Zakon.hr

Poslovni broj: Pn-1369/2018-42

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužiteljice IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tužitelja HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Ivi Soldo, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, istoga dana,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587, isplatiti tužiteljima IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade materijalne štete iznos od 9.954,21 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06.12.2002. pa do isplate s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587, isplatiti tužiteljima IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 122.758,06 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 1.258,06 eura od dana 31. ožujka 2003. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. travnja 2003. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. svibnja 2003. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. lipnja 2003. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. srpnja 2003. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. kolovoza 2003. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. rujna 2003. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. listopada 2003. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. studenog 2003. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. prosinca 2003. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. siječnja 2004. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 29. veljače 2004. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. ožujka 2004. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. travnja 2004. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. svibnja 2004. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. lipnja 2004. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. srpnja 2004. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. kolovoza 2004. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. rujna 2004. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. listopada 2004. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. studenog 2004. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. prosinca 2004. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. siječnja 2005. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 28. veljače 2005. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. ožujka 2005. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. travnja 2005. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. svibnja 2005. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. lipnja 2005. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. srpnja 2005. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. kolovoza 2005. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. rujna 2005. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. listopada 2005. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. studenog 2005. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. prosinca 2005. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. siječnja 2006. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 28. veljače 2006. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. ožujka 2006. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. travnja 2006. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. svibnja 2006. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. lipnja 2006. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. srpnja 2006. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. kolovoza 2006. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. rujna 2006. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. listopada 2006. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. studenog 2006. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. prosinca 2006. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. siječnja 2007. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 28. veljače 2007. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. ožujka 2007. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. travnja 2007. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. svibnja 2007. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. lipnja 2007. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. srpnja 2007. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. kolovoza 2007. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. rujna 2007. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. listopada 2007. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. studenog 2007. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. prosinca 2007. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. siječnja 2008. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 29. veljače 2008. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. ožujka 2008. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. travnja 2008. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. svibnja 2008. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. lipnja 2008. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. srpnja 2008. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. kolovoza 2008. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. rujna 2008. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. listopada 2008. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. studenog 2008. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. prosinca 2008. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. siječnja 2009. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 28. veljače 2009. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. ožujka 2009. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. travnja 2009. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. svibnja 2009. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. lipnja 2009. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. srpnja 2009. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. kolovoza 2009. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. rujna 2009. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. listopada 2009. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 30. studenog 2009. godine,

na iznos od 1.500,00 eura od dana 31. prosinca 2009. godine,

pa do isplate s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587, naknaditi tužiteljima IŽ , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] parnični trošak u iznosu od 24.415,84 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2025. godine, pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode da su nasljednici iza pok. ŽŽ temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Sesvetama broj O- 529/14; UPP-OS-60/14-5 od 03.06.2014.

Pokojnom ŽŽ je Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj: 336216 od 06.12.2002. oduzeto vozilo teretni automobil marke Mercedes, tip 2233, model C-86802, br. šasije [broj šasije] godina proizvodnje 1984., reg. oznake [registarska oznaka] po nalogu OKDO tijekom provođenja izvida po kaznenoj prijavi broj: 511-19- 13/4-35/3-4-420/02 od 25.07.2002. Kaznena prijava je rezultirala vođenjem kaznenog postupka te je donesena presuda Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-9/03 od 05.06.2009., a koja je postala pravomoćna 08.04.2010. Iako je pokojni ŽŽ bio osumnjičenik tijekom izvida protiv istoga nije podignuta optužnica te je tijekom postupka saslušan kao svjedok. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu je tek rješenjem od 05.04.2017., dakle nakon više od 14 godina od oduzimanja, a skoro 7 godina nakon pravomoćnosti sudske odluke u kaznenom postupku donijelo odluku o vraćanju privremeno oduzetog predmeta nasljednicima pokojnog ŽŽ. Tužitelji ističu da je predmetno vozilo vraćeno u potpuno oštećenom stanju motora i pogonskih elemenata, oštećenog sanduka i cerade bez kompleta ključeva kako je to navedeno u potvrdi o preuzimanju vozila MUP PU Zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe za gospodarski kriminal od 05. svibnja 2017. Kako su svi vrijedni dijelovi vozila otuđeni isto nije moguće popraviti.

Tužitelji su se obratili tuženiku s zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) 25/13, 89/14, 70/19, i 80/22; dalje u tekstu ZPP), a koji zahtjev je OGDO ocijenilo kao neosnovan. Tužitelji ističu da je vozilo u vrijeme oduzimanja vrijedilo oko 75.000,00 kn i bilo je u ispravnom stanju, a u vrijeme vraćanja nakon 14 godina to vozilo nema materijalne vrijednosti. Tužitelji navode da je čl. 189. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17-dalje ZKP) propisano da će se privremeno oduzeti predmeti veće vrijednosti vratiti vlasniku čim se ustanovi da ne postoje razlozi za njegovo oduzimanje.

Također s obzirom da se radi o teretnom vozilu na kojem nije bilo nikakvih preinaka, nije posebno pregrađivano da bi se u njemu napravio kakav skriven prostor tužitelji smatraju da ne postoje nikakvi razlozi koji bi upućivali na to da bi se to vozilo moglo ponovo uporabiti za počinjenje kaznenog dijela kao ni razlozi iz kojeg bi proizlazilo da je vozilo trebalo oduzeti radi zaštite opće sigurnosti ili iz moralnih razloga, a što ODO i utvrđuje u svom rješenju od 05.04.2017.

Pokojni ŽŽ je pretrpio štetu oduzimanjem vozila, s obzirom da je bio autoprijevoznik i vlasnik obrta [obrt] sa vlasništvom samo jednog teretnog vozila koje mu je oduzeto te je stoga bio primoran odjaviti obrt i nije više bio u mogućnosti obavljati djelatnost. Također privremeno oduzeto vozilo zadržano je preko svake mjere pri čemu je u potpunosti izgubio vrijednost, a ponajviše zbog neadekvatnog zbrinjavanja, zbog nestalih dijelova, te to vozilo nema danas nikakve vrijednosti, a što je i razvidno iz potvrde o preuzimanju vozila kada je MUP RH to vozilo predalo ovdje tužiteljima dana 05.05.2017. Tužitelji ističu da je takvo postupanje od strane tuženika povreda nepovredivosti prava vlasništva jer Ustav RH određuje da svako ograničenje slobode i prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Takva povreda prava vlasništva predstavlja povredu Konvencijskih prava čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Tužitelji ističu da bi u uvjetima zakonitog i pravilnog vođenja postupka pok. ŽŽ taj kamion bio vraćen već u trenutku kada nije podignuta optužnica protiv njega odnosno najkasnije u trenutku pravomoćnosti presude kojom nije oglašen krivim već je u kaznenom postupku imao svojstvo svjedoka, pa činjenica da je RH taj kamion zadržala 14 godina nema i ne može imati opravdanje u zaštiti javnog interesa. Stoga je vozilo odnosno taj kamion trebao biti vraćen pok. ŽŽ još 2002. ubrzo nakon što je to vozilo oduzeto.

Tužitelji ističu da je pok. ŽŽ nametnut prekomjeran teret u vidu nemogućnosti uživanja svog vlasništva i u vidu imovinske štete koju je trpio znatno dulje i u znatno većem opsegu negoli je to bilo nužno te su državna tijela neadekvatno skladištila predmetno vozilo prilikom kojeg skladištenja su s vozila oduzeti svi ključni dijelovi te je potpuno uništeno. Takvi propusti državnih tijela u suprotnosti su sa Zakonom i temeljem su odštetne odgovornosti Republike Hrvatske sukladno čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave.

Tužitelji se pozivaju i na odluku Županijskog suda u Osijeku Gž-985/06 od 29.05.2008. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da je RH dužna naknaditi štetu nastalu zbog neadekvatnog zbrinjavanja oduzetog vozila.

Kako je kamion Mercedes oduzet od pok. ŽŽ u trenutku oduzimanja vrijedilo 75.000,00 kn to tužitelji traže da im Republika Hrvatska naknadi vrijednost kamiona u trenutku njegovog oduzimanja, a isto tako s obzirom da pokojni ŽŽ više nije imao sredstvo za rad, morao je zatvoriti autoprijevoznički obrt, pa je time izgubio dobit koju bi ostvario da je po redovnom tijeku stvari sa tim kamionom obavljao autoprijevozničku djelatnost. Naime kazneni postupak protiv pok. ŽŽ je obustavljen, pa je otpao svaki razlog za zadržavanje njegovog kamiona, a također i ovdje tužitelj HŽ sin pok. ŽŽ se bavi autoprijevozničkom djelatnošću te je i on korištenjem tog vozila Mercedes mogao stjecati dobit obavljanjem usluga prijevoza.

10.

Nakon provedenog prometnog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. VŽ inače profesoru na katedri za cestovna vozila, Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu koji je utvrdio vrijednost kamiona Mercedes u vrijeme oduzimanja istog na dan 06.12.2002. vještak je utvrdio da je tržišna vrijednost kamiona sa otvorenim sandukom i ceradom Mercedes benz 2233 iznosila 75.000,00 kn, a ostaci tog vozila na dan preuzimanja su iznosili 12.600,00 kn budući se predmetni kamion Mercedes u trenutku vraćanja vozila mogao koristiti samo kao sekundarna sirovina. Nadalje vještak VŽ je u svom usmenom očitovanju utvrdio da mjesečna zarada tog kamiona kada se plati vozač i odbiju zavisni troškovi goriva odnosno troškovi održavanja iznosi 1.500,00 €.

11.

Stoga tužitelji konačno postavljenim tužbenim zahtjevom sukladno Zakonu o uvođenju eura traže na ime naknade materijalne štete iznos od 9.954,21 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06.12.2002. te s osnova izgubljene zarade za razdoblje od 05. ožujka 2003. pa do 31.12.2009. iznos od 122.758,06 €. Tužitelji svoj tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete zbog izgubljene zarade obrazlažu da je RH postala nepošteni posjednik kamiona najkasnije dana 05.03.2003. jer je optužnica protiv drugih okrivljenika u predmetu K-Us-9/03 podignuta dana 05.03.2003., a kazneni postupak je dovršen pravomoćnom presudom dana 05.03.2009.

12.

U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tužena osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, visinu, ističe prigovor nedostatka postojanja uzročne veze između postupanja tužene, te eventualno nastale štete i ističe prigovor zastare potraživanja.

13.

Tužena ističe da nema nezakonitog i nepravilnog rada državne uprave iz čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave na koju odredbu se tužitelji pozivaju. Naime, dana 25.07.2002. MUP RH je podnijelo kaznenu prijavu protiv PŽ i pok. ŽŽ te su isti bili uhićeni temeljem odredbe čl. 95. st. 1. ZKP, a zbog postojanja osnove sumnje da je počinio kazneno djelo. Zbog sumnje da je počinjeno kazneno djelo ŽŽ je temeljem odredbe čl. 218. ZKP-a oduzeto vozilo po nalogu Državnog odvjetništva obzirom da je isto bilo predmet koji može poslužiti pri utvrđivanju činjenica u kaznenom postupku. Temeljem kaznene prijave predmetni kamion je ŽŽ oduzet iz razloga što je osuđeni PŽ ilegalno uvozio u RH sirovu kavu.

14.

Stoga tužitelji nemaju pravo potraživati naknadu štete, niti za oduzeti kamion, a niti za izgubljenu zaradu jer je kamion oduzet u trenutku kada je protiv pokojnog prednika tužitelja pokrenut kazneni postupak.

15.

U svakom slučaju tužena ističe prigovor zastare tražbine. U odnosu na visinu štete tužena ističe kako tužitelji nemaju pravo na isplatu protuvrijednosti vozila nego bi država bila dužna eventualno naknaditi štetu za umanjenje vrijednosti vozila i to od trenutka kada bi se utvrdilo nezakonito postupanje države pa do trenutka vraćanja vozila. Konačno ističe da je vozilo proizvedeno 1984. pa se postavlja pitanje do kada bi to vozilo bilo u voznom stanju.

16.

Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

17.

U dokaznom postupku sud je pročitao sud je pročitao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od 06.12.2002. kojom je ŽŽ oduzet kamion marke Mercedes (list 6 spisa), rješenje ODO u Zagrebu od 05.04.2017. kojim je I. i II. tužiteljima vraćen oduzeti kamion marke Mercedes (list 7-9 spisa), potvrdu od 05.05.2017. temeljem koje se potvrđuje da su I. i II. tužitelji preuzeli teretno vozilo marke Mercedes (list 10 spisa), pročitani su računi autoprijevoz [obrt] o mjesečnoj zaradi za to vozilo (list 11-18 spisa), izvadak iz obrtnog registra za ŠTEF – TRANS (list 19 spisa), odgovor RH na zahtjev za mirno rješenje spora (list 20 spisa), pročitana je kaznena prijava od 25.07.2022. podignuta protiv PŽ i ŽŽ (list 27-31 spisa) izvješće o uhićenju i dovođenju PŽ (list 31-32 spisa), izvješće o uhićenju i dovođenju ŽŽ (list 33-354 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 24.07.2002. (list 36 spisa), službena zabilješka od 24.07.2002. sačinjena po ovlaštenom carinskom službeniku ČŽ (list 37), službena zabilješka sačinjena dana 24.07.2002. po policijskom službeniku NŽ (list 38 spisa), pročitan je dopis ODO upućen Ministarstvu financija RH – Carinarnica Zagreb od dana 23.10.2002. kojim nalogom je ODO dalo nalog da se oduzme teretno vozilo od ŽŽ (list 39 spisa), pročitana je presuda Županijskog suda u Zagrebu br. K-Us-9/03 od 05.06.2009. (list 40-50 spisa), pročitano je uvjerenje MUP RH, PUZ PP Sesvete za teretni automobil marke Mercedes o vlasništvu vozila (list 66 spisa), pročitan je ovjereni izvadak iz obrtnog registra za obrt ŠTEF-TRANS vlasnika ŽŽ (list 67-68 spisa), pročitana je odluka Ustavnog suda RH broj U-III-647/2006 od 06.07.2010. (list 69-73 spisa), provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. strojarstva profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu (list 83- 86 spisa), na primjedbe tuženika očitovao se stalni sudski vještak VŽ na ročištu od 10.05.2022. (list 110-113 spisa).

18.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan. 19.

Među strankama je neprijeporno da je pok. ŽŽ vlasnik vozila kamion marke Mercedes tip vozila 2233, model vozila C 86802, reg. oznaka [registarska oznaka] godina proizvodnje 1984., država proizvodnje Njemačka, broj šasije [broj šasije], da je pok. ŽŽ bio vlasnik obrta [obrt] kako to proizlazi iz ovjerenog izvatka iz obrtnog registra koji obrt je osnovan 11.01.1996., a zatvoren dana 16.12.2002. 20.

Neprijeporno je da pok. ŽŽ nije kazneno osuđen za kazneno djelo koje bi on počinio sa tim kamionom, a neprijeporno je da je po drugom vozaču s tim kamionom počinjeno kazneno djelo.

21.

Prijeporna je osnovanost i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, postojanje uzročne veze između oduzimanja kamiona i nastale štete, te je li nastupila zastara tražbine tužitelja.

22.

Obzirom na prijeporne činjenice valja navesti da je iz Potvrde o oduzimanju kamiona marke Mercedes benz od dana 06.12.2002. utvrđeno da je od ŽŽ oduzet kamion u voznom stanju sa svim potrebnim dijelovima, te da je vozilo bilo zadržano kod tuženika Republike Hrvatske u razdoblju od 06.12.2002. pa do 05.04.2017. odnosno 05.05.2017. kada su I. i II. tužitelji pozvani na preuzimanje kamiona koji nije imao motor sa svim pogonskim elementima, koji je imao oštećen sanduk, nedostajala je lijeva stranica sanduka, oštećeni su arnjevi i cerada koja se nalazi na sanduku, u potvrdi piše da su tužiteljima uručeni komplet od dva ključa i komplet od 6 ključeva međutim tužitelji tvrde da te ključeve nisu dobili. Već samo iz ove činjenice da je pok. ŽŽ oduzet kamion Mercedes benz registriran, opremljen i u ispravnom stanju, a da je vraćena zapravo sekundarna sirovina jer je kamion bez pogonskog motora sa svim pogonskim elementima potpuno neupotrebljiv posve je evidentno postojanje uzročne veze između činjenice da je RH oduzela ŽŽ kamion Mercedes benz i da ga je vratila nakon 14 godina kao sekundarnu sirovinu.

23.

Time je sud sa sigurnošću utvrdio postojanje uzročne veze između oduzimanja kamiona i nastale štete.

24.

Tužitelji su za opseg i visinu štete na kamionu i u kakvom je ono stanju mogli saznati i saznali su dana 05.05.2017. jer prije toga nisu bili u prigodi vidjeti taj kamion, niti s istim raspolagati. Tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena dana 07.05.2018.

25.

Odredbom čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu ZOO) propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za 3 godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

26.

Stavkom 2. tog članka je propisano da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za 5 godina otkad je šteta nastala.

27.

Kako se u razdoblju od 2002. pa do 2017. dok je kamion bio u posjedu i korištenju Republike Hrvatske ne zna niti može znati kada i u kojem trenutku su sa predmetnog kamiona skinuti svi važni dijelovi, a poglavito motor sa svim pogonskim elementima taj objektivni rok za naknadu štete je počeo teći na dan 05.05.2017. kada se saznalo za štetu za osobu koja je štetu učinila i kada se utvrdio i mogao utvrditi opseg te štete.

28.

Stoga je prigovor zastare tražbine za naknadu štete istaknut po tuženiku neosnovan.

29.

Također tužitelji su naznačili i pravni osnov povrede prava na mirno uživanje vlasništva kao Konvencijskog prava, pa slijedom toga i taj pravni osnov dolazi u obzir iz tog razloga što je odredbom čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje u tekstu: ZV) propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari istu mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

30.

Nadalje, odredbom članka 18. stavak 3. ZVDSP-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Također, ZVDSP kao lex specialis, sadrži specijalnu odredbu o zastari potraživanja vlasnika prema nepoštenom posjedniku – čl. 165. st. 2. ZVDSP-a – kojom je propisano da tražbina vlasnika po osnovi naknade za korištenje stvari zastarijeva u roku od 3 godine od dana kad mu je stvar predana. Prema stavku 6. iste odredbe od časa kad je pošteni posjednik postao nepoštenim njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika.

31.

Tužitelji ističu da je tuženik u razdoblju za koje se traži naknada bio nepošten jer su se prethodno ispunile zakonom predviđene pretpostavke na temelju kojih su bili dužni predati predmetno vozilo predniku tužitelja, a na što ukazuje i pravomoćna presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-US-9/03 od dana 5. lipnja 2009. godine. S obzirom da je u ovom slučaju kazneni postupak dovršen pravomoćnom presudom te protiv ŽŽ nije podignuta optužnica koja je protiv drugih okrivljenika podignuta dana 5. ožujka 2003., nema sumnje da je tuženik bio nepošten posjednik najkasnije od dana 5. ožujka 2003. godine. Prema odredbi članka 165. stavak 4. ZVDSP-a nepošteni posjednik dužan je predati stvar bez odgode, a navedeno tuženik nije učinio. Kako je vozilo preuzeto dana 5. svibnja 2017., a tužba predana dana 9. svibnja 2018. to je parnični postupak pokrenut unutar zastarnog roka od 3 godine.

32.

Dakle, tuženik je bio nesavjesni ili nepošteni posjednik i time obveznik isplate naknade vlasniku vozila (u smislu odredaba članka 165. ZVDSP-a) svih koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. 33.

Iz nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. VŽ proizlazi na temelju analize svih podataka iz sudskog spisa Pn-1369/18 i analize dostupne tehničke dokumentacije kao i stanja na tržištu 2002. i 2017. da tržišna vrijednost oduzetog kamiona s otvorenim sandukom i ceradom Mercedes benz 22336x2, C 86802, broj šasije: [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme kada je isti bio oduzet (06.12.2002.), a koju su tužitelji naveli iznosila je 75.000,00 kn s uključenim PDV- om.

34.

Tržišna vrijednost ostatka devastiranog kamiona Mercedes Benz 22336x2, C 86802, broj šasije: [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka] (s oštećenim otvorenim sandukom i ceradom u nefunkcionalnom stanju bez pogonskog sustava), u vrijeme kada je vraćen dana 05.05.2017. uz procjenu njegove preostale vlastite mase (cca. 9000 kg), a koji je tada imao tržišnu vrijednost samo kao sekundarna nerazvrstana sirovina (uz tadašnju otkupnu cijenu 1,40 kn/kg iznosila je 12.600,00 kn). Na sekundarnu sirovinu se prema poreznim propisima ne obračunava PDV.

35.

Na nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. VŽ tužena je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka navodeći da isti nije sačinjen u skladu s pravilima struke, niti su navedeni elementi metodologije za procjenu štete na vozilima.

36.

Tvrdi da vještak apsolutno paušalno izvodi zaključak o vrijednosti vozila na dan oduzimanja i u trenutku kada je vozilo vraćeno tužiteljima. Tuženik tvrdi da je vrijednost kamiona u trenutku oduzimanja bila daleko manja od one koju utvrđuje vještak. Tuženik tvrdi da je vozilo bilo oduzeto bez motora i da je i u trenutku oduzimanja bilo potpuno bezvrijedno. Tuženik prigovara da vještak nije naveo niti jedan element metodologije za procjenu štete na vozilima, da nije utvrdio postotak amortizacije na opće stanje vozila, na broj prijeđenih kilometara, na činjenicu da je vozilo proizvedeno 1984. i da je takav nalaz i mišljenje vještaka neupotrebljiv i ne predstavlja valjani dokaz u parničnom postupku.

37.

Tuženik tvrdi da vještak ne navodi niti okvirnu vrijednost vozila s obzirom na slična vozila pa čak niti katalošku vrijednost predmetnog vozila.

38.

Na primjedbe tuženika na ročištu od 10.05.2022. očitovao se stalni sudski vještak dipl. ing. VŽ. Vještak je ostao kod svog nalaza i mišljenja i smatra da je njegova procijenjena vrijednost dobivena tzv. usporednom metodom dovoljno točna dapače čak i točnija no da se ista "izračunavala" kroz nekakve "metodologije". Naime, da bi se mogla izračunati tržišna vrijednost nekog vozila potrebno je poznavati koja je bila u trenutku nabavke stvarna tvornička odnosno ulazna cijena na tržište. Ovaj kamion je proizveden 1984.g. i tek je 1994.g. prvi puta registriran u [adresa], a on je bio oduzet u prosincu 2002.g.

39.

Znači kamion je u trenutku oduzimanja bio star 18 godina i po bilo kojoj metodologiji i bilo kojim faktorima amortizacije i zastarjelosti kilometara de iure ne bi imao nikakvu vrijednost. Međutim prema katalozima vrijednosti koje izdaje Centar za vozila Republike Hrvatske zadnjih gotovo 30 godina ovakav kamion je bio u okvirima vrijednosti od 70.000,00 kn do 80.000,00 kn s time da je vještak potom preko internetskih oglasnika i gubitaka vrijednosti procijenio tu vrijednost na 75.000,00 kn. 40.

Ukoliko bi vještak želio tu vrijednost "izračunati" tada bih morao znati u kakvom je kamion tehničkom stanju bio u prosincu 2002.g. odnosno koliko je imao prijeđenih km i koja mu je bila "povijest održavanja". Kako mu je to u ovom slučaju bila apsolutna nepoznanica to je priklonio vjeru katalogu vrijednosti rabljenih vozila Centra za vozila RH.

41.

Vještak još dodaje da je predmetni kamion u trenutku kada je ušao u RH bio star 10 godina i fotografija tog kamiona prilikom prve registracije u [adresa] je dana u njegovom nalazu na stranici spisa 85. Kako je ovdje bila jedna fotografija ilustrativno je, a što je vidljivo na stranici 85 spisa ubacio fotografiju takvog kamiona iz 1984.g. tako da se može vidjeti kako isti izgleda s prednje strane.

42.

Isto tako taj tip i model kamiona po današnjim standardima s obzirom na karakteristike ispušnih plinova više ne bi više mogao voziti u međunarodnom prometu, ali 2002.g. je s obzirom na karakteristike ispušnih plinova još uvijek mogao voziti u međunarodnom prometu. Prosječna kilometraža takvih kamiona s prikolicom u međunarodnom prometu iznosi između 120.000 km do 150.000 km godišnje, a prije ulaska RH u EU je prosječna kilometraža takvog vozila bila između 100.000 km i 120.000 km.

43.

Vještak je naveo da bi mjesečna zarada tog kamiona kada se plati vozač i odbiju zavisni troškovi goriva odnosno održavanja u to vrijeme bila u visini 1.500,00 €.

44.

Međutim treba računati da je kamion s takvom kvalitetom ispušnih plinova mogao biti u međunarodnom prijevozu najduže do 2008. ili 2009. zato jer je po novim propisima kvaliteta ispuha (ispušnih plinova) morala biti puno bolja od onoga što je taj motor imao da bi nakon 2008. ili 2009. mogao sudjelovati u međunarodnom prijevozu.

45.

Takav kamion je nesmetano mogao vršti prijevoz roba na području RH iz razloga što kod nas postoji tzv. konzumacija stečenih prava gdje vrijede cijelog životnog vijeka nekog kamiona ona pravila koja su vrijedila u trenutku prve registracije.

46.

Takav kamion je mogao ostvariti prihode do 2008. odnosno 2009. u međunarodnom prijevozu, a takav kamion je na području RH bio rentabilan do starosti od 26 godina od trenutka proizvodnje. Kamioni stariji od 26 godina se ne koriste za usluge javnog cestovnog prijevoza roba već su to pomoćna vozila za vlastite potrebe pojedinih tvrtki.

47.

Prilikom usmenog očitovanja vještak je naveo da je iz dokumentacije u spisu utvrdio da je u trenutku oduzimanja vozila to vozilo bilo u pogonu jer je zatečeno, natovareno i u voznom stanju, a kada je kamion vraćen on više nije imao motor odnosno nedostajao je pogonski sklop, a što se može pripisati jedino tuženiku. Na poseban upit tuženika da li se vještak onda može uopće očitovati o kataloškoj vrijednosti vozila 2002. i 2017. vještak je naveo da je upravo temeljem kataloške vrijednosti vozila utemeljenoj na katalogu Centra za vozila Hrvatske vrijednost tog vozila iznosila 75.000,00 kn pa je tako u svom nalazu sa sigurnošću utvrdio da je kamion u trenutku kada ga je tužitelju oduzela RH vrijedio 75.000,00 kn.

48.

Isto tako vještak je još na daljnja pitanja tuženika obrazložio da je kamion bio devastiran da su sa njega skinuti svi dijelovi koji su vrijedili, da je nedostajao motor, da je bio nestao pogonski sklop, tada je mogao vrijediti jedino i isključivo kao sekundarna sirovina pa je u nalazu i mišljenju procijenio i vrijednost te sekundarne sirovine.

49.

Nakon očitovanja vještaka više nije bilo pitanja niti primjedaba pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještak jer je dan stručno i nepristrano, na temelju dokumentacije i na temelju provedenih izračuna i utvrđenja cijene vozila na bazi kataloške vrijednosti vozila u vrijeme oduzimanja vozila. Time je sud utvrdio da je vrijednost vozila kamiona Mercedes benz u trenutku oduzimanja iznosila 75.000,00 kn odnosno sukladno Zakonu o uvođenju eura vrijednost vozila u trenutku oduzimanja istog je iznosila 9.954,21 €.

50.

U odnosu na izgubljenu zaradu sud je sa sigurnošću utvrdio da je pokojni ŽŽ bio uhićen zajedno sa PŽ, a ŽŽ je uhićen dana 24.07.2002., ali kasnije nije podignuta kaznena prijava protiv ŽŽ odnosno nije vođen kazneni postupak, a ŽŽ je saslušan samo kao svjedok u kaznenom postupku K-Us-9/03.

51.

Kako je protiv drugih okrivljenika podignuta Optužnica dana 05.03.2003., a protiv ŽŽ nije tada je tuženik RH postao nepošteni posjednik predmetnog vozila na dan 05.03.2003. To vozilo je RH vratila I. i II. tužiteljima kao pravnim slijednicima pok. ŽŽ dana **.**.2017. [adresa] je trebala najkasnije dan iza 05.03.2003. to vozilo vratiti pok. ŽŽ jer nije bilo nikakvog razloga da zadržava kamion tim više što je i ustanovljeno u kaznenom postupku da na samom kamionu nisu napravljene nikakve izmjene ili preinake u kojima bi postojao neki skriveni prostor. Stoga je RH postala nepošteni posjednik najkasnije dana 05.03.2003. pa slijedom toga je obvezna isplatiti tužiteljima naknadu svih koristi koje je imala za vrijeme posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. 52.

Stoga kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena unutar zastarnog roka od 3 godine i prema Zakonu o obveznim odnosima ali i prema Zakonu o vlasništvu, sud je sa sigurnošću utvrdio da je pravni prednik tužitelja u vremenu od 05.03.2003. gubio na mjesečnoj zaradi u visini od 1.500,00 € kako je to utvrdio vještak dipl. ing. VŽ koji je kao stručnjak utvrdio koliko iznosi mjesečna zarada takvog teretnog Mercedesa.

53.

Stoga je sud tužiteljima za razdoblje od 05.03.2003. pa zaključno do 31.12.2009. do kada je taj kamion mogao biti u međunarodnom cestovnom prometu kako je to utvrđeno vještačenjem jer nakon 01.01.2010. taj kamion zbog ispušnih plinova više ne bi mogao biti sudionikom u međunarodnom cestovnom prometu dosudio zatraženi iznos glavnice od 122.758,06 €.

54.

Za mjesec ožujak 2003. sud je tužiteljima dosudio mjesečni iznos od 1.258,06 € kako su to I. i II. tužitelji zatražili s obzirom da tužiteljima pripada naknada štete tek od 05.03.2003., pa ta svota 1.258,06 € predstavlja umanjenje za 6 dana mjeseca ožujka 2003.

55.

Ove iznose sud je tužiteljima dosudio sukladno odredbi čl. 1089. ZOO-a jer je pravni prednik I. i II. tužitelja pretrpio običnu štetu u smislu oduzimanja kamiona Mercedes i ima pravo da mu se naknadi šteta prema cijenama u vrijeme kada je to vozilo oduzeto, a u odnosu na izgubljenu zaradu valja navesti da je sud tužitelju dosudio navedeni iznos iz razloga što je dokazao da je bio bez vozila od njegovog oduzimanja 2002. pa do 2017. da nije imao mogućnost zarađivanja, da je zatvorio obrt kojega je imao otvoren od 1996. te da bi po redovnom tijeku stvari ostvarivao zaradu.

56.

Pri tome je izmakla korist vrsta imovinske štete na koju se primjenjuje odredba čl. 1089. st. 2. ZOO-a koja propisuje da se visina određuje prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude.

57.

Kako je neto mjesečna zarada takvog kamiona prema današnjim cijenama 1.500,00 € mjesečno, osnovano je tužiteljima dosuditi zatraženi iznos. 58.

Radi toga je sud I. i II. tužiteljima temeljem čl. 1089. ZOO-a na ime naknade materijalne štete za oduzeti kamion marke Mercedes, tip 2233, model C-86802, br. šasije [broj šasije] godina proizvodnje 1984., reg. oznake [registarska oznaka] dosudio zatraženi iznos od 9.954,21 € jer je sud našao da je taj zahtjev osnovan kako u osnovu tako i u visini te je tužiteljima dosudio i glavnicu s osnova izgubljene zarade u svoti od 122.758,06 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos tekućim od dospijeća pa do isplate.

59.

Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 277. st. 1. ZOO-a, po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), prema čl. 29. st. 2. ZOO-a i po Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a uvećano za 5 postotnih poena, te prema odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

60.

Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

61.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 999 bodova, troška sastava tužbe u iznosu od 999 bodova, troška sastava 3 podneska (12.11.2019., 11.12.2019. i 05.02.2022.), svako po 25 bodova, troška zastupanja na 6 ročišta (06.09.2018., 20.11.2019., 09.09.2021., 10.05.2022., 13.11.2024. i 19.02.2025.), svako po 999 bodova i troška sastava 1 podneska od 28.11.2023. u iznosu od 999 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 8/3, Tbr 9/1, Tbr 32 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

62.

Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 9116 bodova / 18.232,00 €.

63.

Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 4.558,00 €, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 €, troška sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od od 663,61 € temeljem Zakona o sudskim pristojbama, te troška predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 265,45 €, troška usmenog očitovanja vještaka u iznosu od 33,18 €, čime je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 24.415,84 €.

64.

Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. 65.

Radi navedenog odlučeno je kao u toč. I., II. i III. izreke.

U Zagrebu, dana 19. veljače 2025. godine

Sutkinja:

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- tuženiku po OGDO

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte