Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-172/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ET pok. E iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Tonću Mandacu, odvjetniku u Sinju, protiv tuženih 1. LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici (Lidiji) Tihani Kušeti, odvjetnici u Splitu i 2. VT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-2/11 od 10. svibnja 2013. u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tuženih kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-2/11 od 10. svibnja 2013. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

II. Djelomično se odbijaju žalbe tuženih kao neosnovane a djelomično prihvaćaju kao osnovane pa se presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-2/11 od 10. svibnja 2013. potvrđuje u odluci o trošku postupka pod točkom III. izreke u dijelu kojim su tuženici obvezani naknaditi trošak postupka tužitelju, a preinačava u dijelu solidarnosti na način da su tom dijelu zahtjev odbija.

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju u roku od 15 dana naknade trošak revizije u iznosu od 2.115,26 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetan dio Ugovora o kupoprodaji kojeg su tuženici sklopili 13. 10. 2010. godine, a ovjerio javni bilježnik Boško Jurić u Solinu dana 14. 10. 2010. godine, pod posl. brojem OV-7355/10 u dijelu u kojem je kao predmet ugovora o kupoprodaji naveden poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju zgr kupne površine 52,16 m2, a što čini 104/464 suvlasničkog dijela cijele zgrade, i da je ništetan dio Aneksa ugovora o kupoprodaji kojeg su tuženici zaključili 18. 10. 2010. godine pod posl. brojem OV-7417/10, i to u čl. 2. se navodi da je predmet kupoprodaje u kojem poslovni prostor koji se nalazi u stambeno-poslovnoj zgradi kat. ozn. čest. zgr. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška], a koja nekretnina je položena u K. O. [katastarska općina] i to jedan poslovni prostor u prizemlju zgrade koji se sastoji od poslovnog prostora i WC- a, ukupne površine 52,16 m2, označen kao poslovni prostor 2, što čini 104/464 suvlasnička dijela cijele zgrade.

II. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu ovog suda da izvrši brisanje upisa prava vlasništva provedenog u zemljišnim knjiga na ime tuženika pod 2/ na temelju ništetnih dijelova Ugovora o kupoprodaji i Aneksa ugovora o kupoprodaji utvrđenih u točki I ove presude i uspostavi prijašnje zemljišno-knjižno stanje.

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju u roku od 15 dana naknade solidarno troškove parničnog postupka u iznosu od 117.356,25 kn."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužena pod 1. zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22. 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev, podredno presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Žali se i tuženik pod 2. ne navodeći posebno zbog kojih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP podnosi žalbu, predlažući da drugostupanjski sud odbije zahtjev tužitelja.

4. U odgovoru na žalbe tužitelj navodi da nisu osnovani žalbeni navodi istih pa predlaže žalbe odbiti.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ovaj parnični postupak je započeo tužbom od 5. siječnja 2011., kojom je tužitelj postavio glavne tužbene zahtjeve radi utvrđenja ništetnim dijela Kupoprodajnog ugovora od 13. listopada 2010., zaključenog između tuženih LT (prodavateljice) i VT (kupca), kao i Aneksa u dijelu koji se odnosi na prodaju poslovnog prostora površine 52,16 m2 u prizemlju zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica]. upisane u ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te zahtjev kojim bi se naložilo zemljišnoknjižnom odjelu upis brisanja vlasništva, a pored tih zahtjeva postavljen je podredni tužbeni zahtjev radi naknade štete u ukupnom iznosu od 749.013,60 kuna.

7. Između stranka nije sporno da je o zahtjevu za utvrđenje ništetnim Kupoprodajnog ugovora od 13. listopada 2010., zaključenog između tuženih LT (prodavateljice) i VT (kupca), kao i Aneksa u dijelu koji se odnosi na prodaju poslovnog prostora površine 52,16 m2 u prizemlju zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica]. upisane u ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pravomoćno odlučeno, kao i o podrednom zahtjevu.

8. U ovoj pravnoj stvari prije donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2620/2019 od 28. kolovoza 2024. prethodio je postupak u kojem su sudovi odlučivali:

- presudom Općinskog suda u Sinju, poslovni broj P-2/11 od 10. svibnja 2013., u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, te je istom utvrđen ništetnim dio ugovora i dio Aneksa ugovora uz nalog zemljišnoknjižnom odjelu za upis brisanja prava vlasništva,

- odlukom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-414/13 od 4. srpnja 2013., preinačena je prvostupanjska presuda na način da su odbijena oba postavljena tužbena zahtjeva, a u zakonskom roku je podnesena revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gžo-414/13 od 4. srpnja 2013., koju reviziju je podnio tužitelj,

- rješenjem Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-334/13 od 19. prosinca 2013., prihvaćen je prijedlog donošenja rješenja o određivanju privremene mjere,

- presudom Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-334/13 od 25. veljače 2014., odlučeno je u podrednom (alternativnom) tužbenom zahtjevu na način da je tuženoj 1. LT naložena isplata iznosa 749.013,60 kuna na ime naknade štete tužitelju,

- presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-530/14-1 od 13. lipnja 2014., preinačena je presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-334/13 od 25. veljače 2014., na način da je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti,

- rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžp-530/14-2 od 13. lipnja 2014., preinačeno rješenje Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-334/13 od 19. prosinca 2014., na način da je odbijen prijedlog za donošenje rješenja o određivanju privremene mjere uz nalog za upis brisanja u zemljišnu knjigu,

- presudom Vrhovnog sud Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2252/14-3 od 9. prosinca 2014., odbijena je revizija u dijelu koji se odnosi na dio pobijane drugostupanjske presude Gžo-414/13 kojom je preinačena prvostupanjska odluka na način da je odbijen zahtjev za utvrđenjem ništetnim kupoprodajnog ugovora, dok je rješenjem ukinuta presuda i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje u dijelu u kojem je prihvaćen dio presude pod točkom II. izreke kojim je naloženo brisanje upisa prava vlasništva predmetne nekretnine i uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižno stanja,

- rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3023/14-4 od 9. prosinca 2014., ukinuta je presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžp-530/14-1 od 13. lipnja 2014. i predmet vraćen na ponovno suđenje,

- presudom Županijskog sud u Splitu, poslovnim brojem Gžp-183/15 od 23. travnja 2015. preinačena je presudu Općinskog suda u Sinju, poslovni broj P-2/11 od 10. svibnja 2013., u dijelu pod točkom II. kojim je naložen upis brisanja prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, te je istom presudom preinačena i presuda Općinskog suda u Sinju, poslovni broj P-334/13 od 25. veljače 2014. kojom je odlučno o podrednom (alternativnom) tužbenom zahtjevu, na način da je tužbeni zahtjev odbijen,

- rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1882/15-2 od 29. rujna 2015., ukinuti su presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžp- 183/15 od 23. travnja 2015., i predmet vraćen na ponovno suđenje Županijskom sudu, drugom vijeću,

- presudom Županijskog suda u Splita, poslovni broj Gž-3495/2015-11 od 24. siječnja 2019. odbijene su žalbe tuženih kao neosnovane, te je potvrđena presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-2/2011 od 10. svibnja 2013., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i naloženo istima da tužitelju naknade parnični trošak u ukupnom iznosu od 127.900,00 kuna, dok je rješenjem ukinuta presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj P-334/2013 od 25. veljače 2014. kojom je odlučeno o podrednom tužbenom zahtjevu za naknadu štete u ukupnom iznosu od 749.013,60 kuna, bez vraćanja na ponovni postupak,

- rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2620/2019- 2 vod 28. kolovoza 2024. ukinuta je presuda Županijskog suda u Splita, poslovni broj Gž-3495/2015-11 od 24. siječnja 2019. i predmet vraćen sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

9. U ovom dijelu postupka ostalo je odlučiti o glavnom tužbenom zahtjevu postavljenom na brisanje upisa prava vlasništva.

10. Prvostupanjski sud je presudom P-2/2011. od 13. svibnja 2011., prihvatio tužbeni zahtjev (točka II. izreke) te naložio brisanje upisanog prava vlasništva sa imena tuženog pod 2.

11. U provedenom prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je dana 13. listopada 2010., sklopljen Ugovor o kupoprodaji ovjeren pred javnim bilježnikom 14. listopada 2010., koji je zaključen između LT i VT, tuženih 1. i 2. u ovom postupku,

- da je sklopljen Aneks ugovoru o kupoprodaji između istih stranaka dana 18. listopada 2010., koji Aneks je ovjeren od strane javnog bilježnika istog dana,

- da je predmet kupoprodaje bio poslovni prostor u prizemlju zgrade površine 52,16 m2, odnosno 104/464 dijela suvlasništva cijele zgrade,

- da je Aneksom definiran predmet kupoprodaje poslovnog prostora u stambenoj poslovnoj zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sinju poslovni broj P- 961/04 od 28. srpnja 2006., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-4755/06, tužitelj utvrđen vlasnikom poslovnog prostora koji je predmet ovog postupka, te je istom presudom naloženo trpljenje upisa u zemljišnoj knjizi tuženom pod 2. ŠT koji je sudjelovao u tom postupku,

- da je rješenjem poslovni broj Z-1333/10 od 9. kolovoza 2010. tužitelj odbijen sa prijedlogom za upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu,

- da je tužena pod 1. LT kao stranka u postupku P-961/04 imala saznanja da je ET utvrđen vlasnikom poslovnog prostora koji je predmet ovog postupka,

- da je u postupku P-961/04 kao umješač sudjelovao i prednik tužitelja "Euroviba" d.d. [adresa] od kojeg je tužitelj kupio poslovni prostor koji je predmet ovog postupka,

- da je tuženi pod 2. ĐT imao saznanja da je poslovni prostor koji je predmet ovog postupka vlasništvo ET,

- da je u zemljišnim knjigama za nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] pod poslovnim brojem Z-866/03 od 9. rujna 2004., izvršen upis zabilježbe spora između LT i RT protiv ET (tužitelja u ovom postupku), koja zabilježba je brisana rješenjem Z-1841/10 do 14. listopada 2010.,

- da je upis brisanja zabilježbe u zemljišnoj knjizi izvršen nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji u kojem su utvrdili da je izvršen upis u zemljišne knjige, te da ne postoji zapreke zaključenju ugovora,

- da su tuženi znali da je poslovni prostor koji je predmet postupka upisan u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tužene pod 1. iako isti nije bio njezino vlasništvo, već vlasništvo tužitelja ET,

- da su ugovor i Aneks ugovora ništetni u dijelu koji se odnosi na poslovni prostor jer je tužena prodala tuđu nekretninu.

12. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda u pogledu donošenja odluke u dijelu tužbenog zahtjeva pod točkom II. za izdavanje naloga za upisa brisanja prava vlasništva u zemljišnu knjigu, kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Kao prejudicijelno pitanje u ovom postupku kod donošenja odluke o ovom tužbenom zahtjevu je pitanje vlasništva poslovnog prostora na koje je pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud dao utvrđenja o kojima je sukladan stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojim odlukama.

14. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio okolnost da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sinju poslovni broj: P-361/04 od 28. srpnja 2006., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-4755/06 od 13. rujna 2008., tužitelj utvrđen vlasnikom nekretnine koja je predmet postupka.

15. Naime, značenje pravomoćne sudske presude je, među ostalim, nemogućnost da se o istom pitanju drugom parnicom drugačije odluči. Obzirom je tužitelj utvrđen vlasnikom prostora koji je predmet ovog postupka koji je vođen između tužitelja i tužene pod 1. LT, tada ista djeluje prema svima, pa i tuženom pod 2. koji nije bio stranka u tom postupku, o čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stav u odluci po podnesenoj reviziji poslovni broj: Rev- 1882/15-2 od 29. rujna 2015.

16. Dakle, u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora između tuženih vlasnik sporne nekretnine bio je tužitelj a tuženik pod 2. ĐT moga je steći vlasništvo predmetne nekretnine samo ako je bio u dobroj vjeri u smislu članka 122. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje u tekstu: ZV), kojom odredbom je propisano da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to, da stvar ne pripada otuđivatelju.

17. Naime, brisanje upisa, odnosno uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja osim nositelja knjižnog prava povrijeđenog mu uknjižbom u korist treće osobe može zahtijevati i osoba koja nije nositelj knjižnog prava a to u slučaju upisa vlasništva kojeg je stjecatelj upisan na temelju pravnog posla sklopljenog sa otuđivateljem koji je bio upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnine premda to nije bio, a upravo je o tome riječ u konkretnom slučaju.

18. Dakle, vlasništvo prednika jedna je od temeljnih pretpostavki derivativnog stjecanja prava vlasništva na nekretninama, a kako tužena pod 1. u trenutku zaključenja ugovora o kupoprodaju sa tuženikom pod 2. nije bila vlasnica nekretnine, tada tuženik pod 2. nije imao osnov za upis prava vlasništva jer mu ga tužena pod 1. nije ni mogla prenijeti.

19. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud cijenio bitnu okolnost postupanja tuženika pod 2. VT u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji jer su stranke uvidom u zemljišne knjige utvrdile stanje zemljišne knjige, tako da je isti bio upoznat sa stanjem zemljišne knjige za nekretninu koja je bila predmet kupoprodaje. Obzirom da je u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji već bio izvršen upis zabilježbe spora kojim je tužitelj utvrđen vlasnikom nekretnine, tada je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je utvrdio da tuženik pod 2. nije bio u dobroj vjeri, kojim utvrđenjima se u cijelosti pridružuje i ovaj drugostupanjski sud.

20. U utvrđenim okolnostima za zaključi je i da je ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine i Aneks istog zaključen između tuženih protivan moralu društva (članak 322.) Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u nastavku ZOO) jer je tužena znala a kako to i proizlazi iz tijeka postupka da nije vlasnik tog prostora kojeg je ponovno prodala tuženiku pod 2. koji je također imao saznanja da istog nije vlasnica tužena pod 1., dakle, unatoč tome pristupa sklapanju ugovora ponašajući se kao vlasnik prostora raspolagajući istim u korist tuženika pod 2.

21. Prema odredbi članak 1. Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda a koja je preuzeta Zakonom o njezinom potvrđivanju (Narodne Novine- Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 i 8/99 svaka fizička osoba i pravna osoba ima pravo na mirno uživanje vlasništva osim ako je to u javnom interesu te samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prva, kao i da se time ni na koji način ne umanjuje pravo države da primjeni zakon da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom.

22. Nadalje člankom 30. ZV propisano je da je pravo vlasništva na određenoj stvari koje ovlašćuje svog nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakog drugog od toga isključi ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, dok je stavkom 2. propisano da vlasnik ima, među ostalim pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari.

23. Stoga je osnovano prvostupanjski sud zaključio da je zahtjev tužitelja kojim traži brisanje upisa prava vlasništva provedenog u zemljišnim knjiga na ime tuženika pod 2/ na temelju ništetnih dijelova Ugovora o kupoprodaji i Aneksa ugovora o kupoprodaji te uspostava prijašnjeg zemljišno-knjižno stanja osnovan.

24. Dakle, žalbenim razlozima žalitelja nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude koja je zasnovana na utvrđenom činjeničnom stanju i donesena uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Suprotno žalbenim navodima žalitelja utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su provedenim dokazima u postupku, a sud je u postupku izvedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju, koje uvjerenje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište u izvedenim dokazima. Kako ta ocjena nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja, to drugostupanjski sud prihvaća kao pravilnu ocjenu dokaza koju je dao sud prvog stupnja. Osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalitelji se u svojim žalbenim navodima zadržavaju na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavljaju vlastitu ocjenu dokaza. Sudska ocjena dokaza koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda suglasna je odredbi članka 8. ZPP i takva ocjena dokaza žalbama nije dovedena u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

25. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužitelju trošak postupka a sukladno odredbi članak 154. stavak 1. ZPP, koju tuženici žalbenim navodima posebno i ne osporavaju, no pogrešno je iste obvezao da solidarno naknade dosuđeni trošak, jer u konkretnom slučaju nema solidarnosti pa je pravilnom promjenom materijalnog pravo odlučeno kao u izreci drugostupanjske odluke.

26. Kako je tužitelj uspio u glavnom dijelu zahtjeva to mu je pored dosuđenog troška postupka valjalo dosuditi i trošak revizije prema popisu troška tužitelja i to: sastav revizije od 4. 11. 2013. u iznosu od 4.687,50 kuna/622,13 EUR, te sastav revizije od 23. 07. 2014. u iznosu od 11.250,00 kuna/1.493,13 EUR, dok mu nije priznata sudska pristojba na tu reviziju u iznosu od 2.500,00 kuna jer nema dokaza da je na plaćanje pozvan niti dokaza da ju je platio, kao ni trošak odgovora na revizije tuženih a imajući u vidu odredbu članka 155. ZPP koja parnična radnja nije bila nužno potrebna radi zaštite interesa tužitelja u ovom parničnom postupku, slijedom čega je odlučeno kao u izreci drugostupanjske odluke pod točkom II.

27. Zbog svega navedenog temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP i 380. stavak 3. ZPP odlučeno je kao u izreci drugostupanjske presude.

U Splitu, 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac