Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž R-20/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća, i Sande Crljen Ivančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BAUCHEMIE d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB: 05274472723, iz Donjeg Stupnika, Stupničke Šipkovine 3/1, zastupanog po direktoru ĆŽ, a on po punomoćniku Hrvoju Kuprešaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Ć [adresa], zastupan po punomoćniku Jurici Juriću, odvjetniku iz Đakova, radi isplate, a odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog sud u Đakovu poslovnog broja Pr-5/2022-12 od 3. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Đakovu poslovnog broja Pr-5/2022-12 od 3. studenoga 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
" I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"I Nalaže se tuženiku GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju, BAUCHEMIE d.o.o., iz Donji Stupnik, Stupničke Šipkovine 3/1, OIB: 05274472723, novčani iznosu u vrijednosti od 162.000,00 kuna, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate, prema stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od osam dana od pravomoćnosti presude.
II Nalaže se tuženiku GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju, BAUCHEMIE d.o.o., iz Donji Stupnik, Stupničke Šipkovine 3/1, OIB: 05274472723, troškove parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o
obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od osam dana od pravomoćnosti presude."
II Nalaže se tužitelju da tuženiku GŽ isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kn / 1.244,29 eur1 zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 3. studenoga 2022. godine kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.".
2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tužitelj, pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Temeljem odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbu tužitelja dostavio je na odgovor tuženiku.
Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.
Žalba tužitelja je osnovana.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 162.000,00 kuna s osnova naknade ugovorene zabrane natjecanja radnika s poslodavcem.
4. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:
- da je prednik tužitelja Köster Hrvatska d.o.o. kao poslodavac s tuženikom kao radnikom imao zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. ožujka 2013., te je navedenim ugovorom tuženik preuzeo zadatke, prava i obveze radnog mjesta "terenskog komercijaliste",
- da je temeljem zaključenog ugovora o radu i to članka 12. točka 1. regulirana zabrana konkurencije te je navedenim člankom tuženik kao radnik preuzeo obvezu isključenja svakog drugog dodatnog zaposlenja kao i obavljanja poslova za svoj račun ili za račun drugih a prije nego što prihvati bilo kakav drugi oblik zaposlenja ili obavljanja djelatnosti radnik je dužan prihvatiti pisanu suglasnost direktorat društva,
- da je člankom 12. točkom 3. ugovora o radu regulirano vrijeme trajanja zabrane konkurencije i to za vrijeme trajanja zaključenog ugovora i jednu godinu nakon prestanka trajanja ugovora,
- da je člankom 12. točkom 4. ugovorena kazna u visini od 54.000,00 kuna za svaku učinjenu povredu koju je radnik dužan platiti poslodavcu,
- da je tužitelj kao poslodavac dao suglasnost tuženiku za prijenos ugovora o pretplatničkom telefonskom broju 22. listopada 2021.,
- da je tužitelj kao pravni slijednik Köster Hrvatska d.o.o. sklopio s tuženikom sporazum o prestanku radnog odnosa 15. rujna 2021., s utvrđenim datumom prestanka ugovora 22. listopada 2021. koji se računa kao zadnji dan otkaznog roka radnika koji će odraditi kod poslodavca na radno mjestu voditelja tehničke službe,
- da je tuženik prekršio tri povrede zabrane i to prvu, 26. siječnja 2017. kada je otvorio svoj obrt "[obrt]" za posredovanje i poslovno savjetovanje za vrijeme trajanja radnog odnosa, a zatim i putem istog
- da je savjetovao tužiteljevog kupca, društvo Keramis d.o.o., za usluge i ispostavio fakturu 23. listopada 2021. u iznosu od 6.000,00 kuna, nakon prestanka radnog odnosa tuženika kod tužitelja.
5. Sud prvog stupnja na ovakvo utvrđeno činjenično stanje smatrao je neosnovanim zahtjev tužitelja jer je u postupku utvrdio da tuženik, nije sklapao poslove iz djelatnosti koje obavlja poslodavac-tužitelj, preko svog obrta "[obrt]", jer se tužitelj bavi prodajom jedino i isključivo proizvoda Köster za hrvatsko tržište. Nadalje, davanjem suglasnosti tuženiku za preuzimanje pretplatničkog broja, sud navedenu činjenicu tumači kao suglasnost tužitelja da tuženik obavlja poslove u svom obrtu [obrt] za posredovanje i poslovno savjetovanje, pa tako da tuženik ne bi počinio zabranu natjecanja prema tužitelju.
6. Nadalje, sud prvog stupnja smatrao je da iz zaključenog ugovora o radu između stranaka tužitelj kao poslodavac nije preuzeo obvezu isplaćivati tuženiku kao radniku naknadu za vrijeme trajanja zabrane kako to regulira odredba članka 103. Zakona o radu („Narodne novine“, 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, i 64/23 – dalje u tekstu: ZR) koja regulira naknadu u slučaju ugovorene zabrane natjecanja a iz tog osnova smatra neosnovanim zahtjev tužitelja za isplatom.
7. Sukladno odredbi članka 101. ZR-a regulirana je zakonska zabrana natjecanja radnika s poslodavcem. Tom odredbom štiti se poslodavac od nelojalnih postupaka (konkurencije) radnika, a riječ je o zabrani koja traje za vrijeme radnog odnosa kod poslodavca i nakon prestanka ugovora o radu. Takvom zabranom radnik se obvezuje da se u određenom razdoblju, nakon prestanka ugovora o radu, ali ne duže od dvije godine, neće zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnoj utakmici s poslodavcem, niti će mu osobno konkurirati. Ako radnik povrijedi zakonsku zabranu natjecanja poslodavac ima pravo u roku od tri mjeseca od dana saznanja, ukoliko nije proteklo više od pet godina od sklapanja posla tražiti od radnika naknadu štete ili da mu radnik preda zaradu odnosno prenese potraživanje iz tog posla.
8. U žalbi tužitelj ističe da sud prvog stupnja nije u cijelosti utvrdio činjenično stanje odnosno da je isto pogrešno utvrđeno te da je na takvo pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
9. Ovaj žalbeni sud smatra žalbu tužitelja osnovanim, jer iz rezultata provedenog parničnog postupka ne proizlazi ključna činjenica koju je sud prvog stupnja u postupku trebao utvrditi, a odnosila bi se na utvrđenje koje je poslove obavljao tuženik kod tužitelja za vrijeme trajanja ugovora o radu, kao i kojim se poslovima tuženik bavi u svom obrtu [obrt], odnosno radilo bi se u ovom slučaju o zakonskoj zabrani natjecanja, kojom bi tuženik radeći u svom obrtu, obavljao iste poslove kao i tužitelj, kako to tvrdi u žalbi tužitelj.
10. Kako činjenično stanje u postupku nije u potpunosti utvrđeno, to je valjalo ukinuti odluku suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje temeljem odredbe članka 370. ZPP-a, a trebalo je i ukinuti odluku o troškovima parničnog postupka temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a.
11. U nastavku postupka sud prvog stupnja imat će u vidu uputu iz ovog ukidnog rješenja, nadopunit će činjenično stanje te će na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijeniti materijalno pravo, i ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a time i o troškovima postupka.
U Splitu 19. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Marija Šimičić
