Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2814/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Hodžić, odvjetnica iz Rijeke, protiv tuženika OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Maja Buljan Gržetić, odvjetnica iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbama strankama protiv presude i rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P-1291/2022-22 od 15. srpnja 2024., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P-1291/2022-22 od 15. srpnja 2024., u pobijanim dijelovima pod točkama I. i II. izreke, kojima su prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

II. Ukida se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P-1291/2022-22 od 15. srpnja 2024. u dijelu pod točkom III. izreke, i odbacuje se tužba sa zahtjevom za naknadom neimovinske štete iznad dosuđenih 1.500,00 eura do iznosa od 2.654,46 eura (za iznos od 1.154,46 eura).

III. Uvažava se žalba tužitelja, pa se preinačuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P-1291/2022-22 od 15. srpnja 2024., u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je odlučeno o troškovima postupka, tako da se rješava:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.147,38 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 15. srpnja 2024. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku petnaest dana."

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 283,09 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tuženik izjavama „da li je s Vama/Tobom nazime“ „da li je s Vama/Tobom obrezani“, „da li je s Vama/Tobom muslić/muslimančina“, pritom aludirajući na tužiteljevu vjeroispovijest, „što ima muslimančina tražiti u našem društvu“, „kakav je to musliman koji organizira polaganje“ te drugim izjavama koje je višekratno iznosio o tužitelju što njemu izravno što pred drugim osobama, omalovažavao tužitelja po osnovi vjere i etničke odnosno nacionalne pripadnosti čime mu je povrijedio ugled, čast, dostojanstvo i pravo na slobodu vjeroispovijesti (točka I. izreke). Istom je presudom naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi neimovinsku štetu u iznosu od 1.500,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka II. izreke). Tom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete iznad dosuđenih 1.500,00 eura do iznosa od 2.654,46 eura (točka III. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja u dijelu zahtjeva kojim tužitelj tvrdi da je tuženik povrijedio pravo na jednako postupanje i u dijelu zahtjeva kojim se zabranjuje tuženiku poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo na jednako postupanje ubuduće (točka I. izreke). Također je tim rješenjem naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 460,15 eura, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška tužitelj odbijen.

2. Protiv te presude i rješenja žale se obje stranke.

2.1. Tužitelj navedenu presudu pobija u dijelu pod točkom III. izreke, kojima je odbijen dio njegovog tužbenog zahtjeva, kao što pobija i točku II izreke rješenja, kojim mu nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. – u daljnjem tekstu:), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima.

2.2. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelovima pod točkama I. i II. izreke, kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja, kao što pobija i rješenje pod točkom II. izreke, kojim mu je naloženo da naknadi tužitelju troškove postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, drugom sucu u rad.

2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

2.4. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

3. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbi, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

3.2. Također, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, jer je sud ovlašten na temelju te odredbe, a uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane. Tako sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka ako ocjeni provedene dokaze drugačije nego što smatraju stranke da bi trebalo i ako izvodi različite činjenične zaključke nego to čine stranke.

4. Predmet ovoga spora je zahtjevi tužitelja za utvrđenjem da je tuženik izjavama „da li je sa Vama nazime tj. obrezani“, pritom aludirajući na tužiteljevu vjeroispovijest, „Što ima muslimančina tražiti u našem društvu“, „kakav je to musliman koji organizira polaganje“ te drugim izjavama diskriminirao i uznemiravao tužitelja po osnovi vjere i etničke odnosno nacionalne pripadnosti čime da je povrijedio čast, dostojanstvo i pravo na slobodu vjeroispovijesti, kao i zahtjev tužitelja da mu tuženik zbog povrede prava osobnosti nadoknadi neimovinsku štetu u iznosu od 1.500,00 eura sa zatraženim kamatama.

5. Prije svega ističe se da osnovano tužitelj u žalbi tvrdi (što ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti) da prvostupanjski sud nije mogao pobijanom presudom odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadom neimovinske štete iznad dosuđenih 1.500,00 eura do iznosa od 2.654,46 eura, za iznos od 1.154,46 eura, iz razloga što je o tom dijelu zahtjeva već pravomoćno odlučeno presudom prvostupanjskog suda donesenom pod poslovnim brojem P-1760/2019-25 od 11. svibnja 2022., a koja je u tom dijelu potvrđena presudom ovoga suda poslovni broj: Gž-1150/2022-3 od 25. listopada 2022., a što sve proizlazi iz stanja spisa.

5.1. Kako iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud odlučio o zahtjevu o kojemu je već prije pravomoćno odlučeno, to je time počinio bitnu povredu odredbe iz članka 354. stavka 1. točke 9. ZPP-a, na koju povredu ovaj žalbeni sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, zbog čega je na temelju odredbe članka 369. stavka 2. ZPP-a, u navedenom dijelu pobijanu presudu trebalo ukinuti i tužbu s ovim dijelom zahtjeva odbaciti.

6. U odnosu na meritum spora i tvrdnje tužitelja da ga je tuženik omalovažavao, prvostupanjski je sud na temelju iskaza svjedoka DA, utvrdio da je tuženik za tužitelja uvijek govorio :"nazim, muslić, obrezani"., a na temelju iskaza svjedoka LA utvrdio je također da je od tuženika čuo kako za tužitelja koristi omalovažavajuće riječi i da mu je tužitelj u bolnici u Rijeci pokazao SMS poruku uvredljivog sadržaja, s time što su te uvredljive riječi koje je tuženik koristio za tužitelja bile korištene na sastancima lovaca, zbog čega je iskaze ovih svjedoka sud prihvatio kao istinite, dok nije prihvatio tuženikov iskaz kao istinit.

6.1. Stoga je prvostupanjski sud smatrao kako je nedvojbeno utvrdio da je tuženik omalovažavao tužitelja po osnovi vjere i etničke odnosno nacionalne pripadnosti, pri čemu je istakao i da to što je možda tuženik bio zagovornik toga da se tužitelja primi kao člana lovačko društvo da nema nikakve veze s omalovažavanjem i da je bez utjecaja je na presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

6.2. Pri tome je prvostupanjski sud zaključio da se tužitelj kao pripadnik nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj morao i mogao osjetiti poniženo kada je čuo takve riječi za sebe, s time što je utvrdio i da mu se tuženik tako obraćao telefonom kada je ovaj bio na liječenju, a omalovažavajuće izraze kao što su :"nazime, obrezani, muslić, muslimančina", da je koristio više puta i to u prisutnosti više osoba, pa kada je taj sud uzeo u obzir i iskaz svjedoka AA koji je izjavio da je tuženik rekao kako treba provjeriti diplomu jer što će se "muslimančinu" primati u lovačko društvo, to je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik taj koji je to govorio, iako to pripisuje nekoj trećoj osobi, zbog čega je pozivom na odredbu članka 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08.,125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti koji je postavljen podneskom tužitelja od 22. ožujka 2023., sadržaja pod točkama I. i II. izreke pobijane presude.

7. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

7.1. Naime, odredbom članka 19. stavkom 1. ZOO-a, određeno je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je stavkom 2. istoga članka, određeno da se pod pravima osobnosti razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života , slobodu i dr.

7.2. Pravilno je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci naveo da je, osim nabrojenih prava osobnosti zakon prepustio sudskoj praksi da utvrdi i druge slučajeve prava osobnosti imajući na umu mogući razvoj društvenih odnosa i jačanje ljudskih prava i da u ta prava osobnosti svakako spada i pravo na različitosti.

8. U konkretnom slučaju u kojem je tužitelj različite vjere i nacije od tuženika kao i većine građana ove zemlje, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužitelj kao i svi ostali građani ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti.

8.1. Budući da je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je tuženik koristio za tužitelja omalovažavajuće izraze kao što su :"nazime, obrezani, muslić, muslimančina", a što su potvrdili saslušani svjedoci IA, ČA, DA i LA, čije je iskaze sud u potpunosti prihvatio, jer su ovi svjedoci to neposredno čuli, kao što su znali i da su o tome svi u [adresa] pričali, gdje svi žive, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se tužitelj zbog takvih izraza osjećao loše, pri čemu je posebno naveo kako je tužitelj u svom prvom iskazu pred sudom izjavio na upit svoje punomoćnice, "šutiš, trpiš", da se osjećao kao manjina, koja nema pravo glasa. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjeve na utvrđenje da je tuženik navedenim izrazima tužitelju povrijedio ugled, čast, dostojanstvo i pravo na slobodu vjeroispovijesti i da tužitelj ima pravo na zaštitu tih svojih prava osobnosti.

8.2. Imajući na umu sve navedeno pravilno je prvostupanjski sud smatrao da su se u ovom slučaju stekli uvjeti da se tužitelju dosudi i pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 1.500,00 eura, jer je utvrdio da je tuženik u prisutnosti navedenih svjedoka omalovažavao tužitelja po osnovi vjere i etničke odnosno nacionalne pripadnosti, što sve opravdava suđenje naknade štete prema odredbama članka 19. ZOO-a, u vezi s odredbama članka 1100. ZOO-a u dosuđenom iznosu skupa s dosuđenim kamatama.

9. Žalbeni navodi tuženika su sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotnih pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, pa na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni navodi koji se odnose na iskaze saslušanih svjedoka jer je prvostupanjski sud sve svjedoke saslušao neposredno, detaljno i opširno i na temelju toga mogao je zaključiti koji svjedoci govore istinu i odakle crpe svoja saznanja o predmetu spora, a što je sve prethodno navedeno.

10. Međutim, osnovano tužitelj pobija odluku o troškovima postupka. Prvostupanjski je sud tužitelju zastupanom po punomoćniku u osobi odvjetnice utvrdio pripadajući trošak da je uspio u cijelosti u sporu u iznosu od 3.834,60 eura, ali, kako je djelomično uspio u sporu, i to u omjeru od 78%, a tuženik 22%, to je uspjeh tužitelja 56% (imajući na umu spornu osnovu i visinu zahtjeva), pa mu je shodno tom uspjehu dosuđen i parnični trošak u iznosu 2.147,38 eura primjenjujući odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 123/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa), i to skupa sa zatraženim kamatama na temelju odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112./12., 25/13., 93/14. i 55/16.), u vezi s odredbom članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a.

11. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka temelji se na Tbr. 10 točki 4. Tarife, a odnosi se na sastavljanje žalbe 200 eura i PDV te plaćene sudske pristojbe, tako da ukupan trošak ovog postupka iznosi 283,09 eura, a koji je iznos tuženik dužan naknaditi tužitelju.

12. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP- a i članka 369. stavka 2. ZPP-a, u vezi s odredbama članka 380. točke 3. ZPP-a i članka 381. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Splitu 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča