K-60/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ulica Ivana Gundulića 27.

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Katarini Peršen, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanja Maje Šarić kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika GB, zbog protupravnog djela zakonskog obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. u vezi s čl. 24. Kaznenog zakona (Narodne novine“ br.125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO- 1194/2024, nakon održane javne rasprave 19. veljače 2025., uz sudjelovanje optuženika GB, zamjenika branitelja po sl.dužnosti Jurice Tomića, odvj. u Splitu, te višeg savjetnika ODO-a u Splitu BB, a **.**.2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br.152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 dalje u tekstu ZKP/08), utvrđuje se da je

optuženik GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin JB i VB, rođene G, rođen **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, tokar, nezaposlen, primatelj socijalne pomoći u mjesečnom iznosu od oko 300,00 EURa, neoženjen, bez djece, pismen sa završenom srednjom školom, srednjeg imovnog stanja, bez vojnog čina, neodlikovan, drugi postupak se ne vodi, neosuđivan,

1. prosinca 2024., oko 18.00 sati, u [adresa], u obiteljskom domu, nakon što su vidjevši da je pao u WC-u priskočili mu u pomoć sestra FB i majka VB, u nakani da ustraši sestru FB i bliske joj osobe, u stanju u kojem zbog dissocijalnog poremećaja ličnosti te ovisnosti nije mogao shvatiti značenje svojih postupaka niti vladati svojom voljom, mašući rukama i nogama vikao je da će ih ubiti i da će mu platiti, što je ponovio više puta,

dakle, u stanju neubrojivosti drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano u čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 u vezi s čl. 24. st. 2. KZ/11.

II. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08, utvrđuje se da je optuženik GB protupravno djelo zakonskog obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, u vezi s čl. 24. st. 2. Kaznenog zakona, počinio u stanju neubrojivosti.

III. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 određuje se prisilni smještaj protiv optuženika GB u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi sa st. 6. ZKP/08 optuženik GB se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je 31. prosinca 2024. optužnicu broj KO-DO-1194/2024 od 31. prosinca 2024. protiv optuženika GB zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 u vezi s čl. 24. st. 2. KZ/11 s prijedlogom da se utvrdi da je optuženik počinio navedeno protupravno djelo, i to u stanju neubrojivosti, sa zahtjevom da mu se odredi prisilni smještaj prema odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ br. 76/14).

2. Prije početka rasprave, a na temelju čl. 552. st. 2. ZKP/08 stalni sudski vještak dr. Marina Pernat, a u nazočnosti raspravnog suca, višeg savjetnika Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i zamjenika branitelja optuženika, je ispitao optuženika radi ocjene okolnosti njegove raspravne sposobnosti iz čl. 325. st. 5. ZKP/08, točnije je li isti sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka, razumjeti procesne radnje i njihove posljedice, te se sporazumijevati s braniteljem i davati mu upute.

3. Nakon što je obavio razgovor s optuženikom ĐB, a u nazočnosti raspravnog suca, stalni sudski vještak je naveo kako je isti u stanju pratiti raspravu i shvatiti procesne radnje, točnije kako je raspravno sposoban (list 149 spisa).

4. Potom se optuženik očitovao o optužnici navodeći kako je počinio protupravno djelo koje mu se stavlja na teret, te da će obranu iznijeti na početku dokaznog postupka.

5. Iznoseći obranu optuženik navodi kako je kriv i da mu je žao zbog počinjenog. Tada da je konzumirao alkohol i tablete. Navodi kako mu teško pada to što se nalazi u Zatvoru. Jedino moli da ga se pusti iz istražnog zatvora i da mu se odredi liječenje na slobodi.

6. Stalni sudski vještak dr. Milena Pernat je na raspravi (list 150 spisa) navela kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Na upit zastupnice optužbe, vještakinja navodi da je optuženiku potrebno liječenje stacionarnog tipa jer smatra da liječenje ovisnika na slobodi nije efikasno i ne može se iskontrolirati uzimanjem psihoaktivnih tvari.

7. U daljnjem dokaznom postupku suglasnošću stranaka pregledani i pročitani su: zapisnik o ispitivanju osumnjičenog GB u Policijskoj upravi splitsko- dalmatinskoj, II Policijskoj postaji Split od 5. prosinca 2024., s pripadajućom DVD snimkom (list 16-18 spisa), nalaz hitnog prijema KBC-a Split, Objedinjenog hitnog bolničkog prijama od 1. prosinca 2024. za GB (list 19 spisa), otpusno pismo KBC-a Split, Klinike za psihijatriju od 2. prosinca 2024. za GB (list 20-22 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenog GB od 5. prosinca 2024., s pripadajućom DVD snimkom (list 41-46 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. Milene Pernat za okrivljenog GB (list 72-75 spisa), zapisnik o ispitivanja svjedoka oštećene žrtve VB od 30. prosinca 2024 (list 77 spisa), zapisnik o ispitivanja svjedoka oštećene žrtve JB od 30. prosinca 2024 (list 78-79 spisa), zapisnik o ispitivanja svjedoka oštećenog žrtve FB od 30. prosinca 2024 (list 80-82 spisa), izvadak iz kaznene evidencije za optuženika te izvadak iz prekršajne evidencije za optuženika.

8. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga. Optuženik je na kraju predložio da ga se odmah uputi u psihijatrijsku bolnicu u Vrapče jer da u isto ide svake godine gdje da ostane neko vrijeme.

9. Nakon ovako provedenog postupka ovaj sud smatra kako je nedvojbeno utvrđeno da je optuženik GB počinio protupravno djelo prijetnje iz članka 139. st. 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11.

10. Prije svega potrebno je navesti kako je žrtva FB sestra optuženika GB, pa je tako nesporno kako se navedena osoba može smatrati bliskim osobama, a sukladno definiciji bliske osobe iz članka 87. st. 9. u svezi sa st. 8. KZ/11.

11. Iskaz svjedoka-žrtve FB sud je pročitao obzirom su stranke bile suglasne s čitanjem njenog iskaza a koji svjedok-žrtva je ispitan na dokaznom ročištu pred Sucem istrage Županijskog suda u Splitu kada je žrtva NB navela kako ju je 1. prosinca 2024. zvala majka jer su je zvali s psihijatrije da je ĐB pao negdje. Krenula je put psihijatrije i da su došle ĐB ih nije prepoznao niti reagirao na njih. Imao je po licu ozljede od pada, ogrebotine. Iako je bio u lošem stanju otpustili su ga iz bolnice i uputili kući. Gotovo da nije mogao hodati, a inače je invalid, otežano hoda. Doveli su ga kući ona i majka. ĐB je legao u krevet, izgledalo je da će se smiriti pa joj je majka rekla da ode kući jer da će on biti bolje. U jednom trenutku dok je on bio u sobi, a one u dnevnom boravku čule su trešnju, kao da je zemljotres. Obje su otrčale u sobu, ĐB je bio na podu Polegla ga je na bok i smirivala tepajući mu kao malom djetetu da se smiri. Samo se malo primirio, iako je stalno bio nervozan i jako uznemiren. U posljednje vrijeme često doživljava epileptičke napadaje te su intervali između njih sve kraći. Osim toga kombinacija antidepresiva, lijekova protiv depresije uz koje on redovito uzima alkohol i drogu, dovodi ga u situaciju da postane potpuno nesvjestan okoline u kojoj se nalazi. Cijeli njihov život svodi se na to kako da pomognu ĐB, raspored njihovih života, godišnjih i svega ostalog usmjeren je u tom pravcu. U jednom trenu se osorio na noge usprkos tome što otežano hoda, došao je hodanjem ili puzanjem prema majci na hodniku, ali je u jednom trenutku kako je uzmicao upao u WC, te se zaglavio između kade i zida pa ga je morala pritisnuti koljenom u cilju da mu pomogne. Stajala je iznad njega govoreći mu da se smiri, a on je cijelo vrijeme bio jako nemiran, mahao je rukama i nogama. Svašta je vikao, prijetio prema njima, govorio je: „Ubit ću vas i platit će te“ i slične stvari što se odnosilo na svih njih. To je neprestano govorio. Nisu mogli izići na kraj s njim pa su zvali hitnu koja je došla u kratkom roku. Vozač, liječnik i tehničar su se jedva izborili s njim, hrvajući se dali su mu dvije injekcije nakon čega su otišli. ĐB se ni nakon toga nije bitno smirio jer vjerojatno uslijed uzimanja svih sredstava to na njega ne djelu je na adekvatan način. Hitna pomoć je pozvala i policiju, te su u drugom navratu došli druga hitna pomoć i još dva policajca. Vjerojatno su mu opet dali nešto za smirenje, nije sigurna, polegli su ga u tzv. korito, vezali ga i na taj način ga odveli. Kada je u takvom maničnom stanju zbilja ga se boji i misli da bi bio u stanju nešto loše napraviti. Jedina je sreća što je slab na desnu nogu. Toga dana ju je iznenadila njegova snaga u rukama, ne zna što bi se dogodilo da ona nije bila tu jer ĐB živi s roditeljima koji su već stariji i nisu toliko snažni. Majka je sve vrijeme bila u stanu, otac je bio vani pa ga je majka pozvala i on je odmah došao kući i to u trenutku kad je hitna pomoć po prvoj intervenciji bila u stanu, tako da je naišao na „smireniju situaciju“. Kad je otac došao kući ĐB je bio u dnevnom boravku, držali su ga na jednoj strani otac, a na drugoj ona. Prvenstveno želi njegovo trajno liječenje radi njegove dobrobiti, ne želi kaznenu odgovornost.

12. Iskaz svjedoka JB je pročitan obzirom su stranke bile suglasne s čitanjem njegovog iskaza imenovani je ispitan na dokaznom ročištu pred Sucem istrage Županijskog suda u Splitu kada je u bitnome naveo da 1. prosinca 2024. kada se ovo dogodilo poslijepodne nije bio u kući. U jednom trenutku supruga ga je nazvala na mobitel i odmah je došao kući. Zatekao je ĐB u krevetu, bio je izuzetno agresivan prema svima, mahao je rukama, vidio je da uopće nije bio svjestan situacije i nikoga od njih nije prepoznavao. Nije čuo da je ikome prijetio, niti je mogao govoriti tada uopće. Drugi put je hitna pomoć dovela policiju kako bi im pomogla da ga smire, Donijeli su sa sobom nekakvu ležaljku, vezali su ga i tako ga uspjeli odnijeti. Ne može reći da li bi bio u stanju nekoga ubiti, ali u tim trenutcima kada mu navre adrenalin zbilja ne zna što bi bio u stanju, dobije ogromnu snagu. Želio bi da se ĐB pošalje na liječenje ako je moguće. Supruga i kćer su mu ispričale što se prethodno dogodilo, te mu je kći NB kazala da ju je ĐB udario i da je prijetio, odnosno prijetio je svima.

13. Iskaz svjedokinje VB je također pročitan jer su stranke bile suglasne s čitanjem njenog iskaza, koja svjedokinja je ispitana na dokaznom ročištu pred Sucem istrage Županijskog suda u Splitu, kada je iskoristila blagodat nesvjedočenja obzirom je majka optuženom.

14. Nalaz i mišljenje vještaka je pročitan suglasnošću stranaka. Prema rezultatima psihijatrijskog vještačenja optuženik je osoba sa značajkama poremećaja ličnosti prevalentno dissocijalnog tipa (F60.2), prosječne je inteligencije bez elemenata duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti i nedovoljnog duševnog razvitka. Dugogodišnja svakodnevna konzumacija, jaka žudnja i nemogućnost kontrole uzimanja raznih psihoaktivnih tvari govori u prilog ovisnosti o istima. U vrijeme počinjenja kaznenog djela optuženik je bio neubrojiv, nije sposoban shvatiti značenje svoga postupanja ni vladati svojom voljom. Optuženik je opasan za okolinu te postoji opasnost od ponavljanja težeg kaznenog djela, a za otklanjanje te opasnosti potrebno je psihijatrijsko liječenje stacionarnog tipa. Vještakinja je ujedno navela i da je optuženik raspravno sposoban.

15. Nakon ovako provedenog postupka ovaj sud smatra kako je nedvojbeno utvrđeno da je optuženik GB počinio protupravno djelo zakonskih obilježja a kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 a na način kako je to činjenično i pravno označeno u izreci ove presude odnosno izmijenjenoj optužnici.

16. Naime, optuženik u svome očitovanju priznaje počinjenje predmetnog protupravnog djela. Izrazio je žaljenje zbog počinjenog. Zamolio da je da mu se odredi liječenje na slobodi.

17. Žrtva FB je u iskazu detaljno i okolnosno opisala neprimjereno agresivno ponašanje optuženika sporne prigode kada joj je uputio riječi prijetnje, čiji iskaz je realan i odgovara objektivnoj situaciji te je zbog postupanja optuženika u okolnostima njegovog psihičkog stanja imala razlog osjetiti strah i ugroženost uslijed čega je odmah događaj prijavila policiji. O segmentu zbivanja kojem je nazočio sporne prigode i agresivnom ponašanju optuženika spram ukućana, posvjedočio je i svjedok JB, optuženikov otac, dok je njegova majka VB koristila blagodat nesvjedočenja. Iskaza žrtve, svjedoka su pročitani obzirom su stranke bile suglasne s njihovim čitanjem, isti su ispitani pred sucem istrage, iskazi navedenih svjedoka nastali su kao rezultat kontradiktornog ispitivanja na dokaznom ročištu koje je proveo sudac istrage Županijskog suda u Splitu, sud nije našao nužnim ponovno ispitivati imenovane obzirom je optuženik priznao počinjenje protupravnog djela koje mu se stavlja na teret optužnicom što je u suglasju s iskazima imenovanih, žrtvi-svjedoka.

18. Ujedno, stalni sudski vještak dr. Milena Pernat kako na raspravi tako i u pisanom nalazu i mišljenju, navela kako je optuženik osoba sa značajkama poremećaja ličnosti prevalentno dissocijalnog tipa (F60.2), prosječne je inteligencije bez elemenata duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti i nedovoljnog duševnog razvitka. Dugogodišnja svakodnevna konzumacija, jaka žudnja i nemogućnost kontrole uzimanja raznih psihoaktivnih tvari govori u prilog ovisnosti o istima. U vrijeme počinjenja kaznenog djela optuženik je bio neubrojiv, nije sposoban shvatiti značenje svoga postupanja ni vladati svojom voljom. Optuženik je opasan za okolinu te postoji opasnost od ponavljanja težeg kaznenog djela, a za otklanjanje te opasnosti potrebno je psihijatrijsko liječenje stacionarnog tipa. Vještakinja je ujedno navela i da je optuženik raspravno sposoban. Vještvo je uvjerljivo, logično i argumentirano, sačinjeno u skladu s pravilima struke.

19. Nakon provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je utvrdio kako je optuženik GB **.**.2024., oko 18.00 sati, u [adresa], u obiteljskom domu, nakon što su vidjevši da je pao u WC-u priskočili mu u pomoć sestra FB i majka VB, u nakani da ustraši sestru FB i bliske joj osobe, u stanju u kojem zbog dissocijalnog poremećaja ličnosti te ovisnosti nije mogao shvatiti značenje svojih postupaka niti vladati svojom voljom, mašući rukama i nogama vikao je da će ih ubiti i da će mu platiti, što je ponovio više puta,

20. Po ocjeni ovog suda, a uzimajući u obzir sve ranije navedeno, navod optuženika da je počinio protupravno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, a što je u suglasju s kazivanjem žrtve FB koja je detaljno i okolnosno opisala neprimjereno ponašanje optuženika predmetne prigode. Iskaz svjedokinje je pri tome realan i odgovara objektivnoj situaciji te je zbog postupanja optuženika u okolnostima njegovog psihičkog stanja imala razlog osjetiti strah i ugroženost jednako kao i drugi članovi obitelji, uslijed čega je navedeni događaj odmah i prijavila policiji to je sud ocjenjujući svaki dokaz zasebno i dovodeći te dokaze u međusobnu povezanost, u ponašanju optuženika GB ostvarila su se obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 i to na način kako je to precizno opisano izreci presude.

21. Za postojanje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i st. 3. KZ/11 je od odlučnog značaja je li upućena ozbiljna prijetnja drugoj osobi, da će ga se usmrtiti ili teško tjelesno ozlijediti. Djelo je ostvareno kad radnje počinitelja u objektivnom smislu predstavljaju naročito ozbiljnu prijetnju bez obzira na to kakav učinak prouzročile u osobe kojoj su upućene. Stoga ozbiljnost prijetnje se ne prosuđuje samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Sud je utvrdio da je optuženik postupao i izrekao riječi za koje se tereti. Stoga zaključak je suda da se u konkretnom slučaju radilo o ozbiljnoj prijetnji da će drugu osobu usmrtiti koju prijetnju je uputio sestri FB kao i njoj bliskim osobama. Prijetnja sestri i njoj bliskim osobama ulazi u krug bliskih osoba. Navedene riječi da će ih ubiti i da će mu platiti, su takve da se zasigurno imaju uzeti kao ozbiljna prijetnja jer se radi o riječima kojima optuženik prijeti sestri i njoj bliskim osobama da će ih usmrtiti i koje riječi su objektivno podesne da kod žrtve izazovu osjećaj straha i nesigurnosti, navedene riječi iz činjeničnog opisa odnosno iz izreke ove presude predstavljaju prijetnju usmrćenjem, koja je objektivno prikladna da u žrtve (a i svake razborite osobe) izazove osjećaj straha, osobne ugroženosti ili nesigurnosti zbog straha od napada na svoj život i tjelesni integritet, dakle djeluju ozbiljno.

22. Uvijek kada se radi o ovakvim kaznenim postupcima, kada je potrebno dati razloge o tome postoji li svijest o protupravnosti, te je li počinitelj postupao s namjerom, potrebno je prije svega voditi računa o tome da se radi o kaznenom postupku koji se vodi prema optuženiku s duševnim smetnjama. Stoga sva ona uobičajena pitanja i dokazi koji se izvode u cilju utvrđivanja svijesti o protupravnosti, o elementima namjere, treba promatrati na jedan objektivan način. Očito je, nema nikakve dvojbe, da se počinitelj protupravnog djela, kod kojeg postoje duševne smetnje, nalazi u specifičnom položaju, bez ikakve dvojbe postoje okolnosti koje utječu na sposobnost njegovog rasuđivanja, na mogućnost vladanja svojom voljom i upravljanja postupcima. U konkretnom slučaju kada prosječna odrasla osoba s drugom osobom, toj osobi upućuje riječi kojim prijeti da će ih ubiti i da će mu platiti, a koje riječi upućuje sestri i njoj bliskim osobama, onda se objektivno može zaključiti da je takva osoba svjesna protupravnosti svog ponašanja, da je svjesna da se s takvim postupanjem i takvim riječima, kod druge osobe može izazvati strah za vlastitu sigurnost i život, i da takva prosječna osoba upravo sve to i poduzima sa ciljem nastupanja takve posljedice.

23. Upravo zbog toga, Zakon o kaznenom postupku i kaže da se u konkretnom slučaju utvrđuje je li optuženik počinio kazneno djelo ili nije. Kod utvrđivanja ovih objektivnih pokazatelja treba ponašanje optuženika usporediti s ponašanjem prosječne osobe, prosječne po svojim intelektualnim mogućnostima, te prosječne po načinu ponašanja u konkretnoj situaciji. Takve objektivne parametre, koji se mogu pripisati ponašanju prosječne osobe, treba prosuđivati sa stajališta postoji li svijest o protupravnosti, jesu li ostvareni elementi namjere. U konkretnom slučaju kada prosječna odrasla osoba s drugom osobom, kada prijeti da će je usmrtiti, a koje riječi upućuje u svojoj sestri i njoj bliskim osobama, onda se objektivno može zaključiti da je takva osoba svjesna protupravnosti svog ponašanja, da je svjesna da se s takvim postupanjem i takvim riječima, kod druge osobe može izazvati strah za vlastitu sigurnost i život, i da takva prosječna osoba upravo sve to i poduzima sa ciljem nastupanja takve posljedice.

24. Stoga u ovom slučaju i postoje obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, pa ovaj sud smatra kako je opravdano prihvatiti i takvu pravnu kvalifikaciju. Naime, svaka prijetnja riječima da će ih ubiti i da će mu platiti upućena drugoj osobi nosi u sebi određenu količinu straha.

25. Što se tiče ubrojivosti optuženika, od samog početka postupka bilo je očito da kod optuženika postoje značajne duševne smetnje. To bi proizlazilo već iz psihijatrijskog vještačenja. Dovoljno je kazati da se u zaključku psihijatrijskog vještačenja ističe kako podaci o optuženiku GB ukazuju kako je optuženik osoba sa značajkama poremećaja ličnosti prevalentno dissocijalnog tipa (F60.2), prosječne je inteligencije bez elemenata duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti i nedovoljnog duševnog razvitka. Dugogodišnja svakodnevna konzumacija, jaka žudnja i nemogućnost kontrole uzimanja raznih psihoaktivnih tvari govori u prilog ovisnosti o istima. Osim toga optuženik je tempore criminis bio neubrojiv, odnosno u vrijeme počinjenje djela nije bio sposoban shvatiti značenje svog postupanja niti vladati svojom voljom. Optuženik je opasan za okolinu te postoji opasnost od ponavljanja težeg kaznenog djela, a za otklanjanje te opasnosti potrebno je psihijatrijsko liječenje stacionarnog tipa.

26. Dakle, optuženik GB je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio neubrojiv, u neubrojivom stanju drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano u čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 u vezi s čl. 24. st. 2. KZ/11, pa je stoga ovaj sud i donio odluku pod II izreke ove presude kojim se ta bitna činjenica smatra utvrđenom.

U odnosu na odredbu pod točkom II.

27. Obzirom na ovakve rezultate dokaznog postupka sud je postupajući u skladu s čl. 554. st. 1. ZKP/08. najprije donio presudu kojom se utvrđuje da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom - i to djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi s čl. 2. u vezi s čl. 24. st. 2. KZ/11.

28. Stoga je na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, utvrđeno da je optuženik GB protupravno djelo zakonskog obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, u vezi s čl. 24. st. 2. Kaznenog zakona, počinio u stanju neubrojivosti.

U odnosu na odredbu pod točkom III.

29. Nakon što je na ovaj način utvrđeno da je optuženik GB počinio kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 a u vezi s čl. 24. KZ/11, da ih je počinio u stanju neubrojivosti, bilo je potrebno postupiti po članku 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, te odrediti prisilni smještaj optuženiku u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

30. Naime, na temelju mišljenja vještaka dr. Pernat utvrđeno je kako postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi optuženik obzirom na osobine ličnosti, razvijenu ovisnost o PAT-a i simptomatsku epilepsiju zbog kojih je i nastupila njegova neubrojivost mogao počiniti teže kazneno djelo. In tempore criminis isti je bio neubrojiv, odnosno nije bio u mogućnosti shvatiti značenje svog postupanja i nije mogao vladati svojom voljom. Osim toga vještak je mišljenja kako na strani optuženika postoji opasnost od počinjenja težeg kaznenog djela kao što je navela da je u odnosu na optuženika za otklanjanje te opasnosti potrebno odrediti mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja stacioniranog tipa. Sud u cijelosti prihvaća ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sudskopsihijatrijske struke, kao uvjerljivo, logično i argumentirano.

31. Obzirom na ovakve rezultate dokaznog postupka sud je postupajući u skladu s čl. 554. st. 1. ZKP/08. najprije donio presudu kojom se utvrđuje da je optuženik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskog obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, u vezi s čl. 24. st. 2. Kaznenog zakona i odredio njegov prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 mjeseci.

U odnosu na odredbu pod točkom IV.

32. Tijekom ovog postupka nastali su troškovi koji se odnose na troškove vještačenja, koji se naplaćuju sukladno odredbama iz članka 145. st. 2. toč. 1. ZKP, a koji iznose 613,20 euro koji iznos se odnosi pisano psihijatrijsko vještačenje izvršeno po stalnom sudskom vještaku dr. Mileni Pernat. Međutim, imajući u vidu odredbu čl. 554. st. 1. ZKP/08 kojim je propisano da kada se utvrdi da je počinjeno kazneno djelo u stanju neubrojivosti, tada troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 i nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, to je ovaj sud odlučio kao u izreci ove presude te na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 oslobodio optuženika od obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

U Splitu 19. veljače 2025.

SUDAC

Katarina Peršen

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- optuženiku GB (Zatvor u Splitu),

- branitelju po sl.dužnosti Kristianu Barišiću, odvjetniku u Splitu

- ODO u Splitu,

- žrtvi FB, [adresa].,

- spis