98. P-2563/23

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg John F. Kennedy 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362,, zastupano po punomoćniku Mariu Puškaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 47, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, zastupano po punomoćniku Branimiru Periću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, radi isplate 2.061,36 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja IZ, odvjetničkog vježbenika i u nazočnosti punomoćnika tuženika Hrvoja Pelcla, odvjetnika, donio je i objavio, 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženiku roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 2.061,36 € sa zateznim kamatama koje teku od 29. siječnja 2022., do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7%, od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 %, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 %, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.900,62 € zajedno s zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.000,00 € zajedno s zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 19. prosinca 2021.g. oko 23:10 sati na cesti Ž3070-

DUGO SELO (Ž3034)-RUGVICA-OBOROVO (SKELA)-VRBOVO POSAVSKO (SKELA-Ž3041) ORLE (Ž3041), općina Rugvica došlo je do prometne nesreće, i to na način da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka], osigurano kod tužitelja policom kaska broj 03-0478373-01, kojim je upravljao vozač, AZ, naletjelo na divljač- srnu koja je istrčala na kolnik, prilikom čega je nastala materijalna šteta na predmetnom vozilu, dok se navedena divljač udaljila u nepoznatom smjeru. Za predmetni štetni događaj, kao i za nastalu štetu na oštećenom vozilu, koju je tužitelj u cijelosti naknadio svome osiguraniku, isključivo je odgovoran osiguranik tuženika Lovačko društvo Srnjak Dugo Selo, koji je u zakupu lovišta iz kojeg je naletjela divljač. Tužitelj je, po navedenom štetnom događaju, na temelju police, prijave štete iz osiguranja automobilskog kaska, obračuna štete MAK- 210007242 od 3. siječnja 2022.g., naknadnog obračuna štete MAK-210007242 od 11. siječnja 2022.g. te računa broj 113/11351/3 od 12. siječnja 2022.g. isplatio iznos od 2.061,36 € na ime naknade štete na vozilu njegova osiguranika. Slijedom navedenog, tužitelj na temelju odredbe čl. 963. ZOO-a, potražuje isplaćeni iznos od 2.061,36 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava nastanak osiguranog slučaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika, osnov i visinu tužbenog zahtjeva te navodi da osporava da se radi o naletu na srnu ili bilo koju drugu divljač. Nadalje osporava odgovornost za štetu iz razloga što nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika te se poziva na odredbu čl. 80. st. 6. t. 2. Zakona o lovstvu. Zaključno osporava i tijek zateznih kamata.

3. Na ročištu održanom 26. ožujka 2024. tuženik je naveo da priznaje visinu štete, čime ista više nije bila sporna.

4. U podnesku od 20. lipnja 2024. tuženik je dodatno istaknuo da tužitelj nije dokazao niti činjenicu da je tuženik sklopio ugovor o osiguranju s Hrvatskim lovačkim savezom ili LD SRNJAK DUGO SELO ili bilo kojom drugom Lovačkom udrugom koji bi se odnosio na lovište iz kojeg je došla divljač te da činjenica sklopljenog ugovora o osiguranju između Ministarstva poljoprivrede i/ili Hrvatskog lovačkog saveza i/ili lovoovlaštenika u vidu police osiguranja odgovornosti broj 804271894, nije općepoznata činjenica.

5. Odredbom čl. 461.a. st. 2. ZPP-a propisano je da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

6. Tuženik činjenice koje je iznio u navedenom podnesku nije bio iznio niti predložio u odgovoru na tužbu a niti je naknadno obrazložio iz kojih razloga bez svoje krivnje nije navedene činjenice mogao predložiti već u odgovoru na tužbu.

7. Slijedom toga, ovaj sud je ocijenio da nisu postojali razlozi koji bi opravdali tuženika da bez svoje krivnje nije mogao činjenice iz podneska od 20. lipnja 2024. iznijeti i predložiti već u odgovoru na tužbu pa je stoga ocijenjeno da se u konkretnom slučaju ne radi o izuzetku iz stavka 9. članka 461.a. ZPP-a, odnosno o slučaju kada

Stranica 2 od 9

tuženik nije bez svoje krivnje mogao iznijeti u odgovoru na tužbu nove činjenice, pa je stoga sud sukladno stavku 10. članka 461.a ZPP-a odlučio da neće uzeti u obzir navedene nove činjenice iz predmetnog podneska.

8. Ovdje se posebno ukazuje da je tuženik u odgovoru na tužbu osporavao pasivnu legitimaciju isključivo iz razloga što je smatrao da se ne radi o naletu na divljač i iz razloga što osiguranik tuženika nije vlasnik lovišta niti divljači, odnosno nije osporavao da ima sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti lovačkih društava, već je tu činjenicu osporio tek u podnesku od 20. lipnja 2024.

9. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze: polica kaska cestovnih vozila broj 03- 0478373-01 od 27. travnja 2021. (list 8. spisa), ponuda cestovnog kaska od 26. travnja 2021. (list 9. spisa), Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 11 – list 15 spisa), Potvrda Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Dugo Selo od 28.siječnja 2022. (list 28-30 spisa), podaci o lovištu (list 33 spisa), prijava štete iz osiguranja kaska (list 37 spisa), račun br. 113/11351/3 od 12. siječnja 2022. (list 42. spisa), regresni zahtjev od 22.rujna 2022. (list 45. spisa), odgovor na regresni zahtjev od 5. prosinca 2022. (list 47. spisa),Odluka Pž 5681/2021-3 od 1 rujna 2022. (list 84 – 87 spisa), Odluka Pž 7511/2016-2 od 9. kolovoza 2019. (list 99. – 105 spisa), presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovno broj Gž-311/2018 od 12. siječnja 2021. (list 137 do 140 spisa), konačni prijedlog zakona o lovstvu (list 144 do 257 spisa), Presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 311/2018-3 od 12. siječnja 2021. (list 258 do 260 spisa), Presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž 1373/2018-2 od 19. rujna 2018. (list 265 do 267 spisa), Odluka VSRH poslovni broj 1241/1996-2 od 7 rujna 2000. (list 268 do 269 spisa), Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž 5681/2021-3 od 1. rujna 2022. (list 270 do 273. spisa)

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku kao odgovornoj osobi za štetu, za isplatu iznosa od 2.061,36 € kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku za štetu koja je nastala na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], a kojim je upravljala AZ, prilikom naleta na divljač, sve prema odredbi čl. 963. ZOO-a.

12. S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja (19. prosinca 2021.) mjerodavni materijalno pravni propisi za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari su odredbe Zakona o lovstvu ("Narodne Novine" broj 99/18, 32/19 i 32/20 – dalje ZL) i odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje ZOO).

13. Imajući u vidu navode stranaka iznijete tijekom postupka, među strankama nije sporno da je tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku.

14. No, među strankama je sporan nastanak štetnog događaja, sporna je aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, uzročno posljedična veza,

Stranica 3 od 9

odgovornost, zatim je sporno je li se radilo o naletu na srneću divljač te je sporan tijek zateznih kamata.

15. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, ovaj sud je navedeni prigovor ocijenio neosnovanim, budući da tuženik nije ni naveo iz kojeg razloga smatra da tužitelj nije aktivno legitimiran, posebno imajući u vidu da je tužitelj dostavo policu osiguranja (list 8 spisa) iz koje nesporno proizlazi njegova aktivna legitimacija budući da je jasno navedeno da se radi o kasko osiguranju te da se odnosi na vozilo reg. oznake: ZG6731HS te je razvidno da se štetni događaj dogodio za vrijeme trajanja predmetnog osiguranja.

16. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije kojeg je tuženik istaknuo jer je smatrao da tuženik nije vlasnik lovišta niti divljači ovaj sud je i taj prigovor ocijenio neosnovnim, iz niže navedenih razloga. Dodatno se ukazuje da je sam tuženik u dopisu od 5. prosinca 2022. (list 47 spisa), odštetni zahtjev otklonio isključivo iz razloga što je smatrao da se ne radi o naletu na divljač te je sam potvrdio u navedenom dopisu da je tuženik osiguravatelj i lovačkog društva na čijem području je došlo do štetnog događaja.

17. Odredbom čl. 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 144/21– dalje: ZOC) je propisano da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (st.1.). Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st.2.).

18. Iz navedenih odredbi proizlazi da odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja ZOC-a, već je njihova odgovornost uređena Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava.

19. Odredbom čl. 80. st. 6. ZL-a propisano je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na način da je odgovoran:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

20. Iz navedene odredbe ZL-a, proizlazi da lovoovlaštenik odgovara za štetu po načelu uzročnosti (objektivna odgovornost) ali samo u slučaju ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

21. Odredbom čl. 76. st. 2. ZL-a je propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije.

22. Međutim, zbog toga, što je Zakonom o lovstvu iz 2018. godine (s kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona) propisan samo jedan slučaj objektivne odgovornosti lovoovlaštenika za štetu (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), ne znači da u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom (ali pri tome se ne

Stranica 4 od 9

obavlja lov divljači) ta divljač ne predstavlja opasnu stvar. Naprotiv, neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da ona (divljač) čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Upravo zbog navedenog, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu članka 964. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063.-1067. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno on je morao dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

23. Slijedom navedenog, premda je člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu propisano da je lovoovlaštenik (a time i njegov osiguratelj) odgovoran za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, u slučaju kada je do naleta vozila na divljač došlo u vremenu kada se nije provodio lov ne znači da lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) ne odgovara za štetu po osnovi objektivne odgovornosti. Naime, divljač na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar (neovisno o tome provodi li se lov divljači u vrijeme kada je divljač zatečena na cesti), slijedom čega lovoovlaštenik (njegov osiguratelj) odgovara za štetu sukladno odredbi članka 1064. Zakona o obveznim odnosima u vezi članka 76. stavka 2. Zakona o lovstvu, a na tuženiku (lovoovlašteniku odnosno njegovu osiguratelju) je teret dokazivanja činjenica iz članka 1067. Zakona o obveznim odnosima zbog kojih se može (u cijelosti ili djelomično) osloboditi od odgovornosti za štetu. (tako i VTS, Pž-2926/22-2 od 28. prosinca 2022.)

24. Stoga, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. i. 2. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 50. ZOC- a, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu presumirane krivnje, dok lovoovlaštenik, obzirom da divljač predstavlja opasnu stvar, odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 1064. i čl. 1045. st. 3. ZOO-a). Kraj činjenice da motorno vozilo u pokretu također predstavlja opasnu stvari, tuženik kao njegov osiguravatelj se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkama propisanim odredbom čl. 1067. ZOO-a, kojim je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.(st.1.) Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. (st.2.) Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. (st.3.) Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. (st.4.) Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom.

25. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja, ovaj sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka AZ te je izveden dokaz prometnim vještačenjem.

Stranica 5 od 9

26. Svjedok AZ je u svom iskazu u bitnome navela da se spornog dana 19. prosinca 2021. vozila zaobilaznicom kod Rugvice u smjeru Dugog sela te je upravljala službenim vozilom marke Škoda i kojom prilikom je u večernjim satima s njene desne strane istrčala divljač i to srna te je odmah poduzela radnju kočenja ali je ipak udarila u srnu koja je nastavila kretanje i prešla na drugu stranu ceste. Navela je da je i s lijeve i s desne strane ceste šuma te se ne sjeća točno kojom brzinom se kretala ali da se kretala sukladno propisanom ograničenju jer na navedenoj dionici uvijek ima policije koja kontrolira brzinu kretanja. Navela je da misli da se štetni događaj dogodio oko 22 sata te da je kolnik bio mokar i da je bila lagana magla te da srnu prije samog udara nije uopće vidjela.

27. Vještak Igor Jakoplić u svom nalazu i mišljenju je naveo da je do naleta došlo u noćnim uvjetima, na osvijetljenom kolniku. Ispred mjesta nezgode je bio postavljen prometni znak opasnosti „divljač na cesti“ koji se odnosio na dionicu kolnika na kojoj je došlo do nezgode. Prema nađenim oštećenjima na vozilu naletnu brzinu vozila na životinju procjenjujem u visini od oko 70 km/h, a neposredno prije nezgode se vozilo kretalo istom brzinom, jer vozačica nije imala vremena za dovođenje vozila u kočeno stanje. Nalet bi u konkretnim okolnostima bio izbježiv pri prethodnom kretanju vozila osig. tužitelja svim brzinama manjim od 30 km/h. Na oštećenom dijelu vozila su vidljivi tragovi izmeta, tragovi krvi, tragovi dlake, oštećena čeona površina po visini i širini upravo odgovara dimenzijama tijela srneće divljači, tako da stanje vozila fotografirano od prometne policije u potpunom suglasju s iskazom vozačice u dijelu da je prilikom nezgode došlo do naleta na srneću divljač koja joj se kretala s desna u lijevo.

28. Na ročištu održanom 23. rujna 2024. stranke nisu imale pitanja za vještaka, a nisu imale ni primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

29. Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio objektivnim, nepristranim, logičnim i u skladu s pravilima struke te je u cijelosti i prihvaćen.

30. Slijedom navedenog na temelju iskaza svjedoka i predmetnog nalaza i mišljenja vještaka, ovaj sud je utvrdio da je 19. prosinca 2021. doista došlo do štetnog događaja i to do naleta srneće divljači na vozilo kojim je upravljala AZ te je iz predmetnih dokaza utvrđeno da postoji uzročno posljedična veza između štete i štetnog događaja kao i da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika.

31. Naime, u konkretnom slučaju iz iskaza svjedoka ovaj sud je utvrdio da se radilo o naletu na srneću divljač, a što također proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka Igora Jakoplića koji je naveo da su na oštećenom dijelu vozila vidljivi tragovi izmeta, tragovi krvi, tragovi dlake, te da oštećena čeona površina po visini i širini upravo odgovara dimenzijama tijela srneće divljači, i da je stanje vozila fotografirano od prometne policije u potpunom suglasju s iskazom vozačice u dijelu da se radilo o naletu na divljač. Dodatno se ukazuje da je sud bio odredio i provođenje veterinarskog vještačenja na navedenu okolnost ali budući da je MUP obavijestio sud da prilikom izlaska policije nisu bili izuzeti uzorci dlake, to je sud odustao od izvođenje navedenog dokaza.

32. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud je utvrdio da je svjedokinja ŽZ vozila brzinom od oko 70 km/h, te da bi štetni događaj bio izbjegnut tek u

Stranica 6 od 9

slučaju da je vozila brzinom manjom od 30,00 km/h, na mjestu na kojem je ograničenje brzine 90 km/h. Stoga je nesporno utvrđeno da nema odgovornosti vozačice AZ, pa je stoga taj prigovor tuženika neosnovan.

33. Slijedom navedenog, tužitelj primjenom odredbe čl. 963. ZOO u vezi s čl. 1064. ZOO-a osnovano potražuje isplatu utuženog iznosa od 2.061,36 € od tuženika, pa je odlučeno kao u točki I. izreke.

34. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženika za izvođenjem dokaza vještačenje po vještaku za lovstvo sa zadatkom da se utvrdi je li mjesto događaja područje na kojem nije moguće uspostaviti lovište i na kojem nije moguće provoditi lov sukladno odredbama Zakona o lovstvu iz razloga što je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno. Nadalje, sud je odbio i prijedlog tužitelja za saslušanjem policijskih službenika koji su obavljali očevid na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja budući da isti nemaju neposredna saznanja o okolnosti na koju su predloženi. Sud je odbio i dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem na okolnost isplate utuženog iznosa oštećenoj osobi, budući da navedena okolnost nije bila sporna. Zaključno kao što je navedeno sud je odustao od izvođenja dokaza veterinarskim vještačenjem na okolnost da se radilo o naletu na divljač budući da nisu bili izuzeti uzorci dlake.

35. Člankom 1086. ZOO-a je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

36. Isplatom štete osiguraniku na tužitelja su prešla sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu sukladno čl. 963. ZOO-a do visine isplaćene naknade.

37. Osiguratelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može zahtijevati kamate na iznos naplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svom osiguraniku.

38. S obzirom da tuženik nije osporavao da bi tužitelj isplatio utuženi iznos svom osiguraniku 28. siječnja 2022., (list 43 spisa) to tužitelj ima pravo obračunati kamatu za razdoblje od isplate, ali budući je tužitelj potraživao zatezne kamate od 29. siječnja 2022., to je sud sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, i dosudio tužitelju zatezne kamate kako je to tužitelj i potraživao.

39. Slijedom navedenog, budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, osim glavnice, dužan je platiti i zakonske zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO) a koja se odnosi na ostale odnose.

40. Budući je tužitelj u cijelosti uspio u ovom postupku to u smislu članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova.

41. Tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine": broj 138/23, nastavno: Tarifa“) za pristup na ročišta održana 13. veljače 2024., 26. ožujka 2024., 23. rujna 2024. i 16. siječnja 2025., u iznosu od 200,00 €

Stranica 7 od 9

za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife), kao i za sastav podnesaka od 10. kolovoza 2023. (tužba) i podneska od 10. lipnja 2024. (očitovanje na nalaz i mišljenje) u iznosu od 200,00 € za svaki do navedenih podnesaka (Tbr. 8. t 1. Tarife), što sve skupa uvećano za PDV iznosi 1.500,00 €. Također, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 33,54 € i sudska pristojba na presudu u iznosu od 67,08 € u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23 - dalje ZSP), kao i trošak provedenog vještačenja u iznosu od 300,00 €. Dakle, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka u sveukupnom iznosu od 1.900,62 € (točka II. izreke).

42. S druge strane, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav podnesaka od 12. listopada 2023., 27. lipnja 2024., 13. siječnja 2025. i od 16. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 € za svaki od navedenih podnesaka budući je sud sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, smatrao da navedeni troškovi nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog, sud je odbio prijedlog tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.000,00 € (točka III. izreke).

43. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. st. 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – ZOO) i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

Zagreb, 19. veljače 2025.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 67,08 €

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana

Stranica 8 od 9

Stranica 9 od 9