P-2901/2021-29

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Branko Malenica u pravnoj stvari tužitelja UR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak i partneri u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587 koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Ane Marije Ljubičić Kuzmanić, odvjetnice u Splitu i zakonske zastupnice tužene ZR, na ročištu radi objave dana 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 6.674,63 eura (50,290,00 kn) s zakonskom zateznom kamatom, počam od 11.5.2016. godine, (dan oduzimanja mesa i dan utvrđenja vrijednosti tog mesa) te mu u istom roku naknaditi trošak spora i to s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana presuđenja, pa do isplate, time da je tužena dužna sve navedene iznose platiti na žiro račun punomoćnika tužitelja odvjetničkog društva Ljubičić–Vrdoljak & partneri u Splitu, Sukoišanska 4 kod OTP banke d.d. broj: HR 47 24070001100525705 (ovlaštenje je u priloženoj punomoći)."

II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 eur.

Obrazloženje

1. Dana 28. srpnja 2021. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tužene radi isplate iznosa od 105.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 11. svibnja 2016., a sve na temelju stjecanja bez osnove. U bitnom navodi kako je presudom Prekršajnog suda u Splitu-Stalne službe Omiš broj Ppg-2084/2016 od 10. svibnja 2017. proglašen krivim zbog četiri prekršaja kažnjiva po čl. 167. st. 1. toč. 7. Zakona o veterinarstvu, jer je 11. svibnja 2016. u hladnjači svog objekta za klanje u mjestu [adresa] držao tri rasječena trupla teladi s pripadajućim organima, dva rasječena trupla junadi s pripadajućim organima i glavom, jednog goveda, dva trupla janjadi s pripadajućim organima i četiri jareta, sve bez propisane zdravstvene ispravnosti. Dodaje kako je presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Gž- 1653/2017 od 22. listopada 2020. preinačena pobijana prvostupanjska presuda na način da je odbijena optužba protiv ovdje tužitelja zbog počinjenja prekršaja kojim ga se teretilo, tako da je otpala osnova temeljem koje je oduzeto meso u vlasništvu tužitelja. Na kraju navodi kako je zbog ovakvog postupanja pretrpio štetu od najmanje 105.000,00 kn.

2. U svom odgovoru od 8. rujna 2021. tužena se usprotivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu uz obrazloženje što prema spisu Prekršajnog suda u Splitu i Veterinarske ambulante Solin o obavljenoj kontroli, životinjska trupla nisu oduzeta tužitelju temeljem označenih presuda, već iz razloga što nije obavljen pregled prije niti poslije zaklanih životinja zatečenih u hladnjači, zbog čega se ne može utvrditi sljedivost mesa, što predstavlja rizik za zdravlje ljudi i domaćinstava. Dodaje kako je razvidno da je prema navodima tužitelja dio životinjskih trupala i to šest janjadi i dva teleta, otpremio u svoju mesnicu i prodao ugostiteljima koje ne želi imenovati.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom presuda Prekršajnog suda u Splitu-Stalne službe Omiš broj Ppg-2084/2016 od 10. svibnja 2017. i Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Gž-1653/2017 od 22. listopada 2020., prijedloga za mirno rješenje spora i očitovanja tužene, zapisnika Ministarstva poljoprivrede, Veterinarskog ureda Požega Klasa: 332-07/16-01/1873 od 11. svibnja 2016., spisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj N-DO-6/2021, spisa Prekršajnog suda u Splitu broj Pp G-2084/2016, pregledom vještva sudskog vještaka veterinarske medicine Davora Velagića od 2. listopada 2024. i njegove dopune od 27. listopada 2024. te saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti tužbe, dok visini tužbenog zahtjeva nije posebno prigovoreno.

7. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

8. Odredbom iz čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, kako propisuje odredba iz st. 3. istog članka. Ovome valja dodati kako su opće pretpostavke za stjecanje bez osnova povećanje imovine na jednoj strani, umanjenjem imovine na drugoj strani i uzročno posljedična veza između tog umanjenja, odnosno povećanja imovine, ne postojanje odgovarajuće osnove ili kada je ona kasnije otpala i na kraju činidba zbog koje je došlo do promjene u imovini, a koja ne bi smjela biti štetna radnja, jer će tada nastati obvezno pravni odnos odgovornosti za štetu, a ne zbog stjecanja bez osnove.

9. Pregledom spisa Prekršajnog suda u Splitu-Stalne službe Omiš broj Ppg- 2084/2016 razvidno je kako je 11. svibnja 2016. ovlaštena veterinarka Veterinarske stanice Solin obavila inspekcijski nadzor u klaonici [obrt] u [adresa] kako bi obavila službenu kontrolu pregleda životinja prije najavljenog klanja. Ovom prilikom u komori za hlađenje mesa zatečena su obješena o viseći kolosjek tri rasječena trupla teladi s pripadajućim organima, dva rasječena trupla junadi s pripadajućim organima i glavama, jedan rasječeni trup goveda s pripadajućim organima i glavom i dva trupla janjadi s pripadajućim organima bez identifikacijske oznake zdravstvene ispravnosti. Na upit ovlaštene osobe o neobavljenom pregledu prije klanja te otpremi iz hladnjače dva teleta i šest janjadi i njihovog stavljanja u javnu potrošnju bez obavljenog ante mortem i post mortem pregleda i bez propisane identifikacije zdravstvene ispravnosti, voditelj PR izjavio je kako je otpremio iz hladnjače u svoju mesnicu dva teleta i šest janjadi te ih prodao trojici ugostitelja koje nije želio imenovati. Slijedom toga, sačinjen je zapisnik kojim je veterinarka potvrdila kako nije obavljen ante mortem i post mortem pregled zaklanih životinja zatečenih u hladnjači, radi čega ne može utvrditi sljedivost mesa, stoga predmetni trupovi zatečeni u hladnjači predstavljju neposrednu opasnost za život i zdravlje ljudi. S tim u vezi, utvrđeno je počinjenje prekršaja propisanog i kažnjivog prema Zakonu o veterinarstvu, a [obrt] usmenim rješenjem naređeno odmah neškodljivo ukloniti i odvesti te spaliti meso s pripadajućim organima u Agroproteinci d.d. Sesvetski Kraljevec. Protiv ovdje tužitelja ČR podnesen je optužni prijedlog nakon čega je presudom Prekršajnog suda u Splitu-Stalne službe Omiš broj Ppg-2084/2016 od 10. svibnja 2017. tužitelj proglašen krivim zbog počinjenja više prekršaja kažnjivih prema Zakonu o veterinarstvu, radi čega mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 15.000,00 kn. Postupajući po žalbi i po službenoj dužnosti, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske presudom je broj Gž-1653/2017 od 22. listopada 2020., preinačio prvostupanjsku presudu i odbio optužbu da bi tužitelj počinio prekršaje za koje ga se tereti, jer je u međuvremenu nastupila zastara prekršajnog progona.

10. Na temelju iznesenog nedvojbeno je kako se u ovom slučaju nisu ostvarile pretpostavke za stjecanje bez osnove propisane citiranom odredbom iz čl. 1111. st. 1. ZOO, jer nedostaje povećanje imovine, odnosno neosnovano bogaćenje na strani tužene. Naime, prema ranije navedenom usmenom rješenju nadležne osobe Službe veterinarske inspekcije od 11. svibnja 2016. razvidno je kako je [obrt] naređeno bez odlaganja neškodljivo uklanjanje životinjskih trupala zatečenih u hladnjači. Tužitelj u iskazu potvrđuje kako je inspekcija obilježila meso bojom nakon čega je ono zbrinuto u posebnoj prostoriji, a dva dana nakon toga radnici Agroproteinke d.d. odvezli su ga radi uništavanja. Kod takvog stanja stvari jasno je kako nakon spaljivanja mesa po naredbi nadležne službe nije bilo nikakve koristi, odnosno povećanja imovine na strani tužene, stoga tužba nema uporišta u stjecanju bez osnove.

11. Međutim, sud nije vezan istaknutom pravnom osnovom, već činjeničnim supstratom, stoga je valjalo utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za naknadu imovinske štete. Prema odredbi iz čl. 1045. st. 1. ZOO propisano je kako je onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom, kako propisuje odredba iz čl. 1049. Odredbom iz čl. 1085. st. 1. ZOO propisano je kako je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nastanka štete, a kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, kako propisuje odredba iz čl. 1086. ZOO.

12. Odredbom iz čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine broj 151/11) propisano je kako Republika Hrvatska naknađuje štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave. Nezakonitim radom se smatra svako djelovanje suprotno odredbama i načelima važećeg pravnog poretka, dok nepravilno djelovanje znači postupanje suprotnom pravilima struke koje odudara od uobičajene metode rada u državnom tijelu, odnosno postupanje protivno svrsi koja je određena ili ponašanje suprotno zahtjevu koji bi u javnom interesu valjalo ostvariti normalnim obavljanjem službe ili djelatnosti. Odgovornost države za nezakonit i nepravilan rad njezinih tijela postoji kad nezakonitost, odnosno nepravilnost u radu predstavlja ozbiljnu i iznimno tešku povredu zakona, koja bi bila posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog ili postupovnog prava, odnosno takvu primjenu koja se temelji na razlozima koji nemaju uporišta ni u činjenicama konkretnog predmeta ni u mjerodavnom zakonodavnom okviru. Dakle, za postojanje odgovornosti države, u skladu s citiranom zakonskom normom, potrebno je kumulativno ispunjenje tri pretpostavke i to nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave, postojanje štete, te uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete, pri čemu je za dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, odnosno da šteta ne bi nastala da njega nije bilo.

13. Odredbom iz čl. 5. Uredbe (EZ) broj 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju određenih higijenskih pravila za hranu životinjskog porijekla, propisano je kako službeni veterinar obavlja inspekcijske preglede u klaonicama i rasjekavaonicama koje stavljaju u promet svježe meso, a naročito što se tiče ante mortem i post mortem pregleda. Prema poglavlju II čl. 5. st. 1. označene Uredbe propisano je kako subjekti u poslovanju s hranom ne smiju staviti na tržište proizvod životinjskog podrijetla kojim se rukovalo u objektu koji podliježe odobrenju u skladu s čl. 4. st. 2., ako taj proizvod nema oznaku zdravstvene ispravnosti koja je stavljena u skladu s Uredbom (EZ) broj 854/2004.

14. Odredbom iz čl. 33. st. 1. Zakona o hrani (Narodne Novine broj 81/13) propisano je kako veterinarski inspektori, kao osobe ovlaštene za provedbu službenih kontrola, imaju pravo i dužnost narediti mjere propisane čl. 54. st. 2. Uredbe (EZ) broj 882/2004, mjere propisane posebnim propisom o službenim kontrolama i posebnim propisima o hrani i hrani za životinje. Prema odredbi iz čl. 54. st. 2. Uredbe (EZ) broj 882/2004 propisano je kako nadležno tijelo u slučaju ustanovljenja nepoštivanja propisa, poduzima mjere kako bi osiguralo da subjekt u poslovanju s hranom popravi stanje, a prema potrebi te mjere obuhvaćaju i monitoring te naredbu da se hrana opozove, povuče ili uništi.

15. Odredbom iz čl. 152. toč. 23. Zakona o veterinarstvu (Narodne Novine broj 82/13) propisano je kako veterinarski inspektor prilikom provedbe inspekcijskog nadzora ima pravo i obvezu oduzeti, odnosno narediti uklanjanje proizvoda životinjskog podrijetla, ako je prilikom pregleda proglašen neupotrebljivim za ljudsku prehranu.

16. Tužitelj u iskazu iznosi svoje viđenje bitnih okolnosti u klaonici prilikom inspekcijskog nadzora i nije mu jasno zbog čega je meso oduzeto i uništeno, uz obrazloženje kako je u hladnjačama visjelo isključivo ovdje sporno meso koje je prethodno pregledano i obilježeno službenim žigovima. Međutim, tvrdnje ne potkrjepljuje dokazima, a nasuprot tome, postupak veterinarske inspekcije u klaonici [obrt] detaljno je opisan u zapisniku koji je sastavila službena osoba, stoga sud poklanja vjeru sadržaju ove službene isprave. Naime, nadležna veterinarka obavila je u nazočnosti tužitelja, njegovog oca i brata U i UR pregled svih prostorija, utvrdila trupla životinja koje je zatekla u hladnjači, ustanovila po broju i vrsti koja od tih životinja nije pregledana neposredno prije ili nakon klanja i prema tome utvrdila koje je meso opasno za život i zdravlje ljudi. Pored svega obavila je obavijesni razgovor s tužiteljem koji evidentirano stanje nije osporio ili ga kako doveo u sumnju, već je naveo kako je otpremio iz hladnjače u svoju mesnicu dva teleta i šest janjadi te ih prodao trojici ugostitelja koje nije želio imenovati, a na kraju svega je potpisao zapisnik i time potvrdio točnost njegovog sadržaja. Kako spisu nisu priloženi dokazi koji bi upućivali da su pregled i zapisnik obavljeni, odnosno sastavljeni nestručno ili neobjektivno, odnosno da su obavljeni tendenciozno ili ne odražavaju stvarno zatečeno stanje, a što je tužitelj bio dužan dokazati u skladu s citiranom odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP, sud ne nalazi da bi službeni zapisnik bio opterećen netočnim podatcima ili kakvim nedostatcima, stoga ga drži u potpunosti vjerodostojnim. Dakle, inspekcijski veterinarski pregled klaonice tužiteljevog obrta proveden je na zakonom propisan način, u skladu s odredbama iz čl. 151. Zakona o veterinarstvu, koje ovlašćuju pregled objekta za klanje životinja, a tom prilikom utvrđeni su propusti obveznih pregleda zbog kojih se nije mogla utvrditi sljedivost zatečenog mesa, tako da je ono ocijenjeno kao neposredna opasnost za život i zdravlje ljudi, odnosno neprikladno za prehranu ljudi, kako propisuje citirana odredba iz čl. 5. st.1. Uredbe (EZ) broj 854/2004 Europskog parlamenta i vijeća od 29. travnja 2004. po kojoj u klaonicama moraju biti podatci o pregledima svježeg mesa ante mortem i post mortem. Prema tako utvrđenom činjeničnom stanju, nadležni veterinarski inspektor podnio je optužni prijedlog protiv tužitelja, a u skladu s ovlaštenjem donošenja odluke koja se odnosi na meso iz stavka 2. citiranog članka Uredbe, kao i ovlaštenjem prema odredbi iz čl. 152. toč. 23. Zakona o veterinarstvu, usmenim je rješenjem naredio obrtu [obrt] neškodljivo uklanjanje predmetnog mesa s pripadajućim organima i to odvoženjem i spaljivanjem po ovlaštenoj pravnoj osobi. Ovome je za dodati kako se prema odredbama iz čl. 97. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09) o upravnoj stvari odlučuje rješenjem u pisanom obliku, ali i u usmenom obliku kada je potrebno poduzeti hitne mjere radi otklanjanja neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi, a u tom slučaju naknadno se dostavlja stranci i u pisanom obliku. Slijedom svega navedenog, jasno je kako u radu veterinarske službe i nadležnog inspektora nije bilo nezakonitog, odnosno nepravilnog postupanja, stoga nema ni odgovornosti tužene za štetu koja je nastala uništavanjem zatečenih životinjskih trupala, jer su ona pregledana po ovlaštenoj osobi te na stručan i zakonom propisan način utvrđena kao neprikladna za prehranu ljudi, a u tom slučaju poduzima se propisana mjera neškodljivog uklanjanja i uništavanja. Konačno je za dodati kako je prema stanju u spisu odgovornost upravo na strani tužitelja, odnosno obrta [obrt], jer su propustili obaviti obvezni pregled životinja prije ili nakon klanja i stavili ih u promet bez propisane oznake zdravstvene ispravnosti.

17. Uzimajući u obzir sve izneseno, predmetna tužba nema valjanu zakonsku osnovu, stoga je tužbeni zahtjev postavljen radi isplate novčanog iznosa s osnove naknade štete, odbijen u cijelosti, kako je odlučeno u točki I izreke presude.

18. Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom iz čl. 154. st. 5. ZPP. Tuženoj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 8. rujna 2021. i obrazloženog podneska od 7. studenog 2024. te zastupanja na ročištima održanim 18. ožujka, 28. svibnja, 15. listopada i 17. prosinca 2024. u vrijednosti od 250 bodova, odnosno u iznosu od 500,00 eur za svaku označenu radnju, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 138/2023, dalje OT). U više zatraženom dijelu zahtjev tužene nije osnovan, jer ročišta nisu održana 11. srpnja 2023. i 16. siječnja 2024., stoga po toj osnovi i nije mogao nastati trošak za stranku. U skladu s iznesenim, tužitelju je naloženo naknaditi parnični trošak tužene u iznosu od 3.000,00 eur, kako je odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 19. veljače 2025.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- zz tužene