitelj napominje da predmetno razdoblje isplaćenih mirovina nije prvo koje tužitelj traži od tuženika i da je sva ranija razdoblja tuženik mirnim putem podmirio tužitelju ili su vođeni sudski postupci završili u korist tužitelja.

Rješenjem broj 916594 od 25.6.1996. priznato je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu. Tužba je podnesena sudu dana 17.06.2024.

Tužitelj ističe (list 69 spisa) kako je član tuženika dana 17.06.2024., dakle nakon utuženja, uplatio tužitelju nesporni iznos od 12.813,04 EUR, tužitelj za taj iznos podneskom od 15.07.2024. smanjuje tužbeni zahtjev u gornjem predmetu. Član tuženika je odbio podmiriti preostali iznos zbog stava da ne odgovara za daljnju štetu nakon što osiguranik tužitelja navrši 65 godina i ispuni uvjete za starosnu mirovinu. Slijedom navedenog tužitelj specificira tužbeni zahtjev tako da isti sada glasi : Nalaže se tuženiku HRVATSKOM UREDU ZA OSIGURANJE iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547 da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od 13.054,01 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 05.05.2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik (list 72) priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost. Što se tiče pitanja primjene zakona, tuženik se protivi pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u ovoj pravnoj stvari primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Naime, tuženikov pravni položaj kao osiguratelja temelji se na sklopljenom ugovoru o osiguranju od automobilske odgovornosti te se u pravnom odnosu između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalnog zakona. Takvo pravno shvaćanje u pogledu mjerodavnog zakona zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama. Dakle, tuženik ističe da bi tuženik kao osiguratelj bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine isključivo u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini tako utvrđene razlike. Što se tiče pitanja osnove tužbenog zahtjeva, s obzirom na to da je tužiteljevom osiguraniku, prema tužiteljevim navodima i ispravama u spisu, mirovina na koju se odnosi tužiteljev zahtjev utvrđena zbog ozljede na radu, to ne postoji stvarna šteta, odnosno, razmjerni iznos koji bi tuženik u predmetnom slučaju bio dužan naknaditi tužitelju sukladno odredbama čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a.

Tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti i nadoknaditi mu parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u dopis MUP-a RH broj 511- 19-65/3 HZMO-u, Odjelu pravnih poslova, zaprimljen kod HZMO, Središnja služba Zagreb 21. ožujka 2000., zapisnik o očevidu MUP-a RH, rješenje RFMIORH broj In- 916594 u preslici s klauzulom pravomoćnosti, nalaz i mišljenje (list 11-14 spisa), nalaz i mišljenje RFMIORH u preslici (list 15-17 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu u preslici P-113/2016-25, presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1189/2019-7 od 26.5 2021., obavijest o isplati Croatia osiguranja prema HZMO (list 27, 29, 31, 33, 35 spisa), odštetni zahtjev HZMO tuženiku od 15.4.2024., podatke HZMO u svezi isplata invalidske mirovine, presliku povratnice, banku podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 40-68 spisa), odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Na ročištu 03.01.2025. tužitelj izričito upitan i upozoren na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakao je da nema nikakvih dokaznih prijedloga i predložio raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

5. Između stranaka (ročište 03.01.2025.) utvrđeno je nespornim da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu.

6. Teret dokaza je na tužitelju, tužitelj je taj koji je dužan dokazati osnovanost i opravdanost visine svojeg potraživanja.

7. Iz zapisnika o očevidu MUPa RH (list 5 spisa) utvrđeno je da je FG sudjelovao u prometnoj nesreći 28.06.1995. a vozilo drugog sudionika nesreće ČG imalo je stranu registarsku oznaku.

8. Iz pravomoćnog rješenja HZMO, Područna služba u Zagrebu ( list 9 spisa) broj: IN-916594 od 25.06.1996. vidljivo je da je osiguraniku tužitelja HG rođenom **.**.1958.-osiguraniku radniku-na određenim poslovima u organima unutarnjih poslova priznato pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 2.013,28 kn mjesečno počevši od 30.04.1996.

9. U nalazu i mišljenju invalidske komisije (list 11 spisa) navodi se da je prijava o povredi na radu, potvrđena od zdravstvenog osiguranja 4013/95 od 28.06.1995.

10. Iz obračuna HZMO (list 38 spisa) vidljivo je da su za HG – osiguranu osobu isplaćena sredstva i to:

- za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2021. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 5.153,37 eur

- za razdoblje od 01.01.2022. do 30.6.2022. isplaćena invalidska mirovina u iznosu 5.268,64 eur

- za razdoblje od 01.07.2022. do 31.12.2022. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 5.594,29 eur

- za razdoblje od 01.01.2023. do 30.06.2023. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 5.895,06 eur

- za razdoblje od 01.07.2023. do 31.12.2023. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 6.725,22 eur

- za razdoblje od 01.01.2024. do 31.03.2024. isplaćena invalidska mirovina u iznosu od 3.697,23 eur

- ukupno isplaćeno za razdoblje od 01.07.2021. do 31.03.2024. 32.333,81 eur - 80% isplaćenog iznosa 25.867,05 eur jer je prometna nesreća uzrokom invalidnosti 80%.

12. Iz dopisa tužitelja tuženiku od 15.04.2024. ( list 37 spisa – sa preslikom povratnice o zaprimanju – list 39) vidljivo je da je prije utuženja od 17.06.2024. tužitelj pozvao tuženika na isplatu utuženog potraživanja.

13. Tuženik ističe (list 105 spisa) da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

U čl. 15 ZOOP stoji da se odredbe čl. 11., 12., 13. i 14. ovoga Zakona koje se odnose na društvo za osiguranje na odgovarajući način primjenjuju i na Hrvatski ured za osiguranje (dalje HUO), dakle izjednačava se pravni položaj HUO-a i osiguravajućeg društva , pri čemu HUO može povjeriti svom članu obradu i naknadu štete za koju je odgovoran , a to je u ovom slučaju bilo Croatia osiguranje koje ima u tom pogledu zaključen ugovor sa stranim osiguravateljem koji je izdao policu osiguranja od automobilske odgovornosti za predmetno vozilo, te shodno kojoj odgovara za štete učinjene tim vozilom.

Stoga sukladno čl. 34 ZOOP tužitelj, kao osoba kojoj je u Republici Hrvatskoj nanesena šteta upotrebom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz čl. 32. st.1. ZOOP može podnijeti odštetni zahtjev HUO-u.

Dakle upravo iz zakonske odredbe da HUO jamči za obveze iz zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti s osiguravajućim društvom za to vozilo, jasno proizlazi zaključak da je HUO samo posrednik između stranog osiguravajućeg društva i oštećenika, koji u ime i za račun stranog osiguravajućeg društva obrađuje štetu. Stoga tvrdnja da tuženik HUO nije zaključio ugovor o osiguranju ne stavlja istoga u položaj različit od položaja osiguravajućeg društva, jer je HUO posrednik koji u ime i za račun stranog osiguravatelja obrađuje štetu i jamči za obveze.

14. Valja istaći da za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina. Prema čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima, između ostalih i mirovinskom, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U st. 2. se određuje da se stvarnom štetu smatra, između ostalog i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a koji se pak prema st. 3. određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

Prema tome, kako tužitelj nije dokazao visinu potraživanja jer iz dokumentacije priložene spisu koje stranke u postupku nisu osporile ne proizlazi razlika koja bi za tužitelja predstavljala štetu sukladno odredbi čl. 27 st. 3 ZOOP, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti.

15. Kamatna stopa dosuđena je po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

16. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP (VPS u tužbi 25.867,05 EUR za radnje do 14.07.2024., a od 15.07.2024. 13.054,01 EUR). Tuženiku je priznat nastali potrebni trošak i to za

-sastav odgovora na tužbu od 11.09.2024. po Tbr.8/1-250 bodova

-sastava podneska od 03.10.2024. po Tbr.8/1-100 bodova

-zastupanja na ročištu 03.01.2025. po Tbr.9/1-100 bodova

-trošak PDV 25% 225,00 EUR ili ukupni parnični trošak u iznosu od 1.125,00 EUR. Trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu tuženiku nije nastao u konkretnom slučaju.

17. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 19. veljače 2025. godine

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- tužitelju

- punomoćniku tuženika