REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1297/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja TVO, [adresa], Schloss Rothenthurn 2, Rothenthurn, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Paula Kiš, odvjetnica u Zagrebu, Strossmayerov trg 8, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, kojeg zastupa TV, načelnik Sektora za drugostupanjske postupke i propise upravnog prava, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, Kapucinska 21, Osijek, OIB: 61379160880, kojeg zastupa opunomoćenik OV, državnoodvjetnički savjetnik, radi naknade za oduzetu imovinu, 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/23-01/195, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 14. srpnja 2023. i rješenja Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-02/23-01/9, URBROJ: 2158-19/08-23-4 od 13. travnja 2023. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za imovinsko- pravne poslove, KLASA: UP/I-942-02/23-01/9, URBROJ: 2158-19/08-23-4 od 13. travnja 2023.

1.1. Navedenim djelomičnim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje prava na naknadu za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, i to za: - staru k.č.br. ¾ perivoj, površine 1178 čhv (4237m2) upisanu u povijesni zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kojoj odgovaraju nove k. č. br. [katastarska čestica] i dio nove k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te za staru k. čbr. [katastarska čestica] vrt kod kuće površine 843 čhv (3032 m2) upisanu u povijesni zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kojoj odgovara nova k. č. br. [katastarska čestica] i dio nove k. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost predmetnog rješenja u bitnome navodeći da je ovlaštenik naknade podnio zahtjev za povrat parka (perivoja), konkretno k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se nalazi oko dvorca [adresa] u [adresa] te je park bio sastavni dio kompleksa od vremena kada je dvorac izgrađen i koristio se u službu i u svrhu dvorca, a oduvijek je bio u privatnom vlasništvu ovlaštenika naknade. Ističe da se trgovačko društvo Dvorac d.o.o. za komunalne djelatnosti koje je bilo upisano kao vlasnik parka u trenutku donošenja Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje: Zakon o naknadi), a sada je kao vlasnik upisan Grad Valpovo, može smatrati pravnom osobom iz oblasti javnih djelatnosti sukladno članku 54. Zakona o naknadi te da park nije prešao u vlasništvo društva Dvorac d.o.o. za komunalne djelatnosti temeljem posebnih propisa. Naime, Dvorac d.o.o. je imao pravo korištenja parka koje je po sili Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima preoblikovano u pravo vlasništva. Osim toga, navedene nekretnine nisu nikada ušle u temeljni kapital poduzeća iz kojih je nastalo društvo Dvorac d.o.o. te stoga smatra da nema mjesta primjeni članka 54. Zakona o naknadi. Nadalje, tužitelj ističe u svezi primjene članka 55. stavka 1. Zakona o naknadi da je tuženikov zaključak potpuno pogrešan jer se u upravnim postupcima primjenjuje onaj zakon koji je bio na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva za povrat, a navedeno potvrđuje i Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-I-2510/01 od 6. prosinca 2006. Osim toga, dodaje da je park bio privatno vlasništvo od kada postoji dvorac T [adresa], služio je njegovim potrebama i potrebama obitelji te ne može predstavljati dio prirode koji ne bi mogao biti u vlasništvu privatne osobe, kada je od kada postoji i od kada je uređen kao park (perivoj) bio u privatnom vlasništvu. Prema tome, u trenutku podnošenja zahtjeva za povrat nije postojao propis koji bi priječio privatno vlasništvo tužitelja nad parkom jer sukladno tadašnjim propisima nije predstavljao komunalnu infrastrukturu. Osim toga, ne radi se o nekom važnom infrastrukturnom objektu već o zelenoj površini koja je oduvijek činila sastavni dio dvorca koji je tužitelju vraćen u vlasništvo. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba ŽDO u Osijeku u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te se poziva na razloge iznijete u obrazloženju pobijanog rješenja tuženika od 14. srpnja 2023.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 5. veljače 2025. kod ovoga Suda održana je javna rasprava, kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 36/24., – dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5.1. Na raspravu je pristupila opunomoćenica tužitelja koja je u cijelosti ostala kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i opunomoćenik zainteresirane osobe koji je izjavio da u cijelosti ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu. Ujedno je opunomoćenica tužitelja zatražila trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR te na ime pristupa na ročište u istom iznosu, uvećano za pripadajući PDV, odnosno sveukupno 2.500,00 EUR. Kako na raspravu nije pristupio nitko za tuženika, Sud je na temelju ovlaštenja iz članka 91. stavka 3. ZUS-a raspravu održao bez njegove prisutnosti.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je OVO podnijela 31. prosinca 2002., na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 80/20.), zahtjev za naknadu imovine oduzete ranijem vlasniku – njenom ocu TVON, i to između ostalih za nekretnine ranijih oznaka k.č.br. ¾ i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u povijesni zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Nadalje, nesporno je da je TVON imovina oduzeta kao jugoslavenskom državljaninu (austrijsko državljanstvo stekao je 11. rujna 1947.). Imovina mu je oduzeta pravomoćnom odlukom Komisije za konfiskaciju pri Kotarskom Narodnom odboru u Valpovu, Broj: 5968/45 od 6. rujna 1945., a pozivom na članke 1. i 2. Odluke AVNOJ-a od 21. studenoga 1944. o prelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine, o državnoj upravi nad imovinom neprisutnih osoba i o sekvestru nad imovinom koju su okupatorske vlasti prisilno otuđile, u vezi sa člankom 30. Zakona o konfiskaciji. Iz navedene odluke proizlazi da je sva imovina O OVON iz [adresa] prešla u državno vlasništvo te je određena uknjižba prava vlasništva u korist Federalne državne Hrvatske.

9. Ovlaštenik naknade TVO (unuk prijašnjeg vlasnika ČVO, odnosno sin podnositeljice zahtjeva PVO), koji je nakon smrti majke PVO izjavom od 11. lipnja 2010. stupio na njezino mjesto radi nastavka vođenja postupka za naknadu imovine, nesporno je ovlaštenik naknade u smislu odredbe članka 9. stavka 1. Zakona o naknadi.

10. Člankom 1. Zakona o naknadi propisano je se tim Zakonom uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo) konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u ovom Zakonu.

11. Prema članku 2. Zakona o naknadi, prijašnjem vlasniku utvrđuje se pravo na naknadu za imovinu oduzetu na teritoriju Republike Hrvatske na temelju propisa primjerice navedenih u tom članku, pri čemu je pod točkom 1. naveden 1. Zakon o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije („Službeni list DFJ“, br. 40/45. i 70/45.), a pod točkom 2. je naveden Zakon o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije („Službeni list FNRJ“, br. 61/46.) Dakle, riječ je o oduzimanju kakvo ima u vidu odredba članka 1. stavka 1. Zakona o naknadi.

12. Iz uvjerenja o identifikaciji čestica Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Osijek, Ispostave Valpovo, KLASA: 936-02/07-05/36, URBROJ: 54120-3- 05/5-07-2 od 28. srpnja 2007. proizlazi da ranijoj čestici oznake k.č.br. ¾ perivoj, površine 1178 čhv (4237m2), upisanoj u povijesni zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odgovaraju današnje čestice oznaka k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dio današnje čestice oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a iz uvjerenja o identifikaciji čestica istog tijela, KLASA: 936- 02/07-05/42, URBROJ: 54120-3-05/5-07-2 od 24. listopada 2007. proizlazi da ranijoj čestici oznake k. č. br. [katastarska čestica] vrt, površine 843 čhv (3032 m2), upisanoj u povijesni zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odgovara današnja čestica oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dio današnje čestice oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

13. Pregledom povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka 3139 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je je da je upisom broj: Z-895/93 od 6. listopada 1993., na temelju rješenja o komasaciji posjeda, između ostalog, i na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] zgrada i dvor površine 2569 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] park površine 250729 m2 k. o. [katastarska općina] uknjiženo društveno vlasništvo s pravom korištenja nekretnina uknjiženim za korist Urbanizam „RO za komunalne djelatnosti“ Valpovo, A. M. Reljkovića 16, a temeljem rješenja Okružnog privrednog suda u Osijeku, Broj: Fi-2488/94 od 8. rujna 1994. promijenjen je naziv korisnika nekretnina u Komunalno javno poduzeće „Dvorac“ sp.o., [adresa].

14. Nadalje, na temelju odluke trgovačkog društva Dvorac d.o.o. [adresa] od 29. studenoga 2005., zaključka Gradskog vijeća Grada Valpova od 31. siječnja 2006. i članaka 3., 4. i 30. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 26/03.) besteretno je otpisana k. č. br. [katastarska čestica] u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime i za korist Grada Valpova (upis broj: Z-287/06 od 2. veljače 2006.), dok je pod brojem Z- 13882/21 predmetnoj nekretnini dodan status javnog dobra u općoj uporabi.

15. Također proizlazi da je na temelju društvenog ugovora o promjeni oblika organiziranja javnog poduzeća u trgovačko društvo od 3. travnja 1997., izmjene istog od 15. veljače 2010. i izvješća o procjeni temeljnog kapitala komunalnog poduzeća Dvorac od 27. siječnja 1997. te povijesnog izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Osijeku od 19. svibnja 2010., uknjiženo pravo vlasništva, između ostalog, i na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] za korist trgovačkog društva „Dvorac“ d.o.o. za komunalne djelatnosti, [adresa] (upisa broj: Z-1016/10 od 21. svibnja 2010.). Naime, iz izvješća o procjeni temeljnog kapitala komunalnog poduzeća Dvorac od 27. siječnja 1997. proizlazi da je u temeljni kapital društva procijenjeno, između ostalog, zemljište koje se koristi kao plastenik u ulici Prilaz Crvenom križu površine 2569 m2, broj k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] te da su procijenjene i zgrada uz staklenik i garaža sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], neto građevinske površine 84,73 m2 te zgrada alatnice u parku sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], neto građevinske površine 46,20 m2.

16. Dakle, iz podataka spisa proizlazi da je k. č. br. [katastarska čestica], dvorište, javna zgrada površine 2581 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo trgovačkog društva Dvorac d.o.o. za komunalne djelatnosti, [adresa] u 1/1 dijela, dok je k. č. br. [katastarska čestica] park površine 250729 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo Grada Valpova, javno dobro u općoj uporabi, u 1/1 dijela. Također, iz uvjerenja o statusu čestica Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Osječko-baranjske županije, KLASA: 350-01/22-10/000332, URBROJ: 2158-16-02-01/01-22-0003 od 20. svibnja 2022. proizlazi da se nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi unutar granica građevinskog područja, a nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi djelomično unutar, a djelomično izvan građevinskog područja.

17. Među strankama je sporno da li su bili ispunjeni zakonski uvjeti za povrat nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi tužitelju.

18. Odredbom članka 54. stavka 1. Zakona o naknadi propisano je da se ne vraća u vlasništvo i posjed imovina pravnih osoba iz oblasti zdravstva, socijalne skrbi, odgoja, obrazovanja, kulture, zaštite kulturne i prirodne baštine, znanosti, energetike i vodoprivrede, športa i drugih javnih djelatnosti, koja je postala vlasništvo tih pravnih osoba na temelju posebnih propisa, a koja na dan donošenja ovoga Zakona je u njihovom posjedu i služi za obavljanje njihove djelatnosti za koju su osnovane.

19. Prema odredbi članka 55. stavka 2. Zakona o naknadi, ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed koja je izuzeta iz pravnoga prometa, odnosno na kojoj nije moguće stjecanje prava vlasništva.

20. Što se tiče k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pravilno tuženik navodi da je predmetna nekretnina izuzeta od naturalnog povrata sukladno članku 54. stavku 1. Zakona o naknadi.

20.1. Naime, u smislu odredbe članka 54. stavka 1. Zakona o naknadi, ne vraća se u vlasništvo i posjed imovina pravnih osoba iz područja koja su izrijekom navedena u stavku 1. toga članka (između ostalih i pravnih osoba iz oblasti javnih djelatnosti kojima pripada trgovačko društvo Dvorac d.o.o. za komunalne djelatnosti, [adresa]), a koja je da dan donošenja Zakona o naknadi (11. listopada 1996.) u njihovu vlasništvu (što podrazumijeva da im je po prijašnjim propisima nekretnina dana na korištenje posebnim aktom skupštine općine ili drugog tijela koje je bilo ovlašteno raspolagati nekretninom u društvenom vlasništvu,), koja je u njihovom posjedu i služi za obavljanje njihove (redovite) djelatnosti, a koji uvjeti su u konkretnom slučaju ispunjeni za primjenu navedenog članka Zakona o naknadi.

20.2. Tužitelj pogrešno smatra da nije postojao posebni propis koji bi društvu Dvorac d.o.o. dao pravo vlasništva nad parkom obzirom da je na temelju rješenja o komasaciji posjeda od 6. listopada 1993. na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjiženo društveno vlasništvo za korist Urbanizam „RO za komunalne djelatnosti Valpovo“, odnosno pravnom predniku društva Dvorac d.o.o. za komunalne djelatnosti, [adresa] su nekretnine dane na korištenje posebnim aktom tijela koje je bilo ovlašteno raspolagati nekretninom u društvenom vlasništvu.

21. Što se tiče k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za odlučivanje o predmetu spora ne bi samo po sebi bilo relevantno što je u tijeku postupka pred prvostupanjskim tijelom došlo do upisa navedene čestice kao javnog dobra u općoj uporabi, međutim navedeno, sagledano u kontekstu sve preostale dokumentacije priložene spisu upravnog postupka, ukazuje na kontinuitet korištenja sporne čestice kao javne površine (parka).

21.1. Iako je tek stupanjem na snagu „novog“ Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18, dalje: ZKG/18) izrijekom propisano da komunalna infrastruktura predstavlja javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinica lokalne samouprave i/ili osobe obavlja komunalnu djelatnost, te da ista može biti u pravnom prometu isključivo između jedinica lokalne samouprave i pravnih osoba koje obavljaju komunalne djelatnosti te druge osobe na toj infrastrukturi ne mogu stjecati stvarna prava osim prava služnosti i prava građenja sukladno odluci predstavničkog tijela jedinica lokalne samouprave (članak 61. stavak 1. i 2. ZKG/18), valja naglasiti da su javne površine (a među kojima i parkovi) predstavljale komunalnu infrastrukturu i sukladno ranije važećem Zakonu o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 36/95., dalje: ZKG/15), te su i prema ranije važećim propisima predstavljale javno dobro u općoj uporabi i kao takve također bile izuzete iz pravnog prometa u smislu članka 3. stavka 2. u svezi članka 35. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14.).

21.2. Slijedom navedenog, s obzirom da je sporna čestica već u vrijeme stupanja na snagu Zakona o naknadi predstavljala javno dobro u općoj uporabi, te da je stoga bila izuzeta iz pravnog prometa u smislu da je pravo vlasništva na istoj mogla imati samo osoba javnog prava (Republika Hrvatska, jedinica lokalne i područne samouprave), te da stoga pravo vlasništva na istoj nije mogla steći fizička osoba, a što je nedvojbeno i izrijekom uređeno i odredbom članka 61. ZKG/18, koja je odredba stupila na snagu prije donošenja pobijanog rješenja tuženika, Sud smatra da je u tom smislu osnovan zaključak tuženika da nisu postojali zakonski uvjeti za povrat navedene nekretnine tužitelju u naravi.

21.3. Identično pravno stajalište izneseno je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3923/21-2 od 25. ožujka 2022.

22. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika, donošenjem pobijanog rješenja nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na njegovu štetu pa je primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

23. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

23.1. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćenici odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

24. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Osijeku 19. veljače 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćenici

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi