Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-255/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Amaliji Švegović kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja SB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Carmen Ivančević Marinković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ivančević & partneri u Splitu protiv ovršenika TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ovrhe na nekretnini, povodom žalbe ovrhovoditelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj broj Ovr-118/2024-4 od 24. travnja 2024., dana 19. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj broj Ovr-118/2024-4 od 24. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja podnesen 16. travnja 2024. kao neosnovan.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedeno rješenje pobija ovrhovoditelj ne navodeći zakonske žalbene razloge, sadržajno upućujući na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da pobijano rješenje ukine i donese rješenje kojim će se odrediti predložena ovrha.

3. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

4. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je ovrhovoditelj dana 16. travnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu, kojim je predložio da se na temelju Ugovora o ustupu potraživanja od 1. ožujka 2018. i Aneksa tog ugovora o ustupu potraživanja od 19. veljače 2024., kojim ugovorima je ovrhovoditelju ustupljeno potraživanje iz ovršnog rješenja Općinskog suda u Makarskoj broj Ovr-10/2015 od 23. siječnja 2015. donesenog na temelju ovršne isprave – zadužnice, a radi naplate dospjele tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 664.289,95 kn / 88.166,43 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima prisilne naplate, odredi ovrha na nekretnini ovršenika. Citirajući odredbe čl. 22. i 23. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024 – dalje: OZ), prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da su Ugovor o ustupu potraživanja od 1. ožujka 2018. i Aneks tog ugovora od 19. veljače 2024. privatne isprave bez potvrde (solemnizacije) javnog bilježnika propisane odredbom čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu (''Narodne novine'' broj 78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007, 75/2009, 120/2016, 57/2022), zaključuje da isti ne predstavljaju ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 23. st. 5. OZ-a, slijedom čega je pozivajući se na načelo strogog formalnog legaliteta ovršnog postupka odbio prijedlog za ovrhu.

5. Ovrhovoditelj u žalbi, osporavajući valjanost pobijanog rješenja, navodi da je iz izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu jasno vidljivo na temelju čega je uknjiženo pravo zaloga, konkretno da je uknjiženo na temelju ovršne isprave – zadužnice, a isto proizlazi i iz rješenja Općinskog suda u Makarskoj broj Ovr-10/2015 od 23. siječnja 2015., ukazujući pri tome i na primjenu čl. 298. OZ-a, kojim je u stavku 1. propisano da uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju takav učinak da se ovrha na toj nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla, a u stavku 2. da će se u slučaju iz stavka 1. tog članka ovrha na nekretnini odrediti protiv osobe koja je upisana kao vlasnik, i to na temelju ovršne isprave na temelju koje je u zemljišnu knjigu upisano založno pravo i zabilježba ovršivosti te izvatka iz zemljišne knjige iz kojeg proizlazi da je ta osoba upisana kao vlasnik nakon upisa založnog prava i zabilježbe ovršivosti. Prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da Ugovor o ustupu potraživanja i Aneks tog ugovora ne predstavljaju ovršnu ispravu jer je istima samo prenesena tražbina osigurana založnim pravom na nekretnini na ovrhovoditelja, a koje je založno pravo upisano rješenjem Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Ovr-10/2015 od 23. siječnja 2015., ali pozivajući se na čl. 305. st. 4. OZ-a ustraje u tvrdnji da ovrhu zahtjeva temeljem svog upisanog založnog prava i to na temelju ovršne isprave na temelju koje je u zemljišnu knjigu upisano založno pravo i zabilježba ovršnosti, a ne na temelju Ugovora o ustupu potraživanja i njegovog Aneksa, kako to navodi sud u pobijanom rješenju.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu predlažući da sud odredi ovrhu na nekretnini ovršenika na temelju Ugovora o ustupu potraživanja od 1. ožujka 2018. i Aneks ugovora o ustupu potraživanja od 19. veljače 2024., dok u žalbi ovrhovoditelj zahtjeva da se odredi ovrha na temelju njegovog upisanog založnog prava i to na temelju ovršne isprave na temelju koje je to založno pravo i zabilježba ovršnosti upisana u zemljišnim knjigama.

6.1. Međutim, uz prijedlog za ovrhu, kao niti tijekom postupka ovrhovoditelj nije dostavio ovršnu ispravu – zadužnicu ovjerenu od javnog bilježnika Helene Dragun iz Splita broj OV-280/13 od 16. siječnja 2013. na temelju koje je upisano založno pravo na predmetnoj nekretnini rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Makarskoj broj Ovr-10/2015 od 23. siječnja 2015. odnosno nije dostavio ovršnu ispravu podobnu za ovrhu.

6.2. Samim Ugovorom o ustupu potraživanja od 1. ožujka 2018. prenesena je na ovrhovoditelja tražbina u iznosu od 2.677.323,49 kn te založno pravo upisano pod brojem Z-72/15 na temelju rješenja Općinskog suda u Makarskoj broj Ovr-10/15 pod 23. siječnja 2015. na predmetnoj nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – [adresa] i to na 10. suvlasničkom dijelu 85/1000 etažno vlasništvo (E-10), koji u naravi predstavlja stan, kao i sva ostala sporedna prava na tom suvlasničkom dijelu i sva prava koja sadrže dospjele i neisplaćene kamate u visini zatezne kamate od glavnog potraživanja tekuće od 30. studenoga 2017. te troškovi povezani s ustupanjem kao i troškovi protiv dužnika. Na temelju tog ugovora u korist ovrhovoditelja je u zemljišnim knjigama preneseno založno pravo osnovano rješenjem o osiguranju broj Ovr-10/2015 od 23. siječnja 2015.

6.3. Aneksom ugovora o ustupu potraživanja sklopljenim od 25. siječnja 2024. (ovjera potpisa SB izvršena je po javnoj bilježnici Zinki Batušić Šlogar dana 25. siječnja 2024. pod brojem OV-380/2024., a ovjera potpisa PB izvršena je po javnom bilježniku Ivanu Kristiću dana 19. veljače 2024. pod brojem OV-19. veljače 2024. – napomena ovog suda) u čl. 3., 4. i 5. izmijenjen je Ugovor o ustupu na način da je tražbina koja se ustupa određena u iznosu od 664.289,95 kn /88.166,39 EUR (umjesto ranije u iznosu od 2.677.323,49 kn) zajedno sa zakonskom kamatom na taj iznos tekućom od 1. ožujka 2018. te eventualnim troškovima prisilne naplate, dok su u čl. 6. stranke sporazumno utvrdile da se radi osiguranja potraživanja iz čl. 4. tog Aneksa ustupa i založno pravo definirano u čl. 2.2. i 2.3. Ugovora o ustupu potraživanja upisano na temelju rješenja Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Ovr-10/15 od 23. siječnja 2015., dok druga sporedna prava (hipoteke, dospjele neisplaćene kamate do 1. ožujka 2018., troškovi ustupanja i troškovi protiv dužnika) nisu predmet ustupa. Dakle, tim Aneksom prenesena je tražbina i za nju vezano založno pravo u nižem iznosu od upisanog u zemljišnim knjigama.

7. Odredbom čl. 22. OZ-a propisano je da se ovrha određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako tim Zakonom nije drukčije određeno što znači da je sukladno načelu formalnog legaliteta sud prilikom donošenja rješenja o ovrsi vezan sadržajem prijedloga za ovrhu odnosno sadržajem ovršne isprave. Nadalje, prema čl. 36. st. 1. OZ-a ako se prijedlog podnosi sudu koji o tražbini nije odlučivao u prvom stupnju, uz prijedlog se podnosi ovršna isprava, u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, na kojoj je stavljena potvrda o ovršnosti, odnosno vjerodostojna isprava.

7.1. Imajući u vidu da predmetna tražbina nije uopće dokumentirana nekom ovršnom ispravom, već je uz prijedlog za ovrhu dostavljen samo Ugovor o ustupu potraživanja i Aneks ugovora o potraživanju, kojima se dokazuje samo prijenos tražbine, što priznaje i sam ovrhovoditelj u žalbi, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ovrhovoditelj podnošenjem prijedloga za ovrhu bez ovršne isprave nije ispunio uvjet za prihvaćanje takvog prijedloga propisan čl. 22. OZ-a, pa je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu.

8. Odredba čl. 298. st. 2. OZ-a, na koju se poziva ovrhovoditelj, a kojom su uređeni učinci uknjižbe i zabilježbe za slučaj promjene osobe založnog dužnika, nije primjenjiva jer je u ovom konkretnom slučaju temeljem ugovora o ustupu došlo do promjene osobe založnog vjerovnika, a ne do promjene osobe založnog dužnika, pa su stoga u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja.

9. Isto tako, neosnovani su i žalbeni navodi ovrhovoditelja koji upućuju na primjenu čl. 305. st. 4. OZ-a. Naime, sukladno čl. 305. st. 1. OZ-a na prijedlog predlagatelja osiguranja sud će rješenjem, kad utvrdi da je sporazum stranaka o dobrovoljnom zasnivanju založnog prava postao ovršan, radi namirenja osigurane novčane tražbine predlagatelja osiguranja odrediti i provesti ovrhu na predmetima protivnika osiguranja na kojima je na temelju sporazuma stranaka stečeno založno pravo, prema odredbama OZ-a o ovrsi na stvarima odnosno pravima ovršenika. Dakle, ovrha se određuje sukladno odredbi čl. 22. OZ-a. Budući da se prema čl. 80. OZ-a ovrha na nekretnini provodi zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, primjenjujući čl. 305. st. 4. OZ-a uknjižba založnog prava na nekretnini u postupku osiguranja ima pravni učinak zabilježbe ovrhe na nekretnini, ali to ne isključuje primjenu svih ostalih odredbi vezanih za određivanje i provedbu ovrhe pa stoga ovrhovoditelj neosnovano smatra da nije dužan uz prijedlog za ovrhu podnijeti i ovršnu ispravu na temelju koje je uknjiženo založno pravo na predmetnoj nekretnini.

10. Ispitujući pobijano rješenje u pravcu ostvarivanja žalbenih razloga na koje upućuje ovrhovoditelj te u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede parničnog (ovršnog) postupka, a pravilno je primijenjeno i materijalno pravo pa je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo odbiti žalbu ovrhovoditelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu, 19. veljače 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović