Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: K-43/2024.-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od suca Dražena Kevrića kao predsjednika vijeća te suca Krešimira Devčića i sudaca porotnika Viktorije Ivanov, Dragice Gizelov te Vladimira Mihocija kao članova vijeća, uz sudjelovanje Suzane Cvitković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐČ, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: K-DO-46/24 od 05. rujna 2024. s izmjenom od 19. veljače 2025., nakon javne rasprave održane 09. siječnja 2025., 07. i 19. veljače 2025., u prisutnosti zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu NČ, optuženog ĐČ, braniteljice optuženika odvjetnice Saše Brođanac, a u odsutnosti oštećenog MČ, oštećenog GČ i oštećene ĐČČ, dana 19. veljače 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e :
I. optuženi ĐČ, sin Đ i AČ, djevojački N, rođen **.**.1954. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], umirovljenik sa završenom srednjom stručnom spremom, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, mirovina 900,00 eura, vlasnik kuće na adresi prebivališta, vojsku služio 1977. u Batajnici, bez čina i odlikovanja, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,
k r i v j e :
što je:
- dana 14. lipnja 2024., oko 19.30 sati u Rugvici, Dragošička, Zavoj kbr. 6, u dvorištu obiteljske kuće, uslijed narušenih obiteljskih odnosa nakon što je osobno vozilo marke "Audi A5", registarskih oznaka [registarska oznaka], vlasništvo njegova sina GČ, više puta plastičnom kantom za smeće udario po stražnjem dijelu vozila prouzročivši time oštećenje zadnjeg lijevog blatobrana i donjeg dijela zadnjih lijevih vrata u vidu brisotina, o čemu je njegova snaha ĐČČ mobitelom obavijestila supruga GČ i šogora MČ koji je potom došao na spomenutu adresu te je okrivljenom ĐČ prigovarao zbog takvog ponašanja, nakon čega je MČ krenuo u kupaonicu, no, ispred koje ga je okrivljeni sustigao te, u cilju da ga usmrti, kuhinjskim nožem mu zadao ubodnu ranu bočne strane trbuha s ozljedom lijevog bubrega i potom ubodnu ranu prednje strane lijevog prsišta, a koje ozljede u ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, dok je MČ daljnji napad spriječio bijegom i zaključavanjem u kupaonici, nakon čega je okrivljeni KČ izašao iz kuće te ugledavši snahu ĐČČ joj rekao „Vidi što ću ti napraviti od auta“, pa ponovno prethodno spomenuto vozilo, metalnom lopatom je više puta udario po njemu oštetivši pri tome prednje vjetrobransko staklo u vidu razbijanja, uleknuća i zrakastog loma stakla i oštetivši stakla prednjih i zadnjih lijevih vrata u vidu brisotina i strugotina, pa nakon što je vidio da je u dvorište ušao sin GČ, držeći spomenuti kuhinjski nož u ruci je ušao u kuću, gdje je po policijskim službenicima zatečen i uhićen, pa je revoltiran time, prilikom odvođenja u policijsko vozilo sinu GČ i snahi ĐČČ, u cilju da ih zastraši rekao da će se vratiti kući i sve ih pobiti i da će baciti bombu na sve njih, koje riječi su kod imenovanog sina i snahe izazvale osjećaj ugroženosti i straha za vlastiti život,
– d a k l e, s namjerom da ubije blisku osobu poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela, drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskim osobama
– čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškim ubojstvom u pokušaju – opisano u članku 111. točki 3. u vezi sa stavkom 34. KZ/11., a kažnjivo po članku 111. točki 3. KZ/11. te dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisana u članku 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., a kažnjiva po članku 139. stavku 3. KZ/11., a sve u vezi s člankom 51. KZ/11.
II. Pa se optuženom ĐČ na temelju članka 111. točke 3. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavka 1. KZ/11. i članka 49. stavka 1. točke 1. KZ/11.
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 3 (TRI) GODINE I 4 (ČETIRI) MJESECA,
pa se optuženom ĐČ na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11.
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA
U TRAJANJU 6 (ŠEST) MJESECI ZA SVAKO DJELO.
pa se optuženi ĐČ na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11.
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU 4 (ČETIRI) GODINE.
III. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom ĐČ se u kaznu zatvora uračunava oduzimanje slobode od 14. lipnja 2024. pa nadalje.
IV. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom ĐČ se
i z r i č e
SIGURNOSNA MJERA
OBVEZNOG LIJEČENJA OVISNOSTI OD ALKOHOLA
za vrijeme trajanja kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine.
V. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08. nalaže se optuženom ĐČ platiti troškove kaznenog postupka i to na ime toksikološkog vještačenja u iznosu 293,32 eura, na ime psihijatrijskog vještačenja u iznosu 554,89 eura i na ime sudsko medicinskog vještačenja u iznosu 517,13 eura kao i paušala u iznosu 1.000,00 eura kao i troškove branitelja po službenoj dužnosti, a o čemu će sud donijeti posebno rješenje.
Obrazloženje
1. Optužnicom Županijskog državnog odvjetnišva u Zagrebu (dalje: ŽDO Zagreb od 05. rujna 2024. broj K-DO-46/24 (list 387. do 396. spisa) optužen je ĐČ zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teškog ubojstva u pokušaju - opisanog u članku 111. točki 3. u vezi sa stavkom 34. KZ/11., a kažnjivog po članku 111. stavku 1. KZ/11., dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisana u članku 139. stavku 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., a kažnjivog po članku 139. stavku 3. KZ/11., te kaznenog djela protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari – opisanog i kažnjivog po članku 235. stavku 1. KZ/11., sve u vezi s člankom 51. KZ/11.
1.1. Optužno vijeće Županijskog suda u Zagrebu potvrdilo je optužnicu rješenjem od 15. studenog 2024. broj Kov-40/2024. (list 423. do 425. spisa).
1.2. Tužitelj je optužnicu izmijenio u činjeničnom, zakonskom i pravnom opisu prije nastavka rasprave dana 19. veljače 2025. na način da je ispustio dio koji se odnosi na kazneno djelo oštećenja tuđe stvari, pa je, na temelju članka 380. stavka 1. točke 2. ZKP/08., obustavljen kazneni postupak protiv optuženog ĐČ za kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari – opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11. (rješenje, list 491. spisa).
2. Oštećeni – žrtva GČ postavio je imovinskopravni zahtjev (list 24. spisa), ali je od istog odustao (list 412. spisa), dok oštećeni – žrtva MČ i oštećna – žrtva ĐČČ nisu postavili imovinskopravne zahtjeve. Svo troje se očitovalo da žele sudjelovati u postupku u svojstvu oštećenika (zapisnik s rasprave od 09. siječnja 2025., list 454. spisa).
3. Rasprava je započeta dana 09. siječnja 2025., a nastavljena 07. i 19. veljače 2025.
4. Pozvan na očitovanje o optužbi optuženi ĐČ je naveo da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja su mu stavljena na teret optužnicom, a kakav stav je imao i nakon izmjene optužnice.
5. Tijekom dokaznog postupka, na raspravi 09. siječnja 2025., pročitana je dokumentacija i to: izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu ĐČ od 14. lipnja 2024. (list 4. do 7. spisa), službena zabilješka o dojavi s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju, izuzev dijela izvješća koji sadržava razgovore sa zatečenim osobama u odlomcima 1., 2. i 7. izvješća, (list 10. do 12. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu ĐČ od 14. lipnja 2024. (list 13. spisa); zapisnik o očevidu od 14. lipnja 2024. s kriminalističko tehničkim izvješćem (list 15. do 20. spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj], od 14. lipnja 2024., zajedno s pripadajućim zapisnikom, nadzornom snimkom i izvješćem o pregledu snimke (list 40. do 42. spisa), medicinska dokumentacija za žrtvu MČ (list 50. i 303. do 332. spisa), medicinska dokumentacija za optuženog ĐČ (list 99. do 246. spisa), razgledana je fotodokumentacija sačinjena prilikom provođenja očevida od 14. lipnja 2024. (list 258. do 296. spisa) te je pročitan zapisnik o toksikološkom vještačenju Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", s analizom alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti (list 297. do 299. i 364. do 366. spisa) kao i preslika računa za uslugu popravka vjetrobranskog stakla od 4. srpnja 2024. (list 369. do 370. spisa). Nadalje, na raspravi 09. siječnja 2025. razgledana je snimka videonadzora obiteljske kuće u [adresa]. od 14. lipnja 2024. privremeno oduzeta uz zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (list 40. spisa).
6. Potom su na raspravi 09. siječnja 2025. ispitani u svojstvu svjedoka oštećenici
– žrtve GČ i ĐČČ koji su se odrekli blagodati nesvjedočenja, dok je, na temelju članka 431. stavka 1. točka 4. ZKP/08. reproduciran iskaz svjedoka MČ od dana 16. srpnja 2024. (zapisnik s DVD-om, list 348. spisa) budući da je isti koristio zakonsku blagodat nesvjedočenja time da je prilikom ispitvanja na dokaznom ročištu upozoren po članku 285. stavku 3. ZKP/08. da će se njegov iskaz, bez obzira na kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz.
7. Na raspravi 07. veljače 2025. ispitana je svjedokinja PČ te su nalaze i mišljenja dali vještak sudske medicine dr. Marija Baković i vještak psihijatar dr. Vladimira Vozny Duk.
8. Na kraju dokaznog postupka, a prije obrane optuženika, pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika (list 89., 90. i 429. spisa).
9. Optuženi ĐČ obranu je iznosio na kraju dokaznog postupka i odgovarao samo na pitanja svoje braniteljice. Tako je optuženik u obrani naveo da se ničeg ne sjeća osim nečeg kroz "gustu maglu". Sjeća se da je bio u kući, ali ne zna da li je sjedio ili stajao. Došao je njegov sin MČ i rukama je razgrnuo hranu koju je optuženi ĐČ imao na stolu, a koju mu je donio dostavljač iz restorana. Drugog se nije sjećao.
9.1. Odgovarajući na pitanja braniteljice optuženi ĐČ je naveo da je njegovo zdravstveno stanje nikakvo budući da ima sve bolesti osim karcinoma. Svakodnevno pije sedam tableta ujutro, a četiri tablete navečer. Konzumira alkohol, ali ne puno, te ga konzumira samo ponekad. Ima dobar odnos sa sinovima, kao i sa suprugom te snahom. Žao mu je što je došlo do tog događaja. Nikada nije imao problema sa sinovima. Uvijek su mu pomagali, pogotovo zadnje dvije godine kada se zdravstveno stanje optuženog ĐČ pogoršalo. Uvijek su ga vozili na liječničke preglede i optuženik je obišao sve bolnice od Dubrave do Rebra. Kada je, nakon moždanog udara, optuženik bio u domu na skrbi, sin MČ mu je dolazio svakodnevno, donosio mu je voće, hranu i sve drugo što je optuženiku bilo potrebno. Kada bi bio pušten na slobodu optuženi ĐČ bi otišao živjeti u stan te se ne bi više vraćao u kuću. Takav je njihov obiteljski dogovor te bi u stanu živjeli supruga i on. Supruga optuženika PČ se namjerava vratiti s privremenog rada u Njemačkoj i to krajem 2025. godine, tako da bi ona i optuženik živjeli zajedno. Optuženi ĐČ je ponovio da mu je žao, da se kaje i da ga "duša boli".
9.2. Potom je, na temelju članka 435. ZKP/08. reproduciran iskaz optuženog ĐČ koji je dao u prostorijama ŽDO Zagreb dana 16. srpnja 2024., a u kojem je iskazivao o svom zdravstvenom stanju navodeći da mu je postavljeno 6 ili 7 medicinskih dijagnoza. Boluje od epilepsije i Parkinsonove bolesti, ima izvađenu slezenu, pretrpio je i moždani udar. Ugrađen mu je elektrostimulator srca time da je prije dvije godine pokušao samoubojstvo s čime je povezana i slabija pokretljivost lijeve ruke, no, da nije bio na psihijatrijskom liječenju. Ujutro i navečer uzima veću količinu lijekova što konzumira s alkoholom.
10. Nakon tako provedenog postupka utvrđeno je da je optuženi ĐČ počinio kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju na štetu oštećenog-žrtve MČ te dva kaznena djela prijetnje i to jedno na štetu oštećenog-žrtve GČ i jedno na štetu oštećene-žrtve ĐČČ.
11. Naime, u ovom kaznenom postupku nije bilo sporno, a što proizlazi iz suglasnih iskaza svjedoka, da je optuženi ĐČ otac MČ i GČ koji su oštećenici-žrtve, a oštećena-žrtva ĐČČ je snaha optuženika, jer je supruga oštećenika-žrtve GČ. Nadalje, u ovom postupku nije bilo sporno, a što također proizlazi iz iskaza svjedoka da optuženi ĐČ te oštećenici-žrtve MČ, GČ i ĐČČ žive u obiteljskoj kući u [adresa] time da optuženi ĐČ te oštećeni-žrtva MČ žive u stanu u prizemlju kuće, a oštećenici-žrtve GČ i ĐČČ žive u stanu na prvom katu. To znači da su optuženi ĐČ te oštećenici-žrtve MČ, GČ i ĐČČ bliske osobe u smislu članka 87. stavka 9. KZ/11. U ovom kaznenom postupku nije sporno niti da se inkriminirani događaj zbio dana 14. lipnja 2024., oko 19.30 sati, na adresi na kojoj živi optuženik i oštećenici-žrtve, a što proizlazi iz pročitane dokumentacije i to zapisnika o očevidu te razgledanog fotelaborata. Nije bilo sporno niti da je u inkriminiranom događaju oštećeni-žrtva MČ zadobio ubodnu ranu bočne strane trbuha s ozljedom lijevog bubrega te ubodnu ranu prednje strane lijevog prsišta, a što je utvrđeno iz pročitane medicinske dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. Marije Baković. Na kraju, nije bilo sporno niti da je osobno vozilo marke Audi model A5, registarskih oznaka [registarska oznaka], vlasništvo oštećenog-žrtve GČ bilo inkriminirane večeri oštećeno u vidu razbijanja, uleknuća i zrakastog loma prednjeg vjetrobranskog stakla te oštećenja stakala prednjih i stražnjih lijevih vrata u vidu brisotina i strugotina, a što proizlazi iz fotoelaborata te zapisnika o očevidu.
12. U ovom predmetu obrana je osporavala rezultate psihijatrijskog vještačenja smatrajući da je netočno mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Vladimire Vozny Duk koja je isključila mogućnost da je optuženi ĐČ u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio neubrojiv, a u odnosu na rezultate sudsko-medicinskog vještačenja nalaz je bio osporavan u pogledu toga da nije bio razjašnjen položaj optuženog ĐČ i oštećenika-žrtve MČ u trenutku ozljeđivanja oštećenika-žrtve te da vještaku sudske medicine nije bilo naloženo vještačiti ozljede optuženika vidljive na fotografijama fotoelaborata.
13. Stoga je u odnosu na tijek inkriminiranog događaja ispitana u svojstvu svjedoka oštećena-žrtva ĐČČ koja je svjedočila da je došla s posla s autom i parkirala ga ispred kuće. Ušla je u stan na prvom katu kuće te nakon par minuta čula grebanje kantom. Pogledala je kroz prozor te nije ništa vidjela, jer je dosta visoko i pomislila da susjed ili netko drugi vuče kantu. Upalila je kameru i pogledala te vidjela da je optuženi ĐČ uzeo veliku zelenu kantu za smeće i njome nabijao na zadnji kraj vozila. Radi se o automobilu koji košta skoro 30.000,00 eura te je nazvala supruga GČ koji se vraćao iz Rijeke i našao se u prometnoj gužvi na obilaznici. Rekao joj je da proba maknuti automobil, no ona to nije htjela, jer se bojala. Naime, suprugov otac ju sustavno maltretira već godinama i doslovno ju je strah izaći iz stana, a kada treba ići na posao onda prvo pogleda kamere gdje je on i tek tada izađe iz stana. Stoga je putem mobitela poslala snimku suprugovom bratu MČ onoga što je radio optuženi ĐČ. Oštećeni-žrtva MČ je došao kući za kojih dvadeset do trideset minuta, pri čemu je ĐČČ iz prizemlja kuće čula urlanje, ali nije znala ni vidjela da je MČ izboden nožem. Tada je optuženi ĐČ izašao iz kuće. Ona je stajala na balkonu dok joj je optuženik govorio: „Vidi što ću ti napraviti od auta.“, pa je uzeo lopatu i njome izlupao auto po prednjem i bočnim staklima. Na to je pozvala 112, a vidjela je i da suprug GČ dolazi, pa je sišla stepenicama dok je optuženi ĐČ izašao iz kuće s nožem i nazivao ju pogrdnim imenima. Vidjevši GČ optuženik je uletio u kuću i cijelo vrijeme kraj sebe držao nož, dok je ubrzo došla i policija te su mu oni oduzeli nož. Vidjela je MČ kako je držao majicu i bio sav krvav, tako da ona nije znala da je MČ izboden. Što se tiče odnosa s optuženim ĐČ s njim nije imala nikakav odnos. Ne zna što mu se dogodilo, jer je sve bilo normalno dok nije počeo raditi štetu na autu zalijevajući automobil octom i sl., a ona kad dođe s automobilom s posla sjedi zaključana dok optuženik hoda oko automobila. Inače, dok je optuženika odvodila policija govorio je da će baciti bombu na sve njih, a optuženoj ĐČČ je govorio da je kurva, prostitutka i druga pogrdna imena kao i da će ih sve pobiti. Odgovarajući na pitanja ĐČČ je navela da se inače boji optuženog ĐČ, da se boji izaći iz kuće, da ju maltretira, automobil joj zalijeva octom, kada dođe kući boji se izaći iz automobila, jer on hoda oko njega i sl. Potvrdila je da je poslala video snimku oštećivanja vozila MČ, a potom ga nazvala kada je izašla na stepenice i pitala ga gdje je, na što joj je odgovorio da se zaključao u kupaonicu, jer ga je optuženik izbo nožem.
14. Oštećeni – žrtva MČ je svjedočio da mu je 14. lipnja 2024., bratova supruga ĐČČ poslala poruku u kojoj je navela da optuženik kantom za smeće udara po bratovom automobilu. Došao je i ušao u kuću te počeo vikati na optuženika da se ne smije tako ponašati i raditi štetu, da ne smije dirati njega, ĐČČ ni brata. Na to mu je optuženik rekao da ima pištolj, da će ih sve pobiti, da ima bombu i da će baciti bombu i sve raznijeti. MČ se odmaknuo od optuženika i krenuo prema kupaonici. Kada je već došao do kupaonice optuženi ĐČ je još nešto govorio, ne sjeća se što, te se okrenuo i ugledao optuženika koji je bio iza njega i potom ga nožem ubo u područje bubrega i u prsa. Na to se odmaknuo i zaključao u kupaonicu odakle je putem broja 112 zvao pomoć te je izašao iz kupaonice tek kada je čuo da je došla policija. Odgovarajući na pitanja MČ je pojasnio da zajedno s optuženikom živi u prizemlju kuće, dok brat i bratova supruga žive u potkrovlju, a majka PČ radi u Njemačkoj. MČ je u dobrim odnosima s optuženikom i pomaže mu, a što nije slučaj s bratom i njegovom suprugom. Naime, GČ i njegova supruga ĐČČ s optuženikom ne žele pričati jer optuženik konzumira alkohol, a tada vrijeđa ĐČČ, isključuje im struju, staje pred garažu da ĐČČ ne može nikud s automobilom i sl. MČ je pojasnio i da prije nego što ga je optuženik ubo u područje bubrega, a potom i u prsa, ispred kupaonice, da prije toga nije primijetio da se optuženik nalazio iza njega. Da ga je optuženik, kada se MČ okrenuo prema njemu, velikom brzinom dva puta izbo pri čemu nije ni vidio da optuženik nešto drži u rukama. Sve je trajalo koju sekundu do dvije. ĐČČ se čitavo to vrijeme nalazila na katu kuće, a s njome se mobitelom čuo u vrijeme dok je bio zaključan u kupaonici. Za to vrijeme GČ još nije bilo kod kuće, jer se vraćao s puta. MČ pojašnjava i da nije zvao policiju odmah nakon što mu je optuženik rekao da ima bombu i da će se raznijeti iz razloga što mu to nije prvi puta te da je to htio riješiti na normalan način razgovorom. U suprotnom, morao bi zvati policiju svaki tjedan. Porekao je da bi prije inkriminiranog događaja prijetio optuženiku ili ga htio zastrašiti, a niti je fizički nasrnuo na optuženika. Samo je bila jedna situacija kada je morao od optuženika braniti majku. Inače, po dolasku kući prvo je ušao u kuhinju gdje se na kauču nalazio optuženik i tamo mu je optuženik spominjao pištolj i bombu. Inače, optuženi ĐČ ima slabiju funkcionalnost lijeve ruke na kojoj je prerezao žile prije dvije godine.
15. Oštećenik – žrtva GČ je naveo da kroz tjedan radi u Rijeci, a za vikend dolazi kući. Onog dana kada se zbio inkriminirani događaj se u povratku kući nalazio kod Lučkog kada ga je nazvala supruga ĐČČ. Rekla mu je da optuženik radi probleme po dvorištu, udara kantom za smeće po njegovom automobilu i da je izbo njegovog brata MČ koji se nalazi u kupaonici. Kada je došao, optuženi ĐČ je, kada je ugledao GČ, ušao u kuću i zatvorio balkonska vrata kraj kojih je ostao stajati držeći nož u ruci. Budući da je GČ bilo strah ući u kuću pored optuženika da bi provjerio što je s MČ, pokušao je ući na stražnji ulaz, ali je taj ulaz bio zaključan. Nakon par minuta je došla policija koja je u dnevnoj sobi savladala optuženika. Inače GČ je pojasnio da je vozilo marke Audi model A5 iz 2018. godine u njegovom vlasništvu. Optuženik je prilikom tog događaja na automobilu napravio oštećenja na prednjem vjetrobranskom staklu i dva bočna stalka. Za sada je uspio sanirati samo štetu na prednjem staklu što je koštalo 1.300,00 eura za što posjeduje i račun, dok mu nije poznato koliko će koštati popravak drugih stakala. Pojasnio je i to da optuženik konzumira alkohol pod čijim je utjecajem agresivan i radi probleme, prvenstveno ĐČČ koja se boji za svoju sigurnost te zbog optuženika ne smije izaći na dvorište. Optuženik govori ĐČČ da je kurva, da je njemu govorio da je papak što je s takvom kurvom, da kada ĐČČ sjedne u automobil on hoda oko njezinog automobila tako da ne može izaći van i sl. Kada je policija odvodila optuženika, optuženik im je rekao da kada će se vratiti kući da će ih sve pobiti, dok mu do tada nije ništa govorio. Obzirom na to što je tog dana učinio, GČ je naveo da se uplašio tih optuženikovih riječi. Vidio je lopatu kraj svojeg automobila, a još je jednom potvrdio da je vidio optuženog da drži u ruci nož kojim je izbo CČ. Taj je nož predao policiji kada su ga to tražili. Odgovarajući na pitanja oštećenik – žrtva GČ je pojasnio u vezi zdravstvenog stanja optuženika da je srčani bolesnik i zna da ima ozlijeđenu ruku. Ruku je ozlijedio na način da se sam porezao, a što je GČ rekla majka PČ, jer je bila prisutna tome. Događaj kad je optuženik sam porezao ruku dogodio se otprilike godinu dana prije događaja za koji se vodi ovaj postupak. Zna da je optuženiku propisana terapija na način da pije lijekove. Nije stručan, pa ne zna nazive tih lijekova, a radi se o lijekovima za srce, krv, tlak i slično. Misli da pije 4, 5 tableta dnevno. Ne zna da li pije lijek za epilepsiju. Optuženik konzumira alkohol usprkos toga što pije tablete, a u kojoj količini pije alkohol to ne zna. Obitelj je pokušala organizirati liječenje optuženika na način da su više navrata razgovarali s njegovim liječnikom opće prakse, ali im je liječnik svaki puta odgovorio da po tom pitanju on ne može ništa učiniti sve dok optuženik nešto ne napravi u smislu nekog štetnog događaja kao što je to sada. Osobno nije očekivao niti pretpostavljao da bi optuženik nešto mogao napraviti, a pogotovo ne nešto kao što je sada učinio. Ne zna kako se na optuženika manifestira kada pije alkohol, jer GČ tijekom tjedna nije prisutan u kući. Znali su mu reći da je nekad kad je pod utjecajem alkohola optuženik znao bit agresivan, ali to nije bilo puno puta. Prema GČ nikada nije bio agresivan, ali GČ nije niti bio kod kuće. Kada je došao s puta u dvorište optuženik se nalazio na balkonskim vratima. Vrata su bila otvorena. Optuženik je stajao s nožem u ruci. GČ se začudio kada ga je nazvala supruga i rekla mu da optuženik udara auto s kantom za smeće. Začudio se kada ga je vidio da mirno stoji, jer je mislio da bi mogao poduzeti neke radnje, ali je on samo stajao. GČ ga je pitao zašto je to uradio, ali on nije ništa odgovorio. Samo je zaključio da je optuženik pod utjecajem alkohola, jer su mu oči bile crvene i cijeli položaj njegovog tijela je odavao da je optuženik bio alkoholiziran u tom trenutku. Došlo je puno policajaca i, s obzirom na događaj, MČ, GČ i ĐČČ su morali biti razdvojeni, a nisu se smjeli pribiližiti niti optuženiku. Kada su optuženika policijski službenici odvodili u policijski auto on se nije obraćao GČ, a da li se obraćao njegovoj supruzi ĐČČ ne zna, jer je ona bila odvojena pa se to nju može pitati. GČ nije čuo. Možda su čuli MČ i ĐČČ nešto, svjedok GČ nije. Odnos GČ i LČ je dobar sve dok optuženi ĐČ ne popije alkohol. Kada popije onda nema komunikacije tj. on ne priča i to odmah utječe na njihov odnos. MČ ima puno bolji odnos s optuženim ĐČ nego GČ, ali je to zbog toga što oni žive zajedno i svakodnevno se viđaju. GČ ne zna za nikakav događaj koji bi predstavljao motiv optuženom ĐČ da pokuša lišiti života MČ. Upitan u vezi javnobilježnički ovjerene potvrde koju je dostavio u spis i pitanja da li ocu oprašta ovaj događaj odgovorio je da nije stručna osoba i sud je taj koji će odlučiti. Međutim, mišljenja je da u ovom slučaju zatvor ne može pomoći optuženiku, jer kazna zatvora prođe i onda se postavlja pitanje što dalje. Misli da njemu treba pomoći na drugi način. I on i brat MČ su spremni pomoći optuženiku na način da optuženiku financiraju drugi smještaj, kao i majka. Što se tiče svjedoka GČ, optuženik se može vratiti u kuću, ali to govori u svoje ime, oprašta mu i s njegove strane je moguće pomirenje. Inače, s optuženikom se nije nikada posvađao da bi bili u lošim odnosima. Liječnik im je rekao da optuženik treba pristati na liječenje, ali on to oca nije nikada pitao. Nije mu poznato da bi između optuženika i supruge PČ bilo nekih incidentnih događaja, osim što je bilo manjih svađa kao i u svakom braku.
16. Svjedokinja PČ, supruga optuženika, svjedočila je da već 40 godina živi u braku s optuženim ĐČ. Prvo su živjeli u [adresa], a 1989. su došli u Republiku Hrvatsku. Žive na istoj adresi u Zagrebu gdje i danas žive njihovi sinovi MČ i GČ. Živjeli su lijepim obiteljskim životom i dobrih financijskih prilika. Optuženi ĐČ je radio u zagrebačkoj Čistoči kao vozač sve dok sa 60 godina nije otišao u mirovinu. Odlaskom u mirovinu kod njega su zaredale bolesti, pa je tako imao operaciju srca, ugrađen mu je elektrostimulator, a najteže je podnio 2 moždana udara. Nakon drugog moždanog udara ničeg nije bio svjestan i bio je u domu na njezi 6 mjeseci. Fizički se oporavio, ali psihički nije bio dobro, jer je svjedokinja PČ primijetila da je optuženik postao nervozan i nije podnosio da mu se proturječi. Zato je s njim razgovarala smireno i nije mu ništa htjela prigovarati. Moždani udar je imao prije otprilike 2 godine. Svjedokinja PČ od 2016. radi u Münchenu, ali često dolazi u Zagreb i uvijek optuženiku, prije odlaska na rad u Njemačku, pripremi tablete koje on troši dok nje nema. To su npr. Eliqvis, Rivotril, Furosemid, Triplix i drugi time da pije šest tableta ujutro, a jednu popodne i jednu navečer. Od te terapije mu je dobro, ali je problem što on konzumira alkohol, pa miješa alkohol i lijekove što u konačnici loše utječe na njega. Na njega to utječe na način da ne raspoznaje članove obitelji te postaje agresivniji. Inače, on ima epilepsiju i za nju pije lijekove. Pokušao je i suicid. U više navrata ga je svjedokinja PČ na lijep način pokušala pitati zašto je to učinio, na što je on odgovorio da ga to ne pita. Inače ĐČČ već devet godina živi u kući. MČ, GČ i ĐČČ je poznato zdravstveno stanje LČ, jer ih je PČ na to upozoravala, a i sami su vidjeli da je on bolestan. Zato im je rekla da s njime lijepo razgovaraju i ne vrše pritisak na njega. Nije primijetila da bi se oni svađali s njime nego su upravo suprotno, zadnje vrijeme s njime slabije komunicirali. To na način da bi se samo pozdravili s njime kada bi ga vidjeli ili ga čak ne bi niti pozdravili. Smatra da je za zajednički život bitna komunikacija i komunikacijom se može riješiti svaki mogući problem ili nesporazum. Nije bila prisutna događaju, ali joj je MČ rekao da ga je ĐČČ nazvala, jer je ĐČ gurao nekakvu kantu ili kante. MČ joj je rekao i da je došao kući i da je pitao oca zašto to radi, pa je čak MČ i srušio neke stvari sa stola. MČ joj nije rekao da se posvađao s LČ nego da se, nakon toga što je rekao LČ, krenuo prema kupaonici tuširati se. Kada je rukom primio kvaku vrata kupaonice osjetio je nešto kao da ga je "oparalo" te se okrenuo i vidio LČ. Svjedokinja PČ pretpostavlja da je MČ osjetio ubod i potom ušao u kupaonicu. Poznato joj je da je pozvana policija. GČ nije bio prisutan događaju, a ĐČČ joj je rekla da je ĐČ vukao neku kantu oko auta. Rekla je M da smatra da nije dobro postupila time što je zvala GČ i MČ već, ako ima nekakav problem, da je trebala odmah nazvati policiju. I prije joj je govorila da ako ima nešto sa LČ, da to pokuša riješiti u razgovoru s LČ, a ne da u to uključuje MČ i GČ. Inače, ĐČČ nema problema s LČ niti ĐČ s njome. Dapače, ĐČ je suprugu znao pitati da li je primijetila da je ĐČČ smršavila, što znači da se brinuo za nju. Kao obitelj žele da se ĐČ liječi, a PČ je išla i u prekršajni sud i u policiju i u CZSS pitati kako ga mogu uputiti na liječenje. Svatko je prebacivao odgovornost, a liječnik obiteljske medicine im je rekao da LČ na liječenje prisilom može poslati samo sud, a dobrovoljno može ići samo uz Mirsadov pristanak. Pitala je LČ za taj pristanak no on to ne želi. To je sve bilo prije 4 godine. ĐČ je s GČ i MČ u dobrim odnosima, pogotovo s MČ s kojim živi i MČ mu u svemu pomaže. U više razgovora s LČ je uputila LČ da ništa ne prigovara MČ baš zato što se MČ brine za njega te je ĐČ uvijek hvalio MČ koliko mu pomaže. ĐČ nikada ništa nije zamjerao MČ niti prije, a niti nakon događaja. MČ je sada dobro, radi, nema zdravstvene posljedice i išao je na redovite kontrole u vezi bubrega.
17. Stalni sudski vještak sudske medicine dr. Marija Baković na raspravi 07. veljače 2025. usmeno je izložila nalaz i mišljenje u kojem je navela da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od dana 03. kolovoza 2024. (list 360. – 362. spisa). U pisanom nalazu i mišljenju je navela da je, prema medicinskoj dokumentaciji, MČ zadobio ubodnu ranu prednje strane lijevog prsišta i ubodnu ranu lijeve bočne strane trbuha s ozljedom lijevog bubrega. Ubodna rana prednje strane lijevog prsišta predstavlja tjelesnu ozljedu, a mehanizam nastanka te ozljede je jednokratno ubadanje tj. umjereni pritisak vrška oštrice noža ili nožu sličnog sredstva u prednji, gornji dio lijevog prsišta, nešto iznad lijeve bradavice. Rana počinje ubodnim otvorom na koji se nastavlja ubodni kanal duljine oko 2,5 centimetra koji završava u potkožju. Za nastanak te ozljede potreban je jedan ubod silom slabog do srednjeg intenziteta. Što se tiče ubodne rane lijeve bočne strane trbuha s ozljedom lijevog bubrega, ona predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Uzimajući u obzir lokalizaciju ozljede, nastanak osobito teške tjelesne ozljede, pa i smrtnog ishoda izbjegnut je samo stjecajem okolnosti. Naime, ubodni kanal prolazi u neposrednoj blizini silaznog dijela debelog crijeva (ozljeda stijenke debelog crijeva s izlaskom crijevnog sadržaja predstavljala bi realnu opasnost po život tj. osobito tešku tjelesnu ozljedu) kao i hilusa bubrega (mjesto spoja bubrežne arterije i vene s bubregom) čijim ozljeđivanjem bi također nastupila realna opasnost po život. Mehanizam nastanka te ozljede je jednokratno ubadanje tj. usmjereni pritisak vrška oštrice noža ili nožu sličnog sredstva u lijevo slabinsko područje. Rana započinje ubodnim otvorom na lijevoj bočnoj strani trbušne stijenke, a dalje se nastavlja u ubodni kanal koji ulazi u prednju stranu srednjeg dijela lijevog bubrega u kojem i završava. Smjer ubodnog kanala je dominantno od lijevo prema desno bez jasnih naznaka otklona prema dolje ili gore te prema naprijed ili nazad. Za nastanak te ozljede potreban je jedan ubod srednjeg intenziteta. Inače, u spisu se kao sredstvo počinjenja navodi kuhinjski nož ukupne duljine oko 23 cm, plastične drške, duljine oštrice oko 12 cm, širine oštrice u najširem dijelu oko 2 centimetra. Takav nož predstavlja podesno sredstvo za nanošenje ozljeda koje je zadobio optuženik. U trenutku ozljeđivanja osoba koja nanosi ozljede nalazila se u odnosu prema oštećeniku s njegove lijeve bočne strane uz mogući djelomični otklon prema naprijed. Zaključno, ozljede koje je oštećenik zadobio u ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu.
17.1. Nalazu i mišljenju je dodala, a u vezi ozljeda optuženog ĐČ, da je pregledala medicinsku dokumentaciju optuženog ĐČ vezano uz predmetni događaj, a radi se o nalazu Zavoda za hitnu medicinu Zagrebačke županije na listu 8. spisa predmeta. Iz nalaza je moguće vidjeti da je taj pregled napravljen na zahtjev MUP-a te da je napravljen radi potrebe zadržavanja u policijskoj postaji. Također je vidljivo da optuženik negira bolove, mučninu i neke druge tegobe. Pod dijagnozom je navedena samo dijagnoza - pregled za administrativne potrebe. Iz toga bi proizlazilo da optuženik u navedenom događaju nije zadobio ozljede. Odgovarajući na pitanja pojasnila je da nakon što su joj predočene fotografije optuženika iz foto elaborata snimljene na dan događaja da se na fotografijama prikazuje optuženika obučenog u odjeću dugih rukava i nogavica, na glavi se ne vide ozljede, prikazane su i šake te lijeva podlaktica optuženika. Na lijevoj podlaktici u području ručnog zgloba uz mjerku su fotografirane površinske ozljede. S obzirom da se radi o fotografiji koja ne prikazuje ozljede izbliza ne može sa sigurnošću tvrditi radi li se o oguljotinama ili manjim krvnim podljevima. U zapisniku o očevidu na listu 17. navodi se da se pri vanjskom vizualnom pregledom ĐČ na lijevoj ruci u predjelu ispod šaka uoče oguljotine i kraste nastale u ranijem periodu, druge vidljive ozljede se ne uoče, a isti se nije žalio na bolove (fotografiran). Iz dostupne dokumentacije vezane uz navedeni događaj na ime optuženika, komentiranih fotografija iz fotoelaborata kao i navoda iz zapisnika o očevidu vještakinja smatra da optuženik nije u predmetnom događaju zadobio ozljede koje bi mogla s nekom izvjesnom sigurnošću povezati s djelovanjem oštećenika. Iz svega kao vjerojatno proizlazi da su ozljede fotografirane od strane policije doista nastale prije predmetnog događaja, a i sami karakter ozljeda ne prikazuje neke ozljede koje bi bile tipične za zadavanje udaraca, eventualno naguravanje i sl. Naravno kontakt između dvije fizički sukobljene osobe je moguć i bez nastanka tjelesnih ozljeda, ako se radi o kontaktu nekog niskog intenziteta. Što se tiče navoda iz pisanog nalaza i mišljenja o međusobnom položaju oštećenog-žrtve MČ i optuženog ĐČ u trenutku zadavanja ozljeda odgovorila je da je oštećenik zadobio ozljede u području gornjeg lijevog prednjeg dijela prsnog koša te u području lijeve bočne strane trbušne stijenke. Ubodni kanal ozlijede na trbušnoj stjenci je dominantnog smjera od lijevo prema desnom. Za nastanak te ozljede je potrebno kretanje oštrice noža od lijeve bočne strane trbušne stijenke prema unutrašnjosti trbušne šupljine, prema središtu tijela. Ozljeda na prsnom košu je plitka i ne prikazuje neki smjer kretanja oštrice noža. Dakle, za nastanak tih dviju ozljeda je potrebno da lijeva bočna strana i prednja strana trupa budu izložene ozljeđivanju. Fizički sukobi su dinamični događaji te se obje osobe pretpostavljeno kreću u trenutku ozljeđivanja stoga i utvrđivanje međusobnog položaja ne može biti baš eksplicitno. Međutim, kada se uzme u obzir lokalizacija ozljeda, iskaz MČ o njegovom položaju u trenutku ozljeđivanja kao i fotografije sa očevida, koje prikazuju prostor u kojem se odvija taj događaj, može se reći da položaj optuženika u odnosu na oštećenika je bio takav da je bio više s lijeve strane oštećenika, osobito uzimajući u obzir smjer ozljede na lijevoj strani trbušne šupljine. Jednako tako se može reći da se taj položaj, koji je potreban da bi nastale obje te ozljede, može uklopiti u iskaz oštećenika od 16. srpnja 2024. Dakle, u trenutku zadavanja ozljeda oštećenik nije bio optuženiku okrenut leđima već je sigurno bio okrenut barem lijevom bočnom stranom tijela prema optuženiku. Stalni sudski vještak dr. Marija Baković je na pitanje da pojasni kako je moguće da bi oštećenik zadobio ozljede kakve je zadobio u dinamici događaja koji je opisala pod pretpostavkom da je optuženik dešnjak, ona je to i fizički pokazala u sudnici prikazavši položaj oštećenika kako ga on navodi u ispitivanju kao i položaj optuženika koji također opisuje oštećenik te je prikazala da optuženik, ako drži nož u desnoj ruci u dinamici u kojoj se oštećenik okreće prema njemu svojom lijevom bočnom i dijelom prednjom stranom trupa ima mogućnost zadati ozljede koje je zadobio oštećenik.
18. Dakle, dovodeći u vezu iskaze svjedoka s pročitanom dokumentacijom, osobito iskaz oštećenog-žrtve MČ, utvrđena su sva objektivna obilježja kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 3. KZ/11. u vezi s člankom 34. KZ/11. budući da je optuženi ĐČ poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva bliske osobe. Naime, iz iskaza svjedoka, ali i pročitanog zapisnika o očevidu utvrđeno je da se događaj zbio inkriminiranog dana na adresi u [adresa], u dvorištu obiteljske kuće, kada je optuženi ĐČ više puta plastičnom kantom za smeće udario po stražnjem dijelu vozila marke Audi model A5, registarskih oznaka [registarska oznaka], koji je vlasništvo njegovog sina GČ. Time je prouzročio oštećenje zadnjeg lijevog blatobrana i donjeg dijela zadnjih lijevih vrata u vidu brisotina. Inače, iz iskaza oštećenika-žrtvi MČ, GČ i ĐČČ utvrđeno je da postoje narušeni obiteljski odnosi optuženog ĐČ s njima. Oni se očituju u tome da optuženi ĐČ oštećenu-žrtvu ĐČČ zove različitim pogrdnim imenima, šeće oko automobila kada onda parkira automobil u dvorištu, polijeva automobil octom, potom oštećenicima-žrtvama GČ i ĐČČ isključuje struju i staje pred garažu da ĐČČ ne može izaći s automobilom. Oštećenici-žrtve GČ i ĐČČ ne žele razgovarati s optuženikom, kako je to naveo oštećeni-žrtva MČ, jer optuženik pije alkohol, a i svjedokinja PČ je svjedočila da je u posljednje vrijeme slabija komunikacija optuženika s oštećenicima. K tome, a kako je to svjedočio MČ, bila je i jedna situacija kada je morao braniti majku PČ od optuženika, dok iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je zabilježen jedan dopis Centra za socijalnu skrb (dalje: CZSS) u kojem je navedeno da su intervenirali na dojavu policije zbog nasilja u obitelji. Dakle, sve to potvrđuje činjenicu o narušenim obiteljskim odnosima. Stoga, iako je svjedokinja PČ nastojala prikazati da nema problema između optuženog ĐČ i oštećene-žrtve ĐČČ te da je problem između MČ i GČ te optuženog ĐČ u tome što MČ i GČ u posljednje vrijeme slabije komuniciraju s optuženikom, to očito nije točno, već postoje prethodno narušeni obiteljski odnosi uslijed kojih je došlo do počinjenja kaznenih djela. Naime, optuženi ĐČ je iznoseći obranu odgovarao samo na pitanja svoje braniteljice koja mu na okolnost oštećenja vozila nije postavljala pitanja. Međutim, očito je optuženom ĐČ smetalo parkirano novo vozilo u dvorištu obiteljske kuće, jer je i dotad više puta hodao oko automobila dok je ĐČČ bila u automobilu, polijevao automobil octom i stajao na način da ĐČČ ne može izaći s automobilom, pa je te večeri kada se dogodio inkriminirani događaj parkirano vozilo udario više puta plastičnom kantom za smeće. Iz fotoealborata je vidljivo da prednja strana dvorišta, a gdje je vozilo bilo parkirano, nije veliko, očito je to smetalo optuženom ĐČ koji je reagirao na način da je s plastičnom kantom za smeće udarao po vozilu. Nadalje, iz iskaza oštećenika utvrđeno je da je ĐČČ potom mobitelom obavijestila supruga GČ i njegovog brata MČ o tome što se događa. Prvi je došao MČ koji je optuženom ĐČ prigovorio zbog njegovog ponašanja te srušio stvari sa stola (što proizlazi i iz zapisnika o očevidu), a potom krenuo u kupaonicu. Dok se nalazio ispred vrata kupaonice oštećenom-žrtvi MČ je s leđa prišao optuženi ĐČ i kuhinjskim nožem mu je zadao ubodnu ranu bočne strane trbuha s ozljedom lijevog bubrega i ubodnu ranu prednje strane lijevog prsišta. Uzimajući u obzir da optuženi ĐČ uzima nož i prilazi oštećenom-žrtvi MČ s leđa te ga nožem, u trenutku okretanja žrtve prema njemu, ubada u područje lijeve bočne strane trbušne stijenke, a potom odmah i u područje gornjeg lijevog prednjeg dijela prsnog koša, to jasno upućuje da je optuženik postupao s ciljem da oštećenog-žrtvu MČ liši života. Naime, način postupanja optuženika koji uzima nož te potom prilazi oštećeniku-žrtvi s leđa te ga velikom brzinom, kako svjedoči oštećeni-žrtva MČ bez da je primijetio da optuženik ima nož, dok se oštećenik okreće prema njemu, prvo ubada u trup i to lijevi bočni trbušni dio, a potom i gornji lijevi prednji dio prsnog koša, a sve je trajalo sekundu do dvije, jasno upućuje na cilj optuženog ĐČ da oštećenika-žrtvu MČ liši života. Radnje optuženog ĐČ upravljene su, dakle, na lišenje života MČ kao bliske osobe i to uslijed narušenih obiteljskih odnosa. Iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine je utvrđeno da ozljede koje je zadobio MČ u ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine je potvrdio iskaz oštećenog MČ da je ozljede zadobio u trenutku kada se isti okretao prema optuženiku svojom lijevom bočnom i dijelom prednjom stranom trupa, a optuženik mu je došao sa stražnje strane. Daljnji napad oštećeni-žrtva MČ je spriječio bijegom i zaključavanjem u kupaonici. Optuženi ĐČ je potom izašao iz kuće te ugledavši snahu ĐČČ joj rekao „Vidi što ću ti napraviti od auta“ pa je udario vozilo metalnom lopatom više puta oštetivši pri tome prednje vjetrobransko staklo u vidu razbijanja, uleknuća i zrakastog loma stakla te oštetivši stakla prednjih i zadnjih lijevih vrata u vidu brisotina i strugotina. Navedeno je utvrđeno iz iskaza ĐČČ te pročitane dokumentacije.
19. U daljnjem tijeku događaja iz iskaza svjedoka GČ utvrđeno je da je u trenutku kada je on došao do obiteljske kuće zatekao optuženog ĐČ koji je stajao na ulazu u stan u prizemlju kuće i držao kuhinjski nož u ruci. GČ je pokušao ući u stan u prizemlju sa stražnje strane, ali su vrata bila zatvorena. Optuženi ĐČ je ušao u kuću, a gdje je i bio kada su došli policijski službenici koje je pozvao oštećeni-žrtva MČ dok se nalazio u kupaonici. Potom je iz iskaza ĐČČ utvrđeno da je optuženi ĐČ prilikom odvođenja u policijsko vozilo GČ i ĐČČ rekao da će baciti bombu na sve njih, a oštećenoj-žrtvi ĐČČ je govorio da je kurva, prostitutka i druga pogrdna imena kao i da će ih sve pobiti. Prilikom iskazivanja na raspravi oštećeni-žrtva GČ naveo je da u svemu ostaje kod iskaza prilikom ispitivanja pred državnim odvjetnikom, a u kojem iskazu je rekao da im je okrivljeni ĐČ rekao, kada ga je policija odvodila, da će se vratiti kući i da će ih sve pobiti te da se uplašio tih riječi s obzirom na to što je tog dana optuženik učinio. Potom je oštećeni-žrtva GČ u iskazivanju na raspravi rekao da se optuženi ĐČ, kad su ga policijski službenici odvodili u službeni auto, nije njemu obraćao, a da li se obraćao njegovoj supruzi ĐČČ to ne zna, jer su bili odvojeni. Očito je iskazom u tom dijelu nastojao osloboditi odgovornosti optuženika koji mu je otac, međutim da je optuženi ĐČ uputio prijetnju i njemu i snahi ĐČČ proizlazi kad se taj dio iskaza GČ dovede u vezu s iskazom ĐČČ. Dakle, kada se optuženik, nakon što ga odvodi policija, obraća sinu ŠČ i snahi ĐČČ riječima da će se vratiti kući i sve ih pobiti kao i da će baciti bombu na sve njih, onda su to riječi koje sadržajno predstavljaju prijetnju, jer se njima, osobama koje su upućene, stavlja u izgled neko zlo. Pri tome je potrebno istaknuti da, za ostvarenje kaznenog djela prijetnje, nije odlučno da li je žrtva bila ustrašena ili uznemirena već je dovoljno da je upućena ozbiljna prijetnja drugome s ciljem da ga se ustraši ili uznemiri, a što se ovdje i dogodilo. Naime, riječi koje je optuženi ĐČ uputio oštećenicim uputio je nakon što je nožem napao i teško tjelesno ozljedio sina MČ, pa su takve riječi zasigurno kod okrivljenikovog sina GČ i snahe ĐČČ izazvale osjećaj ugroženosti i straha za vlastite živote, a kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje ĐČČ, ali i iskaza oštećenog-žrtve GČ koji je dao u istrazi. Inače, GČ i ĐČČ su bliske osobe, kao što je to već obrazloženo u dijelu koji se odnosi na kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju, pa su time ostvarena objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje na štetu bliskih osoba iz članka 139. stavka 2 i 3. KZ/11.
20. U odnosu na subjektivni element kaznenih djela utvrđeno je da je optuženi ĐČ postupao s oblikom krivnje koji se zove izravna namjera. Naime, da je optuženik postupao s namjerom da počini kazneno djelo ubojstva na štetu bliske osobe upućuje dinamika odvijanja događaja, sredstvo kojim je oštećenika-žrtvu teško tjelesno ozljedio te ozljede koje je oštećenik-žrtva zadobio. Optuženi ĐČ, nakon što mu je oštećeni-žrtva MČ prigovorio za ponašanje, bacio stvari sa stola i uputio se prema kupaonici, uzima nož te prilazi oštećenom/žrtvi MČ s leđa i bez ikakvog upozorenja istog s nožem napada na način da mu prvo zadaje ubodnu ranu bočne strane trbuha s ozljedom lijevog bubrega, a potom ubodnu ranu prednje strane lijevog prsišta. Dakle, on bez ikakvog prethodnog upozorenja dvaput nožem ubada oštećenog/žrtvu MČ na način da mu zadaje tešku tjelesnu ozljedu. Oštećeni/žrtva MČ bijegom u kupaonicu i zaključavanjem iste sprječava nastavak napada na sebe, a iz kupaonice izlazi tek nakon dolaska policijskih službenika. Inače, nakon dolaska policijskih službenika i odvođenja optuženog ĐČ, optuženi ĐČ, u cilju da ustraši oštećenog/žrtvu GČ i oštećenu/žrtvu ĐČČ istima upućuje prijetnju, pa i ta kaznena djela čini s izravnom namjerom. To iz razloga što je jasno da kad optuženi ĐČ, prilikom odvođenja po policijskim službenicima oštećenicima/žtvama GČ i ĐČČ izgovara riječi da će se vratiti kući i sve ih pobiti te da će baciti bombu na sve njih, jasno upućuje na zaključak da on to čini da ih uplaši, a što izgovara u prisutnosti policije nakon što je nožem teško tjelesno ozlijedio oštećenog-žrtvu MČ.
20.1. Provedenim toksikološkim vještačenjem (list 297., 298., 365. i 366. spisa) utvrđeno je da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela optuženi ĐČ bio pijan s koncentracijom 1,54 g/kg alkohola u krvi te je u krvi i mokraći pronađena prisutnost antiepileptika lamotrigina kao djelatnog sastojka lijeka Lamala.
20.2. Nadalje, u pogledu ubrojivosti optuženika u vrijeme činjenja kaznenih djela provedeno je psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. Vladimiri Vozny Duk iz kojeg je utvrđeno (list 371. do 379. spisa) da je optuženik, prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji, osoba koja boluje od mnogobrojnih tjelesnih bolesti. Tako se navode hipertenzija, bubrežna insuficijencija, hipertrofija prostate, fibrilacija satrija, Parkinsonova bolest i dr. Dijagnosticirana mu je i epilepsija zbog koje uzima terapiju te je imao tranzitornu ishemijsku ataku tj. napad. Liječen je kirurški nakon pokušaja suicida kada si je ozlijedio lijevu podlakticu. Iako nije nikada upućivan kod psihijatra od strane ordinarijusa, pregledavan je konzilijarno od strane psihijatara za vrijeme boravka u bolnici. Pregledi su bili indicirani od strane drugih specijalista te mu je po psihijatru dijagnosticiran psihoorganski sindrom koji je posljedica oštećenja mozga uslijed epilepsije te ishemijskih ataka. Zabilježen je i dopis CZSS u kojem je navedeno da su intervenirali na dojavu policije radi nasilja u obitelji te da imaju saznanja da optuženik konzumira alkohol uz kroničnu terapiju koju uzima. Dakle, optuženik boluje od organskog poremećaja ličnosti, a osobe s takvim poremećajem imaju promijenjeno emocionalno ponašanje karakterizirano emocionalnom labilnošću te lakim promjenama raspoloženja do razdražljivosti i lakom izbijanju ljutnje i agresije. Impulzivnu su, često bez razmatranja posljedica i normi socijalnog ponašanja. Inače, optuženik konzumira alkohol na razini ovisnosti te su zadovoljeni kriteriji da bi se postavila dijagnoza ovisnosti. Tempore criminis se nalazio u stanju snažne afektivne tenzije te je njegova sposobnost da shvati značenje svog postupanja i vladanja voljom bila bitno smanjena. S obzirom da je u cjelokupnoj dinamici događaja presudnu ulogu imalo njegovo akutno opito stanje, a optuženik je ovisan o alkoholu te postoji opasnost da bi zbog te ovisnosti mogao počiniti teže kazneno djelo, preporučeno je izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti.
20.3. Na raspravi 07. veljače 2025. vještakinja je navela da u cijelosti ostaje kod navoda pisanog nalaza i mišljenja od dana 02. rujna 2024. (list 371. do 379. spisa) te je odgovarajući na pitanja pojasnila da psihoorganski sindrom u psihijatriji predstavlja oštećenje pamćenja, rezoniranja i reagiranja koje je nastalo oštećenjem mozga uslijed neke tjelesne bolesti ili toksičnog učinka nekih tvari. Konkretno kod optuženog ĐČ psihoorganski sindrom je uzrokovan epilepsijom, dugotrajnom konzumacijom alkohola te na kraju dijagnosticiranim tranzistornim ishemijskim atakama tj. napadima. Taj psihoorganski sindrom se konkretno kod optuženika očituje na način kako je svjedočila PČ, a to je promjenjivo emocionalno ponašanje tzv. emocionalna labilnost, impulzivnost, snižen prag tolerancije na frustraciju te vrlo lako izbijanje ljutnje i agresije. Nakon moždanog udara se dogodilo to da se optuženik "izgubio" kako je to svjedočila PČ, ali nakon moždanog udara može doći do oporavka mozga i prilikom pregleda je vještakinja utvrdila da je on ujedno i mjesno i vremenski orijentiran te da nema neke progresije u smislu vaskularne demencije. Pokušaj suicida kod optuženika može biti posljedica psihoorganskog sindroma kao i inkriminirani događaj. To se upravo uklapa u sliku emocionalne nestabilnosti pogotovo ako optuženik konzumira alkohol. Na pitanje da li je moguće da optuženik nije bio svjestan događaja tempore criminis vještakinja je odgovorila da je iz razgovora s optuženikom, te u spisu priležećeg iskaza oštećenog MČ kao i iskaza oštećene ĐČČ u dijelu događaja kojem je ona bila neposredni očevidac i svjedočila, zaključila da optuženi ĐČ tempore criminis nije bio dezorijentiran. Organski poremećaji ličnosti i psihoorganski sindrom su u principu kontinuitet jednog poremećaja s time kad su izražene promjene u ponašanju onda se postavlja dijagnoza poremećaja ličnosti - F07. U vezi navoda sa stranice 16. pisanog nalaza i mišljenja da je optuženik tempore criminis bio uredne orijentacije vještakinja je pojasnila da je to zaključila na temelju iskaza oštećenog MČ te iz razgovora s optuženikom koji je s njim obavila u istražnom zatvoru. Optuženik boluje od psihoorganskog sindroma, ali isti nije progredirao do demencije. Isto tako, što se tiče alkoholizma u ovom konkretnom slučaju to je već jedna teža slika s nekritičnošću prema pijenju i slabijoj prognozi liječenja. Što se tiče psihoorganskog sindroma sigurno ne može doći do poboljšanja stanja optuženika već će se to stanje nastaviti pogoršavati, a u kojoj mjeri će to više ili manje progredirati nije mogla reći. Što se tiče alkoholizma, upravo s obzirom na dob optuženika i prisutne bolesti kod njega, iskustveno se teško može očekivati njegovo izlječenje. Lijekovi koje konzumira svakodnevno optuženik, pri čemu je istaknula antiepileptike i sedative, dovode do povećane sedacije u kombinaciji s alkoholom. Lamal je epileptik, ali ga se u psihijatriji koristi i za sedaciju tj. kao stabilizator raspoloženja. Kolokvijalno bi se reklo da čovjeka umiruje. Na stranici 8. nalaza i mišljenja (poleđina lista 374. spisa) prepisala je nalaz neurologa s konzilijarnog pregleda gdje se navodi da je pacijent pregledan u hitnoj neurološkoj službi nakon krize svijesti, a iz toga može zaključiti da se vjerojatno radilo o epileptičnom napadu dok bi ono što je napisano u nalazu neurologa da je optuženik imao krizu svijesti značilo da je isti bio dezorijentiran. Navedena kriza svijesti se i dalje nastavljala kod optuženika kao npr. kada je imao moždani atak, a i u drugim slučajevima koje je navela u pisanom nalazu i mišljenju. Kod krize svijesti čovjek nije svjestan svog ponašanja. Na daljnje pitanje da li onda može isključiti da je bilo krize svijesti kod optuženika tempore criminis vještakinja je ponovila zaključak da kod optuženika tempore criminis nije bilo krize svijesti koja bi se očitovala na način da nije bio svjestan događaja. Ponovila je da je to zaključila iz iskaza oštećenika te razgovora s optuženikom. U odnosu na stručno mišljenje vještakinje da se stanje kod optuženika neće popraviti, a da je moguće da nakon tranzistorne ishemijske atake, koja za posljedicu ima propadanje moždanih stanica, kao posljedicu gubitka kisika u mozgu, dođe do oporavka, pojasnila je da organizam djeluje na način da se nakon tranzistorne ishemijske atake moždane stanice ipak oporave, ali kod te bolesti se očekuju daljnji tranzistorni ishemijski ataci ili cerebrovaskularni inzult s težim oštećenjima senzorike i motorike. Stoga prognoza nije dobra, pa je zato i navela, odgovarajući na pitanja, da usprkos oporavcima nakon ataka dolazi do novih ataka tj. napada i daljnjeg propadanja moždanih stanica. I nakon usmenog izlaganja nalaza i mišljenja stalni sudski vještak psihijatar dr. Vladimira Vozny Duk je ostala kod zaključka da je optuženi ĐČ tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv. Dakle, nije bio neubrojiv.
21. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi da je optuženi ĐČ, uz ostvarenje objektivnih, ostvario i subjektivna obilježja kaznenih djela koja su mu stavljena na teret izmijenjenom optužnicom.
22. Analizirajući obranu optuženog ĐČ, sud je istu cijenio djelomično istinitom dovodeću istu kako u vezu s iskazima svjedoka tako i rezultatima vještačenja i to sudsko medicinskog, psihijatrijskog te toksikološkog. Obranu optuženog ĐČ sud je cijenio neistinitom u dijelu u kojem je isti iskazivao da se, nakon što je oštećeni-žrtva MČ pobacao stvari sa stola, ničeg drugog ne sjeća. Naime, to je suprotno rezultatima psihijatrijskog vještačenja o tome da je optuženik u trenutku počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv, ali ne neubrojiv. To je suprotno i tome što optuženik prilikom odvođenja od strane policije upućuje prijetnju oštećenicima/žrtvama GČ i ĐČČ da će se vratiti kući, a što znači da je svjestan da ga u tom trenutku odvode, i da će ih sve pobiti te baciti bombu na sve njih, a što znači da je svjestan onoga što je učinio, jer prijeti istim djelom koje je neposredno prije toga ostalo u pokušaju u odnosu na oštećenog/žrtvu MČ.
23. Iskaz svjedoka MČ sud je cijenio istinitim jer je bio jasan, određen i sukladan iskazu ĐČČ te pročitanoj dokumentaciji.
24. Iskaz svjedokinje ĐČČ sud je također cijenio istinitim budući da je bio precizan i jasan, suglasan iskazu MČ i pročitanoj dokumentaciji.
25. Iskaz svjedoka GČ s rasprave sud nije cijenio istinitim u dijelu u kojem je svjedočio da se optuženi ĐČ, prilikom odvođenja po policiji, njemu nije obraćao. To je suprotno iskazu ne samo ĐČČ nego i iskazu ovog svjedoka iz istrage, pa kada se to dovede u vezu s njegovim povlačenjem prijedloga za progon zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, ali i povlačenjem imovinskopravnog zahtjeva, očito je ovaj oštećenik nastojao otkloniti odgovornost optuženika za počinjeno djelo kojem je on osobno svjedočio i koje je počinjeno na njegovu štetu.
26. Iskaz svjedokinje PČ, koja nije bila neposredni očevidac događaja i koja je svjedočila o zdravstvenom stanju optuženika, u odnosu na zdravstveno stanje optuženika sud je cijenio istinitim budući da je njezin iskaz suglasan pročitanoj medicinskoj dokumentaciji. Međutim, njezin iskaz nije istinit u dijelu u kojem je u vezi obiteljskih odnosa svjedočila da su isti narušeni samo u pogledu toga da oštećenici u posljednje vrijeme slabije komuniciraju s optuženikom, a što je protivno rezultatima dokaznog postupka o tome da je došlo i do intervencije policije zbog nasilja u obitelji, a oštećeni-žrtva MČ je svjedočio i o tome da je jednom reagirao zbog napada optuženika upravo na PČ.
27. Nalaze i mišljenja vještaka psihijatra, vještaka sudske medicine, ali i vještaka toksikologa sud je cijenio istinitim, jer su isti dani u skladu s pravilima znanosti i struke, od strane stručnih osoba nezainteresiranih za ishod postupka. Prigovor obrane koji se odnosi na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra je prigovor vjerodostojnosti tog nalaza i mišljenja, no budući da je stalni sudski vještak za psihijatriju dr. Vladimira Vozny Duk usmeno izložila nalaz i mišljenje koji je prethodno (u istrazi) dostavljen u pisanom obliku te odgovorila na sva postavljena pitanja obrane, a koji nalaz i mišljenje prihvaća raspravno vijeće, isti je ocijenjen vjerodostojnim dok je prigovor obrane cijenjen neosnovanim.
28. Sud je u cijelosti prihvatio dokumentaciju koju je pročitao tijekom dokaznog postupka, a koja ničim nije dovedena u pitanje.
29. Zbog svega naprijed navedenog, imajući u vidu sve provedene dokaze tijekom postupka, te analizirajući ih svaki za sebe i u svojoj ukupnosti, ovaj sud smatra da je optuženik počinio kaznena djela na način kako je to navedeno u izreci presude, pa je proglašen krivim i osuđen po zakonu.
30. Odlučujući o izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih su kaznena djela počinjena, način počinjenja, prijašnji život optuženika te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela.
30.1. Tako je kao olakotno cijenjeno da je optuženi ĐČ, prema podacima iz kaznene i prekršajne evidencije, nekažnjavana osoba. Dakle, imajući na umu da je optuženik u vrijeme počinjenja djela gotovo navršio sedamdeset godina života, očito je da se radilo o životnom ekscesu optuženika koji je dosad bio neosuđivan. Nadalje, kao olakotno je cijenjeno da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio bitno smanjeno ubrojiv. Vijeće nije cijenilo olakotnim okrivljenikovo žaljenje i kajanje budući da isti poriče počinjenje kaznenog djela, pa žaljenje i kajanje nije iskreno već usmjereno na umanjenje odgovornosti.
30.2. Kao otegotno je cijenjeno da je optuženi ĐČ počinio čak tri kaznena djela čime je iskazavo visok stupanj kriminalne volje kao i okolnost da je djela počinio s izravnom namjerom kao najvišim stupnjem krivnje.
30.3. Stoga je sudsko vijeće, odlučujući o vrsti i visini kazne koja bi bila primjerena kaznenoj odgovornosti optuženika, optuženom ĐČ za kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. KZ/11. te uz primjenu članka 48. stavka 1. KZ/11. i članka 49. stavka 1. točke 1. KZ/11. utvrdilo kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci. Naime, prema odredbi članka 34. stavka 2. KZ/11. počinitelj kaznenog djela koje je ostalo u pokušaju može se blaže kazniti, pa je primjenom članka 48. stavka 1. KZ/11. i članka 49. stavka 1. točke 1. KZ/11. optuženom ĐČ za kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju utvrđena blaža kazna smatrajući da i takva kazna, kako po svojoj vrsti tako i po svojoj visini, opravdana imajući u vidu stupanj povrede zaštićenog dobra, a osobito ličnost počinitelja te odnos optuženika i oštećenika/žrtava GČ i MČ koji su ocu oprostili počinjenje kaznenih djela na njihovu štetu te su spremni istome pomoći nakon izlaska na slobodu. Nadalje, za kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. sud je optuženiku utvrdio kazne zatvora u trajanju šest mjeseci za svako od djela smatrajući te kazne primjerenim kako individualnim okolnostima na strani optuženika tako i težini počinjenih kaznenih djela i posljedicama koje su nastupile. Sud je stava da izrečene kazne zatvora izražavaju društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela te utječu na svijest počinitelja, ali i svih drugih osoba da ubuduće ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti istih i o pravednosti njihova kažnjavanja. Potom je, na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženi ĐČ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine uzimajući u obzir ličnost počinitelja, njegovu dob od 70 godina života te kaznena djela za koja je proglašen krivim.
31. S obzirom na to da se prema odredbi članka 54. KZ/11., u izrečenu kaznu zatvora uračunava sve vrijeme oduzimanja slobode u vezi s počinjenim kaznenim djelom, tako je i optuženom ĐČ u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. lipnja 2025., pa nadalje.
32. Budući da je optuženi ĐČ kaznena djela počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, a kako to proizlazi iz rezultata psihijatrijskog vještačenja, a pritom postoji opasnost da će u budućnosti upravo zbog te ovisnosti počiniti teže kazneno djelo, optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od alkohola. Sigurnosnom mjerom će se utjecati na otklanjanje uzroka (ovisnosti) koji može dovesti do počinjenje novog težeg kaznenog djela time da sigurnosna mjera traje dok traje izdržavanje kazne zatvora, a najdulje tri godine.
33. Odlučujući o trošku postupka, na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08. naloženo je optuženom LČ ĐČ platiti troškove kaznenog postupka na ime toksikološkog vještačenja u iznosu 293,32 eura (račun, list 367. spisa), na ime psihijatrijskog vještačenja u iznosu 554,89 eura (račun za pisani nalaz i mišljenje, list 380. te račun za usmeni nalaz i mišljenje, list 478. spisa) i na ime sudsko medicinskog vještačenja u iznosu 517,13 eura (račun za pisani nalaz i mišljenje, list 363. spisa i račun za usmeni nalaz i mišljenje, list 480. spisa) kao i paušala u iznosu 1.000,00 eura. Potom je naloženo optuženiku platiti troškove braniteljice po službenoj dužnosti, a o čemu će sud donijeti posebno rješenje. Plaćanjem troškova postupka neće biti dovedena u pitanje niti egzistencija optuženika niti članova njihovih obitelji, budući da su djeca optuženika punoljetna i sama se uzdržavaju, a supruga optuženika privremeno radi u Saveznoj Republici Njemačkoj.
U Zagrebu 19. veljače 2025. godine
PREDSJEDNIK VIJEĆA-SUDAC:
Dražen Kevrić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi ovom Sudu, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja.
