Posl. broj: K-2062/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Benčiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Madlene Herak Tauković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog DL, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 2. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/11, 56/15, 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice OKDO Zagreb broj K-DO-3540/16 od 04. rujna 2017. sa izmjenom od 06. veljače 2023., nakon održane javne rasprave u prisutnosti tužiteljice OKDO Zagreb Marije Lovrić, odvjetnice Billie Jean Boras uzz branitelja okrivljenog Drage Borasa, odvjetnika iz Zagreba te okrivljenika DL, dana 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08) stavlja se izvan snage presuda ovoga suda s izdanim kaznenim nalogom pod brojem K-1335/2017-2 od 21. ožujka 2018. protiv okrivljenog DL, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 2. KZ/11.

II. Okrivljeni DL - OIB: [osobni identifikacijski broj], sin D i UL, rođene U, rođen **.**.1959. u [adresa], državljanin RH, sa prebivalištem u [adresa], VSS, profesor srednje škole, zaposlen u MUP-u, s plaćom od 2.100,00 eura, oženjen Đ, otac troje djece od kojih jedno maloljetno rođeno 2008., vlasnik kuće na adresi stanovanja, neosuđivan prema izvatku iz KE MP RH, ne vodi se drugi kazneni postupak,

k r i v  j e

što je:

dana 28. lipnja 2016. oko 20,00 sati u Zagrebu, na raskrižju Zagrebačke ceste i Zagrebačke avenije, olako smatrajući da do štetnih posljedica neće doći, suprotno članku 57. stavku 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, upravljao osobnim automobilom marke „Citroen Xsara“, reg. oznaka: [registarska oznaka] prometnom trakom s desne zapadne kolničke trake Zagrebačke ceste u smjeru jugozapada i u raskrižju sa Zagrebačkom avenijom skretao u desno na desnu prometnu traku sjevernog kolnika Zagrebačke avenije u smjeru zapada dok je na semaforu za njegov smjer kretanja bio uključen znak zelenog svjetla, uslijed čega nije propustio ĐL koja je upravljala biciklom marke „Orbis“ bijele boje, a kretala se po zapadnom dijelu obilježene biciklističke staze uz obilježeni pješački prijelaz preko sjevernog kolnika Zagrebačke avenije sa zapadne strane raskrižja sa Zagrebačkom cestom u smjeru sjevera, a na kojem se prometom upravljalo semaforima, koji su radili automatski i ispravno dok je na semaforu za pješake i bicikle u njenom smjeru kretnje bilo uključeno prometno svjetlo zelene boje te se na navedeni kolnik uključivala u promet sa središnjeg razdjelnika kolnika Zagrebačke avenije, kojom prilikom je naletio na navedenu biciklisticu koja je uslijed udarca bačena na poklopac motora njegovog osobnog automobila te je pala na kolnik, dok je njezin bicikl pao lijevom bočnom stranom na kolnik, uslijed čega je ĐL zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma desne goljenične kosti,

dakle, iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je neka druga osoba teško tjelesno ozlijeđena,

čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano u članku 227. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavku 2. KZ/11,

pa mu se temeljem članka 227. stavak 2. KZ/11

i z r i č e

kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci

te se temeljem članka 56. KZ/11 okrivljenom izriče

UVJETNA OSUDA

te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 okrivljeni DL dužan je na ime troškova kaznenog postupka platiti trošak prometnog i sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 1.131,86 eura te paušalnu svotu u iznosu od 500,00 eura.

Obrazloženje

1. Povodom uvodno navedene optužnice, a koja je u činjeničnom opisu djelomično izmijenjena na kraju dokaznog postupka na raspravi 06. veljače 2023., s prijedlogom za izricanje presude s kaznenim nalogom ovaj sud je 21. ožujka 2018. izrekao presudu, protiv koje je okrivljeni podnio prigovor, pa je optužno vijeće potvrdilo optužnicu te je nakon toga provedena rasprava i 11. listopada 2019. izrečena presuda kojom je stavljena izvan snage presuda sa izdanim kaznenim nalogom, a okrivljeni je proglašen krivim. Županijski sud u Velikoj Gorici je svojim rješenjem od 26. svibnja 2022., povodom žalbe okrivljenog, ukinuo I°presudu te predmet uputio sudu na ponovno suđenje. Stoga je dana 06. veljače 2023. izrečena nova presuda kojom je okrivljeni ponovno proglašen krivim te je povodom žalbe branitelja okrivljenog protiv presude, Županijski sud u Velikoj Gorici svojim rješenjem od 03. prosinca 2024. po službenoj dužnosti ukinuo tu presudu, a budući da izricanjem ožaljene presude nije postupljeno po članku 544. stavku 1. ZKP/08, tj. da presuda sa izrečenim kaznenim nalogom nije stavljena izvan snage.

2. Stoga je proveden novi postupak te je izrečena ova presuda kojom je okrivljeni ponovno proglašen krivim, s time da je pod točkom I. izreke temeljem članka 544. stavka 1. ZKP/08 stavljena izvan snage presuda s izrečenim kaznenim nalogom od

21. ožujka 2018. pod brojem K-1335/2017.

3. U obnovljenom postupku nakon kojeg je izrečena ova presuda okrivljeni se na pitanje kakav stav zauzima prema optužbi ponovno izjasnio da se ne osjeća krivim, pa je sud uz suglasnost stranaka pročitao i razgledao liječničku dokumentaciju za oštećenu, zapisnik o očevidu sa skicom tragova na mjestu događaja te fotoelaboratom, zapisnike o ispitivanju prisutnosti alkohola kod okrivljenog i oštećene sa nalazom i mišljenjem Centra Ivan Vučetić, obrazac za uzimanje krvi za oštećenu, izvješće policije o obavještavanju tužitelja, službenom zabilješkom o dojavi i izvješćem o osiguranju mjesta događaja, nalaz i mišljenje prometnog vještaka Centra za vještačenje Ivan Vučetić, nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka, iskaz oštećene ĐL, AL, VL i KL, zapisnik o rekonstrukciji, nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještak dr. Mayera i prometnog vještaka dipl.ing. Ivašića te izvode iz KE MP RH za okrivljenog. Na kraju dokaznog postupka okrivljeni je ispitan.

4. I u ovom ponovljenom postupku sud je bio mišljenja da je okrivljeni počinio ovo kazneno djelo kako mu je djelomično izmijenjenom optužnicom bilo stavljeno na teret. Tužiteljica je naime na kraju dokaznog postupka 06. veljače 2023. djelomično izmijenila činjenični opis optužnice na način da je okrivljenom umjesto prvotnom optužnicom stavljeno na teret da je okrivljeni na obilježenom pješačkom prijelazu naletio na oštećenu, sada stavljeno na teret da je na oštećenu naletio na obilježenoj pješačkoj stazi uz obilježeni pješački prijelaz.

4.1. Sud je i u ponovljenom postupku zaključio da je između stranaka bilo nesporno da se ova prometna nezgoda dogodila na križanju Zagrebačke ceste i Zagrebačke avenije, da se dogodila u vrijeme kako se to navodi u optužnici, tj. prvenstveno za vrijeme danjeg svjetla, da su u njoj sudjelovali okrivljeni sa svojim vozilom te oštećena sa svojim biciklom, da je za smjer kretanja okrivljenog i oštećene bilo upaljeno zeleno svjetlo, da je kao posljedica nezgode došlo do teškog tjelesnog ozljeđivanja oštećene i to usred naleta vozila okrivljenog na oštećenu. Sporno je bilo mjesto naleta vozila okrivljenog na oštećenu, kao i čijim je propustom i radnjama došlo do posljedice tj. teškog tjelesnog ozljeđivanja oštećene, prema tome i da li je do te nesreće došlo krivnjom okrivljenika.

4.2. Iz obrane okrivljenog proizlazi da je on dakle skretao u desno, da je propustio gomilu pješaka, da se normalno kretao i da mu se najednom na poklopcu motora našla oštećena kad je svojim prednjim djelom vozila bio na zapadnom dijelu obilježenog pješačkog prijelaza te da je nakon naleta oštećena ostala ležati na cesti. Po zaključku okrivljenika oštećena se neposredno prije naleta vozila na bicikl, a budući da ju je prvi put spazio tek na poklopcu svog vozila, prethodno vozila na biciklu. Svjedoci VL i RL kao bitno su naveli da nisu vidjeli sam trenutak kontakta vozila okrivljenog te oštećene već da je RL u jednom trenutku, a prilikom kretanja po pješačkom prijelazu iz smjera juga prema sjeveru, vidjela žensku osobu kako leži na sjevernom dijelu kolnika lijevo od obilježenog pješačkog prijelaza, s time da je VL rekao da je kao i supruga u jednom trenutku vidio kako ženska osoba leži na kolniku na desnoj strani obilježenog pješačkog prijelaza, a pokraj nje bicikl, a kojom prilikom se on kretao na isti način i u istom smjeru kao i njegova supruga. Oštećena ĐL izjavila je da se kretala po biciklističkoj stazi iz smjera juga prema sjeveru te u trenutku kad je skoro došla do kraja druge strane kolnika izgubila je svijest rekavši da ne zna kojom se brzinom kretala smatrajući da brzina nije bila ni prebrza ni prespora. Njena snaha AL istaknula je da su se ona i oštećena kretala jedna iza druge po biciklističkoj stazi koja se nalazi desno od "zebre" te da je nalet na oštećenu uslijedio dva metra prije sjevernog pločnika na biciklističkoj stazi s time da se svjedokinja kretala oko 10 km/h, a oštećena istom brzinom kao i ona. Kćer okrivljenog AL izjavila je da je njen otac propustio sve pješake pa dakle nakon stajanja krenuo bez posebnog ubrzavanja, da bi na udaljenosti od pola metra od prethodnog zaustavljanja od niotkud se stvorio bicikl te je došlo do udarca uz napomenu da su po njenom mišljenju već u tom trenutku bili prošli zebru, pa je oštećena ostala ležati možda 3 m od zebre na kolniku.

4.3. Na rekonstrukciji mjesta događaja, osim okrivljenog i njegove kćeri kao suvozačice, sudjelovali su i oštećena ĐL, svjedokinje AL i RL. Svi navedeni, u prisustvu prometnog vještaka, pokazali su sudu kako su se kritične zgode kretali i gdje je došlo do naleta vozila okrivljenog na oštećenu. Na temelju rekonstrukcije prometni vještak dipl.ing. Zvonko Ivašić dopunio je svoj nalaz i mišljenje sa prve rasprave

4.4. Sudsko medicinski vještak dr. Davor Mayer je i na ovoj raspravi, kao i u prvom postupku, kao bitno istaknuo da je kao posljedica ove nezgode oštećena zbog naleta vozila zadobila prijelom goljenične kosti koji je teška tjelesna ozljeda zajedno sa natučenjem s krvnim podljevom i oguljotinama, a što sve zajedno predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Za ovog vještaka na ovoj raspravi nije bilo pitanja, kao niti primjedbi na njegov nalaz i mišljenje.

4.4.1. Prometni vještak dipl.ing. Zvonko Ivašić je u prvom postupku na raspravi kao bitno istaknuo da se oštećena u kritičnom trenutku kretala na biciklu po zapadnom pješačkom prijelazu sjevernim kolnikom Zagrebačke avenije iz smjera juga prema sjeveru s time da je okrivljeni dolaskom na zapadni pješački prijelaz svojim vozilom naletio na desnu bočnu stranu biciklistice koja je nakon toga nabačena na poklopac motora te pala na kolnik s time da se zbog ne postojanje dovoljno materijalnih tragova ne može utvrditi točno mjesto naleta dok se okrivljeni u trenutku naleta na oštećenu kretao brzinom od oko 20 - 25 km/h, s time da su obojica vještaka bili suglasni da na temelju ne postojanja navedenih tragova se ne može odrediti brzina kretanja oštećene, ali koja je mogla biti sa sudsko medicinskog stanovišta oko 30 km/h.

4.4.2. U svom pismenom nalazu i mišljenju nakon rekonstrukcije, a prije rasprave 06. veljače 2023., prometni vještak je na temelju pokazivanja sudionika rekonstrukcije i ostalih podataka u spisu, među ostalim, kao bitno u svom zaključku naveo da je prema međusobnoj podudarnosti oštećenja nastale na vozilu okrivljenog i bicikla oštećene utvrđeno da je u trenutku nesreće vozilo okrivljenog prednjim dijelom naletjelo na desnu bočnu stranu oštećene i bicikla za vrijeme kretanja vozila okrivljenog u pravcu istok - zapad i pravcu kretanja oštećene na biciklu od juga prema sjeveru. Intenzitete i raspored oštećenja na vozilu okrivljenog kao posljedica naleta na bicikl oštećene ukazuje da je naletom na oštećenu ona nabačena na poklopac motora vozila okrivljenog nešto niže od prednjeg vjetrobranskog stakla, pri čemu je brzina kretanja vozila okrivljenog iznosila oko 20 - 25 km/h. Vraćanje vozila okrivljenog unatrag od mjesta zaustavljanja za 8 m proizlazi da je do naleta na oštećenu uslijedilo u položaju vozila okrivljenog prednjim dijelom na biciklističkoj stazi po kojoj se kretala oštećena od juga prema sjeveru, a u položaju bicikla oštećene na oko 9,3 m sjevernije od južnog ruba sjevernog kolnika Zagrebačke avenije. Oštećena se mogla tijekom kretanja na biciklu od južnog ruba Zagrebačke avenije do mjesta nesreće kretati brzinom od oko 10 - 15 km/h. Dalje je vještak dodao da kako je okrivljeni pokazao na rekonstrukciji od pokazanog mjesta pokretanja vozila i zaustavljenog položaja 1 m istočno od iscrtkanog dijela biciklističke staze istočne strane pješačkog prijelaza, mogao je okrivljeni pokretanjem svojeg vozila ubrzavati sa prosječnim ubrzanjem od 2 m/sek[2] i postići utvrđenu naletnu brzinu na bicikl oštećene od 20 - 25 km/h na putu od oko 9,9 m, pri čemu je okrivljenom bilo potrebno za zaustavljanje nakon naleta na oštećenu daljnjih 8 m, a što znači da bi u verziji okrivljenog ovaj morao pokrenuti svoje vozilo iz zaustavljenog položaja prije mjesta zaustavljanja na zapadnom rubu pješačkog prijelaza za oko 17,9 m, tj. u položaju 9 m istočno od iscrtkanog dijela biciklističke staze sa istočne strane pješačkog prijelaza. To je više od pokazanog položaja vozila okrivljenog od 1 m istočno od iscrtkanog dijela biciklističke staze sa istočne staze pješačkog prijelaza, pa je očito da vozilo okrivljenog nije moglo neposredno prije trenutka nesreće biti zaustavljeno u poziciji 1 m istočno od iscrtkanog dijela biciklističke staze sa istočne staze pješačkog prijelaza, a kako su to okrivljeni njegova kćer KL pokazali na rekonstrukciji. Na kraju tog zaključka vještak je istaknuo kako se u trenutku pokretanja oštećene na biciklu sa južnog ruba sjevernog kolnika Zagrebačke avenije vozilo okrivljenog nalazilo udaljeno od mjesta naleta na oštećenu za oko 17 m na zapadnoj strani pješačkog prijelaza preko Zagrebačke ceste na ulazu u križanje u pravcu sjevera, okrivljeni je imao punu preglednost pješačkog prijelaza i biciklističke staze po kojoj se kretala oštećena, pa da je reagirao prikočivanjem vozila u trenutku kada je oštećena počela na biciklu prelaziti sjeverni kolnik Zagrebačke avenije po biciklističkoj stazi, do nesreće ne bi došlo.

4.4.3. Na raspravi 06. veljače 2023. na pitanje branitelja da li bi do prometne nezgode došlo na istom mjestu na kojem je prema vještačkom nalazu utvrđeno da je oštećena u trenutku paljenja zelenog svjetla bila na poziciji na južnom rubu južnog dijela kolnika, a ne na otoku između sjevernog i južnog kolnika, a u trenutku kada je okrivljeni započeo svoje kretanje sa semafora na sjevernoj strani križanja Zagrebačke ceste i Zagrebačke avenije, vještak je odgovorio da u spisu ne postoji dijagram rada semafora na mjestu događaja, pa se vremenski ne može utvrditi koliko se prije mjesta nesreće vremenski upalilo zeleno svjetlo za pravac kretanja oštećene, kao i za pravac kretanja okrivljenog. Za slučaj da je oštećena zastala na prometnom otoku, tj. da nije zastala, već da se kontinuirano kretala od južnog ruba Zagrebačke avenije, tada bi u slučaju da nije zastala došla ranije do mjesta nesreće, nego u konkretnom slučaju. Na daljnje pitanje branitelja koji je razmak vozila okrivljenog iz pozicije označene u skici prometnog vještaka broj 7 iz stop linije iz pravca kretanja Zagrebačke ceste, vještak je rekao da se radi o razdaljini od 14 m. Na daljnje pitanje da li bi do sudara došlo iz istočnije ili zapadnije od mjesta kako je vještak utvrdio da je oštećena krenula prelaziti kolnik 10 m ranije nego u konkretnom slučaju, dakle 10 m južnije od južnog ruba sjevernog kolnika, odgovorio je da bi u tom slučaju prevalila put od južnog ruba sjevernog kolnika do mjesta nesreće u isto vrijeme, pa do razlike u mjestu naleta, pogotovo istočno ili zapadno, ne bi moglo doći, kao što ne bi moglo doći do razlike u smjeru sjever - jug, pa bi do naleta došlo na istom mjestu kao i u konkretnom slučaju pri istoj brzini.

4.5. Prvenstveno na temelju provedene rekonstrukcije te dopunskih nalaza i mišljenja prometnog i sudsko medicinskog vještaka utvrđeno da je do naleta vozila okrivljenog na bicikl oštećene, tj. na oštećenu, došlo na obilježenoj biciklističkoj stazi uz obilježenu pješački prijelaz. Međutim po mišljenju suda niti ovo točno određivanje mjesta naleta vozila okrivljenog na bicikl oštećene nije dovelo do bitno drugačijeg utvrđenja suda od onog u prvoj presudi. Naime, i iz i u prvom postupku izvedenih dokaza te na njima temeljenoj prvoj presudi proizlazi da za utvrđenje činjeničnog stanja nije bilo bitno neophodno ''u centimetar'' utvrditi mjesto naleta okrivljenog na oštećenu, a posebno uzimajući u obzir mjesto i izgled mjesta događaja u kritično vrijeme, a pri tome i doba dana, kao i vidljivost kada se navedeni kritični događaj dogodio. Radi se o velikom, gotovo idealno projektiranom prometnom raskrižju na kojem je promet reguliran prvenstveno prometnim svjetlima, tj. semaforima, sa dobro označenom horizontalnom i ostalom vertikalnom signalizacijom, dobro označenim putovima i smjerovima kretanja vozila pješaka i biciklista, a s druge strane također raskrižju na kojem na najmanje 100 m prilikom ulaska u križanje sa svih strana je pogled na sve strane neometan. Uz ove činjenice o izgledu mjesta događaja treba posebno uzeti u obzir i vrijeme kada se kritični događaj dogodio, tj. usred dana sa gotovo idealnom vidljivošću. Sve to dakle proizlazi, ne samo iz utvrđenja suda prilikom rekonstrukcije na mjestu događaja, već i iz fotoelaborata, ako i skice mjesta događaja. Ako se dakle uzmu u obzir ove nesporne činjenice vezane za izgled mjesta događaja uz nalaz i mišljenje prometnog vještaka u prvom postupku uz dopunu u ovom novom postupku, a u koja oba navrata je utvrđeno da je brzina vozila okrivljenog u kritičnom trenutku bila između 20 do 25 km/h, možda i najviše 30 te brzina kretanja bicikla oštećene do 15 km/h, nespornu činjenicu da iz svih dokaza proizlazi da brzina kretanja vozila okrivljenog nikako nije mogla biti veća od prethodno navedene, a niti brzina kretanja bicikla oštećene, jasno proizlazi da su najbitnije činjenice za utvrđenje činjeničnog stanja za ovo kazneno djelo koje je okrivljenom stavljeno na teret bile činjenice izgleda mjesta događaja iz stanja prometa u kritičnom trenutku uz navedene brzine kretanja okrivljenog i oštećene. Jasno stoga proizlazi da pri ovakvoj prometnoj situaciji uz nesporno utvrđeno stanje da je do nezgode došlo unutar ovog križanja, nije odlučno ''u centimetar'' točno određivanje mjesta naleta okrivljenog na oštećenu, jer se naime, osim što se događaj prema činjenicama utvrđenih u novom postupku dogodio na obilježenoj biciklističkoj stazi, dogodio također i u samoj zoni kretanja pješaka i biciklista te je neposredno prije kritičnog trenutka za okrivljenog objektivno postojala takva situacija da je nemoguće da nije vidio kretanje oštećene na biciklu neposredno prije naleta na nju te da je očito došlo do gubitka potrebne pažnje okrivljenog prilikom ulaska u križanje, tj. da je okrivljeni dakle olako smatrao da ovakvom svojom vožnjom neće doći do štetnih posljedica, pa je propustio dati prednost oštećenoj na biciklu koja se kretala u zoni biciklističke staze i pješačkog prijelaza. Okrivljeni je svojim ponašanjem povrijedio odredbu iz članka 57. stavak 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

5. Zbog navedenog sud nije prihvatio obranu okrivljenika iz koje posredno proizlazi da uzrok ove prometne nezgode nije njegovo ponašanje. Stoga je, a s obzirom i na prethodna utvrđenja suda sud odbio prijedloge za daljnje izvođenje dokaza smatrajući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, a zbog čega nisu saslušani niti policijski službenici koji su došli na mjesto događaja i obavili izvide te očevid kao niti dopunski saslušan prometni vještak.

6. U ponašanju okrivljenog stekli su se svi bitni elementi ovog kaznenog djela, budući da je okrivljeni kršenjem propisa iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj je oštećena teško tjelesno ozlijeđena. Čineći ovo djelo okrivljeni je postupao sa svjesnim nehajem svjestan da može ostvariti obilježja ovog kaznenog djela, ali lakomisleno smatrajući da se to neće dogoditi, tj. da će nesreću moći spriječiti.

7. Kako je okrivljeni proglašen krivim to mu je sud izrekao odgovarajuću kaznenu sankciju tj. kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci te uvjetnu osudu sa rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine. Kaznenim zakonom je za ovo kazneno djelo propisana kazna zatvora do 3 (tri) godine, pa je sud bio mišljenja da na strani okrivljenog postoje prvenstveno olakotne okolnosti i to dosadašnja neosuđivanost, kako kaznena tako i prekršajna, da je 40 godina vozač bez problema u prometu, relativno velika brzina kretanja oštećene na biciklu preko križanja u trenutku velike gustoće prometa, te da je pokušao pomoći oštećenoj nakon događaja, a koje olakotne okolnosti bez postojanja otegotnih opravdavaju izricanje upravo kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, te uvjetne osude sa kraćim rokom provjeravanja dakle 2 (dvije) godine, od najduže propisanih 5 (pet) godina. Samo će se ovakvom kaznenom sankcijom osigurati svrha kaznenih sankcija tj. ova svrha sastoji se u tome da se izrazi društvena osuda zbog počinjenja kaznenog djela, jača povjerenja građana u pravni poredak utemeljena vladavini prava, utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, kao i omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

8. Kako je okrivljeni proglašen krivim to je temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08 dužan platiti troškove kaznenog postupka, a koji se odnose kako stvarno nastale troškove prometnog i sudsko medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.131,86 eura, kao i paušalnu svotu sudu u iznosu od 500,00 eura. Okrivljeni je prosječnog imovnog stanja sa natprosječnom redovnom mjesečnom plaćom, pa je stoga kao i zbog vrste i težine počinjenog kaznenog djela, kao i dužine i složenosti ovog kaznenog postupka određeno da plati navedenu razmjernu paušalnu svotu sudu.

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Madlena Herak Tauković

Marko Benčić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u četiri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj K-DO-3540/16 - web servisom

2. Branitelj odvj. Drago Boras - e-komunikacijom

3. Okrivljeni DL - [adresa]

4. Punomoćnik odvj. Ognjen Krznarić - e-komunikacijom