Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-8026/2024

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe DRAGON MARITIME ADRIA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe PI, koje brane odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Matković i Igor Bezjak iz Rijeke, zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije (»Narodne novine«, br. 40/16.), rješavajući o žalbi okrivljene pravne osobe DRAGON MARITIME ADRIA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe PI, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Vijeća za prekršaje KLASA: 413-01/22-26/998, URBROJ: 513-02-6001/5-24-11, P: 162/22 od 26. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbe okrivljene pravne osobe DRAGON MARITIME ADRIA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe PI, ukida se pobijano rješenje o prekršaju i predmet vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivim i kažnjeni, i to pravna osoba DRAGON MARITIME ADRIA d.o.o. novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura, a odgovorna osoba ZI, novčanom kaznom u iznosu od 90,00 eura, zbog prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije, pobliže opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim su rješenjem okrivljenici obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici su putem branitelja podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima prekršajnog postupka, navodeći u bitnome da je citirano rješenje neosnovano i nezakonito iz više razloga, te prije svega žalitelji ističu da djelo činjenično opisano u izreci pobijanog rješenja, na način kako je to opisano po propisu nije prekršaj. Opreza radi žalitelji ukazuju da se obrazloženje pobijanog rješenja o prekršaj temelji na pukom citiranju zakonskih odredbi bez davanja nekog konkretnog stajališta i obrazloženja zašto je pojedina odredba zakona relevantna u predmetnom slučaju. Okrivljenici su isključivo agenti brodara te na ukrcaj preuzimaju kontejnere koji su prethodno zapečaćeni od strane krcatelja, nakon pregleda od strane izvozne carine u ukrcajnoj luci. Stoga, okrivljenici ne mogu znati je li nešto u ukrcajnoj luci prethodno stavljeno u kontejner, a da isto nije prijavljeno. Po dolasku kontejnera mogu se eventualno utvrditi samo oštećenja na oplati kontejnera ili izostanak carinskog obilježja. Krcatelj, dakle, popunjava teretnicu, daje nalog za krcanje s naznakom „shipper load & count“ što znači da krcatelj doslovno ukrcava i broji robu te krcatelj u teretnici naznačuje podatke o robi, a koje podatke šalje ovdje okrivljenicima, koji tada sastavljaju teretnicu i brodski manifest, u dobroj vjeri, da su podaci koje je dao krcatelj istiniti. Žalitelji napominju da okrivljenici kao brodari niti nemaju ovlasti otvoriti kontejner da bi provjerili sadržaj, već takvu ovlast ima isključivo carina i drugi državni organi u bilo kojoj luci, odnosno zapovjednik broda ukoliko se pojavi nužda ili bilo kakva ugroza. Okrivljenici kao agenti brodara po dolasku u luku moraju prijaviti robu koju prevozi brodar kojeg oni kao agenti zastupaju, te to kao zastupnici brodara i čine te podnose dispoziciju za uvoz sve robe koja je došla određenim brodom. Time završava njihova uloga kao agenta, nakon čega oslobađaju robu koju preuzimaju klijenti, odnosno zastupnici istih, a to su najčešće špediteri koji podnose carini robu u odnosu na bilo koji carinski postupak u koji se roba treba staviti. Stoga žalitelji ističu da je pogrešno shvaćanje naslova da okrivljenici imaju snositi odgovornost za počinjenje ovih prekršaja jer ovdje nema nikakvog pravnog osnova teretiti okrivljenike, kao agente brodara, za neprijavljivanje robe, povredu intelektualnog vlasništva i sl. kada isti nemaju ovlast pregledavati sadržaj kontejnera. U konkretnom slučaju radi se o kontejneru čiji su vlasnici u Mađarskoj. U ovom slučaju za organiziranje otpreme robe je od brodara ovlaštena tvrtka Dragon Maritime Adria, a koja je kao podizvođača koristila HŽ Cargo. Okrivljenici su organizirali daljnji prijevoz preko HŽ Cargo, nakon što su prijavili kontejnere i oslobodili ih za daljnji prijevoz, odnosno izdali su dokument „bez zapreke“ i pripremili dokumentaciju, a koju je preuzeo HŽ Cargo u cilju daljnje otpreme željeznicom koji je carinsku dokumentaciju pripremio i prijavio nadležnoj Službi za RGP luka Rijeka, podnošenje provoznih isprava u pojednostavljenom postupku CIM-ova. Dakle, agent brodara u ovom slučaju nije unio robu u carinsko područje Unije, već je to učinio HŽ Cargo. Ujedno, carina određuje pregled kontejnera po nekom svom ključu nakon što agenti brodara pošalju svu dokumentaciju te određuju hoće li se isti detaljno pregledati ili što drugo. Okrivljenici osiguravaju pregled kontejnera i prisutni su istom uz najčešće Jadroagent. Nakon što je carina utvrdila neprijavljenu robu te otklonila istu, okrivljenici odmah obavještavaju klijente u Mađarskoj. Stoga se ni na koji način ne može tvrditi da su okrivljenici postupili protivno odredbama Uredbe te se okrivljenicima pogrešno stavlja na teret učin predmetnih prekršaja. Ukoliko naslovno tijelo ne bi prihvatilo žalbene navode koji idu u prilog činjenici da okrivljenici nisu krivi za prekršaje koji im se stavljaju na teret, valja naglasiti da je u konkretnim slučajevima za daljnji prijevoz robe zadužen HŽ Cargo kao podizvođač, što će reći da je nakon trenutka prihvata robe i predaje dokumentacije o teretu prijevozniku HŽ Cargo odgovornost prešla upravo na njih, naravno ukoliko se uopće utvrdi odgovornost prijevoznika. Ističu da su u predmetnim slučajevima, a sukladno čl. 38. Prekršajnog zakona, ispunjene pretpostavke za oslobođenje od kazne, obzirom da su u konkretnom slučaju vlasnici robe otklonili posljedice prekršaja, odnosno ispunili propisanu obvezu, zbog koje je došlo do pokretanja predmetnih prekršajnih postupaka te nisu nastupile nikakve posljedice za državni proračun. Nastavno na prethodno navedenog, ukazuju da su ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja kojim se okrivljenici oslobađaju optužbe za učinih predmetnih prekršaja. Uz navedeno ukazuju i na izrečene novčane kazne koje su određene u previsokom iznosu.

4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba je osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 202. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke nije u potpunosti utvrđeno pa je odluka o krivnji žalitelja zbog terećenog prekršaja, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju, za sada preuranjena, na što osnovano ukazuju žalitelji.

7. Iz stanja prvostupanjskog spisa razvidno je da je prvostupanjskog tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak održalo glavnu raspravu 10. srpnja 2024., bez nazočnosti tužitelja, a u nazočnosti okrivljene odgovorne osobe PI, ujedno ovlaštenog predstavnika pravne osobe i braniteljice, time da je u spis priložena obrana okrivljenih, koja je pročitana te u dokaznom postupku izvršen uvid i pročitana materijalna dokumentacija spisa (str. 3 i 4 zapisnika o glavnoj raspravi od 10. srpnja 2024.), pri čemu zaključak o krivnji (kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke), prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak temelji na dokazima izvedenim na raspravi.

8. Obzirom na svoju nespornu dužnost da na temelju izvedenih dokaza potpunu i točno utvrdi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrdi činjenice koje terete okrivljenike i činjenice koje im idu u korist, pa zatim po slobodnoj ocjeni dokaza obrazloži postojanje ili nepostojanje činjenica i takav zaključak valjano argumentira, to je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupka bilo dužno provesti detaljniji i iscrpniji dokazni postupak iz kojeg bi se moglo utvrditi jesu li okrivljenici svojim postupanjem ostvarili obilježja prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije.

9. Naime, kako su okrivljenici počevši od njihovog prigovora na prekršajni nalog osporavali počinjenje prekršaja, te nakon toga i obrani, iz kojih proizlazi da je okrivljena pravna osoba u konkretnim slučajevima postupala u svojstvu brodskog agenta, dakle, temeljem obveznopravnog odnosa, u tuđe ime i za tuđi račun, to je u skladu sa svojim pravima i obvezama tijekom carinskog postupka, po mišljenju ovog Suda, kao brodski agent poduzeo sve radnje temeljem dokumentacije koju mu je predao brodar. Predstavnik brodara nije mogao biti upoznat s drugim sadržajem kontejnera osim s onim koji je naznačen u prijevoznim ispravama (teretnici), odnosno nije mogao znati razlikuje li se sadržaj kontejnera od sadržaja navedenog od strane krcatelja na prijevoznoj ispravi, a koju su od brodara dobili i temeljem iste u ime i za račun brodara stavili robu u carinski postupak. Žalitelji upiru na nedostatak konkretnih obrazloženja u rješenju o prekršaju. Tvrde da se rješenje temelji samo na prepisivanju zakonskih odredbi bez jasnog objašnjenja kako se te odredbe odnose baš na njihov slučaj. Njihova je stvarna uloga – agenti brodara. Dakle, nisu vlasnici robe niti je ukrcavaju, već djeluju kao agenti brodara, što znači da samo organiziraju prijevoz kontejnera koji su već zapečaćeni i popraćeni carinskom dokumentacijom. Ne mogu pregledavati sadržaj kontejnera jer za to nemaju ovlasti – to mogu samo carina ili druge državne službe. Podatke o robi u kontejneru unosi krcatelj (pošiljatelj), koji sve to šalje agentima. Na temelju toga agenti izrađuju brodski manifest i ostale dokumente, ali u dobroj vjeri, jer nemaju mogućnost provjere točnosti unesenih podataka, a nakon što agenti završe svoj dio posla (prijava kontejnera i predaja dokumentacije), odgovornost prelazi na HŽ Cargo, koji preuzima robu i podnosi carinske dokumente. Žalitelji stoga osporavaju da su oni kao agenti unijeli robu u carinsko područje EU, već je to je napravio HŽ Cargo te tvrde da nisu prekršili nikakvu odredbu jer su sve obveze uredno izvršili, a da odgovornost za sadržaj robe ne može biti na njima. Stoga, ostaje nejasno na temelju čega prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak smatra da su okrivljenici mogli imati saznanja o sadržaju robe u predmetom kontejneru, uslijed čega u pobijanom rješenju o prekršaju nije vidljiv nikakav oblik subjektivne odgovornosti okrivljenika za prekršaj koji im se stavlja na teret, a koji bi bio rezultat provedenog dokaznog postupka.

10. Budući da je za osuđujuću odluku potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret te budući da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, a kao posljedica provedenog postupka, proizlazi da stanje stvari nije dovoljno razjašnjeno za donošenje zakonite i osnovane odluke, to je po ocjeni ovog Suda, preuranjen zaključak da su okrivljenici počinili prekršaj iz članka 64. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije. Posljedično svemu navedenom, činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka, u smislu članka 197. stavka 3. Prekršajnog zakona, za sada je nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije imalo dovoljno kvalitetnih dokaza (niti je pravilno cijenilo izvedene) koji bi imali potrebnu dokaznu snagu da bi proglasilo krivim okrivljenike za inkriminirane prekršaje. Stoga se u tom smislu, osnovano žalbenim navodima sugerira kako činjenično stanje u prvostupanjskom postupku nije potpuno i pravilno utvrđeno.

11. Vezano za žalbene navode u kojima okrivljenici ističu da je donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjsko tijelo povrijedilo odredbe prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, te se poziva na presude Visokog prekršajnog suda RH, broj: Ppž-2910/2021. i Ppž-2655/2021, treba napomenuti da sudska praksa vezana za navedene odluke na koju se pozivaju okrivljenici, nije primjenjiva u ovom predmetu jer je optužni akt sastavljen sukladno članku 160. stavku 2. Prekršajnog zakona i sadržava činjenični opis radnje prekršaja iz kojeg proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz članka 64. stavka 1. točke 11. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije s dovoljno konkretizacije, pa je djelo kako je opisano u izreci pobijanog rješenja, prekršaj i u tom smislu nije došlo do povrede iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona.

12. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti osnovanom žalbu okrivljene pravne i odgovorne osobe i ukinuti pobijanu rješenje o prekršaju te predmet vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak na ponovni postupak. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak održat će novu glavnu raspravu na koju će uredno pozvati stranke, provest će sve relevantne dokaze kako bi utvrdilo sve pravno relevantne činjenice konkretnog slučaja, a potom, detaljnom analizom i ocjenom svakog dokaza

ponaosob i u međusobnoj svezi, te vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima, donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

13. Zbog izloženih razloga trebalo je riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Rješenje se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Rijeku, Vijeću za prekršaje, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.