REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-326/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima odvjetničkog društva Ljubičić - Vrdoljak & partneri u Splitu, protiv tuženika ŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1335/2024-3 od 24. rujna 2024., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3143/18-38 od 12. prosinca 2023., na sjednici održanoj 19. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1335/2024-3 od 24. rujna 2024., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3143/18-38 od 12. prosinca 2023. postavljajući slijedeća pravna pitanja:

1. Dolazi li do zakonske subrogacije u korist založnog dužnika u situaciji kada založni dužnik bez ovlaštenja/odobrenja i znanja korisnika kredita po podmiri kreditnu obvezu?

2. Jesu li ostvarene pretpostavke za meritorno odlučivanje o prigovoru radi prebijanja, koji je pravovremeno istaknut u visini postavljenog tužbenog zahtjeva pa se stoga može smatrati odredivim?

3. Jesu li pogrešno primjenjena pravila o teretu dokazivanja kada se presudom konstatira vjerodostojnost tvrdnji jedne parnične stranke da je drugoj parničnoj strani predala prethodno zaprimljena novčana sredstva, a bez bilo kakvog pisanog traga i uporišta u ispravama u spisu predmeta?“ pozivajući na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda a praksa viših sudova nije jedinstvena. Također navodi da su mu postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđena temeljna prava zajamčena čl. 14., 29. i 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav).

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije.

3.1. Tuženik prilikom postavljanja pravnih pitanja zanemaruje činjenična utvrđenja suda na kojima temelji svoju odluku kao i okolnost da je visina tražbine banke (koju je tužitelj kao založni vjerovnik po kreditu tuženika) podmirio utvrđena sporazumom sklopljenim između Privredne banke Zagreb d.d., tužitelja i tuženika, te tuženikove supruge.

3.2. Stoga, a pored prethodnih činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova postavljena pravna pitanja ne odgovaraju činjeničnim okolnostima koje su egzistirale u odlukama na koju se kao razlog važnosti (čl. 387. ZPP) tuženik u prijedlogu poziva.

4. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

4.1. U odnosu na navode tuženika da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

4.2. U svojim odlukama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

4.3. Što se tiče tuženikovih navoda koji se odnose na povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava, pored činjeničnih utvrđenja (za koja je sud dao jasne i argumentirane razloge) na kojima sud temelji primjenu mjerodavnih odredbi materijalnog prava (da je iznos kredita koji je isplaćen tužitelju tužitelj odmah predao tuženiku kao i da je taj iznos iskorišten za renovaciju stana, podmirenje poreznog duga tuženika i njegovo samozapošljavanje) ocijenjeno je da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva.

5. Slijedom iznesenog prijedlog za dopuštenje revizije je u dijelu u kojem je isti sastavljen u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a, a glede pozivanja na povrede temeljnih ljudskih prava, valjalo odbaciti i na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

6. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog nije prihvaćen (točka III. izreke), jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek