REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1155/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VZ, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Mašić, odvjetnik u Svetom Ivanu Zelini, protiv tuženika: 1. GZ, [adresa], 2. ĆZ, [adresa], 3. OZ, [adresa] i 4. ŽZ, [adresa], koje zastupa punomoćnica Ivka Dropučić, odvjetnica u Svetom Ivanu Zelini, radi utvrđenja opstojnosti, služnosti i upisa u zemljišnu knjigu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5526/12-4 od 3. prosinca 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-806/09-32 od 21. lipnja 2011., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda tako da je odlučeno:

"Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini od 21. lipnja 2011. godine poslovni broj P-806/09-32 i sudi:

Odbija se tuženi zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da su nekretnine čkbr. [katastarska čestica] vinograd [adresa] sa 1122 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] pašnjak [adresa] sa 115 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] pašnjak [adresa] sa 230 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve vlasništvo prvotuženika GZ iz [adresa], čkbr. [katastarska čestica] pašnjak [adresa] sa 230 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vlasništvo drugotuženika TZ iz [adresa], te čkbr. [katastarska čestica] vinograd [adresa] sa 665m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 500 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obje vlasništvo trećetužene OZ iz [adresa] opterećene pravom služnosti puta prolaza i provoza za korist nekretnina čkbr. [katastarska čestica] zgrada i oranica [adresa] sa 1601 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] vinograd [adresa] sa 766 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] obje u vlasništvu tužitelja ČZ iz [adresa], koja služnost se proteže pravcem označenim na skici lica mjesta izrađenoj po mjerničkom vještaku Željku Legin dana 14.10.2009. godine kao površina obojana plavom i crvenom bojom slijedom čega su prvotuženi GZ, drugotuženik ĆZ, trećetužena OZ, te četvrtotuženi ŽZ, dužni dozvoliti vršenje služnosti puta, prolaza i provoza preko naprijed navedenih nekretnina, a za korist naznačenih povlasnih nekretnina tužitelja, a prvotuženik GZ kao vlasnik poslužnih nekretnina čkbr. [katastarska čestica] iz k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] iz k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] iz k. o. [katastarska općina], drugotuženik ĆZ kao vlasnik poslužne nekretnine čkbr. [katastarska čestica] iz k. o. [katastarska općina], te treće tužena OZ kao vlasnica poslužnih nekretnina čkbr. [katastarska čestica] iz k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] iz k. o. [katastarska općina] su dužni trpjeti da se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama na nekretninama čkbr. [katastarska čestica] vinograd [adresa] sa 1122 m2 upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] pašnjak [adresa] sa 115m2 upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] pašnjak [adresa] sa 230 m2 upisnoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve vlasništvo prvotuženika GZ iz [adresa], čkbr. [katastarska čestica] pašnjak [adresa] sa 230 m2 upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vlasništvo drugotuženika TZ iz [adresa], te čkbr. [katastarska čestica] vinograd [adresa] sa 665 m2 upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] sa 500 m2 upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], obje vlasništvo trećetužene OZ kao poslužnom dobru upiše teret prava služnosti puta prolaza i provoza, koja služnost se proteže pravcem označenim na skici lica mjesta izrađenoj po mjerničkom vještaku Željku Legin dana 14.10.2009. godine kao površina obojana plavom i crvenom bojom, za korist čkbr. [katastarska čestica] zgrada i oranica [adresa] sa 1601 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] vinograd [adresa] sa 766 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i naknaditi im troškove parničnog postupka u iznosu od 8.994 50 kn, sve u roku od 15 dana“.

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 28/13, dalje: ZPP), naznačivši u njoj pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u primjeni i predložio je ovome sudu da preinači drugostupanjsku presudu.

3. Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

4.1. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je na temelju članka 373.a ZPP, na što se drugostupanjski sud u njenu obrazloženju i izričito pozvao. Revident to nije prepoznao te drugostupanjsku presudu pobija revizijom iz članka 382. stavka 2. ZPP. No, kada je drugostupanjska presuda donesena primjenom članka 373.a ZPP, tada ju je moguće pobijati (redovnom) revizijom iz članka 382. stavka 1. toga Zakona, a na temelju njegove točke 3. Zato pak nije dopuštena (izvanredna) revizija iz članka 382. stavka 2. ZPP, jer iz te odredbe proizlazi da ovu reviziju stranke mogu podnijetu onda kada ne mogu podnijeti (redovnu) reviziju iz stavka 1. toga članka.

4.2. Zato je ovaj sud predmetnu reviziju cijenio kao reviziju iz članka 382. stavka 1. ZPP i pobijanu presudu ispitao s obzirom na razloge zbog kojih se takva revizija može podnijeti (članak 385. stavak 1. ZPP), razmotrivši postavljena pitanja i ostali sadržaj revizije kao dopuštene procesnopravne i materijalnopravne prigovore te vodeći računa o tome da je člankom 386. ZPP propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir, kao i da je člankom 392.a stavkom 1. ZPP propisano da revizijski sud pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora tužiteljev je zahtjev za utvrđenje postojanja prava služnosti puta prolaza i provoza, za nalaganje tuženicima da mu dopuste izvršenje prava služnosti, i za trpljenje upisa služnosti u zemljišnim knjigama, kako je to podrobnije naznačeno u njegovu tužbenom zahtjevu opisanome u točci 1. obrazloženja ove presude.

7. Drugostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio obrazloživši utvrđenom činjenicu da „tužitelj nije izvršavao pravo služnosti na nekretninama I-III tuženika kroz razdoblje od ....... kako on to tvrdi već da je ove nekretnine zaista koristio na zamolbu do opoziva“, pa se „kod tužitelja nisu stekli uvjeti za stjecanje prava služnosti prolaza i provoza predviđeni propisom čl. 228 i 229 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ br. 53/91, 9/92, 77/92) kao i odredbama čl. 51 st. 1 i čl. 54 st 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima“. Osim toga obrazložio je da „u odnosu na IV tuženika preinačena je odluka prvostupanjskog suda temeljem istog zakonskog propisa ali iz razloga što IV tuženik nije u vezi sa spornim poslužnim nekretninama jer nijedna od njih nije u njegovom vlasništvu“.

8.1. Iz sadržaja revizije proizlazi da tužitelj smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer iz drugostupanjske presude nije jasno koje je odredbe materijalnoga prava drugostupanjski sud primijenio, pri čemu tužitelj tvrdi da se sud pozvao na odredbe Zakona osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 9/92 i 77/92, dalje ZOVO) koje ne postoje, naime njegove članke 228. i 229., a „navedeni propis ima svega 90 članaka“, zatim, da drugostupanjski sud „ne precizira propis na temelju kojeg je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na IV tuženika“ te da drugostupanjska presuda „sadrži brojne pogreške kako tehničke tako i sadržajne“.

8.2. Međutim, ovaj sud smatra da je iz obrazloženja pobijane presude jasno na temelju kojega je materijalnoga prava drugostupanjski sud zaključio da predmetni tužbeni zahtjevi nisu osnovani. To stoga što je utvrdio da se tužitelj u dogovoru s tuženicima GZ, ĆZ i MZ, vlasnicima nekretninama koje smatra poslužnima, koristio na njegovu zamolbu a do njihova opoziva, a naznačio je i brojeve zakonskih članaka za koje smatra da su materijalno pravo u okviru kojega treba razriješiti predmetni spor. Pritom je, zbog očite pogreške u pisanju, osim pravilne naznake da se radi o članku 51. stavku 1. i članku 54. stavku 1. ZOVO, u obrazloženju naveo da se radi i o člancima 228. i 229. istoga Zakona, no, očito je da je na umu imao navedene članke Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12, dalje: ZV). Radi se, inače, o sadržajno istovjetnim odredbama ZOVO- a i ZV-a, kojima je propisano da se pravo služnosti može steći i dosjelošću, na koji temelj se tužitelj u ovoj parnici poziva, ali da se ne može dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao, između ostaloga, i na zamolbu do opoziva, a drugostupanjski sud je u obrazloženju naveo da je utvrdio činjenicu da je tužitelju bilo dopušteno služiti se prolazom preko predmetnih nekretnina do opoziva toga prava. S obzirom na izloženo, ne proizlazi da je opisana greška u pisanju takve naravi da su zbog nje razlozi drugostupanjske presude nejasni i proturječni i da ju zato nije moguće ispitati.

8.3. Kako je drugostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije dosjelošću stekao pravo služnosti na nekretninama tuženika GZ, ĆZ i MZ, jasno je da tužbeni zahtjev ne može biti osnovan ni protiv tuženika ŽZ, koji nije vlasnik predmetnih nekretnina, ali tužitelj i za njega tvrdi da ga je sprječavao u izvršenju stečenoga prava služnosti. Drugostupanjski se sud i kod ovoga pozvao na isto materijalno pravo, naime, kako je to već prethodno citirano, naveo je da je u „odnosu na IV tuženika preinačena je odluka prvostupanjskog suda temeljem istog zakonskog propisa“. Točno je da je dodao i da ovaj tuženik „nije u vezi sa spornim poslužnim nekretninama jer nijedna od njih nije u njegovom vlasništvu“, što tužitelj u reviziji problematizira ukazujući na to da je ovlašten svoje pravo na koje se odnosi tužbeni zahtjev štititi protiv svakoga tko ga smeta u izvršavanju prava služnosti. No, jasno je da se citirani dio obrazloženja drugostupanjske presude ne odnosi na tužiteljev zahtjev za nalaganje (i) tuženiku ŽZ da tužitelju dopusti služiti se pravom za koje smatra da je stečeno, odnosno, jasno je da niti jedan od zahtjeva koje je tužitelj postavio u odnosu na svakoga od tuženika ne može biti osnovan pored utvrđene odlučne činjenice na temelju koje je drugostupanjski sud zaključio da pravo služnosti na koje se tužitelj poziva nije ni stečeno. Zato ni opisano ne utječe ne razumljivost drugostupanjske presude.

8.4. Drugostupanjski je sud posebnim rješenjem ispravio očitu pogrešku u pisanju presude koju je počinio tako što je u njoj naveo dva (različita) datuma njena donošenja. Zato ta presuda nije ni glede toga nerazumljiva. Ostale pogreške u pisanju brojeva u obrazloženju drugostupanjske presude na koje ukazuje tužitelj u reviziji ne utječu također na to da pobijanu presudu ne bi bilo moguće ispitati.

8.5. Zato revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP nije osnovan.

9. Iz revizije je za zaključiti i da tužitelj smatra da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer da smatra da tuženik ŽZ nije pasivno legitimiran u ovoj parnici. Naime, kako je to prethodno navedeno, tužitelj smatra da ima pravo od bilo koga tko ga sprječava da se služi pravom služnosti zahtijevati da mu to dopusti ako ga taj u tome sprječava, a ne samo od vlasnika poslužne nekretnine. Ovaj sud ustvrđuje da ga na to doista ovlašćuje članak 57. ZOVO i članak 233. stavak 1. ZV. Iz obrazloženja drugostupanjske presude, međutim, ne proizlazi suprotno shvaćanje drugostupanjskoga suda, već proizlazi to da je tužbeni zahtjev protiv tuženika ŽZ odbijen, kao i protiv ostalih tuženika, zbog utvrđene činjenice da pravo služnosti koje je predmet tužbenoga zahtjeva ne postoji. Zato nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

10. Kako nisu ostvareni revizijski razlozi zbog kojih je revizija podnesena, presuđeno je kao u izreci na temelju članka 393. ZPP.

Zagreb, 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek