Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-23/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja PEVEX d.d., OIB:73660371074, Sesvete, Savska cesta 84, protiv ovršenika CM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi treće osobe ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu Barač & Marinković u Zagrebu, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. listopada 2024. poslovni broj Ovr-6472/2015-258, dana 19. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba treće osobe ĆM i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. listopada 2024. poslovni broj Ovr-6472/2015-258 pod toč. III. izreke.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Nepobijane toč. I. i II. izreke navedenog rješenja ostaju neizmijenjene.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

"I. Upućuje se treća osoba ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], u roku od petnaest dana od dana dostave ovog rješenja pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja i ovršenika radi proglašenja da ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl.br. Ovr-6472/2015-3 od 28. rujna 2015., nije dopuštena na ½ dijela nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te z. k. ul. [broj ZK uloška]/E-10, 11, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 42, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 52, 53, 54, 55, 101, 103, 104, 105, 107, 108, 109, 110, 111, 112, 113, 114, 121, 123, 124, 125, 126, 128, 129, 130, 131, 138, 140, 141, 142, 143, 144, 145, 147, 148, 149, 150, 152, 153, 154, 155, 156, 158, 159 i 164 k. o. [katastarska općina].

II. Podnositelj prigovora upućen da parnicu može pokrenuti i nakon proteka roka koji je sud odredio sve do dovršetka ovršnog postupka, ali je u tom slučaju dužan snositi troškove prouzročene prekoračenjem toga roka.

III. Odbija se prijedlog treće osobe ĆM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] od 17. rujna 2024., za odgodu ovrhe."

2. Navedeno rješenje pod toč. III. izreke kojim je odbijen prijedlog za odgodu ovrhe pravodobno izjavljenom žalbom pobija treća osoba ĆM sadržajno radi bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje i usvojiti prijedlog za odgodu ovrhe do okončanja postupka „radi utvrđenja bračne stečevine, odnosno do okončanja postupka utvrđenja ovrhe ništavom".

3. Ovrhovoditelj i ovršenik su podnijeli odgovore na žalbu. Ovrhovoditelj se protivi žalbenim navodima, prihvaća stajalište prvostupanjskog suda i predlaže žalbu odbiti. Ovršenik je suglasan sa žalbenim navodima treće osobe.

4. Žalba treće osobe ĆM nije osnovana.

5. Polazeći od činjenice da je ovršni sud 28. rujna 2015. donio rješenje o ovrsi broj Ovr-6472/2015-3 kojim je određena ovrha na nekretninama ovršenika i da je treća osoba ĆM podnijela 17. rujna 2024. prigovor navodeći u bitnome – da su nekretnine bračna stečevina nje i ovršenika, da je ovršenik raspolagao zajedničkom imovinom bez njezinog znanja i da je ovrhovoditelju bilo poznato da su nekretnine njihova bračna stečevina čemu govori u prilog postupak koji se vodio u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-1024/2016 u kojem je ona povukla tužbu jer je od strane prednika ovrhovoditelja postojalo obećanje da će biti namirena u svom dijelu, kao i da je podnijela tužbu protiv ovrhovoditelja i ovršenika radi utvrđenja prava suvlasništva pred Općinskim sudom u Sesvetama pod brojem P Ob-3/2024, koje tvrdnje je ovrhovoditelj osporio navodeći da je postupao u skladu s načelom zaštite povjerenja u zemljišne knjige i podnio prijedlog za ovrhu u dobroj vjeri s obzirom da je ovršenik bio upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnina, a da je ponašanje treće osobe ĆM nesavjesno s obzirom da svoje pravo nije publicirala u zemljišnoj knjizi iako tvrdi da je nekretnine zajedno s ovršenikom stekla u razdoblju od 2000. do 2008., kao i da je povukla tužbu u predmetu Općinskog suda u Velikoj Gorici P Ob- 69/2016 (kasnije Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-1024/2016), prvostupanjski sud je pozivom na čl. 59. st. 1. i čl. 60. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., u daljnjem tekstu: OZ) uputio treću osobu ĆM na pokretanje parničnog postupka protiv ovrhovoditelja i ovršenika radi proglašenja da ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu od 28. rujna 2015. broj Ovr-6472/2015-3 na ½ dijela nekretnina nije dopuštena, odredivši da treća osoba može pokrenuti parnicu i nakon proteka roka koji je sud odredio (15 dana) sve do dovršetka ovršnog postupka i to nepobijanim toč. I. i II. izreke rješenja.

6. U daljnjem obrazloženju prvostupanjski sud navodi da je treća osoba u podnesku od 17. rujna 2024. predložila odgoditi ovrhu do okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sesvetama broj P Ob-3/2024 radi utvrđenja bračne stečevine na ½ dijela nekretnina koje su predmetom ovrhe, da se ovrhovoditelj u podnesku od 24. rujna 2024. usprotivio odgodi ovrhe tvrdeći da treća osoba nije učinila vjerojatnim postojanje svog prava s obzirom da nije dokazala da je ovrhovoditelj bio nesavjestan/nepošten ili da je zloupotrijebio ovršni postupak, pa polazeći od sadržaja prijedloga za odgodu ovrhe i pozivom na čl. 67. st. 1. OZ koji propisuje da će sud na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom odgoditi ovrhu u pogledu toga predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena (čl. 60.), prvostupanjski sud zaključuje da je treća osoba podnijela tužbu radi utvrđenja bračne stečevine pred Općinskim sudom u Sesvetama u predmetu broj P Ob-3/2024 nakon što je podnesen prijedlog za ovrhu i određena ovrha na nekretninama i da time treća osoba nije učinila vjerojatnim da na predmetnim nekretninama postoji njezino pravo s obzirom da se to pravo (tek) treba utvrditi u pokrenutom parničnom postupku, kao i da je treća osoba trebala učiniti vjerojatnim da je ovrhovoditelj morao imati saznanje o tom njezinom pravu i da ga iz tog razloga ne štiti načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, a što treća osoba u konkretnom slučaju nije učinila vjerojatnim. Isto tako treća osoba nije istakla činjenice iz kojih bi proizlazilo da bi ovrhom pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu jer sam postupak ovrhe i eventualno stjecanje vlasništva nekretnina od treće osobe samo po sebi nema značaj nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, pa je pozivom na čl. 67. st. 1. OZ odbio prijedlog treće osobe za odgodu ovrhe.

7. U žalbi treća osoba ĆM navodi da rješenje ima nedostataka jer sud nije uzeo u obzir da će provedbom ovrhe atraktivnih nekretnina (Tržni centar u srcu [adresa]) za žaliteljicu nastati teška i nenadoknadiva šteta u vidu nepovratnog gubitka dijela imovine koja joj sada služi za osiguranje osnovnih životnih uvjeta za nju i obitelj, a posebno za nezaposlenog bolesnog sina koji živi u istom kućanstvu, s obzirom da od imovine koja je predmetom ovrhe ona ostvaruje prihode iznajmljivanjem poslovnih prostora u sklopu Tržnog centra za nju i bolesnog sina, kao i za plaćanje "budućeg doma umirovljenika" i zdravstvenih usluga koje koriste. Kako odgoda ovrhe nije suprotna javnom interesu niti bi se istom ikome nanijela veća šteta, a da bi se njoj prouzročila šteta koja bi se teško mogla popraviti jer više nikada neće steći nekretnine koje bi joj osiguravale takvu egzistenciju, to smatra da je prvostupanjski sud bio dužan odgoditi ovrhu, ukazujući da je navedeno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske od 11. rujna 2019. broj U-IIIB/3403/2019. Nastavno ističe da je postojala dužnost ovršnog suda da preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne ugovorne odredbe) s obzirom da ovršni sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost ugovornih odredaba u potrošačkom ugovoru, ukazujući i na odluku Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ovr-497/2022 i Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr-1832/2020-2 u kojima je izraženo stajalište da je sud dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene ugovorne odredbe i odgoditi ovrhu ukoliko je ovršenik pokrenuo parnicu u kojoj pobija ispravu na temelju koje je određena ovrha, pa tim ispravama (odlukama drugostupanjskih sudova) treća osoba dokazuje da ima prava koja sprječavaju ovrhu s obzirom da su isprave na temelju kojih je određen ovršni postupak u predmetima u kojima su donesene navedene odluke drugostupanjskih sudova identične ispravama iz ovog postupka. U nastavku opisuje da je u braku s ovršenikom od 28. srpnja 1984. i da je on kao privatni poduzetnik podigao kredit kod Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. za koji nije imala saznanje, da je navedena banka svoje potraživanje ustupila H-Abduco d.o.o., potom je ustupljeno EOS Matrix d.o.o. koji je prenio tražbinu na ovrhovoditelja, da je u vrijeme kada je tražbina bila prenesena na H-Abduco d.o.o. pokrenula postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P Ob-1024/2016 u kojem je povukla tužbu jer je dogovoreno da se ne provodi ovrha na imovini koja predstavlja bračnu stečevinu već samo na onoj koja predstavlja vlasništvo ovršenika i na imovini koja je vezana uz djelatnost trgovačkih društava Solidum-Žužić d.o.o. i Trgovačkog centra Solidum d.o.o., pa je prilikom prijenosa tražbine ustupitelj EOS Matrix d.o.o. bio dužan predati sadašnjem ovrhovoditelju sve isprave o dugu što podrazumijeva i obavijest da je treća osoba pokrenula parnicu protiv ustupitelja potraživanja, iz čega slijedi da je ovrhovoditelj znao da treća osoba polaže prava na nekretnine s osnova bračne stečevine i prije no što mu je tražbina ustupljena.

8. Ovrhovoditelj se usprotivio žalbi treće osobe ustrajući u tvrdnji da nije učinila vjerojatnim postojanje svog prava, a niti da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ukazujući da treća osoba u žalbi iznosi činjenice i dokaze koje nije istakla u prijedlogu za odgodu ovrhe od 16. rujna 2024. pa je prekludirana u njihovom isticanju u žalbi. Ponavlja da je postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige za razliku od treće osobe koja svoje pravo nije upisala na nekretninama za koje tvrdi da su stečene u razdoblju od 2000. do 2008., a vezano uz tvrdnje da je sud po službenoj dužnosti bio dužan ispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene odredbe ističe da se ne radi o potrošačkom ugovoru jer je ovršenik CM bio jedini osnivač trgovačkog društva Trgovački centar Solidum d.o.o., Solidum

-Žužić d.o.o. i Velkom d.o.o., a što znači da je bio funkcionalno povezan sa svim navedenim trgovačkim društvima pa se ne može smatrati potrošačem.

9. Ovršenik u odgovoru na žalbu navodi da su činjenični navodi izneseni u žalbi treće osobe "prema njegovom najboljem znanju istiniti" pa smatra pravnu argumentaciju iz žalbe osnovanom.

10. Ispitivanjem pobijanog rješenja u okviru žalbenih navoda treće osobe i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. uz izuzetke propisane st. 2. i 3. iste zakonske odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 70/19.), u vezi čl. 21. st. 1. OZ, a niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje treća osoba smatrajući da rješenje ima nedostataka radi kojih nije moguće ispitati njezinu zakonitost.

11. Naime, pobijano rješenje u dijelu koji se odnosi na odbijeni prijedlog za odgodu ovrhe sadrži pod toč. 19. do 21. obrazloženja razloge o svim odlučnim činjenicama na temelju kojih je sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 67. st. 1. OZ, koje kao pravilnim prihvaća i ovaj sud te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima treće osobe.

12. Pravilno ukazuje ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu da treća osoba u žalbi iznosi nove činjenice koje nije istakla u prijedlogu od 17. rujna 2024. i da iste nije ovlaštena isticati nove činjenice kao niti prilagati (predlagati) nove dokaze primjenom čl. 352. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ.

12.1. Treća osoba ĆM u prijedlogu od 17. rujna 2024. nije činjenično opisala razloge iz kojih proizlazi vjerojatnost da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, već je samo uopćeno navela da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu štetu "obzirom bi izgubila svoju imovinu stečenu za vrijeme trajanja braka te bi time bila ugrožena njezina egzistencija". Gubitak imovine u postupku ovrhe na nekretnini je neminovna posljedica zakonskih radnji kojima se provodi ovrha, dok tvrdnje o "ugroženosti egzistencije" ni na koji način nisu opisane, pa su osnovani navodi ovrhovoditelja kojima ukazuje da činjenične tvrdnje kojima treća osoba sada u žalbi obrazlaže imovno stanje i isto povezuje s potrebama sina radi njegovog zdravstvenog stanja predstavljaju nove činjenice koje treća osoba nije ovlaštena isticati u žalbi.

13. Vezano uz daljnje žalbene navode u kojima ističe da je ovršni sud bio dužan preispitati sadrže li isprave na temelju kojih je određena ovrha nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, valja ukazati da je Sud Europske unije povodom zahtjeva za prethodnu odluku u predmetu broj C-74/2015 i C-534/2015 odgovarajući na pitanje može li se fizička osoba koja jamči za obveze što ih je preuzelo trgovačko društvo u okviru ugovora o kreditu smatrati "potrošačem" u smislu čl. 2. toč. (b) Direktive 93/13 izrazio pravno stajalište koje glasi:

"Članak 1. stavak 1. i članak. 2. točku (b) Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da se ona primjenjuje na ugovor o osiguranju nekretninom koji je fizička osoba sklopila s kreditnom institucijom kako bi jamčila za obveze koje je trgovačko društvo preuzelo prema toj instituciji sklapanjem ugovora o kreditu, kad je ta fizička osoba nastupala za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije i kad nije funkcionalno povezana s navedenim društvom, što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku."

14. Kada se navedeno tumačenje primijeni na konkretan slučaj u kojem je ovršenik CM jedini osnivač Trgovačkog centra Solidum d.o.o. koje je sklopilo u svojstvu korisnika kredita Ugovor o kreditu broj 011-51010127 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, solemniziranog kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek u Zagrebu 13. lipnja 2011. pod brojem OV-8202/2011, a da je ovršenik CM jedini osnivač Solidum – Žužić d.o.o. koje je sklopilo navedeni ugovor kao jamac platac, kao i da je ovršenik CM osnivač (zajedno sa Solidum – Žužić d.o.o.) pravne osobe Velkom d.o.o. koja je također sklopila navedeni ugovor u svojstvu jamca platca, to proizlazi da je ovršenik CM koji je sklopio Sporazum o osiguranju novčane tražbine iz navedenog ugovora fizička osoba koja je funkcionalno povezana s korisnikom kredita (jedini osnivač društva), pa se primjenom citiranih tumačenja Suda Europske unije ovršenik ne može smatrati potrošačem da bi uživao zaštitu zajamčenu Direktivom Vijeća 93/13/EEZ, a posljedično tome niti treća osoba ĆM koja polaže prava na založenim nekretninama ne može uživati potrošačku zaštitu.

15. Stoga je ovaj sud odbio žalbu treće osobe ĆM i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ potvrdio prvostupanjsko rješenje.

16. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na žalbu ovaj sud je odbio primjenom čl. 155. st. 1. ZPP.

U Varaždinu 19. veljače 2025.

Sutkinja

Sanja Bađun