REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-1178/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužiteljice ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zlatko Kovačić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 14. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, odvjetnika Zlatka Kovačića i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetničkog vježbenika OŽ, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 016- 1419/2004 koji su 16. prosinca 2004. sklopili tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor, a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka i koja glasi: « … u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan isplate».

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti tužiteljici ŽŽ iznos od 4.675,67 EUR (četiritisućešestosedamdesetpet eura i šezdesetsedam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 2,39 EUR od 6. siječnja 2009.,

- na iznos od 5,62 EUR od 5. veljače 2009.,

- na iznos od 7,08 EUR od 4. ožujka 2009.,

- na iznos od 3,05 EUR od 4. travnja 2009.,

- na iznos od 3,83 EUR od 6. svibnja 2009.,

- na iznos od 2,27 EUR od 6. siječnja 2010.,

- na iznos od 7,45 EUR od 4. veljače 2010.,

- na iznos od 6,26 EUR od 4. ožujka 2010.,

- na iznos od 13,28 EUR od 2. travnja 2010.,

- na iznos od 11,95 EUR od 4. svibnja 2010.,

- na iznos od 14,54 EUR od 3. lipnja 2010.,

- na iznos od 24,57 EUR od 3. srpnja 2010.,

- na iznos od 12,44 EUR od 9. srpnja 2010.,

- na iznos od 32,38 EUR od 1. kolovoza 2010.,

- na iznos od 46,49 EUR od 4. rujna 2010.,

- na iznos od 0,02 EUR od 29. rujna 2010.,

- na iznos od 41,63 EUR od 7. listopada 2010.,

- na iznos od 33,78 EUR od 5. studenog 2010.,

- na iznos od 50,35 EUR od 2. prosinca 2010.,

- na iznos od 71,42 EUR od 8. siječnja 2011.,

- na iznos od 56,50 EUR od 3. veljače 2011.,

- na iznos od 62,24 EUR od 5. ožujka 2011.,

- na iznos od 55,58 EUR od 6. travnja 2011.,

- na iznos od 56,79 EUR od 4. svibnja 2011.,

- na iznos od 84,99 EUR od 3. lipnja 2011.,

- na iznos od 87,74 EUR od 5. srpnja 2011.,

- na iznos od 111,31 EUR od 2. kolovoza 2011.,

- na iznos od 99,20 EUR od 6. rujna 2011.,

- na iznos od 85,95 EUR od 6. listopada 2011.,

- na iznos od 84,53 EUR od 4. studenog 2011.,

- na iznos od 83,51 EUR od 3. prosinca 2011.,

- na iznos od 89,83 EUR od 5. siječnja 2012.,

- na iznos od 95,33 EUR od 3. veljače 2012.,

- na iznos od 0,01 EUR od 28. veljače 2012.,

- na iznos od 96,08 EUR od 2. ožujka 2012.,

- na iznos od 92,27 EUR od 4. travnja 2012.,

- na iznos od 94,84 EUR od 4. svibnja 2012.,

- na iznos od 96,60 EUR od 5. lipnja 2012.,

- na iznos od 93,64 EUR od 6. srpnja 2012.,

- na iznos od 94,42 EUR od 2. kolovoza 2012.,

- na iznos od 92,20 EUR od 5. rujna 2012.,

- na iznos od 87,46 EUR od 4. listopada 2012.,

- na iznos od 92,58 EUR od 3. studenog 2012.,

- na iznos od 95,04 EUR od 7. prosinca 2012.,

- na iznos od 93,25 EUR od 5. siječnja 2013.,

- na iznos od 83,60 EUR od 5. veljače 2013.,

- na iznos od 91,80 EUR od 5. ožujka 2013.,

- na iznos od 92,51 EUR od 4. travnja 2013.,

- na iznos od 89,30 EUR od 7. svibnja 2013.,

- na iznos od 79,30 EUR od 7. lipnja 2013.,

- na iznos od 79,05 EUR od 4. srpnja 2013.,

- na iznos od 81,50 EUR od 2. kolovoza 2013.,

- na iznos od 85,44 EUR od 5. rujna 2013.,

- na iznos od 90,89 EUR od 3. listopada 2013.,

- na iznos od 88,08 EUR od 5. studenog 2013.,

- na iznos od 90,07 EUR od 3. prosinca 2013.,

- na iznos od 92,33 EUR od 8. siječnja 2014.,

- na iznos od 93,66 EUR od 5. veljače 2014.,

- na iznos od 0,07 EUR od 22. veljače 2014.,

- na iznos od 96,70 EUR od 6. ožujka 2014.,

- na iznos od 95,73 EUR od 2. travnja 2014.,

- na iznos od 92,44 EUR od 7. svibnja 2014.,

- na iznos od 91,39 EUR od 5. lipnja 2014.,

- na iznos od 91,87 EUR od 2. srpnja 2014.,

- na iznos od 95,59 EUR od 5. kolovoza 2014.,

- na iznos od 98,73 EUR od 4. rujna 2014.,

- na iznos od 98,08 EUR od 3. listopada 2014.,

- na iznos od 100,79 EUR od 8. studenog 2014.,

- na iznos od 102,64 EUR od 3. prosinca 2014.,

- na iznos od 99,24 EUR od 6. siječnja 2015.,

- na iznos od 2,18 EUR od 9. siječnja 2015.,

sve do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. naknaditi tužiteljici ŽŽ parnični trošak u iznosu od 1.400,00 EUR (tisućučetristo eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadom parničnog troška, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ŽŽ podnijela je 13. lipnja 2023. tužbu u kojoj je navela da je kao korisnica kredita sa tuženikom Addiko Bank d.d. 16. prosinca 2004. kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu broj 016-1419/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, temeljem kojeg joj je tuženik odobrio i isplatio kredit u iznosu od 47.500,00 CHF prema srednjem tečaju prednika tuženika na dan isplate. Još je navela da je ovim ugovorom određena redovna kamatna stopa u visini od 5,25 % godišnje koja je tijekom postojanja obveze tužiteljice promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama kreditora, da je navedeni kredit isplatila u cijelosti te da je pravomoćnom i ovršnom presudom suda poslovni broj P-4340/16-30 od 7. prosinca 2018. utvrđena ništetnost odredbi ovog ugovora kojima je iskazana promjenjiva kamatna stopa po odluci tuženika te je naloženo tuženiku isplatiti joj neosnovano naplaćenu razliku kamatne stope sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Dalje je navela da je navedenim ugovorom ugovoreno i da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju prednika tuženika, važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu, a da je u vrijeme zaključenja istog tuženik propustio u cijelosti ju informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navela je i da se od početka otplate kredita pa nadalje tečaj CHF-a stalno mijenjao i to na način da se povećavao što je imalo za posljedicu povećanje njenih mjesečnih anuiteta, da su sudovi u Republici Hrvatskoj utvrdili da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa su takve odredbe ugovora ništetne, a da niti ona kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora nije bila informirana o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF. Slijedom navedenog tužiteljica je predložila da sud presudom utvrdi da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute CHF jer su protivne Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva te osnovnim načelima obveznog prava i načelima prava zaštite potrošača pa da ne proizvode pravni učinak te da naloži tuženiku da joj vrati koristi koje je neosnovano stekao primjenom nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi i to neosnovano naplaćene tečajne razlike iskazane kroz anuitete u ukupnom iznosu od 5.000,00 EUR te da joj na taj iznos isplati i zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do konačne isplate, a i da joj naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

2. Tuženik Privredna banka Zagreb d.d. je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti, u njegovoj osnovi i visini, da ne spori da je sa tužiteljicom sklopio Ugovor o kreditu broj 016-1419/2004, no da je tužiteljica prilikom sklapanja tog ugovora ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji mogla izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, a da je samostalno procjenjujući rizike odabrala sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF s promjenjivom kamatnom stopom očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za nju bio najpovoljniji pa da taj odabir predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama. Dalje je naveo kako smatra da je neživotno nelogično i u praksi neprovedivo da svaki klijent s djelatnikom banke osobno pregovara i raspravlja o svakoj pojedinačnoj klauzuli ugovora, da je zakonom dopuštena odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti te da je prilikom sklapanja ovog ugovora postupao u dobroj vjeri. Još je naveo da je u trenutku sklapanja ovog ugovora bilo neizvjesno kretanje i HRK i CHF, da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti ju je on mogao procijeniti pa tako niti koristiti radi stjecanja dobiti dok je valutnu klauzulu ponudio tužiteljici upravo kao zaštitnu vrijednosnu klauzulu za budući slučaj potrebe očuvanja kupovne moći kune. Naveo je i da je tužiteljicu obavijestio o svim relevantnim okolnostima i upozorio na eventualne rizike valutnih klauzula te da tužiteljica ovdje zahtijeva isplatu u visini koja očigledno predstavlja razliku kao da valutna klauzula nije niti bila ugovorena što je protivno volji ugovornih stranaka te što stvara okolnosti u kojima se primjenjuje fiksni tečaj, ali pod daleko povoljnijim uvjetima nego što je tuženik nudio za ugovore bez valutne klauzule. Naveo je i da prigovara utuženom tijeku zateznih kamata jer tužiteljica prije podnošenja tužbe nije zahtijevala vraćanje stečenog bez osnove dok je on postupao u dobroj vjeri prilikom sklapanja ugovora te da ističe prigovor zastare utuženog potraživanja. Slijedom svega navedenog tuženik je predložio da sud tužbeni zahtjev odbije, a tužiteljici naloži da mu naknadi trošak ovog postupka.

3. Tužiteljica je u nastavku podneska, podneskom od 9. prosinca 2024. navela da u skladu sa provedenim vještačenjem predlaže da sud presudom naloži tuženiku da joj uslijed ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 4.675,67 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od pojedinih datuma do isplate kako je navedeno u izreci ove presude do isplate.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku presude i rješenja (list 6 do 15 spisa), presliku izjave (list 3 do 36 spisa), presliku tablice (list 37 do 45 spisa), spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4340/2016 i presliku sudske prakse (list 45 do 66 te 153 do 190 spisa), saslušao je tužiteljicu (list 191 spisa) te je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mariu Tkalecu (list 88 do 140 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Slijedom navoda stranaka tijekom postupka sud nalazi da je među istima sporno jesu li odredbe predmetnog ugovora o kreditu, a kojima je određeno da je tužiteljica obvezna kredit otplatiti u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za švicarski franak, uslijed sudskim presudama utvrđene povrede tuženika propisa zaštite potrošača u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 125/07, 79/09, 89/09; u daljnjem tekstu: ZZP), ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO). Među strankama je također sporno je li utuženo potraživanje tužiteljice zastarjelo.

7. Pravomoćnom presudom poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Trgovački je sud u Zagrebu utvrdio nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 03.09.2019., pa je tako Vrhovni sud Republike Hrvatske ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno dva bitna sastojka ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.

8. Ovdje predmetni ugovor zaključen je upravo u razdoblju na koje se odnosi navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te kojom je utvrđeno da su ništetne i nepoštene odredbe ugovora kojima je valuta glavnice vezana za protuvrijednost švicarskog franka, a takva presuda veže sve sudove u Republici Hrvatskoj dok tuženik u ovom sporu ničim nije dokazao da sadržaj predmetnog ugovora ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su bili predmet prethodno navedenih presuda pri čemu valja naglasiti da nije dokazao da je tužiteljica stan koji je predmet ovog ugovora kupila u sklopu kakve trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti te stoga ne kao potrošač u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača dok je saslušana kao stranka tužiteljica ŽŽ prema ocjeni suda jasno, životno i uvjerljivo iskazala da je ovim kreditom kupila stan za svoju kćer i zeta u kojem oni od te kupnje stanuju pa tako upravo kao potrošač u smislu odredaba navedenog zakona.

9. Uvažavajući i daljnji iskaz tužiteljice ŽŽ da pri sklapanju ovog ugovora u banci nije dobila nikakve posebne informacije pa tako niti o valuti u kojem ga je sklopila i da ju nitko nije upozorio na rizičnost te valute, koji je sud također ocijenio kao jasan, logičan, životan i stoga vjerodostojan i na temelju istoga, a uvažavajući i da tuženik u ovom postupku ničim nije dokazao suprotno, sud je nedvojbeno utvrdio da tužiteljica u trenutku sklapanja predmetnog ugovora od strane tuženika nije bila obaviještena o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF pa stoga i da je ovaj ugovor u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača i da je sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a ovaj sud vezan utvrđenjima iz te presude odnosno utvrđenjem da su ugovorne odredbe o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetne.

10. Slijedom navedenog sud je nedvojbeno utvrdio da su u smislu odredbi čl. 270. st. 1., čl. 272. st. 1. i konačno čl. 322. st. 1. ZOO-a odredbe ovdje predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetne pa je primjenom odredbe čl. 323. st. 1. istog zakona ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice da joj tuženik vrati iznos koji mu je na ime povećanja anuiteta otplate predmetnog kredita, a temeljenog na pravu tuženika ugovorenog ništetnim odredbama predmetnog ugovora isplatio i to u iznosu od 4.675,67 EUR koji, pak, jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Maria Tkaleca od 15. studenog 2024. (list 88 do 104 spisa) koji je sud ocijenio jasno, detaljno i logično obrazloženim te stoga vjerodostojnim uvažavajući i da stranke pravilnosti ovog izračuna nisu prigovorile. Pri tome valja reći i da je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio i da je tužiteljica temeljem predmetnih ništetnih ugovornih odredbi tuženiku na ime određenih mjesečnih anuiteta otplate kredita platila niže iznose od ugovorenih (i to u ukupnom iznosu od 903,24 EUR), uslijed pada tečaja CHF, no ovaj je sud stava da je prilikom izračuna visine preplate od strane tužiteljice bilo ispravno uzeti u obzir jedino srednji tečaj kreditora važeći na dan isplate kredita, budući je to jedini parametar po kojem bi se mogla obračunati obveza tužiteljice ako se zanemari ništetan dio odredbe, posebno uzimajući u obzir da sud ništetan dio odredbe ne može mijenjati nekom drugom odredbom već ugovor može ostati na snazi bez ništetnog dijela, u skladu sa odredbama čl. 324. ZOO-a te obzirom na zauzeti stav glede ništetnosti u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Tuženik, pak, tijekom ovog postupka nije niti tražio povrat ovako niže plaćenih iznosa mjesečnih anuiteta niti isticanjem prigovora radi prijeboja niti podnošenjem protutužbenog zahtjeva pa sud ovom presudom nije bio niti ovlašten umanjiti tražbinu tužiteljice za prethodno navedeni iznos na ime nižih mjesečnih anuiteta (tako i VSRH u Rev-549/23 od 18.12.2023.).

11. Primjenom odredaba čl. 1115. te čl. 29. st. 1. ZOO-a osnovanim je ocijenjen i zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati zakonske zatezne kamate na prethodno naveden iznos isplate i to tekuće od datuma preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita, a koji datumi anuiteta također proizlaze iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Maria Tkaleca koji je sud i u tom dijelu ocijenio jasno, detaljno i logično obrazloženim te stoga vjerodostojnim uvažavajući i da stranke utvrđenjima vještaka ovih datuma anuiteta nisu prigovorile, uvažavajući prethodno navedeno nedvojbeno utvrđenje iz pravomoćne presude koja je donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača o nesavjesnom postupanju tuženika prilikom predmetnog ugovaranja, a time i nesavjesnom stjecanju pojedinih iznosa anuiteta. Tužiteljici su ove kamate dosuđene po stopi propisanoj odredbama čl. 29. st. 2. važećeg ZOO-a.

12. Također valja reći da je prema stavu ovog suda prigovor tuženika da je potraživanje tužiteljice zastarjelo neosnovan. Naime, iako je, kako je prethodno utvrđeno, obveza tuženika vratiti tužiteljici neosnovano stečene dijelove plaćenih anuiteta, upravo uslijed njegovog nesavjesnog postupanja prilikom ugovaranja, počela teći već danom stjecanja istih, zastarni je rok od pet godina, propisan odredbom čl. 225. ZOO-a podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) u travnju 2012. godine, o kojoj je odlučeno presudom poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, prema stavu ovog suda prekinut u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a te je isti kako je propisano odredbom čl. 245. st. 1. i st. 3. ZOO-a, ponovno počeo teći tek donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 dana 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, kojom presudom je ovaj spor okončan, a koja presuda svojim pravomoćnim utvrđenjem povrede tuženika propisa zaštite potrošača sukladno odredbi čl. 502. c. ZPP-a veže i ovaj sud. Tužiteljica je tako predmetnu tužbu podnesenu 13. lipnja 2023. podnijela prije isteka nanovo započetog tijeka zastarnog roka od pet godina, propisanog odredbom čl. 225. ZOO-a.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je, obzirom je u ovom sporu uspjela u cijelosti, priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to trošak sastava tužbe od 100 bodova (tbr. 7/1), sastava podneska od 9.12.2024. od 100 bodova (tbr. 8/1) i zastupanja na ročištima 18.9.2024. i 14.1.2025. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) odnosno ukupno 400 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV iznosi 1.000,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR pa joj je sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.400,00 EUR. Tužiteljici nije priznat trošak sudskih pristojbi jer iste nije bila pozvana platiti. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ocijenjen je u cijelosti neosnovanim jer isti u ovom sporu nije uspio.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. veljače 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici ŽŽ po punomoćniku

2. Tuženiku Addiko Bank d.d. po punomoćniku