REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5321/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šooš, Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv ovršenika SSČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Neven Kozolić, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe na nekretninama ovršenika, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1369/2022- 5 od 8. travnja 2024., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2408/19-48 od 8. travnja 2022., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Ovršenik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjskoga rješenja naznačivši u njemu više pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) u vezi s člankom 12. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju članka 385.a stavka 2. ZPP zato što mu je, prema njegovu mišljenju, zbog osobito teške povrede odredbe parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6.1. stavkom 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Ovrhovoditelj nije odgovorio na prijedlog.
3. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem obustavljena je ovrha u ovome postupku i naloženo je zemljišnoknjižnome sudu brisanje zabilježbe rješenja o ovrsi na nekretninama koje su bile predmet ovršnoga postupka. To je rješenje utemeljeno na članku 102. stavku 4. OZ kojim je propisano da će sud ovrhu obustaviti ako nekretnina ne bude prodana na drugom ročištu za dražbu. Drugostupanjskim je rješenjem odbačena ovršenikova žalba protiv prvostupanjskoga rješenja s obrazloženjem da ovršenik nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv rješenja kojim je ovrha protiv njega obustavljena.
4.1. U prijedlogu naznačenim pitanjima ovršenik problematizira to što je ovrha obustavljena a da prije toga ovršni sud nije odlučio o njegovim traženjima da se odluči o ništetnosti ovršne isprave na temelju koje je ovrha određena i o ukidanju potvrde ovršnosti na toj ispravi. Tako proizlazi da ovršenik zapravo nije nezadovoljan time što je ovrha obustavljena, već traži da ovršni sud prije odluke o obustavi donese i druge odluke u vezi s njegovim traženjima. S obzirom na to da se poziva na određene odluke županijskih sudova u dokaz tvrdnje da o naznačenim pitanjima postoji praksa suprotna od one iz predmetnoga drugostupanjskog rješenja, odnosno, ukazuje na to da postoje odluke kojima se po prigovorima ovršenika preispitivala ništetnost ovršne isprave na temelju koje je ovrha određena, valja ukazati na to da je to točno, ali da iz tih odluka ne proizlazi da ovršni sud ne smije donijeti i rješenje o obustavi ovrhe, ako su za to ispunjeni zakonski uvjeti. Zato naznačena pitanja nisu važna za odluku u ovome predmetu pa je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
5. Iz niti jedne od odredaba OZ-a na koje se ovršenik u prijedlogu pozvao ne proizlazi ono što tvrdi – da ovršni sud uz rješenje kojim ovrhu obustavlja mora odlučiti i o ovršenikovim prigovorima u vezi s ništetnošću ovršne isprave na temelju koje je ovrha određena i o zahtjevu za ukidanje potvrde ovršnosti te isprave. Zato ovršenik nije učinio vjerojatnima tvrdnje o povredi temeljnoga ljudskog prava na koje se poziva. Zahtijevati da se prijedlog za ovrhu odbije, odnosno ovrha ne provede, zbog razloga na koje se poziva u predmetnome prijedlogu za dopuštenje revizije, ovršenik uvijek može u novom ovršnom postupku, odnosno, ako na temelju iste ovršne isprave bude ponovno određena ovrha. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 19. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek