REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: P-1375/2023-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nensi Šarić, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 14. siječnja 2025. u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnice tužitelja, odvjetnice Dušanke Križanec i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetničkog vježbenika UŠ, **.**.2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 2., čl. 3. i čl. 4. Ugovora o kreditu broj 016-1911/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 28. srpnja 2006. godine između tužitelja kao korisnika kredita i zalogodavatelja i Hypo Alpe-Adria Bank d.d. kao pravnog prednika tuženika, solemniziranog 31. srpnja 2006. godine kod Javnog bilježnika u Zagrebu CŠ pod poslovnim brojem OV-1859/06, u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita) i otplata anuiteta tuženiku veže za valutu švicarskog franka (CHF) i to slijedeće odredbe:
- odredbe sadržane u dijelu čl. 2. koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 230.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. “
- odredbe sadržane u dijelu čl. 3. koji glasi:
„ kamate.. se podmiruju u kunama obračunatima po srednjem tečaju Hypo
Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja… “
- odredbe sadržane u dijelu čl. 4. koji glasi:
„Glavnica kredita podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-AdriaBank d,d, na dan plaćanja“.
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti tužitelju KŠ iznos od 13.109,57 EUR (trinaesttisućastodevet eura i pedesetsedam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 1,20 EUR od 8. rujna 2006.,
- na iznos od 1,24 EUR od 5. listopada 2006.,
- na iznos od 0,57 EUR od 8. prosinca 2006.,
- na iznos od 0,25 EUR od 14. ožujka 2008.,
- na iznos od 2,50 EUR od 1. travnja 2008.,
- na iznos od 18,14 EUR od 6. studenog 2008.,
- na iznos od 5,91 EUR od 3. prosinca 2008.,
- na iznos od 33,41 EUR od 8. siječnja 2009.,
- na iznos od 24,00 EUR od 9. veljače 2009.,
- na iznos od 15,54 EUR od 14. ožujka 2009.,
- na iznos od 19,37 EUR od 15. travnja 2009.,
- na iznos od 16,73 EUR od 15. svibnja 2009.,
- na iznos od 13,70 EUR od 15. lipnja 2009.,
- na iznos od 11,64 EUR od 6. srpnja 2009.,
- na iznos od 10,58 EUR od 14. kolovoza 2009.,
- na iznos od 15,38 EUR od 9. rujna 2009.,
- na iznos od 10,88 EUR od 15. listopada 2009.,
- na iznos od 13,80 EUR od 13. studenog 2009.,
- na iznos od 12,78 EUR od 15. prosinca 2009.,
- na iznos od 20,37 EUR od 15. siječnja 2010.,
- na iznos od 24,91 EUR od 15. veljače 2010.,
- na iznos od 21,61 EUR od 15. ožujka 2010.,
- na iznos od 28,65 EUR od 15. travnja 2010.,
- na iznos od 32,40 EUR od 17. svibnja 2010.,
- na iznos od 35,07 EUR od 15. lipnja 2010.,
- na iznos od 42,52 EUR od 15. srpnja 2010.,
- na iznos od 43,65 EUR od 16. kolovoza 2010.,
- na iznos od 61,51 EUR od 15. rujna 2010.,
- na iznos od 49,51 EUR od 15. listopada 2010.,
- na iznos od 53,53 EUR od 15. studenog 2010.,
- na iznos od 63,25 EUR od 15. prosinca 2010.,
- na iznos od 69,67 EUR od 14. siječnja 2011.,
- na iznos od 62,16 EUR od 15. veljače 2011.,
- na iznos od 58,39 EUR od 15. ožujka 2011.,
- na iznos od 64,76 EUR od 15. travnja 2011.,
- na iznos od 72,43 EUR od 13. svibnja 2011.,
- na iznos od 91,57 EUR od 17. lipnja 2011.,
- na iznos od 103,39 EUR od 15. srpnja 2011.,
- na iznos od 146,17 EUR od 12. kolovoza 2011.,
- na iznos od 95,24 EUR od 15. rujna 2011.,
- na iznos od 81,86 EUR od 15. listopada 2011.,
- na iznos od 85,31 EUR od 15. studenog 2011.,
- na iznos od 83,97 EUR od 15. prosinca 2011.,
- na iznos od 95,33 EUR od 13. siječnja 2012.,
- na iznos od 98,72 EUR od 15. veljače 2012.,
- na iznos od 89,53 EUR od 15. ožujka 2012.,
- na iznos od 94,93 EUR od 13. travnja 2012.,
- na iznos od 93,66 EUR od 15. svibnja 2012.,
- na iznos od 99,43 EUR od 15. lipnja 2012.,
- na iznos od 93,32 EUR od 12. srpnja 2012.,
- na iznos od 97,12 EUR od 8. kolovoza 2012.,
- na iznos od 93,51 EUR od 7. rujna 2012.,
- na iznos od 91,05 EUR od 15. listopada 2012.,
- na iznos od 97,39 EUR od 19. studenog 2012.,
- na iznos od 84,98 EUR od 22. siječnja 2013.,
- na iznos od 87,81 EUR od 22. siječnja 2013.,
- na iznos od 91,55 EUR od 18. ožujka 2013.,
- na iznos od 82,69 EUR od 18. ožujka 2013.,
- na iznos od 97,23 EUR od 15. travnja 2013.,
- na iznos od 83,40 EUR od 17. lipnja 2013.,
- na iznos od 86,18 EUR od 17. lipnja 2013.,
- na iznos od 84,47 EUR od 13. srpnja 2013.,
- na iznos od 88,77 EUR od 21. kolovoza 2013.,
- na iznos od 92,80 EUR od 29. listopada 2013.,
- na iznos od 89,81 EUR od 29. listopada 2013.,
- na iznos od 97,41 EUR od 17. prosinca 2013.,
- na iznos od 94,27 EUR od 17. prosinca 2013.,
- na iznos od 97,48 EUR od 4. veljače 2014.,
- na iznos od 97,48 EUR od 4. veljače 2014.,
- na iznos od 90,50 EUR od 17. ožujka 2014.,
- na iznos od 97,59 EUR od 10. travnja 2014.,
- na iznos od 92,39 EUR od 27. lipnja 2014.,
- na iznos od 95,47 EUR od 27. lipnja 2014.,
- na iznos od 96,24 EUR od 13. kolovoza 2014.,
- na iznos od 99,46 EUR od 13. kolovoza 2014.,
- na iznos od 102,93 EUR od 21. listopada 2014.,
- na iznos od 99,60 EUR od 21. listopada 2014.,
- na iznos od 105,03 EUR od 9. siječnja 2015.,
- na iznos od 101,64 EUR od 9. siječnja 2015.,
- na iznos od 105,03 EUR od 9. siječnja 2015.,
- na iznos od 104,87 EUR od 12. ožujka 2015.,
- na iznos od 84,19 EUR od 12. ožujka 2015.,
- na iznos od 93,21 EUR od 15. travnja 2015.,
- na iznos od 90,21 EUR od 1. lipnja 2015.,
- na iznos od 58,26 EUR od 1. lipnja 2015.,
- na iznos od 56,38 EUR od 27. srpnja 2015.,
- na iznos od 58,26 EUR od 10. kolovoza 2015.,
- na iznos od 56,86 EUR od 23. rujna 2015.,
- na iznos od 55,02 EUR od 18. studenog 2015.,
- na iznos od 56,86 EUR od 18. studenog 2015.,
- na iznos od 57,28 EUR od 29. prosinca 2015.,
- na iznos od 59,19 EUR od 20. siječnja 2016.,
- na iznos od 76,93 EUR od 23. veljače 2016.,
- na iznos od 69,22 EUR od 18. ožujka 2016.,
- na iznos od 71,57 EUR od 29. travnja 2016.,
- na iznos od 68,64 EUR od 6. lipnja 2016.,
- na iznos od 72,65 EUR od 6. lipnja 2016.,
- na iznos od 73,36 EUR od 12. srpnja 2016.,
- na iznos od 75,86 EUR od 19. kolovoza 2016.,
- na iznos od 76,12 EUR od 16. studenog 2016.,
- na iznos od 73,67 EUR od 16. studenog 2016.,
- na iznos od 76,12 EUR od 16. studenog 2016.,
- na iznos od 77,57 EUR od 3. siječnja 2017.,
- na iznos od 80,16 EUR od 3. siječnja 2017.,
- na iznos od 77,88 EUR od 15. veljače 2017.,
- na iznos od 69,89 EUR od 16. ožujka 2017.,
- na iznos od 78,81 EUR od 10. travnja 2017.,
- na iznos od 71,72 EUR od 9. svibnja 2017.,
- na iznos od 73,41 EUR od 16. lipnja 2017.,
- na iznos od 67,51 EUR od 12. srpnja 2017.,
- na iznos od 64,16 EUR od 14. kolovoza 2017.,
- na iznos od 62,22 EUR od 14. rujna 2017.,
- na iznos od 61,17 EUR od 11. listopada 2017.,
- na iznos od 61,77 EUR od 16. studenog 2017.,
- na iznos od 59,66 EUR od 15. prosinca 2017.,
- na iznos od 58,63 EUR od 12. siječnja 2018.,
- na iznos od 60,83 EUR od 16. veljače 2018.,
- na iznos od 52,01 EUR od 16. ožujka 2018.,
- na iznos od 55,43 EUR od 10. travnja 2018.,
- na iznos od 51,00 EUR od 10. svibnja 2018.,
- na iznos od 57,31 EUR od 12. lipnja 2018.,
- na iznos od 55,94 EUR od 9. srpnja 2018.,
- na iznos od 60,16 EUR od 7. kolovoza 2018.,
- na iznos od 65,67 EUR od 6. rujna 2018.,
- na iznos od 61,33 EUR od 5. listopada 2018.,
- na iznos od 62,92 EUR od 6. studenog 2018.,
- na iznos od 61,61 EUR od 3. prosinca 2018.,
- na iznos od 65,73 EUR od 11. siječnja 2019.,
- na iznos od 62,54 EUR od 7. veljače 2019.,
- na iznos od 58,59 EUR od 1. ožujka 2019.,
- na iznos od 68,09 EUR od 1. travnja 2019.,
- na iznos od 60,99 EUR od 2. svibnja 2019.,
- na iznos od 68,08 EUR od 3. lipnja 2019.,
- na iznos od 67,05 EUR od 1. srpnja 2019.,
- na iznos od 69,85 EUR od 1. kolovoza 2019.,
- na iznos od 73,16 EUR od 3. rujna 2019.,
- na iznos od 71,07 EUR od 1. listopada 2019.,
- na iznos od 72,02 EUR od 4. studenog 2019.,
- na iznos od 67,13 EUR od 2. prosinca 2019.,
- na iznos od 72,68 EUR od 2. siječnja 2020.,
- na iznos od 75,64 EUR od 3. veljače 2020.,
- na iznos od 77,16 EUR od 2. ožujka 2020.,
- na iznos od 88,84 EUR od 1. travnja 2020.,
- na iznos od 84,65 EUR od 4. svibnja 2020.,
- na iznos od 87,01 EUR od 1. lipnja 2020.,
- na iznos od 84,29 EUR od 1. srpnja 2020.,
- na iznos od 82,34 EUR od 3. kolovoza 2020.,
- na iznos od 82,53 EUR od 1. rujna 2020.,
- na iznos od 80,05 EUR od 1. listopada 2020.,
- na iznos od 86,13 EUR od 2. studenog 2020.,
- na iznos od 73,84 EUR od 1. prosinca 2020.,
- na iznos od 76,12 EUR od 4. siječnja 2021.,
- na iznos od 77,40 EUR od 1. veljače 2021.,
- na iznos od 66,98 EUR od 1. ožujka 2021.,
- na iznos od 71,90 EUR od 1. travnja 2021.,
- na iznos od 70,58 EUR od 3. svibnja 2021.,
- na iznos od 73,03 EUR od 8. lipnja 2021.,
- na iznos od 69,79 EUR od 1. srpnja 2021.,
- na iznos od 76,66 EUR od 2. kolovoza 2021.,
- na iznos od 75,40 EUR od 1. rujna 2021.,
- na iznos od 72,59 EUR od 30. rujna 2021.,
- na iznos od 80,09 EUR od 1. studenog 2021.,
- na iznos od 82,49 EUR od 2. prosinca 2021.,
- na iznos od 86,24 EUR od 7. siječnja 2022.,
- na iznos od 85,68 EUR od 2. veljače 2022.,
- na iznos od 79,02 EUR od 1. ožujka 2022.,
- na iznos od 89,92 EUR od 1. travnja 2022.,
- na iznos od 87,18 EUR od 2. svibnja 2022.,
- na iznos od 88,83 EUR od 8. lipnja 2022.,
- na iznos od 96,46 EUR od 1. srpnja 2022.,
- na iznos od 106,26 EUR od 1. kolovoza 2022.,
- na iznos od 109,63 EUR od 1. rujna 2022.,
- na iznos od 112,89 EUR od 3. listopada 2022.,
- na iznos od 106,60 EUR od 2. studenog 2022.,
- na iznos od 144,59 EUR od 1. prosinca 2022.,
- na iznos od 148,36 EUR od 2. siječnja 2023.,
- na iznos od 141,46 EUR od 1. veljače 2023.,
- na iznos od 179,90 EUR od 28. veljače 2023.,
- na iznos od 197,65 EUR od 31. ožujka 2023.,
- na iznos od 197,25 EUR od 2. svibnja 2023.,
sve do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02 i 153/04), do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u skladu sa utvrđenom ništetnosti valutne klauzule CHF izradi i izda novi otplatni plan bez valutne klauzule CHF za kreditnu partiju 25310138, ugovor o kreditu broj 016-1911/2006 i to tako da kod preračunavanja i obračuna novog iznosa obroka i svih kreditnih obveza plaćanja tužitelja koristi početni tečaj HRK/CHF (1CHF=4,617 HRK) po kojem je tuženik isplatio tužitelju kredit 11. kolovoza 2006. godine , sve u roku od 15 dana."
IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. naknaditi tužitelju KŠ parnični trošak u iznosu od 2.350,00 EUR (dvijetisućetristopedeset eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
V. Odbija se zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadom parničnog troška, u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj KŠ podnio je 12. lipnja 2023. tužbu u kojoj je naveo da je kao korisnik kredita sa Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao kreditorom 28. srpnja 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 016-1911/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, da je taj ugovor solemniziran 31. srpnja 2006. godine kod javnog bilježnika, da je Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. izmijenilo tvrtku u Addiko Bank d.d., da mu je ovim ugovorom odobren stambeni kredit za kupovinu stana u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 230.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita, da je čl. 3. st. 2. ugovora ugovoreno da se kamate obračunavaju i plaćaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu i da dospijevaju na naplatu svakog zadnjeg dana u mjesecu i podmiruju se u kunama obračunatim po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja, da je čl. 4. ugovoren rok otplate kredita od 30 godina i da se glavnica kredita u cijelosti vraća na dan isteka roka otplate i podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja te da je ovaj kredit još uvijek u otplati. Dalje je naveo da traži utvrđenje ništetnosti primjene valutne klauzule CHF u predmetnom ugovoru, a da se nakon sklapanja istog više puta mijenjao tečaj CHF/HRK što je imalo za posljedicu da je tuženiku od 31. kolovoza 2006. do 31. svibnja 2023. neosnovano plaćao uvećane mjesečne anuitete u dijelu tečajnih razlika. Također je naveo da tuženik i glavnicu predmetnog kredita vodi u svojim knjigama po uvećanom tečaju zbog čega ima opravdani interes tražiti da mu tuženik izda novi otplatni plan u kojem će glavnica kredita biti pravilno obračunata i iskazana. Još je naveo da su odredbe ovog ugovora da se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak kao i primjena na obračun mjesečnih plaćanja kamate tečaja tuženika CHF/HRK važećeg na dan dospijeća plaćanja pojedinog mjesečnog anuiteta nepoštene i ništetne jer je prilikom ugovaranja ove valutne klauzule u švicarskim francima tuženik propustio u cijelosti ga informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke pa on kao potrošač nije imao mogućnosti ili kapaciteta da uvidi sve moguće rizike i ekonomske posljedice vezanja njegove ugovorne obveze za tečaj švicarskog franka. Također je naveo da je ugovorio predmetni kredit kao fizička osoba radi kupnje i adaptacije stana i tako u osobne nekomercijalne svrhe, da mu je tuženik prilikom ugovaranja ovaj „kreditni proizvod“ prikazao kao povoljan i siguran, da je on postupao sa povjerenjem prema kreditnoj instituciji i prihvatio tako prezentirane činjenice kao točne, a da mu tuženik nije ostavio mogućnost da pregovara o pojedinačnim odredbama čime je uzrokovao značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu. Tužitelj je još naveo da je sudskim odlukama u Republici Hrvatskoj utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da kao trgovac prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, na štetu potrošača, čime je postupio suprotno odredbama tada važećih Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima i da ove odluke obvezuju ovaj sud. Još je naveo kako prilikom zaključenja predmetnog ugovora kao prosječni potrošač nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, dok je tuženiku, kao specijaliziranoj novčarskoj ustanovi, to bilo poznato ili moglo biti poznato, iz čega smatra da proizlazi da tuženik prilikom sklapanja ugovora nije postupao u dobroj vjeri. Slijedom svega još je naveo kako smatra da tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi i da mu je dužan vratiti sve što je po osnovi istih primio odnosno razliku između iznosa kojeg je platio na temelju mjesečnih obračuna koje je vršio tuženik i iznosa koje je tužitelj zapravo trebao platiti da je na mjesečni obračun primjenjivan početni tečaj te isplatiti mu zatezne kamate tekuće od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do konačne isplate. Slijedom svega navedenog tužitelj je predložio da sud presudom utvrdi da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 2., čl. 3. i čl. 4. prethodno navedenog ugovora u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita) i otplata anuiteta veže za valutu švicarskog franka (CHF) te da naloži tuženiku da mu isplati iznos od 13.658,51 EUR po osnovi preplaćenih mjesečnih anuiteta zbog ove ništetnosti sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos, do isplate, da tuženiku naloži da mu u skladu sa utvrđenom ništetnosti valutne klauzule CHF izradi i izda novi otplatni plan bez valutne klauzule CHF i to tako da kod preračunavanja i obračuna novog iznosa obroka i svih kreditnih obveza plaćanja tužitelja koristi početni tečaj po kojem je tuženik isplatio tužitelju kredit kao i da tuženiku naloži da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.
2. Tuženik Privredna banka Zagreb d.d. je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti, u njegovoj osnovi i visini, da ne spori da je sa tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu broj 016-1911/2006, no da su ugovorili i da će se mjesečno od strane tužitelja uplaćena sredstva koristiti za kupovinu udjela u otvorenom investicijskom fondu HI-balanced fond pa da ovo predstavlja okolnost zbog kojeg se tužitelja ne može smatrati potrošačem koji je ovaj ugovor sklopio radi zadovoljenja isključivo svojih privatnih potrošačkih potreba te da se stoga tužitelj neosnovano poziva na odredbe Zakona o zaštiti potrošača i sudske odluke iz kolektivnog spora. Dalje je naveo da je tužitelj zbog porasta tečaja CHF uplaćivao veći iznos na ime sredstava koja su korištena za kupovinu udjela u prethodno navedenom fondu i tako ostvario veće prinose pa da se pita smatra li tužitelj da mu tako povećani prinosi ne pripadaju. Još je naveo da je tužitelj prilikom sklapanja tog ugovora ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, a da je samostalno procjenjujući rizike odabrao sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF s promjenjivom kamatnom stopom očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za njega bio najpovoljniji pa da taj odabir predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama. Dalje je naveo kako smatra da je neživotno nelogično i u praksi neprovedivo da svaki klijent s djelatnikom banke osobno pregovara i raspravlja o svakoj pojedinačnoj klauzuli ugovora, da je zakonom dopuštena odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti te da je prilikom sklapanja ovog ugovora postupao u dobroj vjeri. Još je naveo da je u trenutku sklapanja ovog ugovora bilo neizvjesno kretanje i HRK i CHF, da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti ju je on mogao procijeniti pa tako niti koristiti radi stjecanja dobiti dok je valutnu klauzulu ponudio tužitelju upravo kao zaštitnu vrijednosnu klauzulu za budući slučaj potrebe očuvanja kupovne moći kune. Naveo je i da je tužitelja obavijestio o svim relevantnim okolnostima i upozorio na eventualne rizike valutnih klauzula te da tužitelj ovdje zahtijeva isplatu u visini koja očigledno predstavlja razliku kao da valutna klauzula nije niti bila ugovorena što je protivno volji ugovornih stranaka te što stvara okolnosti u kojima se primjenjuje fiksni tečaj, ali pod daleko povoljnijim uvjetima nego što je tuženik nudio za ugovore bez valutne klauzule. Naveo je i da prigovara utuženom tijeku zateznih kamata jer tužitelj prije podnošenja tužbe nije zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove dok je on postupao u dobroj vjeri prilikom sklapanja ugovora te da ističe prigovor zastare utuženog potraživanja. Slijedom svega navedenog tuženik je predložio da sud tužbeni zahtjev odbije, a tužitelju naloži da mu naknadi trošak ovog postupka.
3. Tužitelj je u nastavku podneska još naveo da je predmetni kredit ugovorio u svrhu kupnje stana za stanovanje sebe i svoje obitelji, da tada nije bio vlasnik obrta ili trgovačkog društva, da je ugovorena obveza uplate u investicijski fond bila instrument osiguranja tuženika za povrat kredita, da ga on u trenutku ugovaranja nije birao niti je na tu ugovornu odredbu mogao utjecati, da je tuženik davao nalog da se njegove uplate uplaćuju u ovaj fond odnosno osobi koja njime upravlja te da on tužbenim zahtjevom ne traži povrat ovih uplata.
4. Tužitelj je u nastavku postupka, podneskom od 23. prosinca 2024. naveo da u skladu sa provedenim vještačenjem predlaže da sud presudom naloži tuženiku da mu uslijed ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 13.109,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od pojedinih datuma do isplate kako je navedeno u izreci ove presude do isplate.
5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u preslike ugovora (list 18 do 25, 151 do 168 spisa), presliku arhive tečajnih lista (list 26 do 28 spisa), presliku pregleda prometa (list 29 do 41 spisa), presliku specifikacije uplata (list 42 do 48 spisa), presliku obavijesti (list 49 spisa), presliku otplatnog plana (list 51 do 59 spisa), presliku prikaza detalja (list 60 spisa), presliku sudske prakse (list 61 do 86, 115 do 136 spisa), presliku izjave (list 101 do 105 spisa) i presliku tablice (list 106 do 114 spisa), saslušao je tužitelja (list 280 i 281 spisa) te je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mariu Tkalecu (list 179 do 199 te 279 spisa).
6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
7. Slijedom navoda stranaka tijekom postupka sud nalazi da je među istima sporno jesu li odredbe predmetnog ugovora o kreditu, a kojima je određeno da je tužitelj obvezan kredit otplatiti u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za švicarski franak, uslijed sudskim presudama utvrđene povrede tuženika propisa zaštite potrošača u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 125/07, 79/09, 89/09; u daljnjem tekstu: ZZP), ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO). Među strankama je također sporno je li utuženo potraživanje tužitelja zastarjelo.
8. Pravomoćnom presudom poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Trgovački je sud u Zagrebu utvrdio nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 03.09.2019., pa je tako Vrhovni sud Republike Hrvatske ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno dva bitna sastojka ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.
9. Ovdje predmetni ugovor zaključen je upravo u razdoblju na koje se odnosi navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te kojom je utvrđeno da su ništetne i nepoštene odredbe ugovora kojima je valuta glavnice vezana za protuvrijednost švicarskog franka, a takva presuda veže sve sudove u Republici Hrvatskoj dok tuženik u ovom sporu ničim nije dokazao da sadržaj predmetnog ugovora ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su bili predmet prethodno navedenih presuda pri čemu valja naglasiti da nije dokazao da je tužitelj stan koji je predmet ovog ugovora kupio u sklopu kakve trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti te stoga ne kao potrošač u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača dok je saslušan kao stranka tužitelj KŠ prema ocjeni suda jasno, životno i uvjerljivo iskazao da je ovim kreditom kupio stan za svoje stanovanje i stanovanje svoje obitelji pa tako upravo kao potrošač u smislu odredaba navedenog zakona. Niti činjenica, pak, da je predmetnim ugovorom ugovorena obveza tužitelja da kredit vrati na način da mjesečno uplaćuje novčani iznos na račun otvorenog investicijskog fonda, koja je ovdje među strankama nesporna, prema stavu ovog suda ne dokazuje suprotno odnosno da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopio unutar svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a da tužitelj od ugovaranja ove obveze nije niti očekivao kakvu zaradu jasno proizlazi iz njegovog daljnjeg iskaza kao stranke da mu je tuženik kod ugovaranja rekao da dio njegove otplate podmiruje kamatu, a dio glavnicu te da očekuje samo da će ovim njegovim uplatama u fond po isteku kredita biti podmirena i glavnica kredita, koji je sud ponovno ocijenio jasnim i vjerodostojnim.
10. Uvažavajući i daljnji iskaz tužitelja KŠ da su mu u banci predmetni kredit preporučili kao onaj koji mu najbolje odgovara obzirom na ratu, osiguranje i njegovu kreditnu sposobnost, a da misli da pri sklapanju ugovora i nije bio prisutan netko iz banke već da su ga samo naručili kod javnog bilježnika koji je sud također ocijenio kao jasan, logičan, životan i stoga vjerodostojan i na temelju istoga, a uvažavajući i da tuženik u ovom postupku ničim nije dokazao suprotno, sud je nedvojbeno utvrdio da tužitelj u trenutku sklapanja predmetnog ugovora od strane tuženika nije bio obaviješten o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF pa stoga i da je ovaj ugovor u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača i da je sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a ovaj sud vezan utvrđenjima iz te presude odnosno utvrđenjem da su ugovorne odredbe o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetne.
11. Slijedom navedenog sud je nedvojbeno utvrdio da su u smislu odredbi čl. 270. st. 1., čl. 272. st. 1. i konačno čl. 322. st. 1. ZOO-a odredbe ovdje predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetne pa je primjenom odredbe čl. 323. st. 1. istog zakona ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati iznos koji mu je na ime povećanja anuiteta otplate predmetnog kredita, a temeljenog na pravu tuženika ugovorenog ništetnim odredbama predmetnog ugovora isplatio i to u iznosu od 13.109,57 EUR koji, pak, jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Maria Tkaleca od 11. studenog 2024. (list 179 do 189 spisa) koji je sud ocijenio jasno, detaljno i logično obrazloženim te stoga vjerodostojnim uvažavajući i da stranke pravilnosti ovog izračuna nisu prigovorile. Pri tome valja reći i da je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio i da je tužitelj temeljem predmetnih ništetnih ugovornih odredbi tuženiku na ime određenih mjesečnih anuiteta otplate kredita platio niže iznose od ugovorenih (i to u ukupnom iznosu od 360,28 EUR), uslijed pada tečaja CHF, no ovaj je sud stava da je prilikom izračuna visine preplate od strane tužitelja bilo ispravno uzeti u obzir jedino srednji tečaj kreditora važeći na dan isplate kredita, budući je to jedini parametar po kojem bi se mogla obračunati obveza tužitelja ako se zanemari ništetan dio odredbe, posebno uzimajući u obzir da sud ništetan dio odredbe ne može mijenjati nekom drugom odredbom već ugovor može ostati na snazi bez ništetnog dijela, u skladu sa odredbama čl. 324. ZOO-a te obzirom na zauzeti stav glede ništetnosti u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Tuženik, pak, tijekom ovog postupka nije niti tražio povrat ovako niže plaćenih iznosa mjesečnih anuiteta niti isticanjem prigovora radi prijeboja niti podnošenjem protutužbenog zahtjeva pa sud ovom presudom nije bio niti ovlašten umanjiti tražbinu tužitelja za prethodno navedeni iznos na ime nižih mjesečnih anuiteta (tako i VSRH u Rev-549/23 od 18.12.2023.).
12. Primjenom odredaba čl. 1115. te čl. 29. st. 1. ZOO-a osnovanim je ocijenjen i zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati zakonske zatezne kamate na prethodno naveden iznos isplate i to tekuće od datuma preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita, a koji datumi anuiteta također proizlaze iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Maria Tkaleca koji je sud i u tom dijelu ocijenio jasno, detaljno i logično obrazloženim te stoga vjerodostojnim uvažavajući i da stranke utvrđenjima vještaka ovih datuma anuiteta nisu prigovorile, uvažavajući prethodno navedeno nedvojbeno utvrđenje iz pravomoćne presude koja je donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača o nesavjesnom postupanju tuženika prilikom predmetnog ugovaranja, a time i nesavjesnom stjecanju pojedinih iznosa anuiteta. Tužitelju su ove kamate dosuđene po stopi propisanoj odredbama čl. 29. st. 2. važećeg ZOO-a.
13. Također valja reći da je prema stavu ovog suda prigovor tuženika da je potraživanje tužitelja zastarjelo neosnovan. Naime, iako je, kako je prethodno utvrđeno, obveza tuženika vratiti tužitelju neosnovano stečene dijelove plaćenih anuiteta, upravo uslijed njegovog nesavjesnog postupanja prilikom ugovaranja, počela teći već danom stjecanja istih, zastarni je rok od pet godina, propisan odredbom čl. 225. ZOO-a podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) u travnju 2012. godine, o kojoj je odlučeno presudom poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, prema stavu ovog suda prekinut u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a te je isti kako je propisano odredbom čl. 245. st. 1. i st. 3. ZOO-a, ponovno počeo teći tek donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 dana 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, kojom presudom je ovaj spor okončan, a koja presuda svojim pravomoćnim utvrđenjem povrede tuženika propisa zaštite potrošača sukladno odredbi čl. 502. c. ZPP-a veže i ovaj sud. Tužitelj je tako predmetnu tužbu podnesenu 12. lipnja 2023. podnio prije isteka nanovo započetog tijeka zastarnog roka od pet godina, propisanog odredbom čl. 225. ZOO-a.
14. Uvidom u sadržaj predmetnog ugovora sud je, međutim, utvrdio da se istim tuženik (njegov pravni prednik) nije obavezao tužitelju izraditi i izdati otplatni plan predmetnog kredita pa je sud primjenom odredaba čl. 9. i čl. 65. st. 1. ZOO-a, a obzirom ne postoji takva ugovorena obveza tuženika, a niti ista proizlazi iz kakve zakonske obveze tuženika, neosnovanim ocijenio zahtjev tužitelja da sud presudom naloži tuženiku da mu, uslijed utvrđenja ništetnosti ugovorenog načina otplate predmetnog kredita podložnog promjenama tečaja CHF, izradi i izda otplatni plan u kojem bi koristio tečaj CHF važeći na dan isplate kredita.
15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je, obzirom u ovom sporu prema ocjeni suda nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to trošak sastava tužbe od 250 bodova (tbr. 7/1), sastava podneska od 16.8.2024. od 250 bodova (tbr. 8/1), sastava podneska od 23.12.2024. od 100 bodova (tbr. 8/1), sastava podneska od 10.1.2025. od 25 bodova (tbr. 8/4), zastupanja na ročištu 18.9.2024. od 250 bodova (tbr. 9/1) i zastupanja na ročištu 14.1.2025. od 100 bodova (tbr. 9/1) odnosno ukupno 975 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR iznosi 1.950,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR pa mu je sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.350,00 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ocijenjen je u cijelosti neosnovanim jer isti u ovom sporu u odnosu na pretežiti dio tužbenog zahtjeva nije uspio.
16. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 19. veljače 2025.
Sutkinja:
Marija Orošić Kranjčec
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju KŠ po punomoćnici
2. Tuženiku Addiko Bank d.d. po punomoćniku