REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2986/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Mirne Maržić, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB: 29743547503, Heinzova 4, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, protiv tuženika Lovačko društvo „SLOGA“, OIB: 99760202702, Dragutina Karle Žanića 15, Vinkovci, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kalauz, odvjetnik u Vinkovcima, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-93/2021-28 od 26. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-93/2021-28 od 26. svibnja 2022. u dijelu točke I. izreke kojom se odbija tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.690,70 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 970,24 EUR teku od 18. svibnja 2017. do isplate, te na iznos od 7.720,46 EUR teku od 19. svibnja 2017. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-93/2021-28 od 26. svibnja 2022. u dijelu točke I. izreke i u točkama II., III. i IV. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.690,70 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 10. svibnja 2017. do isplate po stopi koje se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 479,48 EUR, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U točki I. izreke pobijane presude odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 130.960,13 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U točki II. izreke pobijane presude naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak postupka u iznosu od 17.090,00 kn, dok je u točki III. izreke odbijen ako neosnovan zahtjev tuženiku za naknadu parničnih troškova u iznosu od 4.745,00 kn, a u točki IV. izreke se odbacuje kao nedopušten zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu 3.125,00 kn.

2. Ovaj postupak se vodi radi regresnog zahtjeva tužitelja prema tuženiku. Naime, ovdje tuženiku i tužitelju je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima, poslovni broj Pn-115/15 kao tuženicima naloženo solidarno isplatiti tužitelju VZ s osnove naknade štete iznos od 81.000,00 kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama te isplatiti i iznos od 6.751,19 kn na ime troškova parničnog postupka. Navedenom presudom su ovdje tužitelj i tuženik utvrđeni solidarno odgovorni za naknadu štete koja je nastala prometnom nesrećom koju je prouzročio osiguranik ovdje tužitelja. Ovdje tužitelj je u cijelosti postupio prema pravomoćnoj presudi te je isplatio oštećeniku utuženi iznos te sada potražuje u ovome postupku naknadu cijeloga iznosa od tuženika jer smatra da je za nastanak štetnoga događaja, prometne nesreće, isključivo odgovoran tuženik jer je do prometne nesreće došlo zbog naleti divljači na osobno vozilo osigurano policom obveznog osiguranja od auto odgovornosti kod tužitelja te je zbog toga naleta vozač izgubio kontrolu te prešao u suprotni krak kolnika slijedom čega je došlo do sudara s vozilom iz suprotnoga smjera kojim je upravljao oštećenik.

3. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud odlučio odbiti tužbeni zahtjev jer iz nalaza i mišljenja vještaka koji prileži spisu (list 128. -146. spisa) proizlazi da se ne može utvrditi da je osiguranik tužitelja osobnim automobilom naletio na divljač jer na vozilu nisu evidentirani tragovi divljači te da prometno tehnički nije moguće utvrditi brzinu i mjesto naleta osobnog vozila na divljač. Prvostupanjski sud na temelju takvih rezultata vještačenja zaključuje da tužitelj nije dokazao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva te je prvostupanjski sud primjenjujući pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje u tekstu: ZPP) odlučio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Odluka o troškovima postupka je donesena primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a.

4. Protiv presude pravodobnu žalbu je podnio tužitelj kojom pobija presudu radi bitne povrede odredaba parničnoga postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnoga stanja i pogrešne primjene odredbi materijalnoga prava. U bitnome u žalbi tužitelj ističe da za tuženika vrijedi intervencijski efekt pravomoćne presude Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima poslovni broj Pn-115/15 jer je tuženik kao stranka sudjelovao u tome postupku te je određeno da je solidarno odgovoran za isplatu naknade štete i ne može se u ovome postupku pozivati da taj postupak nije pravilno riješen ili vođen s obzirom da je predmetna presuda pravomoćna. Kako je tužitelj u cijelosti ispunio solidarnu obvezu tužitelja i tuženika po toj prethodnoj presudi tužitelj ukazuje da u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud nije ni jednim navodom obrazložio zašto smatra da tuženik nije dužan tužitelju podmiriti polovicu dosuđenih i isplaćenih iznosa te smatra da je time počinjena bitna povreda jer se presuda ne može ispitati i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Nadalje, tužitelj prigovora i utvrđenom činjeničnom stanju od strane prvostupanjskog suda da se ne može utvrditi da je njegov osiguranik osiguranim osobnim vozilom naletio na srnu te tako uzrokovao prometnu nesreću. Tužitelj ukazuje da iz svjedočenja PZ, činjeničnog opisa prometne nesreće iz zapisnika u očevidu te foto elaboratu MUP-a s fotografijama uginule divljači jasno proizlazi da je uzrok nastanka prometne nesreće upravo nalet divljači na osigurano vozilo te je stoga za naknadu štete prouzročene prometne nesreće isključivo odgovoran tuženik. Predlaže drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu tužitelja kao osnovanu i preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da ukine pobijanu presudu i vrati predmet natrag prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu je podnio tuženik u kojem pobija žalbene navode tužitelja.

6. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

7. Ispitavši presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je u cijelosti kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev.

8. Predmet ovoga postupka je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku. Tužitelj i tuženik su u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima, poslovni broj Pn-115/15 određeni kao solidarno dužnici obveze naknade štete nastale prometnom nesrećom. Kako je tužitelj u cijelosti podmirio navedenu obvezu potražuje naknadu te obveze od strane tuženika u ovome postupku i to u cijelosti.

9. U čl. 53. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23; dalje u tekstu: ZOO) je propisano da na svakog solidarnog dužnika dolazi jednak dio duga, ako nije što drugo ugovoreno ili inače ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu. Ovaj članak predstavlja pravni propis na temelju kojega je potrebno ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, a prvostupanjski sud ovaj članak u obrazloženju svoje odluke uopće ne navodi i ne primjenjuje. Primjenjujući čl. 53. st. 1. ZOO-a na ovu pravnu stvar proizlazi da će tužitelj u cijelosti uspjeti sa svojim tužbenim zahtjevom samo ako dokaže da je za nastanak prometne nesreće isključivo kriv tuženik, a tuženik će se uspješno u cijelosti obraniti od zahtjeva tužitelja samo ako tijekom postupka dokaže da je za nastanak prometne nesreće u cijelosti odgovoran ovdje tužitelj, to jest njegov osiguranik. U suprotnome, kako je njihova solidarna odgovornost utvrđena već ranijom sudskom presudom primjenjujući čl. 53. st. 1. ZOO-a proizlazi da su tužitelj i tuženik odgovorni za jednak dio solidarnoga duga.

10. Ocjenjujući žalbene navode tužitelja i dokaze u spisu, stajalište ovoga suda je da je tuženik dužan isplatiti tužitelju svoju polovicu podmirenoga solidarnoga duga tužitelju, to jest polovicu tužbenog zahtjeva.

11. Naime, osnovan je žalbeni navod gdje tužitelj prigovara utvrđenom činjeničnom stanju prvostupanjskog suda da uzimajući u obzir rezultate vještačenja i svjedočenja u postupku se ne može utvrditi da je uzrok prometne nesreće nalet srne/divljači na osobno vozilo osiguranika tužitelja uslijed čega je došlo do gubitka kontrole na osobnim vozilom, prijelaza u suprotni krak kolnika i sudara. Prvostupanjski sud je došao do takvoga zaključka na temelju ocjene dva izvedena dokaza i to svjedočenja VZ kao sudionika prometne nesreće i nalaza i rezultata prometnog vještačenja NZ stalnog sudskog vještaka prometne struke. VZ u svome svjedočenju navodi da su vremenske prilike na cesti bile jako loše i da su svjetla drugoga auta „plesala“ po cesti to jest da ih je u jednom trenutku vidio, a u drugome nije te navodi da s obzirom na protek vremena ne može reći da je vidio srnu na cesti i da se je nakon prometne nesreće u „pričama“ spominjala srna. Nadalje, u svome nalazu vještak Dražen Budimir navodi da nije moguće jednoznačno utvrditi da je došlo do prethodnog naleta vozila osiguranika tužitelja na divljač jer na vozilu nisu evidentirani tragovi divljači. Prvostupanjski sud prema stajalištu ovoga suda na temelju ocijene ova dva dokaza dolazi do pogrešnog zaključka da do naleta automobila na divljač nije došlo, to jest da tužitelj navedeno nije uspio dokazati. Naime, uvidom u ostale izvedene dokaze koji prileže spisu ocjena ovoga suda je da je nesporno dokazano od strane tužitelja da je došlo do naleta srne na osobno vozilo i da je ta činjenica jedan od uzroka nastanka prometne nesreće. Spisu predmeta na listu 63. prileži Zapisnik o očevidu predmetne prometne nesreće sastavljene od strane policijskih službenika postaje prometne policije Vinkovci, Policijske uprave Vukovarsko-Srijemske, zajedno s foto elaboratom prometne nesreće. Uvidom u stranicu 5. zapisnika je vidljivo da je od strane policijskih službenika zapisano da je tijelo uginule srne pronađeno nedaleko od mjesta prometne nesreće u istočnom cestovnom kanalu kolnika na desnom boku te su i u foto elaboratu koji prileži zapisniku vidljive fotografije uginule srne pod oznakom F-40 i F-41. Ti dokazi su i u suglasnosti s navodima iz svjedočenja ŽZ u kojem iskazu svjedok navodi da je on naletio na nešto na cesti, ali da zbog loših vremenskih uvjeta se ne može sa sigurnošću očitovati na što je naletio te da je tijekom policijskoga očevida na temelju izjava drugih sudionika i rada policijskih službenika saznao da je utvrđeno da se radilo o srni čije je uginulo tijelo i nađeno u neposrednoj blizine prometne nesreće. Prvostupanjski sud u cijelosti ignorira ove dokaze i pogrešno utvrđuje činjenično stanje na temelju svjedočenja VZ i rezultata prometnog vještačenja u ovome postupku. Svjedočenje VZ se u cijelosti može otkloniti kao nevjerodostojno zbog loših vremenskih uvjeta na cesti i jer je u suprotnosti s ostalim materijalnim dokazima u spisu, a naročito sadržaju zapisnika o očevidu i foto elaborata nesreće, a uostalom i sam svjedok navodi da se je tijekom očevida prometne nesreće spominjala srna. S druge strane vještak u svome nalazu navodi da ne može sa sigurnošću jednoznačno utvrditi da je došlo do prometne nesreće naletom divljači jer na predmetnome vozilu nisu nađeni materijalni ostaci divljači nastali naletom. Nepravilno je na temelju takvoga nalaza vještaka zaključiti da do naleta divljači nije ni došlo ili primjenjujući pravila o teretu dokazivanja zaključiti da tužitelj nije dokazao nalet divljači na osobno vozilo jer je navedeno u suprotnosti s ocijenjenim ispravama i iskazima koji prileže spisu. Uostalom, nije ni za očekivati materijalne dokaze naleta divljači na vozilu s obzirom da se je nakon naleta dogodio i sudar s vozilom iz suprotnoga smjera i zbog proteka vremena od naleta na divljač i provedenoga vještačenja. Stoga, ovaj sud je utvrdio da je nesporno došlo do nalete srne na osobno vozilo osiguranika tužitelja te navedeno predstavlja jedan od uzroka nastanka prometne nesreće.

12. Iako je tužitelj uspješno dokazao da je i tuženik pridonio nastanku prometne nesreće on nije s uspjehom otklonio da nastanku nesreće nije pridonio i vozač osiguranog vozila. Naime, vještak u svome nalazu jasno navodi da prometno tehnički nije moguće utvrditi brzinu i mjesto naleta na divljač, ali da vještak smatra na temelju analize dokumentacije s očevida, položaja uginule divljači i izjave sudionika prometne nesreće da je izvjesno da je ostvaren potpuni frontalni nalet od lijeva prema desno te da navedeno nije moglo izazvati fizičko skretanje vozila u lijevo i ako je došlo do reakcije vozača skretanjem ulijevo da je takva reakcija atipična. Također, vještak u vještačenju navodi da je do prelaska vozila na lijevu prometnu traku moglo doći gubitkom stabilnosti na klizavoj podlozi ili kočenjem na različitoj podlozi lijevih i desnih kotača. S obzirom na okolnosti slučaja, može se zaključiti da je osiguranik tužitelja zbog iznenadnosti naleta na divljač pritisnuo naglo kočnicu, a što je dovelo do gubitka kontrole nad vozilom i prelazak u suprotnu stranu i nastanka prometne nesreće. Zbog toga, na temelju takvih nejasnih rezultata vještačenja ne može se otkloniti odgovornost osiguranika tužitelja za nastanak prometne nesreće.

13. Stoga, pravilno je na ovu pravnu stvar primijeniti čl. 53. st. 1. ZOO-a i odrediti da na svakog solidarnog dužnika dolazi jednak dio duga.

14. Slijedom navedenoga, potrebno je prvostupanjsku presudu djelomično potvrditi i djelomično preinačiti i odrediti da je tuženik dužan tužitelju naknaditi polovicu od utuženoga iznosa te je zato na temelju čl. 368. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude, a na temelju čl. 373. ZPP-a odlučeno kao u točki II. podtočki 1. izreke ove presude.

15. Budući da je djelomično prihvaćena žalba tužitelja na način da je djelomično preinačena prvostupanjska presuda potrebno je preinačiti i točke II., III. i IV. izreke pobijane presude, a koje predstavljaju rješenje o troškovima postupka. Kako je svaka stranka uspjela s jednakim omjerom u parnici onda sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a je potrebno odlučiti da svaka strana snosi svoje troškove postupka te je zato odlučeno kao u točki II. podtočki 2. izreke ove presude.

16. Nadalje, tužitelj je uspio u žalbenom postupku za polovicu iznosa ožaljenoga dijela te mu je dosuđeno 50% od zatraženih troškova žalbenog postupka što predstavlja iznos od 479,48 EUR sve na temelju čl. 166. st. 2. ZPP-a te je stoga odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

Zagreb, 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak