REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5419/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog Telekoma d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik UA i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2919/2024-2 od 3. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-869/2022 od 26. ožujka 2024., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se revizija tuženiku protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2919/2024-2 od 3. rujna 2024. zbog pravnih pitanja:

„1. Jesu li prisilne naravi odredbe članka 54. i 55. Zakona o telekomunikacijama, osobito u dijelu kojim je propisana obveza operatora sa znatnijom tržišnom snagom pružiti pristup mreži davateljima usluga sukladno načelu troškovne usmjerenosti?

2. Sukladno članku 296. Zakona o obveznim odnosima, je su li ništetne odredbe općih uvjeta ugovora operatora sa znatnijom tržišnom snagom donesene protivno načelu troškovne usmjerenosti iz članka 54. i 55. Zakona o telekomunikacijama, neovisno o tome što su takve odredbe odobrene od strane nadležnog tijela; odnosno u konkretnom postupku je li ništetna odredba članak 3.5. Dodatka 11. Standardne ponude tužitelja kojim je propisano da se potrošena električna energija plaća na osnovu deklarirane snage uređaja, neovisno o tome što je takva odredba odobrena od strane Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM)?

3. Je li tužitelj, kao operator sa znatnijom tržišnom snagom, dužan tuženiku, kao operatoru korisniku i korisniku usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji, električnu energiju i troškove održavanja uređaja u kolokacijskim prostorijama obračunavati po stvarnoj potrošnji, dakle u skladu sa načelom troškovne usmjerenosti iz članka 54. i članka 55. ZT-a?“.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2919/2024-2 od 3. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-869/2022 od 26. ožujka 2024,. radi pravnih pitanja navedenih u izreci ovog rješenja.

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženik navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-8884/13 od 8. rujna 2016. i Pž-2977/13 od 10. ožujka 2016.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja 2. ZPP zbog pravnih pitanja navedenih u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, što je vidljivo iz drugostupanjskih odluka na koje se predlagatelj poziva, koje su u suprotnosti s pobijanom presudom.

4.1. Ujedno je i Sud Europske unije u svojoj presudi, u predmetu Polkomtel sp. z o. o. protiv Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej (zahtjev broj C-277/16, presuda od 20. prosinca 2017.) izrazio shvaćanje u pogledu pojma „obveze za troškovnu usmjerenost cijena“ iz čl. 13. Direktive 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme (u tom smislu i Revd-3839/2020 od 14. travnja 2021. te Revd-3534/2023 od 19. prosinca 2023.).

5. Budući da su u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja navedena u izreci ovog rješenja, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP i čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 19. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina