P-1507/2024

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB:29399232217), po sutkinji Ani Kević Brakus, u pravnoj stvari tužitelja: JA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Šimi Mrdeži, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženice 1. Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko – upravni odjel, 2. Hrvatske šume d.o.o., Šumarija Šibenik, OIB : 69693144506, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 12. veljače 2025.g. u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja Tomislava Lokasa, odvjetnika u Šibeniku, z.z. tužene ad.1) HA, punomoćnice tuženika ad.2) ĐA, na ročištu za objavu odluke, u prisutnosti e zakonske zastupnice tuženika ad.1.) HA, dana **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad.1) koji glasi: „1. Utvrđuje se da je JA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za cijelo i dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] kako je označeno na Geodetskom snimku-Identifikacija nekretnine koji je izradio Zoran Marin, stalni sudski vještak za geodeziju od 29.11.2024.godine a koji snimak je sastavni dio ove presude kao: A-B-C-D-A= dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], P=4151m2.

2. Ovlašćuje se JA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva nekretnine č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na svoje ime u cijelosti, a sve uz istodobni izbris istog prava s dosadašnje uknjižbe s imena: Hrvatske šume d.o. Zagreb, OIB: 69693144506, Uprava šuma Podružnica Split, Šumarija Šibenik, Bana Josipa Jelačića 21.“

II. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad.2).

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 28.kolovoza 2024.g. podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva koju je konačno uredio podneskom od 12. veljače 2025.g. (l.s. 83) nakon provedenog očevida i to na način da istom predlaže utvrđenje prava vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku na nekretnini zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] na kojoj je kao vlasnik upisana tuženica ad.1) dok je kao vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška] upisana tuženica ad.2). Postojeća uknjižba prava vlasništva na dijelu predmetne čest.br. 417/1 i čzgr. 451 za cijelo da nije točna jer je upravo tužitelj vlasnik određenog dijela predmetne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] i to dijela prikazanog na Geodetskom situacijskom nacrtu koju je izradio ŠA mag.ing.geod., ovlašteni inž KA mag.ing.geod. od 24.07.2024.godine slovima A-B-C-D-E-A čzgr. 451 (E-F-G-H-I-J-K-L-E) = dio č. zem. [katastarska čestica] P=4198m2, E-F-G-H-I-J-K-L-E č. zgr. [katastarska čestica] P=168m2, a koji snimak odgovara Geodetskom snimku-Identifikacija nekretnine koji je izradio Zoran Marin, stalni sudski vještak za geodeziju od 29.11.2024.godine.

1.1. Predmetna nekretnina da u naravi cjelina u vlasništvu i posjedu tužitelja i da predstavlja kuću i okućnicu odnosno starinu koju da je stekao nasljeđivanjem od svog oca pok. ĆA te diobom sa svojim bratom TA, njegov otac na isti način od svog oca NA, on od pradjeda i tako s koljena na koljena te da se u neometanom vlasničkom posjedu iste tužitelj nalazi dugi niz godina, a nastavno sa svojim prednicima od pamtivijeka, radi čega da su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva i temeljem instituta dosjelosti.

1.2. Tužitelj da je prije pokretanja predmetnog postupka podnio zahtjev za mirno rješenje spora kod tuženika ad.1) dana 12.kolovoza 2024.g. ali da tuženik nije prihvatio navedeni zahtjev a obzirom da tužitelj ima pravni interes da riješi svoje vlasničke odnose, odnosno uskladi stvarno i zk stanje, predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik ad.1) protivio se tužbi i njome postavljenom tužbenom zahtjevu navodeći da iz dokaza na koje se tužitelj u tužbi poziva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Tužitelj da u historijatu tužbe navodi kako je pravo vlasništva fizičkog dijela predmetne nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] stekao nasljeđivanjem nastavno na svoje pravne prednike koji da su istu nekretninu generacijski stekli na temelju instituta dosjelosti te diobom sa svojim bratom a da se navedena nekretnina ne navodi u Rješenja o nasljeđivanju iza smrti oca predlagatelja, pok. ĆA.

2.3. Tuženik ad.2) protivio se tužbi i njome postavljenom tužbenom zahtjevu te je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije i predložio da se tužbeni zahtjev jer da su do 16. listopada 1990. godine šume i šumska zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske su bili: ili u vlasništvu fizičkih ili građanskopravnih osoba ili u društvenom vlasništvu. Člankom 6. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (NN 41/90) da je propisano da su „šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, u državnom vlasništvu Republike Hrvatske.“ Temeljem navedene zakonske odredbe dana 16. listopada 1990. godine kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, izvršena je pretvorba društvenog vlasništva na svim šumama i šumskom zemljištu (koje tada nisu bile u privatnom vlasništvu) i to neovisno od toga tko je bio nositelj prava korištenja. Vlasnikom da je određena Republika Hrvatska te da se ovakva pretvorba društvenog vlasništva ujedno je i stjecanje prava vlasništva temeljem zakona.

2.4. Osim toga, tuženik ad.2) nadalje navodi da neovisno od toga da li se nekretnina nalazi u gradu ili u naselju gradskog karaktera ili je prostornim planom određena za izgradnju gradskih objekata ili za javne površine, a šuma je kao što to opisuje Zakon o šumama (čl. 4. st. 1. i 2. ZOŠ, NN 52/90) – vlasništvo RH od 16.10.1990. godine. Tuženik ad.2) da nije u ovom slučaju knjižni prednik već da je to Republika Hrvatska iako nije podnijela prijedlog za upis prava vlasništva na temelju odredbe članka 6. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama.

2.5. Nadalje navodi da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima šibenskog užeg područja krša za razdoblje od 1981. do 1990. godine (odnosno na dan 16. listopada 1990. godine kad je stupio na snagu ZID Zakona o šumama). Dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 545462 m² da je obuhvaćen Programom gospodarenja za gospodarsku jedinicu „Guduća“ za razdoblje od 1.1.2017. do 31.12.2026. godine. Kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je novoformirana čestica koja da je nastala od matične kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na dan 16. listopada 1990. godine je bila dio čestice zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ista je u šumskogospodarskoj osnovi, čime je nepobitno s tim danom postala ex lege vlasništvo Republike Hrvatske te se kao dokaz navedenom prilaže Prijavni list Z- 4541/04 gdje je vidljivo cijepanje predmetnih nekretnina.

2.6. Tuženik ad.2) navodi da tužitelj da nije dokazao vlasništvo svojih predaka u pogledu spornih nekretnina, a pravni prednik da ne može na pravnog slijednika prenijeti više prava nego što ga sam ima. U konkretnom slučaju, s obzirom da je tužitelj znao ili bar morao znati, odnosno s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati sporne nekretnine, a sve imajući na umu da je cijelo vrijeme njezina posjedovanja tuženik ad.1), Republika Hrvatska, u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik – a za tužitelja (i njegove prednike) je vrijedilo načelo javnosti i povjerenja (prema principu publiciteta) zemljišnih knjiga.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u: Izvadak iz zemljišne knjige (l.s. 4-13), Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Aljoše Gojanovića iz [adresa] pod posl. br. O-170/07, UPP/OS-43/07-5, od 31. srpnja 2007. godine, Rješenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Šibenik od 2.11.2007.g., Smrtni list, ovjerovljena Izjava TA od javnog bilježnika Neven Nakić, br.Ov-3053/24 dana 14.8.2024.g., prijepis posjedovnog lista, odgovor Općinskog državnog odvjetništva, Građansko-upravnog odjela od 12.8.2024.g., Potvrda Hrvatskih šuma, Podružnica Split, Šumarija Šibenik, Odjela za uređivanje šuma od 1.10.2024.g., Skica mjesta očevida Zorana Marina izrađena dana ---6. travnja 2022.g., Prijavni list za zemljišnik, Geodetski situacijski nacrt koji je izradio ŠA mag.ing.geod., od 24.7.2024. godine.

4. U postupku je sud saslušao tužitelja te je na okolnost stjecanja kao i posjedovanja predmeta spora od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika izveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka te saslušanjem tužitelja.

5. Stanke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan u odnosu na tuženika ad.1) a neosnovan u odnosu na tuženika ad.2).

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je deklaratorni zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za cijelo i dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] kako je označeno na Geodetskom snimku-Identifikacija nekretnine koji je izradio Zoran Marin, stalni sudski vještak za geodeziju od 29.11.2024.godine a koji snimak je sastavni dio ove presude kao: A-B-C-D-A= dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], P=4151m2.

8. Sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud prema svome uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

9. Temeljem članka 219. st.1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

10. Pri vođenju ovog postupka sud je imao u vidu da predmet spora mora biti raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke uz poštivanje načela ekonomičnosti postupka sadržano u odredbi čl.10. st.1. ZPP-a prema kojem je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku kao i poštivanje načela koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave (čl.298. i čl.311. st.2. ZPP-a) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši što prije.

11. Temeljem navoda stranka i provedenog dokaznog postupka, te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud je zaključio kako u nastavku slijedi i utvrdio slijedeće činjenično stanje.

12. Uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige za čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je kao vlasnik iste upisana tuženica ad.2) za cijelo dok je kao vlasnik č. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisana tuženica ad.2).

13. Rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Aljoše Gojanovića iz [adresa] pod posl. br. O-170/07, UPP/OS-43/07-5, od 31. srpnja 2007. godine utvrđeno je da su nasljednici iza istoga TA i JA (tužitelj) svaki za po ½ dijela.

14. Iz Rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Šibenik od 2.11.2007.g. razvidno je da je dosadašnje stanje na zgr.br. 451 k. o. [katastarska općina] (kuća) bilo na način da je kao posjednik iste bio upisan ĆA a sada da su upisani ĆA i JA svako za po ½ dijela.

15. Iz Smrtnog lista Jovana Lalića utvrđeno je da je otac istog bio NA te da je UA preminuo 1957.g. dok je iz smrtnog lista AA razvidno je da je otac istog bio UA a AA da je preminuo 1987.g.

16. Ovjerovljenom Izjavom TA od javnog bilježnika Neven Nakić, br. Ov-3053/24 dana 14.8.2024.g.isti potvrđuje da je suglasan da tužitelj nema nikakva potraživanja u odnosu na nekretnine koje su predmet ovog spora.

17. Iz odgovora Općinskog državnog odvjetništva razvidno je da se tužitelj prije pokretanja ovog parničnog postupka obratio tuženiku ad.1) zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno čl.186.a ZPP-a prije podizanja ove tužbe. S obzirom na negativan odgovor na podneseni zahtjev, tužitelj je ustao ovom tužbom.

18. Geodetski situacijski nacrt nekretnina koje su predmet spora izrađen od koji je izradio ŠA mag.ing.geod., od 24.7.2024.godine prikazuje oblik, položaj i površinu predmeta spora.

19. Iz Potvrde o uključenosti kat.čest. u šumskogospodarski plan izdanoj od Hrvatskih šuma, Podružnica Split, Šumarija Šibenik, Odjela za uređivanje šuma od 1.10.2024.g. (l.s. 39) Klasa: DIR/24-01/3686, Ur.broj: 15-00-05/01-24-08 proizlazi da su k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i zgr.br.451 k. o. [katastarska općina] obuhvaćene planom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima Šibenskog užeg područja krša za razdoblje 1981.-1990. godine.

20. Dana 5. studenog 2024.g. izvršen je očevid na nekretninama koje su predmet ovog spora te je tom prilikom vještak geodet identificirao dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] koji je u naravi nedovršena stambena kuća i dvorište. Nekretnina je sa zapadne i južne strane omeđena suhozidom, a s istočne strane dijelom suhozidom dijelom žičanom ogradom te sa zapadne strane nekretnina graniči s asfaltnom cestom a sa čest. zgr. [katastarska čestica] navedena nekretnina čini jednu cjelinu.

21. Dakle, Geodetski snimak mjesta očevida izrađen od Zorana Marina, dipl.ing.geod. od dana 19.11.2024.g. (l.s. 77) prikazuje stanje mjesta spora na dan održavanja očevida te predmete spora. Iz iste skice su razvidni položaj, oblik i površine spornih nekretnina. Na navedenu skicu parnične stranke nisu imale primjedbi te je sud istu prihvatio kao objektivnu i izrađenu sukladno pravilima struke.

22. U postupku je u svojstvu svjedoka, radi utvrđenja činjeničnog stanja, saslušana svjedokinja ZA, stara 73 godine, teta tužitelja, koja je iskazala da joj je poznato koja je nekretnina je predmet ovog spora. Predmet spora da čini kuća, a pored kuće da se nalazi čestica zemlje. Trenutno da je vlasnik nekretnina koje su predmet spora tužitelj. Predmete spora tužitelj da je naslijedio od svog oca ĆA, A ĆA od svog oca AA kojeg da su zvali i NA, a NA od svoga oca UA, odnosno nekretnine da su se prenosile s koljena na koljeno. Na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR NA da je počeo graditi kuću, a da ju je dovršavao ĆA, a na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] da je u prošlosti bio pašnjak na koji da su se dovodile životinje na ispašu te da su se tamo sijali krompiri, biži, blitva, salata, a sve to da su obrađivali NA, njegova supruga J, a potom ĆA i njegova supruga koja se također zvala J da bi potom nekretnine prešle u vlasništvo tužitelja. Nitko da nikada nije branio niti jednom pravnom predniku tužitelja pa ni njemu samom da se koristi nekretninama koje su predmet ovog spora. Obzirom da je poznavala još i tužiteljevog pradjeda UA da može kazati da su nekretnine u vlasništvu i posjedu njegove obitelji sigurno preko 70 godina, a možda i više. Sve navedeno da joj je poznato jer da je rođena u [adresa] gdje se nalaze položene obje nekretnine. Nekretnine da su ograđene sa suhozidom, a iznad suhozida nekada da se stavljala i bodljikava drača, a nekretnine da graniče i sa asfaltnom cestom. Sjeća se da je UA 1958. godine preminuo te da je tad bio u dobi od nekih 75-76 godina, a ona sam po pričanju UA čula da su njegovi pravni prednici još od davnina koristili predmete spora.

23. Svjedok TA, star 72 godine, nesrodan, iskazao je da mu je poznato što čini predmet spora jer da on ima imam kuću preko puta spornih nekretnina tako da može reći da predmet spora čini kuća na kat sa okućnicom. Predmeti spora da su u vlasništvu tužitelja a iste da je stekao nasljeđivanjem iza oca ĆA i to na način da su se on i njegov brat TA podijelili što će od očeve ostavine pripasti kome u vlasništvo pa je tako dogovoreno da predmeti spora pripadnu u vlasništvo tužitelja, a TA da je u vlasništvo dobio stare očeve kuće koje da nisu predmet ovog spora. Na predmetu spora ranije da su se nalazila stabla višanja i maslina a danas da su vidljivi ostaci maslina na predmetu spora. Otac i djed tužitelja da prije su konjima, a potom traktorom orali dio predmeta spora na kojem nije položena kuća te su na istom sadili razno povrće. Obje nekretnine da su bile ograđene sa suhozidom i dračom. Nikada nitko da nije ni pokojnom NA ni Vujinom pokojnom ocu H, a potom ni njihovim nasljednicima branio koristiti sporne nekretnine, odnosno izvršavati sadržaj vlasničkih prava nad njima.

24. Svjedok ČA, star 71 godinu, nesrodan s tužiteljem, iskazao je da mu je poznato što čini predmet spora jer da je do srednje škole živio u mjestu [adresa] gdje se nalaze sporne nekretnine, a potom da se odselio u Šibenik ali vikendom da je dolazio u mjesto jer da tamo ima svoje nekretnine. Sjeća se negdje 1977. godine da je Željkov otac ĆA, a prije njega i njegov otac NA, započeli gradnju kuće na predmetu spora, kuća da se sastoji od prizemlja i kata. Jedan dio okućnice koja nosi oznaku 417/1 u prošla vremena da su koristili za ispašu stoke pravni prednici tužitelja, a drugi dio zemlje za koji se može reći da je bila ''bolja zemlja'' da su koristili za potrebe sađenja povrća. Sjeća se još i Vukolajeva oca UA, otac svjedoka da je otac umro 1959. godine, a po priči da se sjećam da se govorilo da je UA umro i prije. ĆA da je preminuo iza rata, ali nije se mogao točno sjetiti koje godine. Obje nekretnine da su bile su ograđene sa suhozidom i dračom. Nikada da nitko nije branio ni NA, ni ĆA, a niti tužitelju da koriste nekretnine koje su predmet spora. On da ima svoju nekretninu 50 metara dalje od nekretnina koje su predmet spora, a njegov brat da je sagradio kuću neposredno uz čestice koje predstavljaju predmet spora.

25. Svjedok OA, star 70 godina, nesrodan s tužiteljem, iskazao je mu je poznato da je predmet spora međusobnim dogovorom između tužitelja i njegovog brata TA pripao u vlasništvo tužitelja, a brata TA da je iza smrti oca ĆA u vlasništvo pripala druga kuća "tzv. starina". ĆA da nije imao drugih nasljednika osim JA i TA. Kuću da je počeo graditi djed tužitelja pokojni NA, a onda da ju je gradio i tužiteljev otac ĆA. Obje nekretnine da su bile ograđene sa suhozidom i dračom. Na nekretnini da su bila stabla maslina i pokoje stablo bajama, a također da su se sadile i povrtne kulture. U prošlosti da su tu zemlju obrađivali djed i otac tužitelja. Nikada da nitko nije branio tužitelju, njegovom ocu, a niti djedu koristiti sporne nekretnine. Misli da je ĆA umro prije 10-ak godina, ali nije mogao točno sjetiti kada.

26. Tužitelj JA, star 53 godine, iskazao je da je nekretnine koje su predmet ovog spora stekao nasljeđivanjem od oca ĆA, a kuću na predmetu spora da su gradili otac ĆA i njegov sada pokojni otac NA zajedno. On i brat TA da su jedini nasljednici iza oca ĆA pa da su se nakon njegove smrti međusobno podijelili i to na način da je njega u vlasništvo pripalo ono što je predmet ovoga spora, a brata TA da je pripala "tzv. stara kuća." Otac da mu je preminuo 2007.g., a misli da je djed preminuo 1988. godine ili 1989. godine. Djed i otac da su okućnicu koja je također predmet ovog spora, a koja predstavlja dio kč. br. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koristili i za ispašu stoke i za sađenje povrća, pretpostavlja da su tamo bila i stabla višanja. Nikada da nitko nije branio ni njemu, ni djedu, ni ocu koristiti predmete spora. Djed NA sporne nekretnine da je stekao nasljeđivanjem od svog oca UA. Nekretnine da su većim dijelom omeđena suhozidima, a da graniče i sa cestom.

27. Saslušanje stranaka je, u pravilu, supsidijarno dokazno sredstvo, samim time manje pouzdano dokazno sredstvo, koje se može primijeniti kada za utvrđivanje određenih činjenica ne postoje drugi dokazi odnosno kada se unatoč izvedenim drugim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica. Stranke svakako jesu najupućenije u spor koji je među njima nastao, ali svaka od njih teži rješenju spora na određeni način no obzirom da je u tužbi predloženo saslušanje tužitelj to je sud istoga i saslušao.

27.1. Dakle, prema stavu ovog suda, predmetne nekretnine nisu vlasništvo niti tuženika ad.1) niti tuženika ad.2) neovisno tko je upisan u zemljišne knjige kao vlasnik istih. Napominje se da je dužnost tužitelja dokazati da bi se radilo o njegovom vlasništvu. Dokazivanje prava vlasništva svodi se na dokazivanje činjenica relevantnih za njegovo stjecanje.

27.2. Također, dužnost je stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i prilaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnje o postojanju činjenice koja je za nju povoljna. Dakle, teret dokazivanja osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva leži na tužitelju.

28. Prema čl.114. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

29. Napominje se da presuda proizvodi pravne učinke samo među strankama te da sud u parničnom postupku utvrđuje samo sporne činjenice (uz izuzetak iz čl.3. st.3. ZPP-a).

30. Po provedenom dokaznom postupku ovaj sud je o primjeni materijalnog prava odlučio sukladno odredbi čl.388 ZV-a čiji stavak 2. propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka dok stavak 3 propisuje da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2 ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

31. Kako je već gore navedeno, na tužitelju je dokazati - probatio incumbit actori, dakle, teret dokazivanja je na onome koji tvrdi da neka činjenica postoji, a ne na onome koji je poriče (tuženik) - probacio incumbit ei qui affirmat none ei qui negat. 32. Obzirom da je tužiteljev otac ĆA preminuo 2007.g. za stjecanje prava vlasništva primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja vlasništva, to se u konkretnom primjenjuje ZV. Također, temeljem čl.129. st.1. Zakona o nasljeđivanju u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime ostavina postaje njegovo nasljedstvo.

32.1. Ostaviteljev nasljednik stječe pravo vlasništva koje je bilo ostaviteljevo, nasljednik je sveopći slijednik (univerzalni sukcesor) ostavitelja za slučaj njegove smrti. To on postaje u trenutku ostaviteljeve smrti ipso iure, bez posebnog akta i bez obzira na to je li riječ o nasljeđivanju na temelju zakona ili oporuke, a ako je riječ o nekretninama, i bez upisa u zemljišnu knjigu postaje nasljednik izvanknjižni vlasnik. 32.3. Pod ostavinskom imovinom razumije se sva imovina koja može biti predmet nasljeđivanja koju je ostavitelj kao svoje vlasništvo posjedovao. Dakle, i nepokretna imovina za koju nasljednici tvrde da je vlasništvo ostavitelja, pri čemu nije od značenja što su eventualno određene nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi na imenu druge osobe. U tom slučaju imovina se nasljeđuje kao izvanknjižno vlasništvo (Županijski sud u Bjelovaru, Gž-2473/00 od 21. prosinca 2000.g. ).

32.3. U ovom postupku sud je utvrdio da su sporne nekretnine bile u trenutku smrti u vlasništvu tužiteljevog oca ĆA iako iste nisu bile navedene u Rješenju o nasljeđivanju iza istog te je tužitelj nasljeđivanjem iza oca stekao u vlasništvo ½ dijela predmeta spora a potom su se on i brat TA kao jedini nasljednici iza oca ĆA međusobno podijelili i to na način da je njega u vlasništvo pripalo ono što je predmet ovoga spora, a brata TA da je pripala "tzv. stara kuća." prije pok. ĆA predmete spora koristili su njegov otac NA (AA) a prije njega njegov otac UA koji je umro 1957.g., dakle, najmanje više od 70 godina sporne nekretnine su u posjedu pravnih prednika tužitelja a potom i samog tužitelja. Njihov posjed bio je savjestan (pošten) jer nisu znali niti imali razloga posumnjati da predmeti spora nisu u njihovom vlasništvu jer su se isti prenosili s "koljena na koljeno" a da pri tom ni pravne prednike tužitelja kao ni samog tužitelja nitko nije ometao da ih koriste.

32.4. Nadalje, u Rješenju o nasljeđivanju iza ĆA se navodi č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo istog pa ne stoje navodi tuženika ad.1) da ista nekretnina nije navedena ni kao knjižno ni kao izvanknjižno vlasništvo prednika tužitelja. Nasuprot tomu, tuženici ad.1) i ad.2) osim pukih navoda o tome da tužitelj nije vlasnik spornih nekretnina nisu sudu pružili niti jedan kako materijalni tako ni personalni dokaz koji bi išao u prilog njihovim osporavanjima prava vlasništva predmeta spora tvrdnjama da tužitelj nije vlasnik sporne nekretnine.

32.5. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženik ad.2) ističe da su do dana 16. listopada 1990.g. šume i šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske bile ili u vlasništvu fizičkih ili građanskih osoba ili u društvenom vlasništvu te da je člankom 6 st.1 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (NN 41/90) propisano da šume i šumska zemljišta na teritoriju RH, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu RH. Sukladno navedenom, da je temeljem navedene zakonske odredbe izvršena pretvorba vlasništva na svim šumama i šumskom zemljištu, koje do tada nisu bile u privatnom vlasništvu, dakle koje su bile u društvenom vlasništvu, neovisno o tome tko je bio nositelj prava korištenja te da je vlasnikom određena RH.

32.6. Dakle, tuženik ad.2) nije pasivno legitimiran u ovom slučaju već da je to Republika Hrvatska iako nije podnijela prijedlog za upis prava vlasništva na temelju odredbe članka 6. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama. Takvo stajalište je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev- 450/2011-2, Rev-2053/2010-2 te Rev-208/2007-2 od 26.09.2007. godine u kojoj se navodi: „Hrvatske šume d.o.o. nisu pasivno legitimirane u parnicama za utvrđivanje prava vlasništva na šumama i šumskim zemljištem.“ Radi navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

33. Međutim, sasvim neovisno o činjenici da iz Potvrde Hrvatskih šuma proizlazi da niti jedna nekretnina koja je predmet ovog spora nije obuhvaćena programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima šibenskog užeg područja krša na dan 16. listopada 1990. godine kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ovaj sud je stava, da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od tuženika ad.2) u odnosu na zgr.br. 415 k. o. [katastarska općina] bez obzira što je upravo tuženik ad.2) upisan kao vlasnik iste nekretnine za cijelo, te da je je pasivno legitimira za istu nekretninu tuženica ad.1) ali je ispravna pasivna legitimacija za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u odnosu na tuženicu ad.1) jer je kao vlasnik iste upisana upravo tuženica ad.1), a ispravnosti koje legitimacije tuženica ad.1) nije niti prigovarala.

34. U ovom postupku sud je iskaz tužitelja u potpunosti cijenio istinitim kao i iskaze svih saslušanih svjedoka (koji iskazi su bili suglasni s iskazom tužitelja i s navodima iz povjesnice tužbe), a koje iskaze je sud smatrao vjerodostojnim, životnim, logičnim i uvjerljivim, pri tom oslanjajući se na neposredno opažanje suda na mjestu spora, uz prihvaćanje skice mjesta očevida izrađene od vještaka Zorana Marina dana 29.11.2024.g. koja prikazuje stanje koje je sud opazio na terenu i koja je izrađena sukladno pravilima struke, posebice uzevši da tuženici ad.1) i ad.2) svojim pukim protivljenjem tužbi i njome postavljenom tužbenom zahtjevu, nisu pružili sudu niti jedan, kako materijalni tako ni presonalni, dokaz kojim bi s uspjehom pobili tužbene teze tužitelja i doveli sud iti do najnižeg stupnja uvjerenja u osnovanost tužbenog zahtjeva to sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.

35. Dakle, na temelju rezultata ovako utvrđenog činjeničnog stanja, analizom i ocjenom svih prethodno iznesenih dokaza, prihvaćajući kao vjerodostojne dokaze sve koji su pobrojeni u prethodnim pasosima obrazloženja ove presude (koji se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja neće ponovno iznositi), a obzirom da je tužitelj dokazao kako osnov i tako slijed stjecanja predmetnih nekretnina, ovdje se radi o stjecanju prava vlasništva nekretnina temeljem zakona (nasljeđivanjem i diobom) odnosno izvedenom - derivativnom načinu stjecanja, dakle, izvodeći svoje pravo vlasništva iz prava svojeg prethodnika i to nasljeđivanjem iza svojega oca ĆA a potom međusobnom diobom sa bratom TA, što isti potvrđuje i svojom Izjavom te u svom saslušanju.

36. Za napomenuti je da su, obzirom da se pravo vlasništva stečeno na izvedeni način ostvaruje tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva, tužitelj ispravno postavio tužbeni zahtjev obzirom da je isti predložio utvrđenje prava vlasništva nekretnine k.č.br. dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] kako je označeno na Geodetskom snimku-Identifikacija nekretnine koji je izradio Zoran Marin, stalni sudski vještak za geodeziju od 29.11.2024.godine a koji snimak je sastavni dio ove presude kao: A-B-C-D-A= dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], P=4151m2 i to samo u onom dijelu kojeg je njegov pravni prednik bio izvanknjižni vlasnik (označen slovima A-B-C-D-A na Geodetskom snimku navedenom u izreci presude) jer nitko ne može prenijeti na drugoga prava više nego ga on sam ima.

37. Obzirom da parnične stranke nisu popisale parnični trošak to sud o istom nije niti odlučivao.

U Šibeniku, dana 19. veljače 2025.g.

SUTKINJA

Ana Kević Brakus

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a: - sukladno zapisniku o objavi