Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3004/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku KV, iz [adresa], protiv tuženika DVD, [adresa], Sjedinjene Američke Države, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 45 P-13001/19-20 od 28. svibnja 2024., u sjednici vijeća, održanoj 19.veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja DV kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem 45 P- 13001/19-20 od 28. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu 090319SJ kojega su 19. ožujka 2009. sklopili tužitelj DV i tuženik KVD potvrđen kod javnog bilježnika Velibora Panjakovića iz Rijeke, pod brojem OV-7469/2009.

Nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli da izvrši brisanje svih zemljišnoknjižnih upisa izvršenih temeljem iste isprave i uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije njezine provedbe u zemljišnim knjigama na nekretnini stanu na I. katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice i predsoblja, ukupne površine 67,85 m2, koji je stan upisan u [broj poduloška] KPU [adresa] koji se stan nalazi u zgradi u [adresa], sagrađena na katastarskim česticama [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 15 dana.“

II. Odbija se kao neosnovan u cijelosti eventualno kumulativni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je prividan Ugovor o zajmu 090319SJ kojega su 19. ožujka 2009. sklopili tužitelj DV i tuženik KVD potvrđen kod javnog bilježnika Velibora Panjakovića iz Rijeke, pod brojem OV-7469/2009.

Nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli da izvrši brisanje svih zemljišnoknjižnih upisa izvršenih temeljem iste isprave i uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije njezine provedbe u zemljišnim knjigama na nekretnini stanu na I. katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice i predsoblja, ukupne površine 67,85 m2, koji je stan upisan u [broj poduloška] KPU [adresa] koji se stan nalazi u zgradi u [adresa], sagrađena na katastarskim česticama [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tužitelju DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku AVD, [adresa], Sjedinjene američke države, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.875,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2024. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovoru na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za donošenje presude, kojom će se utvrditi da je ništetan Ugovor o zajmu, kojeg da su 19. ožujka 2009. sklopili tužitelj, kao zajmoprimac i tuženik, kao zajmodavac, te eventualno kumulativni tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje, da je prividan Ugovor o zajmu, kojeg da su 19. ožujka 2009. sklopili tužitelj, kao zajmoprimac i tuženik, kao zajmodavac.

6. Nadalje, iz činjeničnih navoda tužbe i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da tužitelj kao razlog ništetnosti predmetnog Ugovora o zajmu temelji na činjenici, da tužitelju nije pozajmljen iznos od 217.300,00 kuna, već da mu je pozajmljen iznos od 75.000,00 kuna s ugovornom kamatom od 5% mjesečno, uz rok otplate od 36 mjeseci, te da je istim Ugovorom o zajmu ugovorena nedopuštena kamata od 5% mjesečno, odnosno 60% godišnje, pa da predmetni Ugovor o zajmu predstavlja zelenaški ugovor, slijedom čega isti Ugovor o zajmu da je ništetan.

7. Iako, tužitelj pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, u žalbi ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala, pa kako ovaj drugostupanjski sud nije našao one povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

8. Nije u pravu tužitelj, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je odbio tužbeni i eventualno kumulativni tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

10. Tako, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, po provedenom dokaznom postupku, a na osnovu, kako nespornih, tako i onih činjenica temeljem izvedenih dokaza, utvrdio:

- Ugovor o zajmu da je sklopljen između tuženika, kao zajmodavca i tužitelja, kao zajmoprimca, te člankom 1. tog Ugovora o zajmu da se navodi, da zajmodavac pozajmljuje a zajmoprimac prima zajam u iznosu od 29.179,94 EUR, što tada da je iznosilo 217.300,00 kuna, s rokom otplate od 36 mjeseci, s tim da rata iznosi 399,00 EUR-a, a kao sredstvo osiguranja da je osnovana hipoteka na nekretnini tužitelja, stanu na I. katu, koji da se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice i predsoblja, ukupne površine 67,85 m2, koji stan da je upisan u [broj poduloška] KPU [adresa] i koji stan da se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađenoj na katastarskim česticama [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- navedeno da je provedeno u zemljišnim knjigama, gdje da je zadnji upis bio, da je tužitelj vlasnik predmetnog stana u ½ dijela, a njegova supruga AV isto u ½ dijela;

- navedenim Ugovorom o zajmu da je ugovorena kamata od 6,85 % godišnje, te da se iznos anuiteta uvećava za godišnju stopu inflacije u Republici Hrvatskoj;

- u rješenju Županijskog suda u Zagrebu KOV-US-3/14 od 12. lipnja 2014., da se ne spominje ime ovdje tuženika;

- u dopisu K-Us-55/14 od 27. svibnja 2020. godine, da se navodi, da ovdje tuženik nije optuženik u tom kaznom spisu, niti da je siti obuhvaćen optužnicom Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta;

- iz dopisa Republike Hrvatske, Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, broj K-US-139/12, da je među osobama nad kojima da je provođena obrada bio i ovdje tuženik, ali protiv njega da nije pokrenut kazneni postupak, dok s druge strane, jedna od 19 osoba, protiv kojih da je pokrenut kazneni postupak, da je SV, koji se u ovom predmetu navodi kao djelatnik kreditnog urada, u kojem da je tužitelj primio novčana sredstva u spornom iznosu;

- isplatnicu broj 090319SJ da glasi na iznos od 217.300,00 kuna, te iz iste da proizlazi, da se radi o isplati po ugovoru istog broja i to ovdje tužitelju, čiji potpis da je u rubrici primatelj;

- uvidom u Izjavu korisnika zajma, istu da je potpisao DV, te da se radi o obrascu iz kojeg da proizlazi, da navedeni, na dan 19. ožujka 2009. godine, izjavljuje da: „Nije u nuždi, nije u teškoj financijskoj situaciji, nema nekih teških imovinskih neprilika, nema smanjenu sposobnost rasuđivanja, samosvjesno prihvaća svojim potpisom sve uvjete iz Ugovora koje je detaljno proučio, te da je sposoban podmirivati svaki mjesec ratu po ugovoru.“, te na tom obrascu da se nalazi rečenica, da se potpisnik odriče zahtjeva za poništenjem ugovora, nakon što je dobio iznos zajma;

- da nije utvrđeno, da bi se tuženik okoristio nekakvim stanjem nužde kod tužitelja ili slično, obzirom da ni sam tužitelj o tome nije dao jasan iskaz, a sam tužitelj u svom iskazu da je naveo, da o svojim primanjima nije razgovarao s ovdje tuženikom, tako da tuženik niti nije mogao znati da je tužitelj u nekom stanju nužde ili slično, kao niti kolika su primanja tužitelja i članova njegove obitelji, te da li će tužitelj moći otplaćivati ugovorene rate iz Ugovora o zajmu, pa tuženik da niti nije znao materijalne prilike tužitelja, te da se nije niti mogao okoristiti nečim, o čemu da nema saznanja.

11. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te iskaza u postupku saslušanih svjedoka SVD, koja je u vrijeme ovjere predmetnog Ugovora o zajmu radila kao javnobilježnički prisjednik i svjedoka KV, sina tužitelja, te i iskaza tužitelja, sud prvog stupnja zaključuje, da se u predmetnom Ugovoru o zajmu nalazi odredba od godišnjoj kamatnoj stopi od 6,85 % godišnje, te da se visina rate uvećava za stopu inflacije, koja da je te godine bila izuzetno niska, svega 1-2%, pa obzirom na visinu zakonske zatezne kamate, koja da je tada bila 15 %, to da znači, da nije mogla biti ugovorena kamatna stopa veća od 14 %, a kako da je ugovorena kamatna stopa od 6,85 % godišnje, te uvećanje za stopu inflacije koja da je bila 1-2 % godišnje, to visina ugovorne kamate, a primjenom članka 26 stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), da nije bila nedozvoljena, odnosno zelenaška.

12. Nadalje, sud prvog stupnja, a što se tiče navoda tužitelja, da mu je, umjesto iznosa od 217.300,00 kuna, isplaćen samo iznos od 75.000,00 kuna, te da je onda i taj iznos umanjen za 7.300,00 kuna na ime nekakvih troškova, zaključuje, da osim navoda tužitelja za navedeno ne postoji nikakav dokaz, već, naprotiv, u spisu da postoji isplatnica potpisana od stane tužitelja na iznos od 217.300,00 kuna, s tim da je i sam tužitelj u svom usmenom iskazu potvrdio, da se radi o njegovom potpisu, slijedom čega da je potpuno nevjerojatno, da bi netko primio višestruko manji iznos, a zatim svojim potpisom potvrdio da je primio taj višestruko veći iznos.

13. Kada je ispravno zaključio, da, sukladno članku 219. i članku 221.a sve ZPP- a, tužitelj nije dokazao niti jedan element, temeljem kojeg bi se moglo govoriti o ništenosti predmetnog Ugovora o zajmu iz članka 322. stavka 1. ZOO/05, a što da se tiče navoda da je tužitelju isplaćen manji iznos, nego onaj koji da je ugovoren, u tom slučaju da se radi o neispunjenju ugovorne obveze od strane zajmodavca s posljedicama koje da regulira članak 360 ZOO/05, a ne o ništenosti ili pobojnosti samog Ugovora o zajmu, kao i kada je ispravno zaključio, da ne postoje uvjeti za utvrđenje ništenosti zbog zelenaških kamata, obzirom da su kamate navedene u Ugovoru o zajmu, s povećanjem za stopu inflacije, manje od maksimalno dopuštene ugovorne kamate u vrijeme zaključenja tog Ugovora o zajmu, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o zajmu, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

14. Nadalje, a što da se tiče navoda iz tužbe da se radi o prividnom pravnom poslu, sud stupnja zaključuje, da iz provedenih dokaza, te iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka, nije utvrdio točnost takvih navoda, a u Ugovoru o zajmu da su bili ugovoreni upravo oni elementi, na koje da je tužitelj i pristao (visina zajma, rok otplate, kamate i slično), a iz istih dokaza da ne proizlazi da bi se od tužitelja tražilo vraćanje nekog drugog iznosa, osim onog na koji da se obvezao navedenim Ugovorom o zajmu, pa kada, a temeljem navedenih zaključaka, sud prvog stupnja nije prihvatio tužiteljev navod da je predmetni Ugovor o zajmu prividan i da prikriva neki drugi ugovor koji da su stranke sklopile i čija provedba da se traži od neke od ugovornih strana, ispravno je postupio, kada je odbio i eventualno kumulativni tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je isti zahtijevao da se utvrdi prividan predmetni Ugovor o zajmu, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom II. izreke prvostupanjske presude.

15. I prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, iz svih izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja i rezultata kompletne raspravne građe, zaista ne bi proizlazilo, da su predmetnim Ugovorom o zajmu ugovorene zelenaške kamate, a niti bi proizlazilo da je tuženik koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem tužitelja, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovorio za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je tuženik tužitelju dao (članak 329. stavak 1. ZOO/05), pa u provedenom postupku nisu utvrđene pretpostavke, radi kojih bi, a mijauči u vidu odredbu članka 329. ZOO/05, predmetni Ugovor o zajmu trebao biti utvrđen ništetnim, kako je to ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude, a niti su utvrđeni razlozi iz članka 322. ZOO/05, odredbom kojeg članka je propisano koji ugovor je ništetan, jer prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, iz izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja ne proizlazi, da je predmetni Ugovor o zajmu protivan Ustavu republike Hrvatske, prisilnim propisima ilimoralu društva, a na koju ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, pa je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o zajmu, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

16. Isto tako, iz izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ne proizlazi da je prividan predmetni Ugovor o zajmu, a niti je tužitelj sudu dokazao činjenice koje bi ukazivale prividnost tog Ugovor o zajmu, pa je sud prvog stupnja ispravno postupio i kada je a temeljem valjanih i jasnih zaključaka iznesenim u obrazloženju svoje presude, odbio i eventualno kumulativni tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je isti zahtijevao da se utvrdi prividan predmetni Ugovor o zajmu, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom II. izreke prvostupanjske presude.

17. Stoga, žalbenim navodima tužitelja – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od ispravnih zaključaka po sudu prvog stupnja na temelju valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te prigovara i pravilnosti primijene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja i točkom II. izreke odbio eventualno kumulativni tužbeni zahtjev tužitelja – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkama I. i II. izreke svoje presude odbio tužbeni i eventualno kumulativni tužbeni zahtjev tužitelja, pa se tužitelj, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je točkama I. i II. izreke svoje presude odbio tužbeni i eventualno kumulativni tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i u odnosu na koje žalbene razloge je odgovoreno i ovom drugostupanjskom odlukom.

18. Žalitelju je, a u odnosu na njegove žalbene prigovore i za odgovoriti, da, suprotno njegovim žalbenim prigovorima, iz članka 13. Ugovora o zajmu (stranice od 4 do 6 spisa) ne proizlazi, da je tužitelju doslovno zabranjeno osporavanje ugovora, a kao posljedica koje zabrane da je ugovoren raskid ugovara, već je člankom 13. Ugovora o zajmu ugovoreno, da je zajmoprimac dužan, za osiguranje vračanja zajma sa svim dodacima iz tog ugovora uručiti zajmodavcu bjanko zadužnicu, izdanu i potpisanu od strane zajmodavca, koju zajmodavac smije unovčiti, ukoliko zajmoprimac ne ispuni na vrijeme bilo koju dospjelu obvezu iz tog ugovora.

19. U odnosu na daljnje žalbene navode, tužitelju je za navesti, da je obrazloženjem svoje presude sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, na temelju kojih utvrđenih činjenica odbije tužbeni i eventualno kumulativni tužbeni zahtjev tužitelja, a iz kojih razloga posljedično i proizlaze razlozi zbog kojih sud prvog stupnja nije poklonio vjeru iskazu svjedoka KV i tužitelja.

20. Slijedom svega navedenog, žalba izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

21. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, jer je ista, suprotno žalbenim navodima tužitelja, ispravno utemeljena, kako po osnovu, na odredbi članka članak 154. stavku 1. ZPP-a, tako i glede visine odmjerenih troškova, na odredbi članka članak 155. stavku 1. ZPP-a, pa se i u ovom dijelu, kojim je točkom III. izreke presude naloženo tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.875,00 EUR-a, žalba tužitelja ukazuje neosnovana.

22. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena niti bilo koja od bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, dok je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo ispravno primijenjeno, to je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Split, 19. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac