REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-571/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Nevenke Marković, predsjednik vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Batarelo Dvojković Vuchetich d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o. u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-114/2022-15 od 22. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-114/2022-15 od 22. prosinca 2023. u točki I. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-114/2022-15 od 22. prosinca 2023. u točki III. izreke i sudi:

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.021,64 eura u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi trošak u iznosu od 8.720,10 eura njegov zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 4.233,73 eura kao neosnovan.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 453,95 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru u točki I. izreke naloženo je tuženiku, ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 47.214,30 eura / 355.736,16 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razbolje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razbolje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 22. prosinca 2023. pa do isplate, sve u roku od 15 dana. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju, iznos od 134.379,17 eura / 1.012.479,84 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razbolje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razbolje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 22. prosinca 2023. pa do isplate, sve u roku od 15 dana. U točki III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev jer je zaključio da u konkretnom slučaju, postoji uzročna veza između tuženikova odbijanja dati glas na skupštini društva u smislu odredbe čl. 7.3.2. Ugovora od 2. srpnja 2019. i štete za tužitelja koja se očituje u nemogućnosti ostvarenja tražbine prema društvu u iznosu od 47.214,30 eura / 355.736,14 kn, koji iznos predstavlja 24% dobiti društva za 2021. i za koji je iznos skupština donijela odluku. U preostalom dijelu za isplatu iznosa od 134.379,17 eura / 1.012.479,84 kn tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. Svoju odluku sud je donio na temelju odredbe čl. 349. i čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/811, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) u vezi s čl. 406. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23). Odluku o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali na točke I. i III. izreke. Smatra da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Tvrdi kako se sud u presudi vodi svojim shvaćanjem da je tužitelju nastala šteta uslijed tuženikove povrede ugovorne obveze prema tužitelju, da glasuje kako to traži tužitelj. Na ročištu 24. listopada 2023. tuženik je ukazao kako tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete za dividendu koju je tuženik dužan proslijediti tužitelju kad je dobije od spomenutog društva, sve sukladno spisu priloženom Ugovoru članova društva. Međutim, tu dividendu spomenuto društvo nije isplatilo tuženiku upravo raspolaganjem tužitelja po njemu postavljenoj upravi spomenutog društva. Iz navedenog proizlazi da tužitelj traži od tuženika naknadu štete za neisplaćenu dividendu iako je sam tužitelj onemogućio tuženika da ispuni svoje obveze po spomenutom Ugovoru članova društava. Ukazuje da je obveza tuženika da glasuje za isplatu dividende ta koja je sporna, a ne njegovo pravo ili obveza da odbije neuplaćenu mu, a izglasanu dividendu. Stranke su ugovorom ugovorile postupak da se ŽF obvezuje u skupštini Društva glasovati na način koji je potreban da dobit ostvarena u trogodišnjem razdoblju u cijelosti pripadne NF. Međutim, stranke su sljedećom rečenicom istog ugovora također izričito predvidjele predmetni slučaj, te propisale postupak koji će u tom slučaju primijeniti: Ako iz bilo kojeg razloga Društvo ne bi moglo dobit ostvarenu tijekom trogodišnjeg razdoblja u cijelosti isplatiti isključivo NF, ŽF se obvezuje da će svaki iznos koji bi eventualno primio po osnovi isplate dobiti ostvarene u trogodišnjem razdoblju bez odgađanja proslijediti NF. Tuženik nikada nije osporio pravo tužitelja na čitavu Dividendu. Tuženik je samo lojalan Društvu i ne može glasovati za isplatu dividende dok ne zna da za to postoje uvjeti. Međutim, u situaciji da je voljom isključivo većinskog člana isplata dividende izglasana, a tuženiku nije isplaćena, tuženik ima zakonsko pravo tražiti da mu se izglasana dividenda isplati, kojim trenutkom isplate tužitelj, ali tek tada, stječe pravo od tuženika tražiti da mu prenese primljeni iznos dividende. Dakle, obveza tuženika bi nastala trenutkom isplate dividende tuženiku, a ne prije toga, pa je tužba zbog toga preuranjena i svakako se njom ne bi mogla tražiti naknada štete. Dakle, u ovom trenutku tuženik nema nikakvu obvezu prema tužitelju, sve dok Društvo ne isplati dividendu tuženiku, čime će, po njihovom ugovoru, nastati obveza tuženika da primljeno isplati tužitelju, odnosno izvrši ugovornu obvezu, a ne naknadi nekakvu štetu. Tuženik je više puta pisanim putem pozivao upravu društva Sartura d.o.o. Zagreb da mu dostavi podatak je li dividenda bila isplaćena bilo kojem članu društva, a nikad nije dobio odgovor što može značiti da je dividenda isplaćena tužitelju, ali ne i tuženiku. Zaključno, opreza radi prigovora odluci suda da svaka strana snosi svoje troškove, s obzirom da je tužitelj u postupku uspio sa svega 26% svog zahtjeva. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno, ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode tuženika. Smatra da je presuda u pobijanom dijelu pravilna i zakonita, stoga predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 453,95 eura.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je ovaj sud zaključio da je sud prilikom donošenje presude djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u iznosu od 181.593,47 eura, a u ovom žalbenom postupku je sporan iznos od 47.214,30 eura koji odgovara 24% dobiti koje je društvo Sartura d.o.o. ostvarilo u 2021.

8. Iz isprava u spisu proizlazi:

- da su obje parnične stranke članovi društva Sartura d.o.o., Zagreb, i to tužitelj kao imatelj 74%, a tuženik 26% poslovnih udjela,

- da je Društvenim ugovorom društva Sartura d.o.o. Zagreb određeno da prilikom donošenja odluke o upotrebi dobiti skupština društva može odlučiti da će se dobit isplatiti članovima bez obzira na omjer uplaćenih uloga, odnosno bez obzira na omjer sudjelovanja članova u temeljnom kapitalu društva, te da su za takvu odluku potrebni glasovi svih članova društva,

- da su tužitelj i tuženik 2. srpnja 2019. kao članovi društva potpisali ugovor prema kojemu se ovdje tuženik obvezao glasati za odluku o raspodjeli dobiti društva Sartura d.o.o. na način da u razdoblju od 3 godine od potpisa ugovora sva dobit koju društvo ostvari u tom razdoblju pripada ovdje tužitelju kao većinskom članu društva,

- da ovdje tuženik nije postupio po naprijed navedenoj ugovornoj odredbi, odnosno da na skupštinama društva na kojima je odlučivano o podjeli spomenute dobiti nije glasao za odluku kojom bi ostvarena dobit društva Sartura d.o.o. pripala ovdje tužitelju,

- da je u odnosu na spornu dobit ostvarenu u 2021. godini glasovima tužitelja na skupštini društva od 26. lipnja 2023. donesena odluka da će se dobit društva ostvarena u 2021. podijeliti članovima tog društva razmjerno njihovom sudjelovanju u temeljnom kapitalu društva.

9. Donošenjem pobijane presude nije počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire. Izreka presude nije proturječna razlozima presude, nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovana, ti razlozi nisu međusobno proturječni niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

10. Dužnost člana društva s ograničenom odgovornošću na lojalno postupanje prema društvu, ili prema ostalim članovima, nije izričito predviđena niti Zakonom o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23; dalje: ZTD) niti kojim drugim zakonom kojim se uređuje područje prava društava. Takva dužnost člana društva ipak postoji u skladu s načelima obveznog prava i to načelom dužnosti ispunjenja obveza, načelom zabrane zlouporabe prava, načelom savjesnosti i poštenja, načelom dužnosti suradnje, koji se javljaju pri ispunjenja obveza, kojih se strane kao članovi društva trebaju pridržavati u ostvarivanju svojih upravljačkih prava.

11. Ugovorom od 2. srpnja 2019. tužitelj i tuženik su definirali prava i obveze vezano uz Društvo, pri čemu je u čl. 7.3.2. Ugovora sporazumno utvrđeno da će se sva dobit Društva koja će biti ostvarena u prve tri godine računajući od dana sklapanja Ugovora uključujući i dobit za 2021. godinu isplatiti u cijelosti tužitelju, a da tuženik u pogledu te dobiti nema i neće imati nikakve zahtjeve prema tužitelju ili Društvu i da se tuženik obvezuje na skupštini Društva glasovati na način koji je potreban da dobit ostvarena u ugovorenom razdoblju u cijelosti pripadne tužitelju. S obzirom na to da je tuženik na skupštini Društva održanoj 24. svibnja 2022. i ponovno na skupštini Društva održanoj 26. lipnja 2023. glasovao protiv donošenja odluke o isplati dobiti za 2021. postupio je suprotno ugovornoj odredbi čl. 7.3.2. Ugovora.

12. Odredbom čl. 342. st. 1. ZOO-a vjerovnik je ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti obvezu savjesno i u svemu kako ona glasi. Sukladno čl. 342. st. 2. ZOO-a, ako dužnik ne ispuni obvezu u svemu kako ona glasi ili zakasni s ispunjenjem, vjerovnik pored ispunjenja ima pravo tražiti i naknadu štete koju je zbog toga pretrpio. U odnosu na pravo vjerovnika na naknadu štete, odredbom čl. 349. ZOO-a propisano je da se na pitanje takve naknade štete na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog zakona o naknadi izvanugovorne štete iz odredbe čl. 1045. ZOO-a prema kojoj tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Da bi postojala odgovornost za štetu, moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, uzročna veza i protupravnost štetne radnje. Nadalje, prema čl. 343. ZOO-a, dužnik se oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.

13. U Ugovoru od 2. srpnja 2019. prema odredbi čl. 7.3., 7.3.1. i 7.3.2. tuženik se obvezao glasati za odluku skupštine društva prema kojoj bi trogodišnja dobit društva pripala ovdje tužitelju. Takav način njegova glasanja je nužna pretpostavka da se navedena dobit isplati tužitelju, jer Društveni ugovor društva Sartura d.o.o. predviđa da je za takvu odluku potreban glas svih članova društva, pa dakle, i tuženika kao manjinskog člana. Nije sporno da je tuženik taj svoj glas uskratio, te da zbog toga tužitelj nije imao mogućnosti ishoditi odluku o podjeli dobiti sukladno Ugovoru iz srpnja 2019. S obzirom na to da su stranke Ugovorom utvrdile način na koji će se pravo glasa prilikom donošenja odluke o isplati dobiti koristiti, a imajući u vidu odredbu čl. 7.3.2. Ugovora te okolnost da je Društvo u posljednjim godinama ostvarivalo isključivo dobit, kao i činjenicu da tuženik ne raspolaže dokazima kojima bi potkrijepio svoje navode zbog kojih odbija glasati za isplatu dobiti, tužitelj je radi izbjegavanja daljnje štete, glasao za donošenje odluke o isplati dobiti razmjerno poslovnim udjelima članova u Društvu. Kako se isplata dobiti razmjerno udjelima u temeljnom kapitalu Društva može ostvariti isključivo na skupštini Društva, tužitelj nije u mogućnosti tužbom zahtijevati donošenje sudske odluke koja bi zamijenila odluku skupštine Društva u okolnostima u kojima tuženik odbija postupiti u skladu s Ugovorom utvrđenom obvezom, stoga pravilno tužitelj zahtijeva isplatu preostalog dijela dobiti koja mu po Ugovoru pripada i to zbog povrede ugovorne obveze od strane tuženika, čime je tužitelju nastala šteta upravo u tom preostalom iznosu dobiti.

14. Nadalje, na temelju odredbe čl. 343. ZOO-a tuženik bi se mogao osloboditi od odgovornosti za postupanje protivno odredbama Ugovora i Zakona o obveznim odnosima samo ako dokaže da tu obvezu nije bio u stanju ispuniti zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti koje su nastupile nakon sklapanja Ugovora i koje su prouzročile nemogućnost ispunjenja obveze, što tuženik nije dokazao.

15. Kako u konkretnom slučaju, postoji uzročna veza između tuženikova odbijanja dati glas na skupštini društva u smislu odredbe čl. 7.3.2. ugovora od 2. srpnja 2019. i štete za tužitelja koja se očituje u nemogućnosti ostvarenja tražbine prema društvu u iznosu od 47.214,30 eura / 355.736,14 kn, koji iznos predstavlja 24% dobiti društva za 2021. (181.593,47 eura / 1.368.216,00 kn) što proizlazi iz odluke o usvajanju financijskih izvješća za 2021., koju je donijela uprava društva Sartura d.o.o., prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 47.214,30 eura s pripadajućom zateznom kamatom.

16. Međutim, osnovan je žalbeni navod u odnosu na odluku suda o troškovima postupka (točka III. izreke). U ovoj parnici tužitelj je uspio s 26%, a tuženik sa 74%. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one strane koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Dakle, oduzimanjem tužiteljevog uspjeha u sporu od tuženikovog (74%-26%=48%) dođe se do 48% što predstavlja uspjeh tuženika u postupku. Stoga je suprotno zauzetom stavu suda trošak postupka valjalo dosuditi tuženiku pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 154. st. 2 u vezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa) na što pravilno upire žalitelj. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova, odlučeno je ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Tuženik je zatražio parnični trošak u iznosu do 13.741,74 eura (troškovnik str. 218. spisa). Od zatraženih troškova pripada mu pravo na trošak:

- za sastav podneska od 12. srpnja 2022. (odgovor na tužbu) u iznosu od 2.273,47 eura, po Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife

- za sastav podneska od 11. listopada 2023. u iznosu od 99,50 eura po Tbr. 8. t. 3. Tarife u vezi s Tbr. 7.1. Tarife

- trošak pristupa na ročišta 22. kolovoza 2023. i 24. listopada 2023. svako u iznosu od 2.273,47 eura, po Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife

- trošak pristupu ročištu za objavu presude u iznosu od 99,50 eura po Tbr. 9. t. 3. Tarife u vezi s Tbr. 7.1. Tarife

- trošak PDV 25% u iznosu 2.092,35 eura, sveukupno 10.461,76 eura, a s obzirom na njegov uspjeh u sporu 48% dosuđen mu je trošak u iznosu od 5.021,64 eura, dok je za više zatraženi iznos od 8.720,10 eura koji je previsoko obračunat njegov zahtjev odbijen kao neosnovan.

17. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka s obzirom na to da je uspio samo u odnosu na sporedni dio zahtjeva (odluka o trošku).

18. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i djelomično preinačiti na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a.

19. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 453,95 eura na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a s obzirom da se nije radilo o radnji potrebnoj za donošenje odluke drugostupanjskog suda.

Zagreb, 19. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Nevenka Marković