REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-606/2024-86

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Vandi Blažević, u pravnoj stvari tužitelja ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jovan Doneski, FP, EP i JP, [adresa], protiv tuženika INA-INDUSTRIJA NAFTE, d.d., OIB 27759560625, Avenija V. Holjevca 10, Zagreb zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović, Zagreb, Smičiklasova 18, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 18. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika te vještaka, dana 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik INA-INDUSTRIJA NAFTE, d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB 27759560625, dužan je tužitelju ĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti za razdoblje od 1. studenog 2012. godine do 31. listopada 2017. godine razliku plaće u iznosu od 25,65 eura bruto, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče na iznos od:

- 6,02 eura počam od 16. prosinca 2014. godine do isplate,

- 1,74 eura počam od 16. listopada 2015. godine do isplate,

- 0,47 eura počam od 16. siječnja 2016. godine do isplate,

- 1,04 eura počam od 16. veljače 2016. godine do isplate,

- 3,33 eura počam od 16. travnja 2016. godine do isplate,

- 0,52 eura počam od 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

- 2,60 eura počam od 16. studenog 2016. godine do isplate,

- 9,90 eura počam od 16. kolovoza 2017. godine do isplate, kao i nadoknaditi mu parnični trošak ovog postupka s zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2025. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 1. prosinca 2017. i tijekom postupka tvrdi da radi kod tuženika na radnom mjestu vozača kamiona - cisterne temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme u punom radnom vremenu. Njegov rad kod tuženika organiziran je kao smjenski rad na način da voditelj napravi tjedni raspored prve i druge smjene te on svaki dan radi po prethodnom pozivu voditelja smjene. Smjene su organizirane na način da je prva smjena od 6,00 do 14,00 sati, a druga smjena od 14,00 do 22,00 sata. Sam rad mu s obzirom na red vožnje ponekad traje 4 do 5 sati u jednom danu, a ponekad i 13 do 15 sati u jednom danu na koji način je radio znatno duže od punog radnog vremena za pojedini mjesec, odnosno tjedan, a koju rad mu nije plaćen. Pritom je radio prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima, što mu nije plaćeno. Tužitelj ističe da potražuje razliku plaće za razdoblje od plaže za mjesec studeni 2012. do plaće za mjesec listopad 2017. Slijedom svega naprijed navedenog, evidentno je da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju na ime razlike plaće za dospjele, a neisplaćene dodatke na plaću po osnovi uvećanja za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom te blagdanima i neradnim danima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tužitelj bio u radnom odnosu s tuženikom, a sve temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj: 210- 354580/17-H s primjenom od dana 01.07.2017. na radnom mjestu "Vozač teretnog vozila (≥ 7,5 T)". Tuženik smatra da ne bi trebalo biti sporno niti da je tužitelj, a s obzirom na radno mjesto na kojem je zaposlen kod tuženika, mobilni radnik u smislu Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (NN 75/2013, 36/2015, 46/2017, u daljnjem tekstu: ZOROOMR) slijedom čega se na istog, u pogledu radnog vremena primjenjuje navedeni zakon. Člankom 5. Zakona o radnom vremenu određeno je da je puno tjedno radno vrijeme mobilnih radnika 48 sati, dok se maksimalno tjedno radno vrijeme može produljiti do 60 sati, samo ako prosjek od 48 sati nije prekoračen unutar razdoblja od 4 mjeseca. Navedena zakonska odredba u cijelosti je ispoštovana kako u odnosu na tužitelja, tako u odnosu i na druge mobilne radnike tuženika o čemu svjedoči i činjenica da protiv tuženika nikada nije podignut niti jedan optužni prijedlog odnosno pokrenut prekršajni postupak unatoč činjenici da su nad istim vršeni inspekcijski nadzori radi provjere navedenog. Suprotno tvrdnjama tužitelja, rad kod tuženika za radnike na koji se primjenjuje Zakon o radnom vremenu organiziran kao klasičan smjenski rad. Naime, sukladno čl. 17. Pravilnika o radu tuženik izrađuje Kalendar radnog vremena, a sve imajući na umu specifičnost svakog pojedinog radnog mjesta te u skladu s Katalogom radnog vremena tuženika. Mobilnim radnicima (dakle i onima zaposlenim na radnom mjestu "Vozač teretnog vozila (>=7,5 t)" radno vrijeme je određeno kao kategorija S06

- specifično radno vrijeme koje zbog potrebe posla nije moguće unaprijed utvrditi i propisati način izmjene smjena (način rada) u kojem bi radnik ostvario puni godišnji fond sati rada. Kod takvog radnog vremena rukovoditelji određuju dnevni ili tjedni raspored rada pridržavajući se odredbi KU-a i ZOR-a, kao i ZOROOMR, budući da zbog naravi posla nije moguće unaprijed utvrditi propisani način rada. Kod navedenog radnog vremena rukovoditelji određuju dnevni ili tjedni raspored pridržavajući se odredaba Kolektivnog ugovora i Zakona o radu budući da zbog naravi posla nije moguće unaprijed utvrditi i propisati način rada. Dakle, organizacija rada radnika zaposlenik na radnom mjestu "Vozač teretnog vozila (>=7,5 t)" planira se na tjednom i mjesečnom nivou sukladno internim i zakonskim aktima. Rukovoditelj je zadužen svaki tjedan i mjesec napraviti raspored rada za svakog vozača autocisterne i raspored objavi na oglasnoj ploči Odsjeka INA vlastite flote. Tjedni raspored rada objavljuje se četvrtkom za slijedeći radni tjedan, a mjesečni raspored po isteku aktualnog mjeseca. Pritom je vozač dužan držati se rasporeda koji mu je zadao voditelj Odsjeka INA vlastite flote, te u slučaju spriječenosti (bolest ili slično) mora obavijestiti na vrijeme Voditelja Odsjeka INA vlastite flote o nemogućnosti odsluživanja svoje smjene. To u praksi znači da će mobilni radnik jedan dan u tjednu odraditi 4 sata, a drugi dan 9 sati, što je u skladu sa internim aktima tuženika i Zakonom o radnom vremenu. Najbitnije je istaknuti kako su tužitelju podmireni svi dodaci koji mu pripadaju sa osnova noćnog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima, a što je razvidno i iz isplatnih lista plaće. Ne samo da tužitelj nije radio duže od punog radnog vremena za pojedini mjesec, odnosno tjedan, nego je isti imao manjak fonda sati na mjesečnoj razini, što je jasno vidljivo iz njegove evidencije radnog vremena. Međutim, on mu je unatoč navedenom isplaćivao plaću za puni fond sati. Tužitelju je, dakle, isplaćena veća plaća od one koja mu pripada. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju iz spisa, saslušani su svjedoci DP, ĐPN, PP, KP i tužitelj. Uz navedeno provedeno je i financijsko vještačenje.

4. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao vozač kamiona-cisterne.

5. Sporno je da li je u utuženom razdoblju radio prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima, te nastavno na navedeno je li mu tuženik isplatio pripadajuću naknadu plaće s navedenih osnova. Također je sporno pravo tužitelja na isplatu utuženih dnevnica.

6. Člankom 1. st. 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu („Narodne novine“,. broj: 60/08. i 124/10., dalje u tekstu: Zakon o radnom vremenu iz 2008.), odnosno člankom 1. st. 1. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu („Narodne novine“,. 75/13., 36/15 i 46/17., dalje u tekstu: Zakon o radnom vremenu iz 2013.) propisano je da se istim uređuju radno vrijeme i obvezni odmor mobilnih radnika i vozača u cestovnom prijevozu, vremenu vožnje, prekidima vožnje i razdobljima odmora vozača koji obavljaju cestovni prijevoz tereta i putnika.

7. Sukladno čl. 2. st. 1. i 2. Zakona o radnom vremenu iz 2008., odnosno čl. 3. st. 1. i 2. Zakona o radnom vremenu iz 2013. isti zakon se primjenjuje na mobilne radnike koji sudjeluju u aktivnostima cestovnog prijevoza, vozače, kao i na samozaposlene vozače, na vozače čija je najveća dopuštena masa veća od 3,5 t, kao i na vozače čija je dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3,5 t.

8. Imajući u vidu prethodno citirane odredbe, kao i nespornu činjenicu da je tužitelj kod tuženika u utuženom razdoblju bio zaposlen kao vozač teretnog vozila mase veće od 7,5 t na istoga se primjenjuje Zakona o radnom vremenu iz 2008., odnosno Zakon o radnom vremenu iz 2013.

9. Člankom 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09., 61/11. i 73/13., u daljnjem dijelu teksta: ZR-a), kao i člankom 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14. i 127/17., u daljnjem dijelu teksta: ZR/14) propisano je kako se na radne odnose primjenjuju odredbe Zakona o radu, osim ako drugim zakonom nije drukčije određeno. Kako se iz prethodno iznesenih razloga na tužitelja kao lex specialis primjenjuje Zakon o radnom vremenu iz 2008., odnosno Zakon o radnom vremenu iz 2013., tužitelj neosnovano upire na odredbe Zakona o radu koje radnika ovlašćuju na pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad, noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugom danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

10. Sukladno čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radnom vremenu iz 2008., odnosno čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o radnom vremenu iz 2013. prosječno tjedno radno vrijeme mobilnih radnika ne smije biti dulje od 48 sati. Maksimalno tjedno radno vrijeme može se produljiti do 60 sati, samo ako prosjek od 48 sati nije prekoračen tijekom četiri mjeseca.

11. I prema članku 17. Kolektivnog ugovora od 27. veljače 2014. i čl. 17. Kolektivnog ugovora od 10. svibnja 2016., čl. 11. st. 1. Pravilnika o radu tuženika od 24. studenog 2014., 16. studenog 2015. i 1. srpnja 2017., kao i Ugovora o radu od 1. siječnja 2016. i 1. srpnja 2017. puno radno vrijeme tužitelja i ostalih vozača kod tuženika se u utuženom razdoblju utvrđivalo sukladno Zakonu o radnom vremenu.

12. Da je radno vrijeme kod tuženika bilo organizirano sukladno Zakonu o radnom vremenu u svojim su iskazima objektivno, uvjerljivo i životno potvrdili svjedoci PP, KP i ĐPN. Svjedoci su uvjerljivi zbog jasnoće. Argumentiranosti i logičnosti iskaza . Svjedoci u osnovi navode kako na vozilu u pravilu rade 3 vozača, a tužitelj je radio kao prvi ili drugi vozač u danu. Vozači su u prosjeku radili 4 dana do 40 sati tjedno, dok su ostala 3 dana bili slobodni i nisu radili u smjenama. Plaća se tužitelju i ostalim vozačima obračunavala na temelju podataka iz putnih radnih listova koje su sami ispunjavali i predavali svjedoku KP koji je te podatke raščlanjivao prema vrsti rada kako bi isti mogli ostvariti dodatke koji im pripadaju sukladno Kolektivnom ugovoru. Tako se tužitelju i ostalim vozačima za rad u razdoblju od 14,00-22,00 sata isplaćivao dodatak za rad u drugoj smjeni, dok im se za rad od 22,00 do 6,00 sati isplaćivao dodatak za rad noću. Tjedni raspored rada sačinjavao se jedan tjedan unaprijed. Tuženik nije donio odluku o preraspodjeli radnog vremena, niti je tužitelju i ostalim vozačima bilo propisano osmosatno radno vrijeme.

13. Iz navedenog proizlazi da je tuženik rad tužitelja i ostalih vozača u razdoblju od 14,00 do 22,00 sata, odnosno od 22,00 do 6,00 sati evidentirao kao rad u drugoj i trećoj smjeni kako bi istima mogao isplatiti dodatak za rad u smjeni i dodatak za rad noću koji radnicima tuženika pripada temeljem Kolektivnog ugovora.

14. Vještak Lidija Tkalec Gradinščak u svojem nalazu i mišljenju navodi da je tuženik plaćenim satima (preplaćeni sati = slobodni dani) podmirio sav rad tužitelja (redovni i prekovremeni), a bez obzira koji fond sati treba primijeniti kod obračuna sati prekovremenog rada (prema ZOR-u ili ZOROOMR-u) pa tužitelj nema potraživanja na ime neobračunatog prekovremenog rada u razdoblju od 01.11.2014. do 30.10.2017. Ako je tuženik mogao više plaćenim satima u pojedinim mjesecima prebijati manje plaćene sate rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, onda su svi sati rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom podmireni i tužitelj nema potraživanja s te osnove u razdoblju od 01.11.2017. do 30.10.2017. Ako tuženik nije mogao više plaćenim satima u pojedinim mjesecima prebijati manje plaćene sate rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, onda potraživanje tužitelja na ime neobračunatih dodataka na plaću, u razdoblju od 01.11.2017. do 30.10.2017. iznosi ukupno 193,30 kuna bruto. Mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna u nalazu. Na zapisnik od 16.10.2019 sudski vještak Lidija Tkalec Gradinščak iskazuje da nalazom od 19. lipnja 2019. utvrđivan je rad tužitelja prema pribavljenim putnim radnim listovima te je temeljem te dokumentacije utvrđen broj sati koje je tužitelj odradio u pojedinom mjesecu spornog razdoblja, a za dio razdoblja za koje je tuženik dostavio putne radne listove. Obzirom da je sam tuženik utvrđivao fond sati rada prema Zakonu o radu odnosno na temelju 40-satnog radnog tjedna, vještak je odrađene sate tužitelja uspoređivao sa tako utvrđenim mjesečnim fondom sati. Na temelju navedenih podataka utvrđeno je da je tužitelju u većini mjeseci za koje je postojala dokumentacija više plaćeno sati nego što ih je isti odradio. Dakle, tužitelj je koristio slobodne dane obzirom da nije dolazio na posao, a navedeni dan odnosno sati su mu plaćeni. Obzirom da je zadatkom suda bilo određeno utvrditi eventualni prekovremeni rad i da li je isti podmiren slobodnim danima odnosno da li je tužitelj koristio slobodne dane, navedeno je uzeto u obzir u ovom nalazu. Obzirom da je u promatranom razdoblju tužitelju plaćeno više sati nego je odradio, nalazom je utvrđeno da tužitelj ne bi imao potraživanja na ime prekovremenog rada. Obzirom na prigovor tužitelja iz podneska od 22. srpnja 2019., a koji se odnosi na slobodne dane, navodim da obzirom da tužitelj nije dolazio na posao, dakle koristio je slobodne dane, a koji su mu bili plaćeni. Obzirom da je tužitelj predlagao da se vještačenje obavi putem putnih radnih listova, upravo temeljem te dokumentacije utvrđivan je rad tužitelja. za dane za koje nije postojao putni radni list nije bilježen rad tužitelja, pa proizlazi da u danima za koje nema putnog radnog lista, tužitelj nije niti radio. Dakle, ako je tužitelj radio manje od mjesečnog fonda radnih sati, a tuženik mu je platio puni fond sati, proizlazi da je tužitelj za neodrađene sate koje nije došao na posao, plaćen. Tuženik je prekovremeni rad utvrđivao na bazi 40-satnog radnog tjedna, pa je istom metodologijom obračunat eventualni prekovremeni rad u ovom nalazu. Kada bi se fond sati utvrđivao na bazi 48-satnog radnog tjedna, uzevši u obzir da mjesec ima prosječno 4 tjedna, pa bi na taj način se fond sati povećao za prosječno 32 sata, proizlazi da tužitelj niti jedan mjesec u promatranom razdoblju ne bi imao prekovremeni rad. U dodatnom očitovanju od 17.01.2020. Vještakinja Tkalec Gradinščak navodi da nalaz nije napravljen prema podacima iz Evidencije radnog vremena tuženika (list 14 spisa), već prema podacima iz Putnih radnih listova, kako je navedeno u nalazu i kako je predložio tužitelj. Naknadnim uvidom u spis, odnosno evidenciju radnog vremena za tužitelja, sastavljenu po tuženiku (list 14 spisa), proizlazi razlika u pojedinim mjesecima između podataka dobivenih iz Putnih radnih listova i podataka tuženika u broju ukupno odrađenih sati. Iz navedene evidencije tuženika proizlazi da je tužitelj u spornom razdoblju odradio ukupno 5.545 sati, a plaćeno mu je 6.256 sati, pa proizlazi da mu je plaćeno 711 sati više nego je odradio. Prema podacima iz putnih radnih listova proizlazi da je tužitelj u spornom razdoblju radio ukupno 5.597 sati (5.413 h str. 3 nalaza ukupno + 184 sati za svibanj 2017. godine godišnji i bolovanje), a plaćeno mu je ukupno 6.256 sati (6.072 h str. 3. nalaza ukupno + 184 sati za svibanj 2017. godine godišnji i bolovanje), pa proizlazi da mu je plaćeno 659 sati više nego je odradio. Prema tome, prema vlastitoj evidenciji tuženika proizlazi da je tužitelju plaćeno više 711 sati nego je odradio, dok prema podacima iz putnih radnih listova i obračunskih lista plaće proizlazi da je tužitelju plaćeno više 659 sati. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ostale dodatke na plaću (rad noću, vikendom i blagdanima iz navedene evidencije tuženika nisu vidljivi sati odrađeni u tim kategorijama, pa nije moguće utvrditi eventualni gubitak tužitelja. Prema tome, sati rada tužitelja prema podacima iz navedene evidencije su manje povoljniji za tužitelja i ne mijenjaju rezultat iz nalaza. U očitovanju od 19.01.2021. vještakinja navodi da tužitelj u podnesku od 04.02.2020. godine prigovara dopunskom nalazu od 16.01.2020. godine i to: 1. Pogrešan je pristup vještaka kada obračun odrađenih sati vrši na godišnjoj bazi, već je potrebno na mjesečnoj bazi. Navedeni prigovor tužitelja je netočan. Naime, kako je vidljivo iz osnovnog, kao i iz dopunskog nalaza, razlika između odrađenih i plaćenih sati prikazana je za svaki mjesec spornog razdoblja. Ujedno je zadatkom vještaku bilo uzeti u obzir slobodne dane. 2 Obzirom da je nakon svakog mjeseca u kojem je tužitelj odradio više sati od mjesečnog fonda sati, tužitelju plaćeno više sati nego je odradio, dakle plaćeni su mu slobodni dani, odnosno koristio je slobodne dane, tim slobodnim danima podmiren mu je prekovremeni rad. Tako prema podacima iz PRL (osnovni nalaz) proizlazi: U travnju 2015. godine tužitelj je radio 5 sati više nego mu je plaćeno. U razdoblju od svibnja 2015. do uključivo kolovoza 2015. godine tužitelju je plaćeno više ukupno 119 sati, odnosno koristio je slobodne sate, pa je tim slobodnim danima podmiren sav prekovremeni rad. U listopadu 2015. godine tužitelj je radio 1 sat više nego mu je plaćeno. Već u studenom 2015. godine tužitelj je radio 17 sati manje nego mu je plaćeno, dakle koristio je slobodne dane, pa mu je navedeni prekovremeni rad podmiren slobodnim danima. U siječnju 2016. godine tužitelj je radio 2 sata više nego mu je plaćeno. Već u veljači 2016. godine tužitelj je radio 9 sati manje nego mu je plaćeno, dakle koristio je slobodne dane, pa mu je navedeni prekovremeni rad podmiren slobodnim danima. U svibnju 2016. godine tužitelj je radio 10 sati više nego mu je plaćeno. Već u lipnju 2016. godine tužitelj je radio 26 sati manje nego mu je plaćeno, dakle koristio je slobodne dane, pa mu je navedeni prekovremeni rad podmiren slobodnim danima. U listopadu 2016. godine tužitelj je radio 25 sati više nego mu je plaćeno. U razdoblju od studenog 2016. do uključivo travnja 2017. godine tužitelju je plaćeno više ukupno 149 sati, odnosno koristio je slobodne sate, pa je tim slobodnim danima podmiren sav prekovremeni rad. U srpnju i kolovozu 2017. godine tužitelj je radio ukupno 15 sati više nego mu je plaćeno. Već u rujnu 2017. godine tužitelju je plaćeno 43 sata više nego je odradio, pa mu je dakle, slobodnim danima podmiren sav prekovremeni rad. Isti konačni rezultat se dobiva kada se uzimaju u obzir sati rada iz Evidencije radnog vremena (dopunski nalaz) i to: U travnju i svibnju 2016. godine tužitelj je radio ukupno 4 sati više nego mu je plaćeno. Već u lipnju 2016. godine tužitelj je radio 17 sati manje nego mu je plaćeno, dakle koristio je slobodne dane, pa mu je navedeni prekovremeni rad podmiren slobodnim danima. U listopadu 2016. godine tužitelj je radio 24 sata više nego mu je plaćeno. U razdoblju od studenog 2016. do uključivo travnja 2017. godine tužitelju je plaćeno više ukupno 134 sati, odnosno koristio je slobodne sate, pa je tim slobodnim danima podmiren sav prekovremeni rad. U srpnju 2017. godine tužitelj je radio ukupno 15 sati više nego mu je plaćeno. U razdoblju od kolovoza do uključivo listopada 2017. godine tužitelju je plaćeno više ukupno 81 sati, odnosno koristio je slobodne sate, pa je tim slobodnim danima podmiren sav prekovremeni rad. Prema tome, ako je potrebno uzeti u obzir slobodne dane koje je tužitelj koristio, tada su istima u mjesecima nakon što je odrađen prekovremeni rad, podmireni sati tog prekovremenog rada, u obje varijante izračuna (prema PRL i prema Evidenciji radnog vremena). Međutim, ako tužitelj smatra da se slobodni dani ne trebaju uzeti u obzir, tada se može napraviti i takav izračun, po obje varijante, ali onda to treba decidirano dati u zadatak vještaku. Trošak izračuna iznosio bi 300,00 kn. U odnosu na navod vještaka iz dopunskog nalaza (a koji je izrađivan isključivo po evidenciji radnog vremena), da iz iste nije vidljiv rad tužitelja noću, vikendom i blagdanima, i dalje ostajem kod navedenog. Dakle, priložena evidencija radnog vremena sadrži samo ukupan broj odrađenih sati u mjesecu, a ne i broj sati odrađen noću, vikendom i blagdanom, pa temeljem iste navedene dodatke nije moguće obračunati. U osnovnom nalazu (koji je izrađivan prema PRL) navedeni utuženi dodaci su obračunati. Prema tome, u cijelosti ostajem kod osnovnog i dopunskog nalaza. Iz dopunskog mišljenje vještaka od 24.03.2021. proizlazi da na osnovi podataka iz nalaza, mišljenja sam da ako kod izračuna nepodmirenog prekovremenog rada tužitelja ne treba u obzir uzeti slobodne dane, tada: 1. Neobračunati prekovremeni rad, zajedno sa neobračunatim dodacima za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, a prema podacima iz Putnih radnih listova, u razdoblju od 01.11.2014. do 30.10.2017. godine, iznosi ukupno 3.556,36 kn bruto. Mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna u 1. točki nalaza. 2. Neobračunati prekovremeni rad utvrđen prema podacima iz evidencije rada tuženika, zajedno sa neobračunatim dodacima za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom utvrđenim prema podacima iz Putnih radnih listova, u razdoblju od 01.11.2014. do 30.10.2017. godine, iznosi ukupno 2.722,14 kn bruto. Samo neobračunati prekovremeni rad utvrđen prema podacima iz evidencije rada tuženika (bez ostalih utuženih dodataka na plaću utvrđenih prema podacima iz Putnih radnih listova) iznosio bi ukupno 2.528,84 kn bruto. Svi mjesečni iznosi vidljivi su iz izračuna u 2. točki nalaza.

15. Sud je u cijelosti poklonio vjeru vještaku koji je vrlo detaljno, stručno i logično obrazložio svoj nalaz- mišljenjem.

16. Člankom 3. toč. 5. Zakona o radnom vremenu iz 2008. propisano je da je dnevni odmor dnevno razdoblje tijekom kojeg vozač može slobodno raspolagati svojim vremenom, dok je odmor neprekinuto razdoblje tijekom kojeg vozač može slobodno raspolagati svojim vremenom (čl. 3. toč. 13.). Prekid vožnje je razdoblje tijekom kojeg vozač ne može upravljati vozilom ili obavljati druge poslove te koje se koristi isključivo za odmor (čl. 3. toč. 16.). Člankom 5. st. 2. Zakona o radnom vremenu iz 2008. propisano je da se radno vrijeme prekida stankom koja traje najmanje 30 minuta, odnosno 45 minuta, dok je člankom 6. st. 2. Zakona o radnom vremenu iz 2013. propisano da se radno vrijeme prekida stankom koja traje najmanje 30 minuta ako ukupni zbroj do tada obavljenih radnih sati iznosi između 6 i 9 sati, a stankom od najmanje 45 minuta ako ukupni zbroj radnih sati iznosi više od 9 sati.

17. Sukladno odredbi čl. 3. Direktive 2002/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o organizaciji radnog vremena osoba koje obavljaju mobilne djelatnosti cestovnog prijevoza (dalje u tekstu: Direktiva 2002/15/EZ) iz radnog vremena isključene su stanke iz čl. 5. i razdoblja odmora iz čl. 6. i, ne dovodeći u pitanje zakonodavstvo država članica ili sporazume između socijalnih partnera pod uvjetom da se ta razdoblja nadoknade ili ograniče, razdoblja raspoloživosti iz točke b. 18. Iz prethodno citiranih odredbi Zakona o radnom vremenu iz 2008. i 2013. i Direktive 2002/15 EZ proizlazi da su razdoblja dnevnog odmora, odmora, prekida vožnje i stanke (dakle, razdoblja tijekom kojih vozač može slobodno raspolagati svojim vremenom) isključena iz radnog vremena.

19. Budući da tužitelj nije dokazao osnov i visinu tužbenog zahtjeva valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao pod točkom I. izreke presude.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) te su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12. i 103/14., u daljnjem dijelu teksta: OT/12) i prema vrijednosti predmeta spora.

21. Tako su tuženiku priznati troškovi sastava odgovora na tužbu (prema Tbr. 7/1 OT/12), sastava osam podnesaka (prema Tbr. 8/1 OT/12) pristupa na sedam ročišta (prema Tbr. 9/1 OT/12) i sastava žalbe Ukupni trošak iznosi ukupno iznosi 4.000,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

22. Tužitelj je izgubio u sporu pa je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo u cijelosti odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka, kao u točki I. izreke presude.

23. Tužitelj je sukladno odredbi čl. 15. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 26/03., pročišćeni tekst, broj: 125/11., 112/12. i 157/13.) oslobođen plateža sudskih pristojbi u ovom predmetu.

24. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Sutkinja:

Vanda Blažević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana.

DNA:

1. pun tužitelja

2. pun tuženika