Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar , Županijska 33

Gž-777/2022-5

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Županijski sud u Vukovaru , OIB:92599990351 , u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda : Vesne Vrkić Perak , kao predsjednika vijeća , te Željke Marine kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević , kao člana vijeća , u pravnoj stvari tužiteljice HUN iz [adresa] , [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj]zastupana po punomoćniku Srđanu Kaleboti , odvjetniku u [adresa] , protiv tuženika Privredne banke Zagreb dd Zagreb , Radnička cesta 50 OIB: 02535697732 zastupana po odvjetnici Maji Čuljak , odvjetnici iz Zagreba , radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika , protiv presude Općinskog suda u Splitu , broj: P- 3038/2018 od 13. srpnja 2022. , na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025. ,

presudio je

Odbijaju se žalbe kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu , broj: P-3038/2018 od 13. srpnja 2022. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. odbijen je glavni tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim i bez pravnog učinka Ugovora o kreditima broj: 9012349180 od 20. ožujka 2007. godine zaključen između parničnih stranaka i ovjeren kod javnog bilježnika Vedrane Bilan pod brojem: Ov2267/07-1 dana 20. ožujka 2007. godine. , kao i zahtjev da tuženik tužiteljici isplati iznos od 797.568,34 kn / 105.855,66 Eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama.

Pod točkom II. izreke prihvaćeni je podredni tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđivanje ništetnih odredbi istog ugovora o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i ugovorna odredba iz članka 10. ugovora u kojem se navodi da je u slučaju prijevremene otplate kredita, u cijelosti ili djelomično, korisnik kredita dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu u visini utvrđenih aktima banke važećim na dan prijevremene otplate.

Naloženo je tuženiku da se tužitelji isplati na ime razlike mjesečnih anuiteta zbog promjene tečaja i kamatne stope CHF iznos od ukupno 161.048,20 kuna / 21.374,80 Eur-a sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je navedeno pod točkom II. izreke presude.

Naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati parnični trošak u iznosu od 8.160 kuna / 1.083,02 Eur-a u roku od 15 dana s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu pod točkom I. presude kojom je odbijen njezin tužbeni zahtjev i to zbog svih razloga iz članka 353. stavaka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) .

Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijanog dijela presude.

3. Tužena žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i to zbog svih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a . Predlaže preinačenje pobijanog dijela prvostupanjske presude iu cijelosti odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva, podredno ukidanje pobijanog dijela presude i vraćanje predmeta istom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a , a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu odredaba ZPP-a iz članka 354. stavka 2. točke 11. jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari glavni je zahtjev tužitelja za utvrđivanje ništetnih cjelokupnog ugovora zaključenog 20. ožujka 2007. godine između parničnih stranaka i isplate cjelokupnog iznosa kredita, a podredno utvrđivanje ništetnih pojedinih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamati i naknadi u slučaju prijevremene otplate kredita, te se isplati više plaćenog iznosa od strane tužiteljice uslijed ništetnosti. odredbi o valuti i promjenjivoj kamati, a koja je ništetnost utvrđena u odlukama Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda RH broj: Rev-2221/18-11 .

9. Tijekom postupka utvrđeno je kao nesporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu 20. ožujka 2007. uz kamatnu stopu koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a sa valutnom klauzulom u CHF.

10. Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule tijekom otplate kredita u odnosu na početno ugovorenu tužiteljica platila ukupno više od 161.048,20 kuna / 21.374,80 Eur-a.

11. Tužiteljica žalbom pobija točku I. izreke presude kojom je odbijen kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev (ništetnost cijelog ugovora o kreditu) smatrajući da je sud pogrešno zaključio da su odredbe o valutnoj klauzuli u promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i time ništetne, ali da one ne čine bitne elemente ugovora o kreditu. Tužiteljica smatra da su upravo te odredbe bitni elementi ugovora o kreditu pa da je prvostupanjski sud trebao usvojiti glavni tužbeni zahtjev u cijelosti.

12. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe članka 87. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj : 96/03, 46/07. i 79/07. – dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja spornog ugovora i članka 324. stavak 1. ZOO/05 i stavak 2. tog članka kojim je propisano da će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

Usvajanjem podredenog tužbenog zahtjeva i utvrđenjem ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na način da je tužiteljica kao potrošač dovedena u poziciju kao da je ugovor sklopila bez navedenih ništetnih odredbi, odnosno kao da je isti sklopila po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i primjenom tečaja važećeg u vrijeme zaključenja ugovora.

13. Sud prvog stupnja opravdano utvrđuje ništetnost spornih odredbi Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:79/07. – dalje: ZZP) i to članka 3. točka 1. i članka 74.

14. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjska presuda je i u skladu sa pravnim stajalištem sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012 kojim se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj:Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž- 6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

15. Tuženikov prigovor zastare pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog sud Republike Hrvatske (dalje:VSRH) u predmetu broj:Rev-2245/2017, a prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača, te relativno kratke rokove zastare. Zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a je prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovorenih odredbi.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj:P-1401/2012 je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a kako je tužba podnijeta 14. ožujka 2019. to je jasno da nije nastupila zastara.

16. Tužiteljica je saslušana kao parnična stranka pa je utvrđeno da je ista imala status potrošača i da je na taj način dokazala da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju Ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda RH, jer je sporni Ugovor zaključen 15. srpnja 2005., a u kolektivnom sporu utvrđeno je da je tužena u razdoblju od 9. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača jer je koristila ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Pored navedenog osnovano je prvostupanjski sud konstatirao da tužena do zaključenja prethodnog postupka nije tužiteljici osporavala status potrošača, već je to učinila tek naknadno, te da iz njenog iskaza proizlazi da je ugovor zaključila kao fizička osoba i da tužena nije sudu dostavila nikakve dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da tužiteljica nije potrošač.

17. Sud je detaljno obrazložio koje je dokaze proveo i iz kojeg razloga je odustao od saslušanja po tuženiku predloženog svjedoka HU i saslušanja javnog bilježnika. Sudska praksa je već zauzela stav u pogledu saslušavanja javnih bilježnika u ovoj vrsti postupka na način da javni bilježnik nije mogao objasniti stranci način i pravila promjene kamatne stope i valutne klauzule jer niti javni bilježnici nisu imali stručnog znanja za tumačenje tako formuliranih odredbi ugovora.

18. Pored navedenog člankom 502.c. ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a primjenu kojeg članka žalitelj neosnovano pobija. Neosnovano žalitelj osporava primjenu navedene zakonske odredbe na ovaj konkretan slučaj.

19. Tuženik u žalbi iznosi svoja pravna stajališta i mišljenja o prvostupanjskoj presudi, ali su ista u suprotnosti sa činjenicama utvrđenim u postupcima za kolektivnu zaštitu potrošača, kao i odlukama Vrhovnog suda i Ustavnog suda RH u pojedinačnim parničnim postupcima za naknadu štete.

Tako ponavlja da je sporni Ugovor solemniziran kod javnog bilježnika čime je dobio dodatnu pravnu snagu, pa tako i u pogledu promjenjive kamatne stope, premda je Ustavni sud u svojoj odluci broj:U III/4613/2021 od 30. lipnja 2022. (a i ranijim odlukama)već zauzeo stav da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog Ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji Ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u Ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, a isti nije niti imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.

20. Kao što je već navedeno sporni Ugovor je zaključen upravo u periodu koji se navodi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012, a knjigovodstveno-financijskim vještačenjem je utvrđena visina preplate. Naime, sudski vještak je izradio nalaz prema uputama suda uzimajući u obzir izvršene uplate, te početnu ugovorenu kamatnu stopu.

Tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještaka već je samo predlagao da se vještačenje provede na način koji on smatra ispravnim, a vještakinja je prema utvrđenju suda argumentirano odgovorila na primjedbe tuženika pa niti u tom dijelu žalba nije osnovana.

21. Sud Europske Unije u predmetu C-118/2017 točka 45 je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

22. Žalitelj se neosnovano poziva na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela VSRH broj:Su-IV-222/04 od 5. ožujka 2004. prema kojem se u slučaju ništetnosti ugovora o zajmu ugovorne strane imaju smatrati savjesnim stjecateljima jer je, kako je naprijed već obrazloženo, sud utvrdio ništetnost spornih odredbi Ugovora u skladu sa navedenim odlukama VSRH, te ih temeljem Zakona o zaštiti potrošača smatra ništetnim i nepoštenim.

23. Dakle, kada je određeni ugovor utvrđen nepoštenim tada niti tuženik ne može biti savjesni stjecatelj.

24. Činjenica da su osporene odredbe djelomično ništetne u ovom konkretnom slučaju ne znači da se radi o zabrani manjeg značaja, jer je riječ o promjenjivosti kamatne stope kao i valutnoj klauzuli uslijed kojih je tužitelju neosnovano znatno povećan iznos otplate kredita.

25. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je opravdano dopustio preinaku tužbe nakon provedenog financijskog vještačenja.

26. Usklađivanje tužbenog zahtjeva sa provedenim financijskim vještačenjem u ovoj vrsti sporova se ne smatra preinačenjem tužbenog zahtjeva.

Neosnovano žalitelj tvrdi i predlaže da se provede dopunsko financijsko vještačenje o promjenjivoj kamati jer je utvrđeno iu kolektivnim sporovima da je odredba o promjenjivoj kamati nedefinirana, nejasna a tužitelj nije bio dužan dokazivati ​​da je mijenjanje kamatne stope bilo u skladu s parametrima koji nisu niti navedeni u spornom Ugovoru.

27. Iz naprijed navedenih razloga sud prvog stupnja je pravilnom primjenom članka 1111. i članka 1115. ZOO-a obvezao tuženu na isplatu utuženog iznosa na koji je iznos ista dužna platiti i zakonsku zateznu kamatu od dana izvršene preplate, jer je isti nesavjesni natjecatelj.

28. U pogledu ništetnosti odredbe o naknadi koju je tužiteljica prema ugovoru dužna isplatiti tuženiku u slučaju prijevremene otplate kredita sud je detaljno obrazložio svoj stav utvrdivši da niti o tim uvjetima iz ugovora tužiteljica niskim od banke nije pregovarala niti je uopće mogla postaviti svoje uvjete vezane za tu odredbu.

29. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na članku 154. stavak 4. i članku 155., 156. stavak 1. i 164. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj:142/12.,103/14.,118/14. i 107/15.) , smatrajući kako su stranke djelomično uspjele u parnici s obzirom na odbijajući dio tužbenog zahtjeva, u približno jednakim dijelovima pa je tužitelji dosuđen trošak vještačenja kao nužan za pravilno rješavanje ove pravne stvari te trošak pristojbe na tužbu i presudu.

30. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbe su odbijene, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Vukovar , 19. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak