REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-13/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog GĆ zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021. i 114/2022. - dalje: KZ-22.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 25. kolovoza 2023. broj K-654/2023 i presuda Županijskog suda u Vukovaru od 29. srpnja 2024. broj Kž-268/2023-9, u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog GĆ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 25. kolovoza 2023. broj K-654/2023 i presuda Županijskog suda u Vukovaru od 29. srpnja 2024. broj Kž-268/2023-9 proglašen je krivim optuženi GĆ zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-22. te je temeljem članka 190. stavka 2. KZ-22. osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci. Istom tom presudom mu je, temeljem članka 40. stavka 5. u vezi s člankom 42. stavkom 1. i 2. KZ-22., izrečena sporedna novčana kazna u iznosu od 200 dnevnih iznosa, u visini dnevnog iznosa od trideset sedam eura što ukupno iznosi 7.400,00 eura, koji iznos je, na temelju članka 42. stavka 6. KZ-22., dužan platiti u roku od šest mjeseci računajući od dana pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude osuđenik je pravovremeno i osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude navodeći kako se pravomoćna presuda temelji na nezakonitom dokazu, s prijedlogom da „zbog nezakonitog postupanja policijskih službenika kao i nezakonite naredbe o pretrazi stana bude oslobođen optužbi“.
3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024. - dalje: ZKP) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor 16. siječnja 2025. pod brojem Ksm-DO-5/2025 s mišljenjem da zahtjev osuđenika valja odbiti kao neosnovan.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Obrazlažući razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka podnositelj zahtjeva ističe kako je nakon dovršenog kaznenog postupka trebao biti oslobođen optužbe i to zbog nezakonitog postupanja policijskih službenika kao i zbog nezakonite naredbe o pretrazi stana. Navodi kako je naredba o pretrazi stana izdana od strane Općinskog prekršajnog suda u Splitu i to zbog prekršaja, a ne zbog kaznenog djela, zbog čega je iz spisa tijekom kaznenog postupka trebalo izdvojiti kao nezakonite dokaze sve one dokaze do kojih se došlo obavljenom pretragom stana i drugih prostorija. Tvrdi da je pretraga obavljena na temelju naredbe prekršajnog suda i to radi sumnje na prekršaj, a na tako pribavljenim dokazima se, po njegovoj ocjeni, nije mogla temeljiti osuđujuća presuda u kaznenom postupku budući da ti dokazi smiju vrijediti isključivo u prekršajnom postupku. Smatra da je na taj način osuđen za kazneno djelo koje nije niti počinio.
6.1. Ističući prethodno navedenu povredu podnositelj zahtjeva, iako to izričito ne precizira, ukazuje na to da bi se u ovom kaznenom predmetu radilo o povredi odredaba kaznenog postupka odnosno upire na osnovu iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-a, smatrajući da se pravomoćna presuda temelji na nezakonitim dokazima odnosno da je počinjena povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP-a. Pritom nezakonitim dokazima osuđenik smatra dokaznu radnju pretrage stana i drugih prostorija, koja je obavljena temeljem naredbe Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 2. lipnja 2023. broj Pp Prz- 166/2023-2 (list 4 spisa predmeta), zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija (list 7 do 9 spisa predmeta) i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list 10 do 14 spisa predmeta).
6.2. Uvidom u sadržaj predmetnog kaznenog spisa utvrđeno je da je Općinski prekršajni sud u Splitu, postupajući po zahtjevu Policijske uprave splitsko-dalmatinske od 2. lipnja 2023., temeljem članka 159. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022. - dalje: PZ) izdao naredbu za pretragu stana i drugih prostorija (pravilno bi bilo: pretragu stana i drugih prostora) zbog postojanja osnova sumnje na počinjenje prekršaja iz članka 54. stavka 1. točke 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ broj 107/2001., 87/2002., 163/2003., 141/2004., 40/2007., 149/2009., 84/2011., 80/2013. i 39/2019.). Temeljem tako izdane naredbe djelatnici Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Službe kriminaliteta droga su tog istog dana, u nazočnosti osuđenika, tada osumnjičenika, i dvije punoljetne osobe, kao svjedoka pretrage, obavili pretragu u stanu koji je u to vrijeme koristio osuđenik, nakon čega su, uz izdane potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, oduzeli predmete koji se dovode u vezu s inkriminacijama koje se navode u zahtjevu ovlaštenog tijela državne uprave.
6.3. Osuđenik smatra da se u suštini radi o pretrazi koja nije bila zakonita jer ju je izdao nadležni prekršajni sud po odredbama prekršajnog zakona, dok je on pravomoćno osuđen u kaznenom postupku pa su stoga pretraga, ali i ono što je proisteklo iz obavljene pretrage nezakoniti dokazi i isti se kao takvi, po njegovoj ocjeni, nisu smjeli koristiti u kaznenom postupku. Osuđenik je potpuno identičan prigovor istaknuo i tijekom žalbenog postupka, u skladu sa čime je i predložio izdvajanje iz spisa uvodno nabrojenih dokaza, ali je sud drugog stupnja takav njegov prijedlog ocijenio neosnovanim. Međutim, podnoseći ovaj izvanredni pravni lijek, podnositelj zahtjeva i nadalje ustrajava na svim ranije iznesenim argumentima, smatrajući kako se dokazi koji su pronađeni tijekom pretrage i koji su potom izuzeti ne mogu koristiti kao zakoniti dokazi u kaznenom predmetu s obzirom da je pretraga provedena temeljem naredbe prekršajnog, a ne kaznenog suda.
6.4. No, suprotno iznesenim navodima zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude prvostupanjski i drugostupanjski sud su ispravno zaključili kako je pretraga stana i drugog prostora provedena na zakonit način, slijedom čega su i predmeti koji su tom prigodom pronađeni i izuzeti, a koji se dovode u vezu s inkriminacijama zbog kojih je pretraga i zatražena, također zakoniti dokazi.
6.5. Naime, sukladno odredbi članka 159. stavka 1. ZP-a ovlaštene osobe tijela državne uprave kada postupaju u okviru svoje nadležnosti nadzora, kao što je i ovdje bio slučaj, ako postoje osnove sumnje da je počinjen prekršaj mogu od suda zatražiti da i prije pokretanja prekršajnog postupka prema odredbama ovog zakona naredi, između ostalog, i pretragu stana i drugih prostora, prijevoznih sredstava, prtljage i osoba (točka 1. ovog članka). Isto tako stavkom 5. tog istog članka propisano je da se radnje iz stavka 1. ovog članka, pa tako i pretrage stana i drugog prostora, provode smislenom primjenom odredbi Zakona o kaznenom postupku, a koje se odnose na te radnje i njihovo poduzimanje prije započinjanja kaznenog postupka, osim ako je odredbom ovog članka nešto drugačije određeno, a što ovdje nije bio slučaj.
6.6. Stoga, kada se ima uvidu činjenica koja je utvrđena uvidom u spis predmeta, a iz kojeg proizlazi da je pretraga stana i drugih prostora osuđenika obavljena temeljem naredbe ovlaštenog prekršajnog suda, da je pretraga obavljena od strane policijskih službenika nadležne Policijske uprave odnosno odgovarajućeg tijela državne uprave te u skladu sa smislenom primjenom odgovarajućih odredbi ZKP-a (članak 240. do 250. i članak 252. do 256. ZKP-a), a kojima je regulirano obavljanje dokazne radnje pretrage i postupanja policijskih službenika prilikom obavljanja pretrage (uručavanje pouke o pravima okrivljenika, upozoravanje na pravo na branitelja i sudjelovanje dvije punoljetne osobe kao svjedoka pretrage), tada je neosnovana tvrdnja osuđenika da se radi o nezakonitoj pretrazi odnosno da su svi dokazi koji su na taj način pribavljeni nezakoniti. Naime, kod svega prethodno navedenog samo okolnost što je pretraga obavljena temeljem naredbe prekršajnog suda, i to zbog sumnje na prekršaj, a ne temeljem naloga kaznenog suda, nije od takvog značaja da bi se njome dovela u sumnju zakonitost provedene dokazne radnje, a niti su, samo zbog toga, dokazi koji su pribavljeni tijekom takve pretrage nezakoniti dokazi, pa da se isti ne bi mogli kasnije koristiti u kaznenom postupku. Prema tome, nije ostvarena povreda na koju u zahtjevu upire osuđeni GĆ jer se pravomoćna presuda, suprotno tvrdnjama podnositelja, ne temelji na nezakonitim dokazima.
7. Slijedom svega prethodno iznesenog, a kako navodi iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nisu osnovani, trebalo je, temeljem članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 19. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja
