REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3222/2021-19

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Laura Crnić Klapšić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Senad Vuković, odvjetnik u Rijeci, protiv tužene ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Savić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Igor Savić&Ines Savić iz Zagreba, radi isplate, 19. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prekida se postupak u ovoj pravnoj stvari.

II. Postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem P-6466/2020 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka njegov završetak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on i tužena bivši supružnici i da su do prestanka zajednice života živjeli na adresi [adresa] te da je brak razveden ovosudnim rješenjem R1 Pb-1943/17 od 6. ožujka 2018., a zajednica života prestala je 1. srpnja 2017. Kuća/stan na adresi u [adresa], suvlasništvo je parničnih stranaka, na ravne dijelove, odnosno svakog u ½ suvlasničkog dijela. Bila je samovlasništvo oca tužitelja, koji je istu nekretninu darovao sinu, ovdje tužitelju, a ovaj, prilikom adaptacije iste te nakon sklapanja braka, prenosi ½ tada supruzi, ovdje tuženoj. Predmetna je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za kat. općinu [katastarska općina], kao zk. tijelo I, čest. zemlje [katastarska čestica]/1

– jednosobni stan sa nusprostorijama na južnoj strani zgrade, te kao zk. II – poslovna prostorija u prizemlju zgrade na [adresa], sagrađena na kčbr [katastarska čestica], dok u naravi ovo predstavlja jednu kuću s dvoetažnim stanom / dnevnim prostori i kuhinja te kupaonica u prizemlju, a spavaonica na katu/. Po prestanku opisane zajednice tužitelj je naglo privremeno otišao i to kod majke, (Zagreb, Z. Rogoza 3) , no nije napustio posjed, obzirom na opisanoj adresi žive njegovi sinovi, a u stanu tj. kući je ostavio sve stvari, kako osobne, tako i razne alate i ostale stvari, po koje po potrebi dolazi (uzima, vraća i sl.).

. / .

1.1. Dalje tužitelj navodi da često dolazi u kuću, radi sinova, a nekada po stvari te nekada radi alata i sl. Ovako sve do 24. ožujka 2019. kada je nesmetano bio u kući, no 6. travnja 2019. tužitelj je sa šogorom krenuo po neki svoj alat, stao pred uvodno opisanom kućom kako bi uzeo iz garaže/spremišta alat. Ključ od garaže/spremišta nalazi se u kući te je krenuo otključati stan, kao nebrojeno puta prije, no ustanovio je da je brava promijenjena – montirana je nova brava. Stvari tužitelja i alati su ostali u kući. Tužitelj se 12. travnja 2019. obratio tuženoj pisano, putem punomoćnika, da mu preda primjerak novog ključa i omogući posjed, što je ista odbila. Tuženica samovlasno drži i koristi cijelu kuću, deposedirala je tužitelja samovlasno, a sva nastojanja tužitelja da se nastala situacija riješi na nekoliko načina, ali mirnih i sporazumnih, nije dala rezultata, odnosno tuženica je svako rješenje odbila. Tužitelj je nakon opisanog bio što kod roditelja, što kod prijatelja, dok tuženica samovlasno koristi cijelu nekretninu. Tuženica za opisano ne plaća tužitelju, niti s istim komunicira.

1.2. Kako je opisanim postupanjem tužene došlo do samovlasnog isključenja jednog suvlasnika od strane drugog te kako se tužena samovlasno koristi cijelom kućom, to tužitelju pripada 1/2 iznosa mjesečne najamnine, koju bi ista kuća nosila, a što ocjenjuje tužitelj da iznosi minimalno 4.000,00 kn mjesečno, obzirom se prema stanju na tržištu najam ovakvog stana/kuće na [adresa] kreće između 8.000,00 i 15.000,00 kn mjesečno te je iznos od 4.000,00 kn mjesečno polovica donjeg iznosa. Slijedom navedenog, a kako je tužena samovlasnim isključenjem tužitelja sada i jedini posjednik predmetne nekretnine te je oduzela posjed tužitelju, odnosno isključila ga iz istog 6.travnja 2019., to tužitelj smatra da mu mjesečni iznos od 4.000,00 kn pripada od mjeseca svibnja 2019. nadalje, s dospijećem do 5-og u mjesecu za protekli mjesec, u iznosu od 4.000,00 kn, s izuzetkom od mjeseca travnja 2019. gdje iznosi 3.000,00 kn te predlaže sudu donijeti presudu kojom će naložiti tuženoj isplatu iznosa od 99.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja kamata teče na pojedine iznose i u rokovima kako to detaljno stoji u tužbi i sa troškovima postupka. Podneskom od 1.2.2025. tužitelj zahtjev povisuje i postavlja ga u važećoj valuti tražeći ukupno 34.498,68 € s kamatama i troškovima postupka, kako stoji u tom podnesku.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kako u osnovi tako i u visini. Nesporno je da je brak tužitelja i tužene razveden rješenjem naslovnog suda broj R1 Pb-1943/17 od 06.03.2018., a da je bračna zajednica tužitelja i tužene prestala 01.07.2017. Tužena ističe da nekretnine, na kojima su tužitelj i tužena upisani kao suvlasnici, svaki u ½ dijela, u zemljišnim knjigama opisane su kao poslovna prostorija u prizemlju dvorišne zgrade na [adresa] sagrađena na čk.br. 8152/1, ZK tijelo II, upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te jednosobni stan s nuprostorijama na južnoj strani dvorišne zgrade, ZK tijelo I – 3. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3), upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi ne postoje jer su iste građevine srušene i na njihovom mjestu je sagrađena nova kuća. Isto je vidljivo i iz Rješenja o izvedenom stanju izdanog od strane Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektora za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odjela za graditeljstvo od dana 18.04.2014., kojim je ozakonjena nezakonita stambena zgrada izgrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u [adresa], opisana kao stambena polugrađena, manje zahtjevna zgrada, s jednom stambenom jedinicom, visine: prizemlje i kat, ukupne GBP-a 121,86 m2, tlocrtne površine u prizemlju 71,17 m2, sa dvostrešnim krovištem, nagiba do 25°, s pokrovom od crijepa, visine do krovnog vijenca od 3,50 do 5,15 m, a ukupne visine 5,79 m. Naime, suprotno navodima iz tužbe da je tužitelj tuženoj prilikom adaptacije, a nakon sklapanja braka, darovao ½ predmetne nekretnine, tužena ističe da joj je tužitelj 2010. godine darovao ½ predmetne nekretnine te su oni nakon toga srušili staru kuću, koja se nalazila na predmetnoj nekretnini te započeli s izgradnjom nove kuće. Za potrebe izgradnje nove kuće i uređenja iste tužena je sklopila tri ugovora o kreditu i to 14.09.2011. s Privrednom bankom Zagreb d.d. Ugovor o stambenom kreditu na iznos od 48.000,00 EUR-a s rokom otplate od 300 mjeseci (25 godina), dana 06.04.2012. s Raiffeisen stambenom štedionicom d.d. Ugovor o kreditu za međufinanciranje i stambeni kreditna iznos od 100.000,00 kuna s rokom otplate od 118 mjeseci te dana 19.12.2012. s Privrednom bankom Zagreb d.d. Ugovor o brzom gotovinskom kreditu na iznos od 10.000,00 EUR-a s rokom otplate od 60 mjeseci (5 godina).

2.1. Dalje navodi da je tužitelj 01.07.2017. samovoljno napustio bračnu zajednicu te od tada tužena samostalno podmiruje rate navedenih kredita u cijelosti. Tužena od 01.07.2017. samostalno mjesečno podmiruje ratu od 2.500,00 kuna temeljem Ugovora o stambenom kreditu sklopljenog s Privrednom bankom Zagreb d.d. dana 14.09.2011., ratu od 1.187,00 kuna temeljem Ugovora o kreditu za međufinanciranje i stambeni kredit sklopljenog s Raiffeisen stambenom štedionicom d.d. dana 06.04.2012. te je od 01.07.2017. do 31.12.2017., tj. do potpune otplate kredita, samostalno podmirivala mjesečnu ratu od 1.600,00 kuna temeljem Ugovora o brzom gotovinskom kreditu sklopljenog s Privrednom bankom Zagreb d.d. 19.12.2012. Tužena nadalje ističe da je njezin otac, RP **.**.2012. također sklopio Ugovor o brzom gotovinskom kreditu s Privrednom bankom Zagreb d.d. na iznos od 10.000,00 EUR-a s rokom otplate od 60 mjeseci (5 godina) te je sredstva dobivena kreditom, kao i sredstva dobivena od prodaje dionice dao svojoj kćeri, ovdje tuženoj, za potrebe izgradnje i uređenja nove kuće. Iz svega navedenog proizlazi da je tužena u izgradnju nove kuće uložila znatna sredstva koja je dobila od svojih roditelja te da od prestanka bračne zajednice 01.07.2017. samostalno plaća rate prethodno navedenih kredita u cijelosti pa je jasno da tužitelj nije suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela, već eventualno u manjem omjeru te da je tužena suvlasnik predmetne nekretnine u omjeru većem od 1/2 dijela, iako su tužitelj i tužena u zemljišnim knjigama uknjiženi kao suvlasnici predmetne nekretnine svaki u ½ dijela.

2.2. Još ističe da, radi utvrđenja stvarnih omjera suvlasništva na predmetnoj nekretnini, tužitelj i tužena vode spor kod naslovnog suda, koji se vodi pod poslovnim brojem P-6466/2020. Vezano uz navode tužitelja da ga je tužena samovlasno deposedirala, tužena ističe da su takvi navodi u potpunosti neosnovani. Naime, tužitelj je samovoljno napustio predmetnu nekretninu i bračnu zajednicu s tuženom 01.07.2017. te od tada živi u izvanbračnoj zajednici s ĐP na adresi [adresa], a u kuću dolazi kada želi i odnosi svoje stvari, sav zajednički alat, pa čak i kuhinjski pribor u čemu ga tužena nikada nije sprječavala dok tužena i dalje živi s njihovo dvoje zajedničke maloljetne djece u predmetnoj nekretnini. Tužena nadalje ističe da je tužitelj sve svoje stvari iz kuće odnio te da u kuću može doći kad god želi. Nadalje, vezano uz procjene tužitelja oko cijene najma za predmetnu nekretninu, tužena ističe da su takve procjene u potpunosti irelevantne i proizvoljne s obzirom da tužitelj nema stručno znanje potrebno za procjenu vrijednosti nekretnine kao ni cijene najma iste pa se na temelju procjene tužitelja ne može niti utvrditi iznos mjesečne najamnine predmetne nekretnine, te tužena osporava u cijelosti utuženi iznos i visinu navodne najamnine i visinu tužbenog zahtjeva. Iz svega navedenog jasno proizlazi da tužitelj i tužena nisu suvlasnici predmetne nekretnine svaki u ½ dijela, već da je tužena suvlasnica u većem dijelu, da je tužitelj samovoljno napustio predmetnu nekretninu u kojoj tužena i dalje živi s njihovo dvoje zajedničke maloljetne djece i bračnu zajednicu s tuženom te da tužitelj može u predmetnu nekretninu doći kad god želi, pa je jasno da su tvrdnje tužitelja u predmetnoj tužbi potpuno neosnovane i netočne stoga tužena predlaže sudu odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da naknadi tuženoj troškove parničnog postupka. Na ročištima 5. svibnja 2022. i 17. veljače 2025. tužena predlaže prekinuti ovaj postupak do okončanja postupka, koji se pred ovim sudom vodi pod brojem P-6466/2020 jer se tamo odlučuje o prethodnom pitanju glede suvlasničkih omjera.

3. Čitanjem spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6466/2020 (list 82-91) utvrđeno je da je u tom predmetu tužitelj PP, a tužena je ŽP radi razvrgnuća suvlasničke zajednice. Tužbeni zahtjev usmjeren je na razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom nekretnine za koju tužitelju u ovom predmetu traži isplatu s naslova korištenja od tužene. U odgovoru na tužbu tužena se protivi zahtjevu tužitelja tvrdeći da idealni dijelovi suvlasništva stranaka na predmetnoj nekretnini nisu u ½ dijela, već da tužena ima pravo na veći omjer suvlasništva predmetne nekretnine i u tom smislu je predložila provođenje vještačenja. Na pripremnom ročištu 18. lipnja 2021. zaključen je prethodni postupak, a postupak do pisanja službene bilješke 12.8.2022. nije okončan.

4. Dakle, predmet spora u spisu broj P-6466/2020 je razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretnini u suvlasništvu parničnih stranaka civilnom diobom, s time da je u tom predmetu sporan omjer prava suvlasništva parničnih stranaka, a u odnosu na koji tužitelj, u ovom predmetu P-3222/2021, tvrdi da je tužena u cijelosti koristi te da mu duguje naknadu za korištenje u vidu izmakle najamnine za ½ dijela u periodu kada je tužena navodno onemogućila tužitelja da istu koristi. Slijedom izloženog, ishod postupka P-6466/2020 u dijelu kojim se utvrđuju suvlasnički omjeri nekretnine za koju tužitelj, u ovom postupku (P- 3222/2021) zahtijeva plaćanje naknade za korištenje, predstavlja prethodno pitanje o kojem ovisi rješavanje spora u ovoj pravnoj stvari radi isplate utužene naknade, za koju ovdje tužitelj tvrdi da ju je tužena neosnovano stekla jer da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela, a o kojoj spornoj okolnosti suvlasništva se vodi postupak u predmetu P-6466/2020. Slijedom izloženog, ovaj sud je odlučio kao u izreci, sukladno čl. 213. st. 1. i čl. 215. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 155/23; dalje: ZPP).

Zagreb, 19. veljače 2025.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika