Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: Kž III-6/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i Sande Janković članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UA, zbog kaznenog djela iz članka 272. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 143/12. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 4. lipnja 2024., broj Kž-263/2024. u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025., u prisutnosti, u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika Gorana Marjanovića
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog UA kao neosnovana te se potvrđuje drugostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 12. veljače 2024. broj K- 338/2023. optuženi UA oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 272. stavka 1. KZ/97. izazivanja prometne nesreće, činjenično i pravno opisanog u izreci te presude. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 4. lipnja 2024., broj Kž-263/2024. prihvaćena je žalba državnog odvjetnika te je preinačena prvostupanjska presuda i to na način da je optuženik proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 272. stavka 1. KZ/97. izazivanja prometne nesreće, činjenično i pravno opisanog u izreci te presude pa je na temelju istog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci te je na temelju članka 67. KZ/97. izrečena uvjetna osuda na način da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11.,121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.), optuženik je dužan snositi troškove kaznenog postupka na ime prometnog vještačenja u ukupnom iznosu 1.350,59 eura sudskomedicinskog vještačenja u iznosu 387,55 eura te u paušalnom iznosu 300,00.
2. Protiv presude žali se optuženik po branitelju, odvjetniku Goranu Marjanoviću zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Postupajući po zahtjevu optuženika i branitelja, sukladno članku 475. stavku 1. ZKP/08. sjednica trećestupanjskog vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženika, a u odsutnosti optuženika i državnog odvjetnika, sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08.
6. Žalba nije osnovana.
9. Optuženik u žalbi smatra da je u konkretnom slučaju drugostupanjski sud trebao primijeniti pravno pravilo in dubio pro reo. U tom smislu upućuje na nalaz i mišljenje prometnih vještaka iz kojeg proizlazi da se sraz automobila mogao dogoditi nepažnjom optuženika ali i krivim, prekasnim prestrojavanjem oštećenika koji se našao ispred optuženika kada ovaj više nije mogao izbjeći sraz. Također upućuje da se drugostupanjska presuda u većoj mjeri temelji na iskazu suputnice (za koji iskaz smatra da nije vjerodostojan) u vozilu oštećenika, a da taj iskaz, nije samo u suprotnosti s obranom optuženikom, već i sadržaja većeg broja zaključaka vještačenja i to onih koje se odnose na tragove, prometnu dinamiku i utjecaj alkohola vozačke sposobnosti
10. U prvom redu treba uputiti da drugostupanjski sud (točka 4.2.) prihvaća nalaz i mišljenje prometnih vještaka Srećka Hlišća i Antona Radolovića iz kojeg, sukladno žalbenim navodima, proizlazi da je do prometne nesreće moglo doći i na način kako je to u svojem iskazu opisala svjedokinja UAI, i kako je to opisao optuženik. Međutim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda i žalbenim navodima, drugostupanjski sud smatra iskaz svjedokinje GAI vjerodostojnim, dok iskaz optuženika u relevantnom dijelu ne prihvaća (točka 4.5.) te iznosi razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj trećestupanjski sud.
10.1. Naime, drugostupanjski sud pravilno zaključuje da je iskaz svjedokinje u odnosu na dinamiku nastanka inkriminirane prometne nesreće, jasan i dosljedan i u skladu s drugim dokazima provedenim tijekom postupka (točka 4.4.) te da svjedokinja nije imala razloga drugačije opisivati način kretanja automobila u kojem se je nalazila, prije i u trenutku kada ih je optuženik svojim vozilom udario. Taj zaključak drugostupanjski sud logično povezuje i s činjenicom da oštećeni GA (zadobio teške tjelesne ozljede kao i unuka ČAI) suštinski ne tereti optuženika, jer iskreno iskazuje da se uslijed potresa mozga ne sjeća prometne nesreće, kao i s činjenicom da niti iz iskaza optuženika ne proizlazi da bi oštećenik imao namjeru pretjecati neko vozilo, što znači da, s obzirom na malu brzinu kretanja, oštećenik nije imao logičnog i prometnog razloga naglo se prestrojavati, a koji bi manevar, prema žalbenim navodima, prouzročio prometnu nesreću.
10.2. Nadalje, žalitelj neosnovano veliki značaj pridaje činjenici da iz nalaza i mišljenja vještaka doista proizlazi da se oštećenik nije kretao vozilom u potpunosti po sredini srednje prometne trake nego lijevim bokom za oko 1,30 m od osi razdjelne linije srednje i lijeve trake, a desnim bokom za oko 0,7 m od osi razdjelne linije desne i srednje trake. S obzirom da se, suprotno žalbenim navodima, ne radi o značajnom odstupanju (pa je iz tog razloga očito svjedokinja uočila i iskazivala da su se kretali sredinom svoje prometne trake i to ne čini iskaz nevjerodostojnim) na temelju te činjenice se ne može zaključiti da je vozilo oštećenika bilo u prestrojavanju.
10.3. Značajna je činjenica, kako to ispravno zaključuje drugostupanjski sud, da je prema nalazu i mišljenju vještaka, vozilo oštećenika bilo izravnato u srednjoj prometnoj traci, gotovo paralelno s uzdužnom osi kolnika (točka 4.5.). Upravo zbog toga optuženik neosnovano u žalbi zaključuje da činjenica da je sraz nastao udarom desnog prednjeg dijela automobila optuženika u lijevi stražnji dio automobila oštećenika upućuje na prestrojavanje i naglo skretanje vozilo oštećenika iz desne u lijevu traku jer bi u protivnom sudar bio frontalni, odnosno cijelom širinom automobila. Međutim, drugostupanjski sud navedenu nespornu činjenicu utvrđenu po prometnim vještacima (da je došlo do naleta prednjeg desnog dijela automobila optuženika na stražnji lijevi dio automobila oštećenika sa sudarnim preklopom od oko 0,6 m), logično povezuje (točka 4.5.) s iskazom optuženika, kada isti navodi da je okretanjem volana u lijevo pokušao izbjeći prometnu nesreću te osnovano zaključuje da je optuženik taj manevar poduzeo, ne zbog prestrojavanja automobila oštećenika, nego zbog, uslijed alkoholiziranosti smanjene vozačke sposobnosti, propuštanja održavanja potrebnog razmaka, upravo kako je to opisano u činjeničnom opisu izreke presude.
10.4. Nadalje optuženik u žalbi „moli žalbeno vijeće“ da posebnu pažnju posveti, između ostalog, i nalazu mišljenju stalnog sudskog vještaka iz područja sudske medicine dr.sc. ČA u pogledu utjecaja alkohola na vozačke sposobnosti. Međutim, drugostupanjski sud (točka 5.4.) u dovoljnoj mjeri uzima u obzir nalaz i mišljenje po kojem pripito stanje s koncentracijom od 0,76 g/kg apsolutnog alkohola dovodi do smanjene orijentacije u prostoru, oštrine vida, produljenja reakcijskog vremena i izvršenja određenih radnji te neispravne procjene brzine drugih vozila i to osnovano dovodi u vezu s radnjama optuženika koje u konkretnom slučaju čine obilježje terećenog kaznenog djela.
11. Zbog prethodno iznesenih razloga valja zaključiti da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve relevantne činjenice (pa i tragove na cesti, na što u okviru žalbene osnove nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja upućuje optuženik, a na kojima se između ostalog temelji nalaz i mišljenje prometnih vještaka) te pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i zaključio da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo.
12. Optuženik se žali i na odluku o kazni bez konkretnih žalbenih navoda pa je odluka o kazni ispitana i u skladu s člankom 478. ZKP/08. s obzirom da se je optuženik žalio zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
12.1. Drugostupanjski sud je u odnosu na odluku o kazni osnovano kao olakotne okolnosti cijenio dosadašnju neosuđivanost te protek vremena od počinjenja kaznenog djela te kao otegotne okolnosti činjenicu da su dvije osobe teško tjelesno ozlijeđene, dakle jačinu povrede zaštićenog dobra, kao i najviši stupanj krivnje kojeg čini ubrojivost, svijest o protupravnosti i neizravna namjera kao oblik krivnje (članak 56. stavak 2. KZ/97.). Stoga je i po ocjeni ovog trećestupanjskog suda kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci primjerena je utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, kao i na temelju članka 67. KZ/97. primjena uvjetne osude uz rok provjeravanja od tri godine, i ta kazna je sukladna počiniteljevoj ličnosti i kaznenom djelu te će ispuniti zakonsku svrhu kažnjavanja propisanu člankom 50. KZ/97. i svrhu izricanja kaznenopravnih sankcija propisanu člankom 6. KZ/97., dostatna je da se izrazi društvena osuda za počinjeno kazneno djelo, kao i da se utječe na optuženika i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.
13. Slijedom iznesenog te budući da nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje sud sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, to je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci presude.
Zagreb, 19. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Marijan Bitanga
