Poslovni broj: Us I-2613/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice FJM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Ivanu Čizmiću, odvjetniku u Splitu, Ulica slobode 43, protiv tuženika Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel zdravstvenih studija, Split, Ruđera Boškovića 35, radi poništenja natječaja za radno mjesto, dana 19. veljače 2025. godine,
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužba u ovom upravnom sporu kao nedopuštena.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je dana 01. srpnja 2019. godine sudu dostavila tužbu protiv navedenog tuženika u kojoj je osporila odluku izboru kandidata po natječaju za radno mjesto voditelj odsjeka (položaj II. vrste) – 1 izvršitelj (m/ž) na određeno vrijeme (zamjena za privremeno nenazočnog radnika u Studentskoj referadi Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija, Sveučilišta u Splitu, uz uvjet probnog rada, od 10. lipnja 2019. godine, te je zatražila poništenje predmetnog natječaja, KLASA:112-01/19- 02/0001, URBROJ:2181-228-07-19-0011 od 16. svibnja 2019. godine. U tužbi je navela da je tuženik dana 28. veljače 2019. godine raspisao javni natječaj, KLASA:112-01/19-02/0002, URBROJ:2181-228-07-19-0001 od 16. svibnja 2019. godine za radno mjesto voditelj odsjeka (položaj II. vrste) – 1 izvršitelj (m/ž) na određeno vrijeme (zamjena za privremeno nenazočnog radnika u referadi) u punom radnom vremenu; da je javni natječaj objavljen dana 06. ožujka 2019. godine u "Narodnim novinama", broj: 22/19), Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, web stranici i oglasnoj ploči Odjela; da su sukladno raspisanom natječaju kandidati za navedeno radno mjesto trebali ispunjavati slijedeće uvjete: - završen preddiplomski sveučilišni ili stručni studij, - jedna godina radnog iskustva, - poznavanje rada na računalu, - poznavanje rada u računalnim aplikacijama ISVU i MOZVAG; da je dana 10. travnja 2019. godine kandidatima natječaja dostavljena obavijest o neizboru kandidata po istom natječaju kojom se kandidati obavještavaju da se natječaj poništava obzirom da niti jedan pristupnik nije dostavio potpunu prijavu koja sadrži sve tražene dokaze
- -
navedene u natječaju radi čega da nije bilo moguće predložiti odabir i zapošljavanje; da je dana 09. travnja 2019. godine tuženik donio odluko kojom poništava navedeni natječaj. Nakon navedenog da je dana 16. svibnja 2019. godine tuženik ponovno raspisao natječaj za radno mjesto voditelj odsjeka (položaj II. vrste) – 1 izvršitelj (m/ž) na određeno vrijeme (zamjena za privremeno nenazočnog radnika u Studentskoj referadi Sveučilišnog odjela zdravstvenih studija, Sveučilišta u Splitu, u punom radnom vremenu; da za razliku od ranijeg natječaja u ovom natječaju su promijenjeni uvjeti natječaja jer je u istom navedeno da je poznavanje rada u računalnim aplikacijama ISVU i MOZVAG samo poželjan uvjet; da je tužiteljica 17. svibnja 2019. godine poslala svoju prijavu na natječaj uz koju je priložila dokaze kako ispunjava sve potrebne uvjete iz natječaja; da je tužiteljica uz Prijavu priložila i posebnu potvrdu Filozofskog fakulteta u Splitu kojom se potvrđuje kako je poslove u studentskoj službi obavljala u računalnoj aplikaciji ISVU; da su tužiteljica i ostali kandidati dobili obavijest da će se dana 06. lipnja 2019. godine u 13,00 sati održati provjera znanja, sposobnosti i vještina bitnih za obavljanje za radno mjesto za koje je raspisan navedeni natječaj; da se prva faza testiranja odnosila na provjeru računalnih vještina (Word i Excel), dok se druga faza provjere znanja odnosila na intervju, koji se održavao odmah nakon što su kandidati završili sa provjerom računalnih vještina. Navodi se da je predmetni natječaj namješten; da je dana 10. lipnja 2019. godine poslana samo "obavijest kandidatima natječaja" kako je nakon provedenog postupka među prijavljenim kandidatima izabrana FJ, dipl. oec; da izabrana kandidatkinja nije imala poželjne certifikate za razliku od tužiteljice; da je izabrana kandidatkinja u rodbinskoj i prijateljskoj vezi s članovima Komisije, tako da se radi o nepotizmu jer kriterij stručne sposobnosti za ovo radno mjesto uopće nije bio odlučujući; da je predmetni natječaj namješten za navedenu kandidatkinju koja ne ispunjava uvjete natječaja; da tužiteljica prema svojim kvalifikacijama i stručnim sposobnostima je bolji kandidat od izabrane kandidatkinje, čime je tužiteljica diskriminirana. Tužbenim zahtjevom je zatraženo je da se poništi predmetni natječaj od 19. svibnja 2019. godine, da se poništi odluka o izboru kandidata, KLASA: 112-01/19-02/0001, URBROJ:2181-228-06-19-0018 od 10. lipnja 2019. godine i da se tuženiku naloži da tužiteljici plati trošak zajedno sa zakonskim zateznom kamatom, kako je navedeno u tužbenom zahtjevu.
2. Upravni sud u Splitu je donio rješenje poslovni broj 3 UsIrs-81/19-2 od 06. travnja 2020. godine kojim se je oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnoj upravnoj stvari te tužbu ustupio Općinskom sudu u Splitu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.
3. Nakon primitka predmetne tužbe Općinski sud u Splitu je istu tužbu zaprimio pod poslovnim brojem Pr-713/20 te je nastavio postupati po istoj tužbi, tako što je zatražio od tuženika dostavu odgovora na tužbu, što je tuženik i učinio dostavivši odgovor kroz podnesak kojeg je dostavio imenovani opunomoćenik tuženika- odvjetnik Željko Vrdoljak, a podnesak sa prilozima je dostavio i opunomoćenik tužiteljice.
4. U navedenom predmetu poslovni brojem Pr-713/20, Općinski sud u Splitu je održao raspravu dana 16. ožujka 2023., te 04. svibnja 2023. godine, nakon čega je Općinski sud u Splitu izazvao sukob nadležnosti tako što je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, dana 28. kolovoza 2023. godine dostavio prijedlog radi rješavanje sukoba nadležnost. U prijedlogu dostavljenom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske je navedeno da je u dijelu zahtjeva tužiteljice za poništenje natječaja raspisanog od tuženika, Klasa: 112-01/19-02/0001, Urbroj: 2181-228-07-19-0011 od 16. svibnja
- -
2019. godine za radno mjesto voditelja odsjeka nadležan Upravni sud u Splitu. Dakle, po navedenom prijedlogu radi rješavanja sukoba nadležnosti, Vrhovni sud Republike Hrvatske je trebao odlučiti koji od navedenih sudova je nadležan za postupanje po dijelu tužbenog zahtjeva u vezi navedenog natječaja od 16. svibnja 2019. godine.
5. Vrhovni sud Republike Hrvatske je postupajući po prijedlogu radi rješavanja sukoba nadležnosti Općinskog suda u Splitu od dana 28. kolovoza 2023. godine dana 06. lipnja 2024. godine donio rješenje poslovni broj: Gr 1-263/2023-2 kojim je odlučio da je za postupanje nadležan Upravni sud u Splitu. U obrazloženju istog rješenja Vrhovni sud Republike Hrvatske konstatira da je tužiteljica bila kandidat na javnom natječaju Klasa: 112-01/19-02/0001, Urbroj: 2181-228-07-19-0011 od 16. svibnja 2019. godine, te da traži poništenje istog natječaja, pa da je temeljem odredbe članka 3. stavak 1. točka 2. ZUS-a za postupanje po ovom dijelu tužbenog zahtjeva tužiteljice (poništenje natječaja), nadležan Upravni sud u Splitu.
6. Nakon što je rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Gr 1-263/2023-2 dostavljeno, Općinski sud u Splitu je dana 04. studenog 2024. godine donio rješenje poslovni broj: Pr-713/2020-3 kojim se razdvaja postupak koji se vodi pred istim sudom pod poslovnim brojem Pr-713/2020 na način da će se o zahtjevu tužiteljice radi poništenja odluke o izboru kandidata, Klasa:112-01/19-02/0001, Urbroj: 2181-228-06-19-0018 od dana 10. lipnja 2019. (točka III. tužbenog zahtjeva), raspravljati u posebnom postupku koji će dobiti novi poslovni broj.
7. Iz navedenog proizlazi da je o ostalom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na poništenje natječaja za radno mjesto voditelj odsjeka (položaj II. vrste) – 1 izvršitelj (M/Ž) na određeno vrijeme (zamjena za privremeno nenazočnog radnika u referadi) u punom radnom vremenu, uz uvjet probnog rada od tri mjeseca, KLASA: 112-01/19- 02/0001, URBROJ: 2181-228-07-19-0011 od 16. svibnja 2019. godine, prema navedenom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske te rješenju Općinskog suda u Splitu od 04. studenog 2024. godine (rješenju o razdvajanju), za postupanje po dijelu tužbenog zahtjeva kojim se traži poništenje natječaja, nadležan Upravni sud u Splitu.
8. Tužba nije dopuštena.
9. U skladu s međunarodnom pravnom stečevinom i regulacijom članka 6. stavka 1. Konvencije (Europske) za zaštitu ljudskih prava s protokolima 1, 4, 6, 7, 11, 12, 13 i 14, koja je u primjeni od 6. studenog 1997. („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj: 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija), pravo na pravično suđenje, koje u sebi obuhvaća i pravo na pristup sudu, najvažnije je procesno ljudsko pravo, koje je u hrvatskom pravnom sustavu sadržano na ustavnoj i zakonskoj razini.
10. Tako, Ustav Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 – pročišćeni tekst i 5/14, u daljnjem tekstu: Ustav), u članku 29. stavku 1., a Zakon o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22. i 16/23., u daljnjem tekstu: ZS), u članku 4. stavku 1., određuje da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela. Dakle, navedene
- -
odredbe osiguravaju svakome da od suda zatraži i dobije djelotvornu sudsku zaštitu u vezi sa svojim pravima i/ili obvezama.
11. Ustavotvorac, u članku 19. stavku 2. Ustava, jamči sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.
12. Navedena jamstava prava na pravično suđenje primjenjuje se i na sudski postupak koji se vodi pred upravnim sudom, a koji je, na ustavnoj razini, reguliran navedenom odredbom članka 19. stavka 2. Ustava, a na zakonskoj razini, odredbama Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 dalje: ZUS-a). Izloženo pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-1001/07 od 7. srpnja 2010. („Narodne novine“, broj: 90/10).
13. U nekolicini odluka Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske, izraženo je pravno shvaćanje prema kojem pravo na pristup sudu, kao važan aspekt prava na sud koje je jedno od imanentnih pravu na pravično suđenje, nije i ne može biti apsolutno. Ono je podvrgnuto ograničenjima (osobito kad je riječ o pretpostavkama koje se tiču dopuštenosti ulaganja pravnih sredstava), budući da po samoj svojoj naravi zahtijeva regulaciju države, koja u tom pitanju ima izvjesnu slobodu procjene. Ta ograničenja, međutim, ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da s time bude narušena sama bit "prava na sud". Takva se ograničenja također neće smatrati suglasnima članku 29. stavku 1. Ustava ako nisu propisana radi ostvarenja legitimnog cilja ili ne postoji razuman odnos razmjernosti između sredstava koja su upotrijebljena i cilja koji se namjeravao postići (vidi odluku Ustavnog suda broj: U-III-1/2009 od 3. studenoga 2010., objavljenu u "Narodnim novinama" broj 126/10.). Drugačije izneseno, takva ograničenja ne smiju ugroziti ili ograničiti pravo na pristup sudu na način koji ne bi bio u skladu s člankom 6. stavkom 1. Konvencije, osim kada takva ograničenja služe da bi se ostvario legitiman cilj te kada postoji proporcionalan odnos između cilja koji se želi ostvariti i nametnutih ograničenja. Ustavni sud je istaknuo i da je obveza sudova, i u situaciji vlastite nenadležnosti, pa i u situaciji zakonske podnormiranosti, pitanje sudske nadležnosti ili dopuštenosti pojedinog pravnog sredstva, metodom teleološkog tumačenja osigurati ostvarivanje prava na sud za svaku stranku, barem usmjeravanjem na drugi raspoloživi put učinkovite pravne zaštite utvrđenjem koji bi to pravni put bio, a ako ga nema onda utvrđenjem zašto sudska zaštita nije potrebna. Tako i u odluci poslovni broj U-III-2042/2013 od 19. svibnja 2020. (dostupno na: www.usud.hr).
14. Može se zaključiti da je obveza suda u upravnom sporu u situaciji kada posebnim zakonom, kojima se specijalno uređuje određena pravna materija, nije uređena ikakva daljnja upravno sudska zaštita, prilikom odlučivanja o tužbi podnesenoj protiv odluka državnih tijela i pravnih osoba s javnim ovlastima (javnopravnih tijela), kao prvi korak kod ispitivanja tužbe, procijeniti je li riječ o pojedinačnoj odluci u smislu članka 3. ZUS-a koju je donijelo javnopravno tijelo kako je ono definirano člankom 2. stavkom 2. ZUS-a.
15. Prema odredi članka 2. stavka 1. ZUS-a cilj toga zakona je osigurati zakonitost i sudsku zaštitu prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnom odlukom ili postupanjem javnopravnog tijela, dok prema stavku 2. toga članka javnopravnim tijelom u smislu toga zakona smatra se tijelo državne uprave i drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne)
- -
samouprave, pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu (pružatelj javnih usluga).
16. Člankom 3. stavkom 1. točkom 1. do 4. ZUS-a je propisano da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke javnopravnog tijela (upravnog akta), ocjena zakonitosti postupanja i propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisi te ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora, s time da je točkom 1. toga stavka upravni akt određen kao pojedinačna odluka kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari. U tom smislu, elementi pojma pojedinačne odluke pretpostavljaju određenog nosioca, autoritativnost, pravno djelovanje, konkretnost i da se takva odluka donosi u nekoj upravnoj stvari.
17. Shodno članku 2. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP), upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka (u daljnjem tekstu: stranke) neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.
18. Iščitavajući citirane norme ZUS-a i ZUP-a valja zaključiti da kumulativne pretpostavke da bi se pojedini predmet smatrao upravnom stvari koja bi bila podvrgnuta upravno-sudskoj kontroli podrazumijevaju: a) odlučivanje od javnopravnog tijela, b) odlučivanje u upravnom postupku, c) odlučivanje o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičkih ili pravnih osoba ili drugih stranaka i, krajnje, d) neposredna primjena zakona, drugih propisa ili općih akata, kojima je uređeno pojedino upravno područje.
19. Polazeći od iznesenih pravnih stajališta i ocjena Ustavnog suda Republike Hrvatske te izloženih općenitih pravnih shvaćanja vezano za definiranje upravne stvari i cilja uspostavljanja novoga pravnog uređenja upravno-sudske zaštite te primijenivši ta načelna pravna shvaćanja na konkretan predmet, ocjenjujući pretpostavke za vođenje upravnog spora, valja istaknuti sljedeće.
20. Nije sporno da tužitelj u konkretnom slučaju tj. točkom II. tužbenog zahtjeva kako je postavljen u tužbi traži poništenje natječaja za radno mjesto voditelj odsjeka (položaj II. vrste) – 1 izvršitelj (m/ž) na određeno vrijeme (zamjena za privremeno nenazočnog radnika u referadi) u punom radnom vremenu, uz uvjet probnog rada od tri mjeseca, KLASA: 112-01/19-02/0001, URBROJ: 2181-228-07-19-0011 od 16. svibnja 2019. godine, a da je za postupanje u odnosu na navedeni dio tužbenog zahtjeva sukladno rješenju Vrhovnog suda RH poslovni broj: dana 06. lipnja 2024. godine rješenje poslovni broj: Gr 1-263/2023-2 ,stvarno nadležan Upravni sud u Splitu.
21. Sporno je da li predmetni javni natječaj predstavlja pojedinačnu odluku kojom bi bilo odlučeno o tužiteljevu pravu i je li taj akt može biti predmet samostalne ocjene u upravnom sporu. Je li, u biti, riječ o pojedinačnoj odluci javnopravnog tijela čiju se zakonitost razmatra unutar upravno-sudske kontrole i je li tužitelju u toj situaciji osigurana samostalna i posebna upravno-sudska zaštita.
- -
22. Sud smatra da je tužitelju osigurana upravno-sudska zaštita u postupku protiv tzv. konačne odluke kojom se odlučuje o izboru kandidata po predmetnom natječaju.
23. U izloženom nije riječ o pojedinačnoj odluci kojom se izravno dira, odnosno odlučuje o ikakvom pravu, obvezi ili pravnom interesu tužiteljice neposredno primjenjujući propise kojima je uređeno neko upravno područje u smislu odredbi članka 3. ZUS-a i članka 2. stavka 1. ZUP-a i koja bi bila predmet samostalne ocjene u upravnom sporu.
24. Stoga, a budući da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, valjalo je, na temelju odredbi članka 46. stavka 1. točke 4. i 7. ZUS-a, odbaciti tužbu kao nedopuštenu, odnosno riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti obzirom da je tužba odbačena. Slijedom navedenog riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U Splitu, 19. veljače 2025.
S U D A C
Studenko Vuleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja, Ivanu Čizmiću, Split, Ulica slobode 43,
- tuženiku Sveučilište u Splitu, Sveučilišni odjel zdravstvenih studija, Split, Ruđera Boškovića 35,
- spis.
