Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ivana Gundulića 27
21000 Split
Pr-5718/2021-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji Katici Bojčić Vidović, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista EA, u pravnoj stvari tužiteljice AA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Spinčićeva 1, Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23.prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice, a u izočnosti tuženika, dne 19.veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.04.2016.g. do 30.09.2022.g. u ukupnom iznosu od 1.164,97 EUR-a neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:
- zakonskom kamatom koja na iznos od 9,62 EUR-a teče od 15.5.2016 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 7,66 EUR-a teče od 15.6.2016 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 9,62 EUR-a teče od 15.10.2016 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 9,62 EUR-a teče od 15.11.2016 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 9,62 EUR-a teče od 15.12.2016 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 9,62 EUR-a teče od 15.1.2017 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 9,62 EUR-a teče od 15.2.2017 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 6,67 EUR-a teče od 15.3.2017 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 9,62 EUR-a teče od 15.5.2017 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 8,06 EUR-a teče od 15.6.2017 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 9,62 EUR-a teče od 15.7.2017 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 4,18 EUR-a teče od 15.8.2017 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 10,45 EUR-a teče od 15.9.2017 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 8,36 EUR-a teče od 15.10.2017 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 8,36 EUR-a teče od 15.11.2017 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 9,62 EUR-a teče od 15.12.2017 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 2,39 EUR-a teče od 15.1.2018 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 24,95 EUR-a teče od 15.2.2018 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 4,65 EUR-a teče od 15.5.2018 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 EUR-a teče od 15.6.2018 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 EUR-a teče od 15.2.2019 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 EUR-a teče od 15.3.2019 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 EUR-a teče od 15.4.2019 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 EUR-a teče od 15.1.2020 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 EUR-a teče od 15.2.2020 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 38,49 EUR-a teče od 15.3.2020 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 58,10 EUR-a teče od 15.2.2021 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 65,14 EUR-a teče od 15.3.2021 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 86,26 EUR-a teče od 15.4.2021 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 70,13 EUR-a teče od 15.5.2021 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 25,13 EUR-a teče od 15.6.2021 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 5,57 EUR-a teče od 15.7.2021 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 72,18 EUR-a teče od 15.8.2021 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 16,75 EUR-a teče od 15.9.2021 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 86,26 EUR-a teče od 15.1.2022 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 51,06 EUR-a teče od 15.2.2022 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 58,10 EUR-a teče od 15.3.2022 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 36,30 EUR-a teče od 15.4.2022 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 33,43 EUR-a teče od 15.5.2022 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 58,82 EUR-a teče od 15.6.2022 .god. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena“.
II. Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi :
Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.04.2016.g. do 30.09.2022.g. u ukupnom iznosu od 143,60 eura sa kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:
- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,15 EUR-a teče od 15.2.2021 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 0,16 EUR-a teče od 15.3.2021 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 0,18 EUR-a teče od 15.4.2021 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 37,50 EUR-a teče od 15.6.2021 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 0,17 EUR-a teče od 15.8.2021 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 50,22 EUR-a teče od 15.9.2021 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 0,18 EUR-a teče od 15.1.2022 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 0,14 EUR-a teče od 15.2.2022 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 0,15 EUR-a teče od 15.3.2022 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 24,70 EUR-a teče od 15.5.2022 .god. - zakonskom kamatom koja na iznos od 30,05 EUR-a teče od 15.6.2022 .god. u visini stope od dospijeća do 31.prosinca 2022. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 143,60 eura.
III. Za više zatraženo od dosuđenog u točki II.i to za više zatraženu isplatu iznosa od 441,74 eura sa zateznima kamatama na taj iznos tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.
IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1.Tužbom koja je zaprimljena kod ovog suda dana 30.travnja 2021. tužiteljica potražuje od tuženika isplatu razlike za troškove prijevoza. Tužiteljica u tužbi navodi kako je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Klinici za psihijatriju, a ima prebivalište na adresi 21222 [adresa].Tužiteljica od adrese stanovanja do mjesta rada koristi autobusne linije mjesnog i međumjesnog prijevoza trgovačkog društva PROMET d.o.o. na način od adrese prebivališta - autobusne postaje u [adresa] do autobusne postaje u [adresa] koristi jednu liniju, a od autobusne postaje u [adresa] do radnog mjesta koristi druge dvije linije.Sukladno cjeniku karata trgovačkog društva PROMET d.o.o. trošak jedne autobusne karte za relaciju između autobusne postaje u [adresa] do autobusne postaje [adresa] iznosi 19,50 kuna.Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja [adresa] pripada IV. tarifnoj zoni za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 570,00 kuna mjesečno. Tužiteljici je isplata naknade za trošak prijevoza regulirana Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU), i Pravilnikom o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika KBC Split. Odredbom čl.67.st.5.TKU-a (NN br.141/2012, 14/2012, 150/2013), odnosno čl.66.st.5. TKUa (NN br.24/2017) koji su primjenjivani do 30.11.2017.g. je propisano da se zaposleniku nadoknađuju troškovi međumjesnog prijevoza za dolazak na posao i povratak s posla međumjesnim javnim prijevozom koji omogućava zaposleniku redovit dolazak na posao i povratak s posla u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte, ukoliko je adresa stanovanja udaljena do 100 km od adrese rada. Odredbom iz čl. 66.st.7.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) koji se primjenjuje od 01.12.2017.g. je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Odredbom čl.67.st.10.TKU-a (NN br.141/2012, 14/2012, 150/2013), odnosno čl.66.st.10. TKU-a (NN br.24/2017) koji su primjenjivani do 30.11.2017.g. je propisano da Ako zaposlenik iz stavka 1. i 5. ovog članka, mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci se utvrđuju u visini zbroja troškova mjesnog i međumjesnog javnog prijevoza. Odredbom iz čl. 66.st.13.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) koji se primjenjuje od 01.12.2017.g. je propisano Ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova isplatit će se za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza. Obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za IV. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 570,00 kuna mjesečno i dnevne autobusne karte u iznosu od 39,00 kuna. Dakle, tuženik je u utuženom razdoblju isplaćivao tužiteljici umanjenu naknadu troškova prijevoza, protivno odredbama TKU-a i Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima radnika KBC Split. Tužiteljica napominje da je odredbama čl.67.st.14.TKU-a (NN br.141/2012, 14/2012, 150/2013), odnosno čl.66.st.14. TKU-a (NN br.24/2017) koje su primjenjivane do 30.11.2017.g. propisano da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Nadalje, odredbom iz čl.66.st.17.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) koji se primjenjuje od 01.12.2017.g. je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora . Stoga je tužiteljica podnijela tužbu radi isplate razlike naknade troškova prijevoza s tim da je naglasila da će, a nakon što se pribavi dokumentacija od tuženika i provede vještačenje, određeno postaviti tužbeni zahtjev sve sukladno odredbi čl. 186. b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14)
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva . Navodi kako za dio tužbenog razdoblja do listopada 2020. tužiteljica nije imala pravo na isplatu troška prijevoza jer je njeno prebivalište na adresi [adresa] bilo udaljeno od adrese mjesta rada Spinčićeva 1, Split manje od 2 km. Nadalje kako je tuženik radnici u razdoblju od listopada 2020. do danas za relaciju od adrese [adresa] do [adresa] u skladu sa brojem dolazaka na posao za prijeđenih 20,1 km isplaćivao 1 kn po km, prema najkraćoj automobilskoj ruti po kartografskoj podlozi Google maps odnosno tuženik je isplaćivao tužiteljici više nego što je u tužbi traženo. Isto tako tuženik je tužiteljici u navedenom razdoblju od stanice međumjesnog prijevoza na adresi [adresa] do adrese mjesta rada Spinčićeva 1, Split isplaćivao naknadu u cijeni pokazne karte za IV. zonu javnog prijevoznika tvrtke Promet d.o.o. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Tužiteljica u očitovanju na odgovor na tužbu navodi kako nije sporno da je do listopada 2020.g. imala prebivalište na adresi [adresa]. Međutim da nisu istiniti navodi iz odgovora na tužbu da navedena adresa prebivališta tužitelja nije udaljena od mjesta rada više od 2 km. Naime, odredbom čl.67.st.13.TKU-a (NN br.141/2012, 14/2012, 150/2013), odnosno čl.66.st.13. TKU-a (NN br.24/2017) koji su primjenjivani do 30.11.2017.g., te čl.66.st.14.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) koji se primjenjuje od 01.12.2017.g. je propisano da se udaljenost utvrđuje prema planeru Hrvatskog autokluba i to kao najkraća automobilska ruta. Prema planeru Hrvatskog autokluba koja se u privitku dostavlja, najkraća automobilska ruta od mjesta prebivališta tužitelja do mjesta rada iznosi 2,05 km, odnosno više od 2 km. Prema tome, za razdoblje od 30.travnja 2016.g. do 30.rujna 2020.g. tužitelj ima pravo na isplatu naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za I. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od 290,00 kuna, koji iznos nije isplaćivan tužitelju. Nadalje, od 01.listopada 2020.g. do dana dostave podataka tužitelj ima prebivalište na adresi 21222 [adresa]. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi kako je za relaciju od mjesta prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza u [adresa] za prijeđenih 20,1 km plaćao naknadu u iznosu od 1 kn po kilometru (2 x 20,10 kuna = 40,20 kuna dnevno), a od stanice međumjesnog prijevoza u [adresa] do mjesta rada naknadu i iznosu od mjesečne pokazne karte za IV.tarifnu zonu. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., mjesečna pokazna karta za IV. tarifnu zonu iznosi 570,00 kuna. Tužiteljica napominje da sukladno odredbi iz čl.66.st.17.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020) koji se primjenjuje od 01.12.2017.g., a kojim je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Tužitelj napominje da i prije 01.12.2017.g. nije bilo moguće umanjivati iznos isplate mjesečne pokazne karte iz razloga što se mjesečna pokazna karta plaća na mjesečnoj razini bez obzira na broj putovanja, odnosno da se ista mogla neisplatiti jedino za mjesec u kojem tužitelj nije cijeli mjesec putovao na posao. Prema tome, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a tužitelj nema pravo na isplatu mjesečne karte samo za jedan mjesec u godini i to onaj u kojem koristi pretežitio dio godišnjeg odmora, dok za sve ostale mjesece u godini (bez obzira na korištenje bolovanja ili godišnjeg odmora) ima pravo na isplatu punog iznosa mjesečne karte.
4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem odluke KBC Split od 20. listopada 2020., plana rada i evidencije o radnom vremenu za tužiteljicu za utuženo razdoblje, obračunskih isprava tužiteljice za utuženo razdoblje, HAK planera ( list 25 spisa ), Cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava Promet d.o.o. Split, grafičkog prikaza tarifnih zona, Odluka KBC Split od 14. srpnja 2014. i 3.travnja 2018., Izjave tužiteljice o načinu ostvarivanja prava za naknadu za troškove prijevoza od 4. lipnja 2014., preslike osobne iskaznice tužiteljice, HAK planera ( list 43 spisa). Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice te financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije SA, dipl. oec. Tužiteljica je po zaključenju prethodnog postupka priložila i Rješenje HZMO o utvrđivanju svojstva osiguranika-osobe s invaliditetom za tužiteljicu, a kako nisu bili ispunjeni ispunjeni uvjeti iz čl. 299 st. 2 ZPP-a ovaj sud nije analizirao tako dostavljeni dokaz.
5. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev i postavila glavni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa 1.164,97 eura neto na ime razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.04.2016.g. do 30.09.2022.g., a ako sud ne prihvati glavni tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podredni tužbeni zahtjev kojim potražuje na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.04.2016. do 30.09.2022.g. iznos od ukupno 585,34 eura neto zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate .
6. Glavni tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
7. Podredni tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
8. Među strankama u ovom sporu nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlenica tuženika u utuženom razdoblju od 01.04.2016. do 30.09.2022.g.
9. Sporan je među strankama u ovom postupku osnov potraživanja i to je li tuženik u razdoblju od 01.04.2016. do 30.09.2022.g. podmirio tužiteljici utužene troškove prijevoza sukladno odredbama TKU-a.Sporna je i visina potraživanja.
10. Predmet spora je naknada razlike troškova prijevoza tužiteljici za dolazak na i odlazak s posla kod tuženika i to za utuženo razdoblje od 1.travnja 2016. do 30.rujna 2022.
11. Čitanjem priloženih odluka tuženika od 14.srpnja 2014., 3.travnja 2018. i i 20.listopada 2020. razvidno je kako je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao naknadu za prijevoz na tri načina i to:
a)Odlukom tuženika od 14.srpnja 2014. naknada troška prijevoza tužiteljici obračunavana je prema visini cijene mjesečne pokazne karte prve zone javnog prijevoza Grada Splita umanjene za 25 %, a temeljem mjesečne evidencije o broju dolazaka radnika na posao. Odluka se primjenjivala od 1. svibnja 2024.
b) Odlukom tuženika od 3.travnja 2018. odlučeno je kako tužiteljica nema pravo na naknadu troškova prijevoza. Odluka se primjenjivala od 1. ožujka 2018.
c) Odlukom tuženika od 20.listopada 2020. naknada troška prijevoza tužiteljici obračunavana je na način da tužiteljici od adrese prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza u [adresa] se nakanda isplaćivala sukladno broju dolazaka na posao i kilometraži od 20.1 km na način da se svaki prijeđeni km isplaćuje 1kn. Uz to radnica ima pravo i naknadu troškova međumjesnog prijevoza za relaciju od stanice međumjesnog prijevoza mjesta [adresa] do adrese mjesta rada Split, Spinčićeva 1,a visina nakande za trošak međumjesnog prijevoza se računa sukladno broju dolazaka na posao i cijeni pokazne karte za 4.zonu javnog prijevoznika tvrtke PROMET d.o.o.
12. Prema Cjeniku usluga prijevoza u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava Promet d.o.o. Split ( dalje u tekstu:Cjenik) mjesečna pokazna karta s markicom za građane iznosila je za 1.zonu 290,00 kn, a za 4.zonu 570,00kn. Navedeni Cjenik je u primjeni od 15.travnja 2012.godine.
13. U odnosu za potraživanje tužiteljice za razdoblje od 14.travnja 2016. do 28.veljače 2018. za kazati je slijedeće: Iz preslika osobne iskaznice tužiteljice razvidno je kako je ista izdana dana 24.lipnja 2015. kao i da prebivalište tužiteljice glasi [adresa] pa tužiteljica neosnovano potražuje razliku naknade troškova prijevoza od adrese Pujanke 28, Split do radnog mjesta u Kliničkom bolničkom centru Split jer je očito da u tom razdoblju na toj adresi nije ni prebivala.
14. Odlukom tuženika od 3.travnja 2018. ( dalje u teksu:Odluka) tužiteljica od 1.ožujka 2018. nije imala pravo na naknadu troškova prijevoza. Naime u točki 2.Odluke navodi se kako sastavni dio odluke čini ispis planera putovanja Hrvatskog autokluba, kartografske podloge Google maps, najkraće automobilske rute za relaciju od adrese prebivališta /boravišta radnice [adresa] do adrese mjesta rada Split, ulica Spinčićeva 1, Split. Prema tom planeru duljina puta između Ulice Tostojeva 24, Split do Spinčićeve ulice 1, Split iznosi 1,95 km. Tužiteljica osporava da bi njena adresa prebivališta do mjesta rada u [adresa] bila udaljena manje od 2 km jer da najkraća automobilska ruta od njenog prebivališta do mjesta rada iznosi 2,05 km i tom pravcu priložila je u spis planer Hrvatskog autokluba ( list 25 spisa ) prema kojem udaljenost između te dvije adrese iznosi 2,05 km.
14.1. Prema odredbi čl. 66.st.1 Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( Narodne novine broj 128/17, dalje u tekstu TKU /17) zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: naknada troškova prijevoza), pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Dalje je stavkom 14.istog članka propisano da se udaljenost u smislu ovoga članka utvrđuje prema planeru Hrvatskoga autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps i to kao, kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz stavka 1. ovoga članka, kao pješačka ruta.
14.2.Iz iskaza tužiteljice (list 58 spisa) proizlazi da joj je tuženik prestao plaćati troškove prijevoza nakon što je preselila na adresu [adresa] jer je donio Odluku kako do posla ima 1,95 km. Na to rješenja da se žalila, ali da je po žalbi odluka ostala ista. Njoj da je otežano kretanje, da ima beneficirani radni staž i na posao ide automobilom. Nadalje da od ulaza u bolnicu gdje Google map mjeri udaljenost pa do mjesta njenog rada ima više od 50 metara.
14.3.Neosnovano je potraživanje tužiteljice za naknadu troškova prijevoza u razdoblju od 1.ožujka 2018. do listopada 2020. prema kojem bi je pripadala cijena mjesečne pokazne karte za 1.zonu javnog gradskog prijevoznika PROMET d.o.o. budući je tuženik odlukom utvrdio kako od mjesta prebivališta do mjesta rada najkraća automobilska ruta iznosi 1,95 km, dakle manje od 2 km pa prema odredbama TKU 128/17 tužiteljica nema pravo na naknadu troškova prijevoza za vrijeme dok je prebivala na adresi [adresa]. Planer koji je priložila tužiteljica, a prema kojem najkraća automobilska ruta iznosi 2,05 km ne može biti od odlučnog značaja u ovom postupku jer očito postoji i kraća automobilska ruta za navedenu relaciju i to ona od 1,95 km kako je to svojoj Odluci od 3.travnja 2018.Također i navodi tužiteljice da je njeno mjesto rada udaljeno nekih 50 metara ( Klinika za psihijatriju) od mjesta glavnog ulaza u bolnicu do kojeg Google map mjeri udaljenost je irelevantna budući se kao točka mjerenja uzima adresa mjesta rada, a to je u ovom slučaju Spinčićeva 1, Split. 15. Tuženik tužiteljici od 9.listopada 2020. naknadu za trošak prijevoza isplaćuje prema svojoj Odluci od 20.listopada 2020. ( str.20 spisa ). Tužiteljica u podnesku od 13.listopada 2022. navodi kako nije sporno da nema organizirani prijevoz na dijelu udaljenosti od 20,1 km od mjesta prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza u [adresa] za što ima pravo na naknadu prema prijeđenom kilometru. Međutim, sve da tužiteljica i koristi uslugu javnog prijevoza, nakon dolaska iz [adresa] u mjesto rada Split (Sukoišan), mora koristiti uslugu mjesnog prijevoza (čija je stanica dislocirana u odnosu na stanicu međumjesnog prijevoza) tako da nije u mogućnosti unutar 45 minuta od dolaska u mjesto rada pa do početka rada pristupiti na svoje radno mjesto, odnosno nije u mogućnosti nakon završetka radnog vremena unutar 45 minuta od mjesta rada pristupiti na stanicu međumjesnog prijevoza (Sukoišan) za ukrcaj na redovitu liniju prema [adresa] ili izvršiti presjedanje unutar 30 minuta. Ovo pogotovo ako se u vidu ima i njeno zdravstveno stanje jer je osoba s invaliditetom. Nadalje, sve kada bi tužiteljica imala pravo na isplatu tzv „kombiniranog prijevoza“ (od prebivališta do [adresa] po prijeđenom kilometru, a od [adresa] do mjesta rada u visini mjesečne pokazne karte), tuženik je neosnovano umanjivao troškove prijevoza jer je tužitelju naknada troška mjesečne karte mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišenjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini bez obzira na dane korištenja bolovanja, godišnjeg odmora itd.. kako to pogrešno primjenjuje tuženik, radi čega se stvara razlika. Stoga je tužiteljica predložila da se izvede dokaz vještačenjem po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke na okolnost neisplaćene razlike troškova prijevoza sukladno odredbama TKU-a na način da se: za razdoblje od 01.listopada 2020.g. do dana dostave podataka utvrdi razlika naknade troškova prijevoza:prema prijeđenom kilometru za udaljenost između mjesta prebivališta tužitelja [adresa] i mjesta rada (46,59 km); i po tzv. kombiniranom prijevozu za udaljenost između mjesta prebivališta tužitelja [adresa] i autobusnog kolodvora u [adresa] (20,10 km) prema prijeđenom kilometru, uvećano za trošak pokazne karte za IV. zonu u iznosu od 570,00 kuna.
16. U pisanom nalazu i mišljenju vještak SA navodi kako je pregledom dokumentacije utvrđeno je da tužiteljica u utuženom razdoblju imala različita mjesta stanovanja pri čemu dijelom nije imala organizirani javni prijevoz. Stoga se razlika naknade za prijevoz s posla i na posao obračunala prema cjeniku putnih karata društva PROMET d.o.o. Split, a dijelom prema putnom planeru HAK kojeg je tužiteljica priložila u spis. Na osnovi izračuna prikazanih u Nalazu utvrđena je razlika između obračunate i isplaćene naknade troška dolaska i odlaska s posla, i to:
-u razdoblju od 1. travnja 2016. godine do 30. rujna 2020. godine, obračunata u visini troška javnog prijevoza, ukupno 3.328,50 kuna (441,74 eura),
-u razdoblju od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2022. godine, obračunata u verziji a) prema prijeđenim kilometrima iznosi ukupno 5.449,21 kuna (723,23 eura), dok obračunata u verziji b) kombinacijom prijeđenih kilometara i mjesečnoj karti iznosi ukupno 588,60 kuna (78,12 eura).
17. Tužiteljica glavnim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika i razliku troškova prijevoza za razdoblje od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2022. godine prema prijeđenim kilometrima navodeći kako nakon dolaska iz [adresa] u mjesto rada Split (Sukoišan), mora koristiti uslugu mjesnog prijevoza (čija je stanica dislocirana u odnosu na stanicu međumjesnog prijevoza) tako da nije u mogućnosti unutar 45 minuta od dolaska u mjesto rada pa do početka rada pristupiti na svoje radno mjesto, odnosno nije u mogućnosti nakon završetka radnog vremena unutar 45 minuta od mjesta rada pristupiti na stanicu međumjesnog prijevoza (Sukoišan) za ukrcaj na redovitu liniju prema [adresa] ili izvršiti presjedanje unutar 30 minuta. Tužiteljica u svom stranačkom iskazu navodi kako na posao putuje automobilom, jer je od mjesta prebivališa u [adresa], do stanice međumjesnog prijevoza [adresa] nemoguće putovati automobilom i isti ostaviti na parkingu u centru grada gdje staje autobus. Nadalje da bi ona od [adresa] trebala onda autobusom putovati do Splita do Sukoišanske ulice gdje staje autobus iz [adresa], potom drugim autobusom do bolnice i tako i u povratku pa bi taj put predugo trajao.
18. Prema mišljenju ovog suda notorna je činjenica da je između [adresa], koji se prema grafičkom prikazu Tarifnih zona poduzeća PROMET d.o.o. nalazi u 4.zoni, i Splita organiziran javni prijevoz tvrtke PROMET d.o.o kao i u cijelom gradu Splitu, koji omogućava učenicima, studentima i radnicima da s jednom pokaznom kartom na vrijeme stižu u škole, fakultete i na radna mjesta jer autobusna linija [adresa] i obrnuto polazi iz [adresa] i [adresa] svakih 20 minuta. Navodi tužiteljice da ima problema s parkiranjem automobila blizu stanice u [adresa] kao i da putovanje do posla po njenom mišljenju autobusom traje predugo su irelevanti za odlučivanje obzirom da je kod naknade troškova prijevoza bitna činjenica je li prijevoz organiziran ili ne, odnosno omogućava li tužiteljici redovot dolazak na posao i s posla, pri čemu nije odlučujuća okolnost da tužiteljica taj prijevoz zaista i koristi. Tužiteljica po dolasku autobusa iz [adresa] u [adresa] na stanicu Sukoišan u vremenskom roku ne dužem od 20 minuta drugim autobusnim linijama može stići do radnog mjesta kao i vratiti se s radnog mjesta. Naime, prema odredbi čl. 66.st.9 TKU 12/17 redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem, vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta.Stoga zbog svega navedenog sud smatra glavni tužbeni zahjtev u cijelosti neosnovanim.
19. Tužiteljica podrednim tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika i razliku troškova prijevoza za razdoblje od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2022. po tzv.kombiniranom prijevozu , dakle u visini mjesečne pokazne karte za IV. zonu javnog prijevoznika trgovačkog društva PROMET d.o.o. plus za dio udaljenosti od adrese prebivališta do stanice međumjesnog prijevoza u [adresa] ( 20,1 km) po prijeđenom kilometru.
19.1.Stalna sudska vještakinja SA u pisanom nalazu i mišljenju napravila je izračun neplaćenog troška prijevoza na posao i s posla za tužiteljicu u utuženom razdoblju pa je tako u Tablici 3.Nalaza i mišljenja prema zahtjevu tužiteljice izračunala razliku troškova prijevoza koja bi pripadala tužiteljicu u odnosu na ono što joj je isplaćeno računajući naknadu troška prijevoza tužiteljici prema prijeđenom kilometru od [adresa] do [adresa] i obrnuto, uvećano za trošak pokazne karte za IV. zonu u iznosu od 570,00 kuna.
19.2.Naime odredbom 66.st.13. TKU /17 propisano je da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatit će se:– za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran, kao i u slučaju kada organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru,– za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, a ako ga ne koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza ili u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije.Odredbom čl. 65.st.16. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( Narodne novine, broj 56/22,dalje u tekstu TKU//) ,a koji je u primjeni od 1.svibnja 2022, propisano je da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatit će se:- za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran, kao i u slučaju kad organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru;- za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, a ako ga ne koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza ili u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije.
19.3. Vještakinja SA u svom nalazu i mišljenju na str.6 pod napomena navela je kako je tuženik tužiteljici vršio umanjenje mjesečne naknade za dane koje zaposlenik nije u obvezi dolaziti na posao umjesto da je umanjio mjesečnu kartu samo za jedan mjesec i to onaj u kojem je tužiteljica koristila pretežiti dio godišnjeg odmora,a to su mjesec lipanj 2021. i ožujak 2022. Odredbom čl. 66.st. 17.TKU-a128/17, odnosno čl. 65.st.24 TKU/22 propisano je da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. I Tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama br.32/2018 od 28.lipnja 2018. glasi: Zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.
19.4.Tuženik dakle nije mogao osnovano umanjiti tužiteljici trošak mjesečne pokazne karte na način da je ne isplaćuje za one dane dana kada tužiteljica nije došla na posao, već ju je mogao umanjiti samo za jedan mjesec u godini i to onaj u kojem tužiteljica koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Stoga je osnovano potraživanje tužiteljice kojim traži razliku onoga što joj je isplaćeno na ime naknade troškova postupka razdoblje od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2022. i onoga što joj je prema gore citiranim odredbama TKU -a u tom razdoblju trebalo biti isplaćeno i to u iznosu od 143,60 eura. Naime, vještak je izračunao razliku koja bi tužiteljici pripadala u Tablici 3. na način da je zbroj tih pojedinačnih iznosa umanjio za preplaćene iznose za razdoblje od mjeseca 10/20 do 9/22 za ukupno 65,48 eura. Sud prihvaća navode tužiteljice da zadatak vještaka nije bio računanje negativnih razlika te uračunavanja istih u konačni obračun razlike troškova prijevoza budući tuženik tijekom postupka nije ni isticao prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja niti postavio protutužbeni zahtjev za povrat eventualno više plaćenog, pa sud nije ovlašten prebijati tužiteljevu tražbinu s eventualno pretplaćenim iznosima.
20. Imajući u vidu da iz svih navedenih provedenih dokaza u ovom postupku i citiranih materijalnih odredbi TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama, a posebice iz Tablice 3.nalaza i mišljenja SA proizlazi kao utvrđena činjenica da je tuženik tužiteljci u razdoblju od listopada 2022. do 30.rujna 2022. isplatio manje na ime naknade troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska sa posla od onoga što je tužiteljicu pripadalo i to iznos od 143,60 eura bruto istog je trebalo obvezati na isplatu tog iznosa tužiteljici na ime glavnice potraživanja dok je za više zatraženu isplatu iznosa od 441,74 eura sa zateznima kamatama na taj iznos tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan. Na dosuđeni iznos glavnice potraživanja tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate obračunate temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156,22 i 155/23). Iako je tužiteljica zatražila da se utuženi iznos isplati u neto iznosu potrebno je naglasiti kako su prema članku 7. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20, 1/21) troškovi mjesnog i međumjesnog prijevoza neoporezivi do visine cijene mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte. Iz platnih lista tužiteljice vidljivo je da joj je na ime naknade troškova prijevoza već isplaćen neoporezivi dio na ime troška prijevoza pa je cijela dosuđena razlika opreziva. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II.i III.izreke ove presude.
21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st.4 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. , 89/14. , 70/19, koji se Zakon u ovom postupku primjenjuje u skladu s čl.107.st.1 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku "Narodne novine, broj 80/22 ). Tužiteljica uopće nije uspjela s glavnim tužbenim zahtjevom. U pogledu podrednog tužbenog zahtjeva tužiteljica je uspjela sa 37 % ( 50% osnov i visina 24%) To u konačnici znači da je tužiteljica uspjela s manje od pola tužbenog zahtjeva pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
U Splitu 19.veljače 2025.
Sutkinja
Katica Bojčić Vidović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana , a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
.
DNA: - pun. tužiteljice, tuženiku
