REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1090/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Orešić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HOK-osiguranje d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4298/2022-2 od 17. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3475/17-34 od 28. travnja 2022., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4298/2022-2 od 17. siječnja 2023. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3475/17-34 od 28. travnja 2022. u dijelu kojim je tužitelju na dosuđeni iznos od 5.025,00 kuna / 666,93 eura zatezna kamata dosuđena za razdoblje od 7. prosinca 2017. do 27. rujna 2021. i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na 5.025,00 kuna / 666,93 eura za razdoblje od 7. prosinca 2017. do 27. rujna 2021.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od petnaest dana nadoknadi trošak revizijskoga postupka u iznosu od 375,00 eura.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom je, u dijelu na koji se odnosi revizijski stadij ovoga postupka, prvostupanjska presuda potvrđena i u dijelu kojim je na dosuđeni iznos od 5.025,00 kuna, sadržan u tužitelju ukupno dosuđenome iznosu od 28.525,00 kuna s osnove naknade štete, zatezna kamata dosuđena od 7. prosinca 2017. do isplate.
2. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 589/2024-2 od 13. veljače 2024. zbog pravnoga pitanja: „Od kada je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva – od trenutka kada je isti postavljen ili od predaje odštetnog zahtjeva u kojemu nije takav zahtjev postavljen, odnosno može li tuženik pasti u zakašnjenje u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?“. Iz revizije sadržajno proizlazi da tuženik drugostupanjsku presudu pobija samo u dijelu kojim mu je naloženo da tužitelju na iznos od 5.025,00 kuna zateznu kamatu plati od 7. prosinca 2017. do 27. rujna 2021.
3. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio ovome sudu da ju odbije.
4. Ovaj je sud na temelju članka 391. stavka 3. ZPP drugostupanjsku presudu ispitao samo u dijelu u kojemu ju tuženik pobija, a za koji dio s obzirom na sadržaj dopuštenoga pravnog pitanja i proizlazi da je revizija dopuštena, i samo zbog pravnoga pitanja zbog kojega je dopuštena.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora u revizijskome stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 5.025,00 kuna za razdoblje od 7. prosinca 2017. do 27. rujna 2021.
7. Prvostupanjskom je presudom tuženiku kao osiguratelju štetnika naloženo da tužitelju nadoknadi štetu koju trpi zbog povreda u prometnoj nesreći 3. veljače 2017., na temelju članaka 1095. i 1100. Zakona obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) u iznosu od 28.525,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 7. prosinca 2017., kao dana podnošenja predmetne tužbe, do isplate, iako nije sporno da je odštetni zahtjev tužitelj podnio tuženiku 7. travnja 2017. Što se tijeka zatezne kamate tiče, drugostupanjski se sud pozvao na članak 1103. ZOO i članak 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP). Tužitelj, inače, u odgovoru na reviziju ustvrđuje da za razdoblje od podnošenja odštetnoga zahtjeva tuženiku do dana podnošenja tužbe zateznu kamatu ne zahtijeva.
8. Tužitelj je u tužbi postavio tužbeni zahtjev za isplatu 23.500,00 kuna, kao i u prethodno upućenome odštetnom zahtjevu, a tijekom parnice, 27. rujna 2021., preinačio je tužbu povećanjem tužbenoga zahtjeva za 5.025,00 kuna. Na to ukazuje i tuženik u reviziji te iznosi shvaćanje da tužitelju za iznos za koji je tužbu preinačio povećanjem tužbenoga zahtjeva zatezna kamata ne može pripasti prije preinake.
9. Ovaj sud je u više svojih odluka (primjerice odluke broj Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. i Rev 376/2023-2 od 9. svibnja 2023.) izrazio pravno shvaćanje da je tuženik kao dužnik u obvezi platiti zatezne kamate na iznos za koji je tužbeni zahtjev povećan od dana kada je taj zahtjev postavljen, jer dužnik ne može biti u zakašnjenju prije nego mu je zahtjev postavljen. To se odnosi i na situaciju kada je u primjeni članak 12. ZOOP.
10. Odgovor na revizijsko pitanje već je dan, primjerice, u presudi ovoga suda poslovni broj Rev 1050/2024-2 od 28. kolovoza 2024., u kojoj je navedeno da se njime „reafirmira već ranije pravno shvaćanje ovoga suda“, pa taj odgovor glasi: Tuženik odnosno dužnik je u obvezi platiti zatezne kamate na povećani tužbeni zahtjev od trenutka kad je taj zahtjev postavljen u postupku, a ne od trenutka podnošenja odštetnoga zahtjeva, odnosno, za razdoblje prije nego je tužitelj postavio takav zahtjev za naknadu štete i tuženik kao dužnik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen povećani dio tužbenoga zahtjeva.
11. Kako su nižestupanjski sudovi na cjelokupni dosuđeni iznos naknade štete tužitelju, pa i na iznos od 5.025,00 kuna, za koji je tužbeni zahtjev povećan preinakom tužbe od 27. rujna 2021., zateznu kamate dosudili od 7. prosinca 2017., nisu uzeli u obzir navedeno pravno shvaćanje ovoga suda.
12. Dakle, na tužiteljevu tražbinu od 23.500,00 kuna zatezna kamata teče od 7. prosinca 2017. do isplate, a na ostatak tražbine od 5.025,00 kuna od 27. rujna 2021. do isplate. Pri tome nije odlučno, kako to neosnovano iznosi tužitelj u odgovoru na reviziju, to što nije potraživao zateznu kamatu za razdoblje od podnošenja odštetnoga zahtjeva do podnošenja tužbe, to što je tužitelj „ozlijeđena fizička osoba“, to što tuženik nije do presude ništa platio te to što je u ovome postupku dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenoga zahtjeva.
13. Zato je na temelju članka 391. stavka 7. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
14. Tuženik je s revizijom uspio u cijelosti pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi trošak toga podneska i prethodno podnesenoga prijedloga za dopuštenje revizije, ali ne prema vrijednosti predmeta spora od 666,93 eura naznačenoga u reviziji, što je protuvrijednost iznosa od 5.025,00 kuna za koji je tužbeni zahtjev povećan, dakle vrijednost glavnice tužbenoga zahtjeva, već prema vrijednosti zatezne kamate na taj iznos, jer je ona predmet ovoga spora u njegovu revizijskome stadiju. Prema Tbr. 10. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) tuženiku za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i za sastav revizije s porezom na dodanu vrijednost na te podneske pripada 375,00 eura. Zato je na temelju članka 166. stavka 2. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
Zagreb, 19. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
