REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-301/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marinko Brajko, odvjetnik u Đakovu, protiv tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, koju zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4879/2023- 2 od 1. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu broj P- 199/2023-7 od 12. listopada 2023., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4879/2023-2 od 1. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu broj P-199/2023-7 od 12. listopada 2023. pozivajući se na odredbu čl. 385.a Zakona o parničnom postupku.

1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je navela da prijedlog podnosi zbog sljedećih pravnih pitanja:

"1. Može li sud, primjenom čl. 502.c ZPP-a u tužbi tužitelja kao potrošača na kojeg se odnose presude VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti pravno utvrđenje i činjeničnu presumpciju da je tuženik kao banka u konkretnom ugovoru o kreditu donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope koje su dovele do bitne neravnoteže, bez obzira što banka, ovdje tuženik, u parnici tvrdi da u spornom ugovoru o kreditu nije donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope, a ako i jest, da promjene kamatne stope nisu dovele do bitne neravnoteže, a za koje tvrdnje predlaže adekvatne materijalne i personalne dokaze?

2. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?

3. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?

4. Da li je presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?

5. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?

6. Je li sud pravilno primijenio materijalno pravo u slučaju kada prilikom odmjeravanja troška stranci za parnične radnje poduzete prije 5. studenoga 2022. godine prizna trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje u tekstu: Tarifa/22), dakle i za razdoblje prije stupanja na snagu Tarife/22 ili je za parnične radnje poduzete prije 5. studenoga 2022. godine potrebno primijeniti tada važeću odvjetničku tarifu i vrijednost boda od 10,00 kn? 7. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?

8. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?".

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Polazeći od odredbe članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu i, kao takva, ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.

5. Naime, riječ je o pravnim pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od čvrste i ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., broj Rev- 3142/18-2 od 19. ožujka 2019., broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i drugim, a nije riječ o pravnim pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.(tako i u odlukama ovoga suda broj Revd-377/2023 od 17. siječnja 2023., broj Revd-3146/2020-2 od 3. studenoga 2020. i drugim).

6. U odnosu na postavljena pitanja, valja odgovoriti da tuženica tim pitanjima polazi od netočne tvrdnje da su u ovom pojedinačnom postupku utvrđene drugačije činjenice od onih koje su utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Naime, u ovoj se parnici radi o istoj kategoriji pravnih odnosa o kojima se radilo i u sporu radi kolektivne zaštite potrošača, a sudovi su u ovoj parnici utvrđivali činjenice dokazivanjem te su na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ocijenili ništetnim odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli zbog istih razloga zbog kojih su one ocijenjene ništetnima i u postupcima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Uz to pitanja polaze i od netočne tvrdnje o neprovođenju personalnog dokaza, saslušanja svjedoka, djelatnice tuženice jer je prvostupanjski sud u obrazloženju presude (točka 7.) obrazložio da je saslušana djelatnica tuženice (FF) i naveo razlog zbog kojeg nije provodio dokaz saslušanjem javnog bilježnika, koje obrazloženje je prihvatio drugostupanjski sud, a ovaj sud je ocijenio navedeno obrazloženja pravilnim i dostatnim za izneseno pravno shvaćanje.

7. U ovoj parnici radi o istoj kategoriji pravnih odnosa kao što je to bio slučaj u sporu radi kolektivne zaštite interesa potrošača. Riječ je o sudskom razrješenju pravnih odnosa nastalih na temelju ugovora o kreditu s ugovorenom jednostrano promjenjivom kamatnom stopom, bez unaprijed određenih parametara promjene. Sud je u ovoj parnici ocijenio ništetnima određene odredbe ugovora na temelju činjenica utvrđenih u postupku dokazivanja u ovom sporu, a samo u odnosu na dio koji se odnosi na utvrđenje ništetnim dijela ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pozvao se i na pravno shvaćanje iz citiranih presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

8. Kondemnatorni tužbeni zahtjev nije bio predmetom kolektivnog spora, jer u tom sporu nije bilo riječi o zahtjevu za povrat preplaćenog iznosa po osnovi nezakonito ugovorenih kamata, te se napominje da je glede pravnih učinaka presude donesene u kolektivnom sporu radi zaštite potrošača i vezanosti suda u individualnim parnicama radi utvrđenja ništetnom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavljena ujednačena praksa revizijskog suda.

9. U svezi s postavljenim pravnim pitanjima u tuženičinom prijedlogu za dopuštenje revizije također valja navesti da su u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga sudovi utvrdili da je tuženica nesavjesna stjecateljica zbog ništetne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, pa su prihvatili zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na svaki mjesečni preplaćeni iznos, a pitanja savjesnosti ili nesavjesnosti stjecatelja stečenog bez osnove ili na temelju osnove koja je kasnije otpala je pitanje koje ovisi o specifičnim okolnostima svakog slučaja i konkretnih činjeničnih utvrđenja. Dio pitanja također polazi od netočne premise da u pobijanim odlukama nisu izneseni razlozi o odlučnim činjenicama, da nije odlučeno o prigovoru zastare i da bi u postupanju sudova bila počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

10. Postavljeno pitanje zastare, odnosno prekida zastare uslijed podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07) i tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05) nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u presudi broj Rev-2254/2017-2 od 20. ožujka 2018., broj Revd-1494/2020., a riječ je i o pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu. Ujedno je i u suglasju s shvaćanjem druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održane 27. svibnja 2024. broj: Su-IV- 123/2024-5 Zagreb, 27. svibnja 2024., prema kojem „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ Takvo shvaćanje je i u skladu sa odlukom Ustavnog suda republike Hrvatske broj U-III- 3202/2023 te broj U-IIII-3204/2023 od 26. rujna 2024.

11. U odnosu na nezakonitost istaknutu kao razlog važnosti zbog tvrdnji o pogrešnoj primjeni materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, valja navesti da zakonitost ili nezakonitost revizijom pobijane odluke kao razlog važnosti pitanja, u pravilu, nije odlučna za ocjenu sadržava li revizija neko važno pitanje zbog kojega bi je trebalo dopustiti zato što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, ne služi kontroli zakonitosti, kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to bila primarna svrha.

12. Pravno pitanje koje se odnosi na dosudu zatezne kamate za razdoblje prije dospijeća novčane tražbine na koju se odnosi, odnosno na mogućnost početka tijeka zateznih kamata i prije dospijeća novčane tražbine, a vezano za tvrdnju predlagateljice da u tom dijelu pobijane presude odstupaju od prakse i shvaćanja revizijskog suda, ističe se da pobijana odluka ni u tom dijelu ne odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda iznesenih u presudama broj Rev-308/2022 od 19. travnja 2022., broj Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.i drugim, a uz to je i riječ o pitanju u odnosu na koje nije potrebno preispitivati sudsku praksu.

13. Pitanje koje se odnosi na primjenu Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa/22) nije važno jer izneseno shvaćanje u pobijanim odlukama ne odstupa od shvaćanja revizijskog suda zauzeto u ovosudnim odlukama broj Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024., broj Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., broj Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i drugim.

14. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

15. Tuženica je u uvodnom dijelu prijedloga za dopuštenje revizije navela da prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385.a ZPP pa je bilo potrebno, osim ispitivanja postojanja zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije propisanih odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, također ispitati jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.

16. Iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica nije određeno naznačila povreda temeljnog prava zbog koje bi taj prijedlog bio utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP.

17. Slijedom navedenog vijeće je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP odlučilo kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 19. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina