REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-702/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sucu toga suda Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Valteru Šramu, odvjetniku u Puli, protiv tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, radi utvrđenja prava služnosti i dr., nakon zaključene glavne rasprave održane 27. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zz tuženika, na ročištu za objavu presude 19. veljače 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da u korist nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], Fažanska cesta – Via Fasana, oranica, površine 5961 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], Fažanska cesta - Via Fasana, oranica, površine 843 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao povlasnih dobra, postoji služnost puta – pravo kolnika i pravo staze na teret nekretnine označene k. č. br. [katastarska čestica], Paduljski put, pašnjak, površine 7796 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, duž trase koja je označena oker bojom u širini od 3,20 m i prikazana na skici lica mjesta koja je sastavni dio Nalaza i mišljenja izrađenog od strane trgovačkog društva VETING d.o.o. iz Pule, po dipl. ing. geod. CF od 10. prosinca 2024., koja je skica lica mjesta sastavni dio ove presude, što je tuženik kao i svakodobni vlasnici poslužne nekretnine dužni trpjeti.

II Ovlašćuje se tužitelje da temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti ishoduju kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli-Pola uknjižbu prava stvarne služnosti puta – pravo kolnika i pravo staze na teret nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica], Paduljski put, pašnjak, površine 7796 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, a u korist nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica], Fažanska cesta – Via Fasana, oranica, površine 5961 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica], Fažanska cesta - Via Fasana, oranica, površine 843 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao povlasnih dobra, trasom koja je označena oker bojom u širini od 3,20 m i prikazana na skici lica mjesta koja je sastavni dio Nalaza i mišljenja izrađenog od strane trgovačkog društva VETING d.o.o. iz Pule, po dipl. ing. geod. CF od 10. prosinca 2024., koja je skica lica mjesta sastavni dio ove presude, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi prouzročeni parnički trošak 853,08 EUR u roku od 15 dana od presuđenja, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj su podnijeli tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava služnosti puta – prava kolnika i staze. U tužbi navode da su suvlasnici i suposjednici nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 5640 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 809 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Tuženik da je vlasnik i posjednik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], Paduljski put, pašnjak, površine 7796 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

1.1. Tužitelji da do svojih nekretnina označenih k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 5640 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 809 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], osobno i putem svojih pravnih prednika, motornim vozilima i pješice, dolaze putem koji prelazi preko nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], Paduljski put, pašnjak, površine 7796 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

Navedeni put koji prelazi preko nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], Paduljski put,

pašnjak, površine 7796 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], da tužitelji i njihovi pravni prednici kao prilaz nekretninama označenima kao k. č. [katastarska čestica], oranica, površine 5640 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica], oranica, površine 809 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], motornim vozilima i pješice, koriste dugi niz godina, a u svakom slučaju duže od pedeset godina. Kako su tužitelji zajedno sa svojim pravnim prednicima u faktičnom i mirnom posjedu predmetnog prava služnosti puta – pravo kolnika i pravo staze više od pedeset godina, koji su posjed vršili na način da su pješice i motornim vozilima prelazili preko nekretnine u vlasništvu tuženika, to su tužitelji na taj način stekli pravo služnosti puta – pravo kolnika i staze dosjelošću budući da su izvršavali sadržaj te služnosti dulje od pedeset godina, a sve kako su to približno označili crvenom bojom na Izvodu iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula- Pola, u mjerilu 1:2000, te se obvezali da će konačnu trasu služnosti specificirati po izradi nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke u ovom postupku.

1.2. Tužitelji ističu da su se sa Zahtjevom za mirno rješenje spora od 5. srpnja 2022. godine, obratili Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, no da do dana podnošenja predmetne tužbe nisu zaprimili nikakav odgovor.

1.3. Tužitelji su na ročištu održanom 27. siječnja 2025. precizirali tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u izreci ove presude, odnosno sukladno skici vještaka od 10. prosinca 2024. prema kojoj širina prolaza iznosi 3,20 m koliko iznosi i širina ulaznog portuna na nekretninu tužitelja.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužitelji da u tužbi tvrde da su oni i njihovi pravni prednici u faktičnom i mirnom posjedu predmetnog prava služnosti – prava kolnika i prava staze više od pedeset godina na način da su pješice i motornim vozilom cijelo prošlo stoljeće za pristup svojim nekretninama faktično vrše posjed prava služnosti provoza i prolaza preko nekretnine oznake 205/13 k. o. [katastarska općina] u vlasništvu Republike Hrvatske, pa da su na taj način stekli pravo služnosti provoza i prolaza dijelom te nekretnine. Nesporno je da je tuženica upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Za zasnivanje prava stvarne služnosti dosjelošću propisane su pozitivne i negativne pretpostavke, i to: faktično posjedovanje odnosno vršenje sadržaja služnosti, posjed određene kakvoće (pošten i istinit posjed), protek određenog vremena za izvršenje sadržaja i neprotivljenje vlasnika poslužnog dobra. Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91) koji je stupio na snagu 8. listopada 1991. brisao je odredbu čl. 29. koja je izrijekom propisivala da se dosjelošću ne može steći pravo vlasništva na stvarima u društvenom vlasništvu. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/03, 153/09, 143/12 i 152/14) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. faktično je vratio u naš pravni sustav pravila o dosjelosti bivšeg OGZ-a. Tako je odredbom čl. 388. st. 4. Zakona propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje drugih stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa vrijeme proteklo prije tog dana. Vrijeme potrebno za dosjelost na nekretninama u društvenom vlasništvu počinje teći od dana stupanja na snagu Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91), a to je 8. listopad 1991. godine. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predviđa vrijeme (rok) dosjelosti od 20 godina za stjecanje prava služnosti dosjelošću, pod uvjetom da je posjed bio pošten. Ukoliko se sadržaj služnosti izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika povlasne nekretnine ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost. Slijedom navedenog, prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nisu se ispunile sve pretpostavke za stjecanje prava služnosti dosjelošću. Naime, dosjelost se prekida ako dođe do promjene vlasnika nekretnina na kojoj se služnost izvršava, a novi vlasnik nije znao niti je morao znati da netko izvršava sadržaj služnosti. Ovo se pravilo izvodi iz pravila o prestanku služnosti koja nije upisana u zemljišnu knjigu (kao što je ovdje slučaj), zbog stjecanja vlasništva opterećene nekretnine povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.

U ovome slučaju mogla bi se eventualno primijeniti pravila OGZ-a prema kojima se moglo steći pravo služnosti dosjelošću protekom roka od 40 godina u skladu s paragrafom 1472 OGZ-a pod uvjetom da je posjed bio istinit i pošten. Stoga tuženik smatra, da bi tužitelji dokazali da su stekli pravo služnosti prolaza i provoza na zemljištu u vlasništvu tuženice moraju dokazati da su preko svojih pravnih prednika kao istiniti i pošteni posjednici izvršavali sadržaj tog prava 40 godina do 6. travnja 1941. U konkretnom slučaju tužitelji nisu naveli kada su i kako stekli vlasništvo svoje nekretnine jer bi tek od tada počeo teći rok dosjelosti u odnosu na tuženicu, niti su dostavili povijesni vlasnički i povijesni posjedovni list. Također tuženik ističe da, tužitelji uz tužbu nisu dostavili dokaz o ispunjenju zakonskih pretpostavki za stjecanje stvarne služnosti dosjelošću odnosno da nisu dokazali da je izvršavan sadržaj služnosti kroz zakonom određeno vrijeme, niti na koji način je izvršavan sadržaj služnosti. Konačno, uvidom u kopiju katastarskog plana te ARKOd preglednik razvidno je da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u neposrednoj blizini k. č. br. [katastarska čestica] te da se stoga, služnost puta u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica], k. o [katastarska općina] može ostvariti prolaskom preko k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koja je u suvlasništvu tužitelja.

2.1. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te da im naloži da naknade tuženici prouzročeni parnični trošak.

3. U tijeku postupka sud je pročitao izvatke iz zemljišne knjige, izvršio uvid u izvod kopije katastarskog plana, proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika od 10. studenog 2023., pročitao nalaz i mišljenje vještaka, skicu lica mjesta od 10. prosinca 2024., saslušao svjedoke GF, AF, ĆFR, EF i ĐF, zatim tužitelje ĆF i LF , te pročitao rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O- 140/59 od 15. svibnja 1959.

4. Analizom i ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su dosjelošću stekli pravo stvarne služnosti puta – pravo kolnika i pravo staze u korist nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], Fažanska cesta – Via Fasana, oranica, površine 5961 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], Fažanska cesta - Via Fasana, oranica, površine 843 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao povlasnih nekretnina, a na teret nekretnine označene k. č. br. [katastarska čestica], Paduljski put, pašnjak, površine 7796 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra.

6. Među strankama je sporno jesu li tužitelji putem svojih prednika i osobno izvršavali sadržaj stvarne služnosti na način da su prelazili pješice i osobnim automobilima preko nekretnine tuženika k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da bi pristupili na nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zatim kroz koje vremensko razdoblje te jesu li bili pošteni posjednici te stvarne služnosti.

7. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je saslušao svjedoke GF, AF, LFR, EF i ĐF.

7.1. Svjedokinja HF iskazivala je o činjenici da njezini rođaci, ovdje tužitelji imaju u vlasništvu nekretninu na samom ulazu u Štinjan, odmah na skretanju sa Fažanske ceste lijevo. Svjedokinja je potvrdila da ima saznanja da su tužitelji i njihovi prednici uvijek prolazili po tom putu do svoje nekretnine, da su tamo odlazili po sjeno za konje koje su držali u kući u kojoj su živjeli baka i djed I- tužiteljice, u neposrednoj blizini Arene, a o tim činjenicama da joj je govorila njezina nona (baka). Ono što se sama uvjerila jest činjenica da je negdje između 2001. do 2003., u razdoblju kada je radila za jednu tvrtku bila na toj nekretnini zajedno sa arhitekticom Ć te da je tada do nje došla po putu koji vodi sa glavne prometnice do portuna kojim se ulazi na nekretninu tužitelja, odnosno po prolazu koji je na skici lista mjesta list 103 spisa označen crvenom bojom. Njezin djed da je bio rođen 1929., a kada je govorila da su odlazili po sjeno za konje to je govorila za svog djeda i njegovog oca. Svjedokinja je potvrdila činjenicu da tužitelji prolaze tim prolazom koji je prikazan na skici lica mjesta iako ih ona osobno nije vidjela. Nije imala saznanja da bi tužiteljima itko osporavao pravo prolaza.

7.2. Svjedok AF, koji se inače bavi poljoprivredom iskazivao je da je u dogovoru s g. L, suprugom I-tužiteljice, kosio te njihove nekretnine. Za potrebe košnje dolazio je traktorom, i to tako unazad 10 ili 15 godina, a pri dolasku prolazio je preko puta direktno kroz portun, taj prolaz da je širine 4 ili 5 m. Nakon što mu je predočena skica lica mjesta s lista 103 spisa, potvrdio je da je prolazio po putu označenom crvenom bojom te da je traktorom mogao ući samo prolazom koji je na skici označen crvenom bojom.

7.3. Svjedokinja CFR, iskazivala je o činjenicama da tužitelje poznaje dulje od 60 godina te da su u prijateljskim odnosima. Poznata joj je činjenica o kojim je nekretninama tužitelja riječ jer je u više navrata bila na tim nekretninama do kojih su dolazili automobilima po prolazu širine barem 7 m. Na tu nekretninu odlazili su još dok su njihova djeca bila mala dakle prije 40 godina, tamo da su se djeca igrala, a da su znali dolaziti i nakon toga kad su djeca već bila velika na piknik i sl. Nakon što joj je predočena skica lica mjesta sa l. 103 spisa utvrđuje se da svjedokinja na skici nije znala pokazati prolaz kojim je dolazila do nekretnine tužitelja, a kao razlog je navela činjenicu da se loše snalazi na skicama.

7.4. Svjedok UF, potvrdio je da zna o kojim se nekretninama tužitelja radi i o kojem putu te da se na njega pristupa s prometnice. Svjedok je poznanik tužitelja, prisjeća se da je još kao malo dijete zajedno s tužiteljima odlazio na te nekretnine i prolazio tim putem još dok je vlasnica bila gđa. C, pok. majka I-tužiteljice, dakle to da je bilo prije više od 50 godina. Tužitelji da su prolazili po tom putu kad god su išli raditi na svoje nekretnine jer da nisu imali drugog pristupa. Nakon što mu je predočena skica lica mjesta (l. 103 spisa) svjedok je potvrdio da je govorio o putu označenom crvenom bojom odnosno da je tim putem prolazio do nekretnina tužitelja, najčešće automobilom.

7.5. Svjedokinja ĐF, Elizabetina šogorica, potvrdila je da dobro zna o kojim se nekretninama radi, odnosno koje su nekretnine predmet postupka. Iskazivala je o činjenicama da su kad su njihova djeca bila mala često odlazili na te nekretnine, djeca da bi se tamo igrala, da su znali raditi piknik i sl. To da je sve bilo 1980.-ih godina, do '90.-ih, dok su djeca bila manja, sjeća se da su pri dolasku parkirali na prolazu prije portuna, da automobilima nisu ulazili na nekretninu tužitelja već su ih ostavljali na tom prolazu. Tužitelji da i danas po tom istom prolazu pristupaju na nekretnine, ništa da se nije promijenilo. Zadnji put je na nekretnini tužitelja bila prije dvije godine i isto da je pristupila po tom prolazu. Nakon što joj je predočena skica lica mjesta (l. 103 spisa) potvrdila je da je put o kojem je iskazivala na toj skici obojan crvenom bojom, da su dolazili po Fažanskoj pa po Štinjanskoj cesti do tog puta, onda da bi se na tom putu bili parkirali i pješice ulazili na nekretninu tužitelja. Taj put da je bio dosta širok jer da su automobili mogli biti parkirani sa obje strane.

7.6. Sud prihvaća istinitim iskaze saslušanih svjedoka koji su iskazivali životno i uvjerljivo o načinu korištenja tužitelja i njihovih prednika dijelom nekretnine tuženika k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kojim su se služili za prolaz i provoz do svoje nekretnine. Iz njihovih suglasnih iskaza sud je utvrdio razdoblje korištenja najkasnije od 1950-tih godina do danas i pravac kretanja stvarne služnosti prolaza i provoza preko nekretnina tuženika do nekretnine tužitelja, kao i činjenicu da tužiteljima nitko nije branio da tuda prolaze.

8. Radi utvrđenja spornih činjenica proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja te uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika radi identifikacije nekretnina i izrade skice lica mjesta.

8.1. Na uviđaju pokazano je sudu i vještaku pravac kretanja tužitelja preko nekretnine tuženika.

8.2. Vještak je prema kazivanju tužitelja izradio skicu lica mjesta od 21. studenog 2023.

9. Tužitelj LF rođen 1949. godine, iskazivao je o činjenici da su otkad on pamti prolazili po dijelu nekretnine u vlasništvu tuženice kako bi došli do njihove nekretnine k. č. br [katastarska čestica]. Taj put kojim su prolazili da je bio dosta širok, sjeća da su automobili pr. kad bi radili fešte (proslave) bili parkirani sa strane, a da je unatoč tome ostajalo dovoljno mjesta za prolazak automobila po sredini. Prije neki dan da je bio na svojoj parceli i da je prošao automobilom upravo tim putem. Njihova parcela koristila se samo za košnju trave, odnosno za sijeno, nikada nisu ništa drugo uzgajali na njoj, tako da su dolazili na nju povremeno. Nikada da im nitko nije zabranio prolaz, a on kako tvrdi nije ni znao tko je vlasnik nekretnine preko koje prelaze.

9.1. Tužiteljica ŽF, rođena 1944. godine, sjeća se da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] bila u vlasništvu njezina pradjeda, kasnije njezina djeda, a nakon toga njezine majke NF, rođene G. Sada da su vlasnici ona i brat. U razdoblju kada je imala 15 godina (koncem 50-ih godina prošlog stoljeća), da su tim putem kao i danas prolazili do njihove nekretnine, s time da su tada odlazili na njivu zbog košnje djeteline, a kasnije da su većinom dolazili zbog druženja. Oni da su velika obitelj pa da su često imali razne fešte na toj svojoj nekretnini. Da bi došli do svoje nekretnine da su išli preko nekretnine tuženice i to najčešće automobilima. Nisu bile vidljive granice parcela, tako da nije znala da prelazi preko tuđe parcele, nikada im nitko nije branio prolaz niti je bilo moguće na njihovu parcelu doći s neke druge strane. Nakon što joj je predočena skica lica mjesta vještaka, list 103 spisa potvrdila je da su prolazili preko nekretnine tuženice u dijelu kako je vještak označio crvenom bojom.

9.2. Sud vjeruje i prihvaća istinitim iskaze tužitelja jer su iskazivali logično, životno i uvjerljivo u dijelu u kojem su iskazivali o pravcu i trajanju korištenja predmetne služnosti. Naime, kako su tužitelji i saslušana svjedokinja HF iskazivali da su i prednici tužitelja prolazili tim prolazom, a uzimajući u obzir utvrđenu činjenicu da su tužitelji rođeni 1949. i 1944. godine, sud je utvrdio da su prednici tužitelja najkasnije 1950-tih godina započeli izvršavati služnost prolaza i provoza preko nekretnine tuženika, koja se u kontinuitetu izvršava sve do danas (iskazi svjedoka ĐF, UF, AF)

10. Vještak je naknadno sačinio novu skica lica mjesta 10. prosinca 2024. koja se u odnosu na onu koja je predočena svjedocima i strankama na ročištu na kojem su saslušani razlikuje samo u pogledu širine ucrtane služnosti prolaza, naime na novijoj skici širina puta, prolaza preko nekretnine tuženika iznosi 3,20 m koliko iznosi i širina ulaznog portuna na nekretninu tužitelja, dok je ranije širina bila prikazana po kazivanju tužitelja i iznosila je 7,60 m (skica s lista 103 spisa).

11. Odredbom čl. 186. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje ZV) propisano je da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasne nekretnine) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina) čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo učiniti.

11.1. Pravo staze daje ovlaštenje vlasniku povlasne nekretnine da hoda stazom, te tuda pušta druge ljude sebi, dok pravo kolnika daje ovlaštenje vlasniku povlasne nekretnine voziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više zaprega, motornim vozilom i biciklom (članak 190. stavak 1. ZV).

11.2. Prema odredbi članka 229. stavak 1. ZV-a stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine se tome nije protivio.

12. Sud je utvrdio da su tužitelji dosjelošću stekli pravo staze i pravo kolnika, odnosno pravo služnosti provoza i prolaza. Naime, iz provedenih dokaza utvrđeno je da su tužitelji kroz razdoblje dulje od 20 godina, računajući i razdoblje korištenja služnošću njihovih prednika, odnosno da su u razdoblju od 1950-tih godina do podnošenja ove tužbe prolazili preko nekretnina tuženika na način da su s javne prometnice prolazili preko nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], Paduljski put, pašnjak, površine 7796 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, onako kako je to prikazao na Skici lica mjesta od 10. prosinca 2024. vještak mjernik Veting d.o.o. [adresa], a da se tuženik tome nije protivio.

12.1. Stoga je sud utvrdio da su tužitelji dosjelošću stekli pravo služnosti provoza i prolaza jer je posjed služnosti trajao duže od 20 godina, pa je primjenjujući odredbe članaka čl. 186. st. 1. i članka 229.a ZV prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci.

12.2. Tuženik je osporio tužiteljima poštenje posjeda služnosti prolaza i provoza no na te okolnosti nije predložio dokaze pa posljedično nije niti dokazao da bi njihov posjed bio nepošten. Poštenje posjeda se presumira i onaj tko tvrdi suprotno dužan je to i dokazati, a tuženik nije dokazao da bi tužitelji bili nepošteni posjednici prava služnosti puta – pravo kolnika i pravo staze na teret nekretnine označene k. č. br. [katastarska čestica], Paduljski put, pašnjak, površine 7796 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra.

13. Tuženik je isticao činjenicu da postoji drugi prikladniji ili jednako prikladan prolaz za dolazak do nekretnina tužitelja, no na te okolnosti oni nisu predlagali dokaze niti su te činjenice dokazali. Osim toga ta vrsta prigovora može biti relevantna pri podnošenju zahtjeva za ukidanje služnosti no takav zahtjev nije predmet ovog parničnog postupka.

14. Zbog navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja te odlučiti kao u izreci ove presude.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) budući da su tužitelji u cijelosti uspjeli u ovoj parnici. Tuženik im je dužan naknaditi parnični trošak i to za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.) u kojoj Tarifni broj 52. st. 4. upućuje za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. na primjenu Tarife koja ja bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan. Dakle, stoga se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.) pa tužiteljice za ovu vrstu postupka pripada jednokratna nagrada od 200 bodova uvećana zbog zastupanja više osoba za 10%, te 100 bodova za zahtjev za mirno rješenje spora, dakle ukupno 320 bodova što uvećano za vrijednost boda i PDV iznosi 800,00 eura. Tužiteljima je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i na presudu 26,54 eura. Stoga ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 853,08 eura.

16. Zbog navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Puli 19. veljače 2025.

S u d a c

Andrijana Modrušan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. tužiteljima po pun.

2. tuženici po ODO Pula-Pola