Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3173/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jeleni Mandarić, odvjetnici u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Pn-420/19 od 23. rujna 2024., u sjednici vijeća, održanoj dana 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja ČT kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Pn-420/19 od 23. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti zahtijevao da se naloži tuženiku da plati tužitelju iznos od 77.687,50 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, kao i da nadoknadi tužitelju parnične troškove, a točkom II. izreke, dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.200,00 EUR-a.

2. Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda ukine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u vidu izmakle dobiti u iznosu od 77.687,50 kuna, a koju štetu da je pretrpio zato što da mu je kao odvjetniku, za vrijeme trajanja zabrane obavljanja odvjetništva, kao punomoćniku tužitelja onemogućeno pisanje žalbe protiv presude od 19. ožujka 2015., u predmetu toga suda pod poslovnim brojem Px-52/13.

6. Iako, tužitelj pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, u žalbi ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala, pa kako ovaj drugostupanjski sud nije našao one povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

7. Nije u pravu tužitelj, niti, kada navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Naime, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. Tako iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, a temeljem izvedenih dokaza, utvrdio slijedeće činjenice:

- među strankama da nije sporno, da tužitelj nije mogao u svojstvu punomoćnika zastupati tužitelja BT u predmetu toga suda pod poslovnim brojem Px-52/13, zato što da mu je rješenjem Hrvatske odvjetničke komore od 8. rujna 2014. bilo obustavljeno obavljanje odvjetništva, jer da je presudom Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-16/2001 od 27. lipnja 2014. proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine;

- navedena prvostupanjska kaznena presuda da je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na način da je optužba protiv tužitelja odbijena, nakon čega da je ukinuto i rješenje Hrvatske odvjetničke komore, kojim rješenjem tužitelju da je obustavljen rad;

- da nije sporno, da je Hrvatska odvjetnička komora donijela rješenje o obustavi obavljanja odvjetništva postupajući po disciplinskoj prijavi suca Županijskog suda u Splitu, koji da je sudio u predmetu pod poslovnim brojem K-16/2001;

- člankom 59. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11 i 126/21 – dalje: ZOD) da je propisano, da sud, odnosno drugo državno tijelo dužno obavijestiti Komoru o pokretanju prekršajnog odnosno kaznenog postupka i određivanju pritvora protiv odvjetnika, izricanju osuđujuće presude odvjetniku i odluci kojom se pravomoćno završava kazneni ili prekršajni postupak protiv odvjetnika;

- prema odredbi članka 53. stavka 2. ZOD-a, Hrvatska odvjetnička komora je mogla donijeti i drugačiju odluku, budući da ne postoji obvezatna obustava obavljanja odvjetništva;

- tužitelj da je 2013. postao člana i osnivač Odvjetničkog društva LUBINA I

ČUTURA j.t.d., sa sjedištem u [adresa];

- tužitelja u predmetu toga suda pod poslovnim brojem Px-52/13 da je zastupalo Odvjetničko društvo Lubina & Čutura j.t.d., u Splitu, odvjetnik ČT, odvjetnica Jelena Mandarić i odvjetnik Branko Čutura, te 03. travnja 2015. to Odvjetničko društvo da je podnijelo žalbu protiv prvostupanjske presude donesene 19. ožujka 2015. i to odvjetnici Čutura i Mandarić, a u naslovu žalbe i na kraju iste da stoji memorandum tog Odvjetničkog društva i ime odvjetnika, te da je, odlučujući po žalbi tužitelja, Županijski sud u Splitu, rješenjem pod poslovnim brojem Gž-652/15 od 07. ožujka 2019., odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja što se merituma tiče, dok da je prihvaćena žalba tuženika u dijelu koji da se odnosi na troškove postupka;

- odredbom članka 105. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20, dalje ZS) da je propisano, da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnost;

- činjenica što da je osuđujuća presuda Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-16/2001 od 27. lipnja 2014. povodom žalbe tužitelja preinačena odlukom drugostupanjskog suda, na način da je optužba odbijena, u konkretnom slučaju, da ne znači da je osuđujuća prvostupanjska presuda posljedica nezakonitog i nepravilnog rada suca, koji da je vodio postupak u obavljanju sudačke dužnosti.

10. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, kada je ispravno zaključio, da tužitelju u predmetu toga suda pod poslovnim brojem Px-52/13 nije onemogućeno poduzimanje radnji za vrijeme zabrane rada tužitelja iz ovog predmeta, jer tužitelja u tom postupku (Px-52/13) da je zastupalo Odvjetničko društvo, kojeg da je bio član tužitelj, a koje Odvjetničko društvo da je izjavilo žalbu protiv prvostupanjske odluke od 19. ožujka 2015., slijedom čega tužitelju da ne može pripasti cjelokupni iznos nagrade za zastupanje, jer da se nagrada stječe za račun društva, pa da bi tužitelj trebao dokazati visinu prihoda i rashoda, odnosno obračunati porez na dobit, na koje okolnosti da nije dostavljen niti jedan relevantni dokaz, pa je, a imajući u vidu i činjenicu da tužitelj niti ne dokazuje način na koji su regulirani međusobni odnosi članova društva vezano za participaciju u zaradi, koju društvo, odnosno njegovi pojedini članovi, ostvaruju po osnovu obavljanja poslova odvjetničke djelatnosti, na koji način tužitelj ničim da ne dokazuje, da bi upravo njemu osobno bila uzrokovana šteta u vidu izmakle zarade, sud prvog stupnja ispravno postupio, kada odbio tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I.1. izreke prvostupanjske presude.

11. I prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, iz izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja i rezultata kompletne raspravne građe, zaista ne proizlazi da je tužitelj sudu dokazao da bi mu tužena bila odgovorna za utuženu štetu, a koju štetu tužitelj temelji na odredbi članka 105. stavku 1. ZS-a, kako je to sve ispravno i zaključio obrazloženjem svoje presude sud prvog stupnja, kada je, pravilno postupajući, točkom I.1. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Prema tome, žalba tužitelja, izjavljena zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

13. Stoga, žalbenim navodima tužitelja, kojima isti samo paušalno pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I.1. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tužitelja i u ovom dijelu, kojim se na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

15. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo je ispravno primijenjeno, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Split, 19. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac