Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-836/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Srđanu Kalebota, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetnik u odvjetničkom društvu ŠAVORIĆ & PARTNERI d.o.o. iz Zagreba, Ilica 1/A, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-236/2016-41 od 4. lipnja 2024., u sjednici vijeća 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-236/2016-41 od 4. lipnja 2024. potvrđuje.

II Odbijaju se zahtjev tužitelja i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-236/2016-41 od 4. lipnja 2024. pod točkom I.1. izreke odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom kojim traži da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o [broj kredita] zajedno s pripadajućim Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, a koji je Ugovor zaključen **.**.2005. između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao davatelja kredita. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za platež novčanog iznosa od 6.721,34 EUR zajedno s pripadajućom kamatom kako je to precizirano pod navedenom točkom izreke (točka I.2.). Pod točkom II.1. izreke utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba sadržana u članku 6. Ugovora o kreditu od 19. travnja 2005. koji je zaključen između parničnih stranaka, a kojim je određena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s odlukom kreditora. Nadalje, utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka i ugovorna odredba sadržana u članku 8. Ugovora o kreditu koji je zaključen između parničnih stranaka i to u dijelu kojim je u slučaju prijevremene otplate kredita ili djelomične otplate kredita, tuženik ovlašten zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama prednika tuženika (II.2.). Ujedno je pod točkom II.3. izreke tuženik obvezan isplatiti tužitelju s osnova stečenog bez osnove zbog prijevremene otplate kredita iznos od 542,94 EUR zajedno s pripadajućom kamatom koja teče na taj iznos počam od 19. studenog 2014., dok je pod točkom II.4. tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 6.178,40 EUR s osnova povrata bez osnove stečenog novčanog iznosa zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospjelosti svakog pojedinog novčanog iznosa pa do isplate. Pod točkom III izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.869,13 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj u dijelu pod točkom I izreke kojom je odbijen sa zahtjevom kojim traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku. Ističe da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima te odredbe Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, da prvostupanjski sud pogrešno smatra kako odredbe o valuti i kamati nisu bitni sastojci ugovora o kreditu te kako ugovor može opstati i bez navedenih odredaba. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, te odredbe Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Predlaže žalbu usvojiti, pobijanu odluku preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, a podredno predlaže odluku u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik osporava sve žalbene navode, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku odluku.

4. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu u dijelu pod točkom II i III pobija i tuženik. Žalbu ulaže zbog žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) . Ističe da je pobijana odluka u dijelu koji se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita donesena uz počinjenje povrede postupka iz članka 5. ZPP-a, te iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a. Navodi da je na okolnosti kako trpi štetu uslijed prijevremene otplate kredita podneskom od 17. rujna 2018. predložio provesti dokaz uvidom u dostavljene isprave te saslušanjem svjedoka i naposlijetku financijsko vještačenje, no prvostupanjski sud nije izveo niti jedan po njemu predloženi dokaz. Smatra da je odluka u ovom dijelu donesena i uz počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Navodi kako je tijekom postupka obrazložio kako se radi o unaprijed ugovorenom iznosu štete sukladno odredbi iz članka 1024. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO) te odredbi iz članka 345. stavak 3. istog propisa, te da u vrijeme zaključenja Ugovora nije postojala niti jedna odredba koja bi mu zabranjivala ugovaranja i naplaćivanje ovakve naknade. Odluka da je donesena i uz počinjenje povrede iz članka 8. ZPP-a jer je sud propustio savjesno i brižljivo ocijeniti sve dokaze, svako zasebno i sve u ukupnosti, čime je ujedno i ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud se u parnici nije mogao pozivati na činjenična i pravna utvrđenja iz spora vođenog po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač, da se pogrešno poziva na odredbu iz članka 502.c ZPP-a i članka 138. Zakona o zaštiti potrošača. Smatra da su utvrđenja iz sporova po kolektivnoj tužbi primjenjiva samo u pojedinačnim postupcima za naknadu štete, a ne i u parnicama za povrat stečenog bez osnove. Osporava i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o njegovoj nepoštenosti. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je prihvatio nalaz financijskog vještaka koji je primijenio pogrešnu metodu vještačenja, odnosno pogrešni izračun preplate na temelju navodno ništetnih odredaba o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli. Ističe da je prvostupanjski sud propustio provesti i dokaz saslušanjem po njemu predloženih svjedoka na okolnost da se sa tužiteljem pojedinačno pregovaralo. Osporava i pravilnost primjene materijalnog prava, upućuje na nepravilnost odluke u dijelu u kojem je dosuđena naknada s osnove navodne ništetnosti valutne klauzule. Osporava pravilnost materijalnog prava i u odnosu na istaknuti prigovor zastare, kao i pravilnost odluke o troškovima, predlaže žalbu usvojiti i presudu preinačiti u pobijanom dijelu odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

5. Predmet spora (po prvo postavljenom eventualnom kumuliranom tužbenom zahtjevu) je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu kojeg je zaključio s pravnim prednikom tuženika, kao i zahtjev za platež novčanog iznosa. Predmet spora je (po drugo postavljenom eventualnom kumuliranom tužbenom zahtjevu) i zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, ugovorne odredbe o "izlaznoj" naknadi, kao i kondemnatorni zahtjev za platež stečenog bez osnove uslijed ništetnosti navedenih ugovornih odredaba.

6. U predmetu nema spora da je između tužitelja i prednika tuženog **.**.2005. zaključen Ugovor o [broj kredita] (u daljnjem tekstu: Ugovor) kojim je prednik tuženika stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 93.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize važećim na dan korištenja kredita u svrhu kupovine stana. Nema nadalje spora da je člankom 6. Ugovora određeno kako je kamatna stopa promjenjiva, a prema Odluci o kamatnim stopama prednika tuženika, ovisno o skupini klijenata u koju pripada korisnik kredita, te da je člankom 8. navedenog Ugovora uglavljeno kako je korisnik kredita u slučaju prijevremene otplate kredita dužan banci nadoknaditi troškove koji se utvrđuju u iznosu od 1 % od odobrenog kredita, te da je u slučaju prijevremene konačne otplate ili djelomične otplate kredita upravo banka ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama prednika tuženika. Nadalje, nema spora da je tužitelj kredit otplatio prijevremeno 2014. godine.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je je li Ugovor o kreditu zaključen između parničnih stranaka ništetan u cijelosti, prijeporno je jesu li ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi radi prijevremene otplate kredita. Nadalje, prijeporno je može li se na konkretnu pravnu situaciju primijeniti odredba iz članka 502. ZPP-a, prijeporna je pravilnost primjene materijalnoga prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare, kao i početak tijeka zakonske zatezne kamate.

8. Specifičnost je ovog predmeta u tome što je prethodnim donošenje odluke o osnovanosti žalbe tužitelja bilo potrebno odlučiti o žalbi tuženika.

9. Ispitujući zakonitost odluke u pobijanom dijelu pod točkom II izreke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika odluka je u pobijanom dijelu (pod točkom II izreke) jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

11. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1.u vezi sa člankom 5. ZPP-a, obzirom iz stanja spisa proizlazi da je sud tuženiku dao mogućnost da se izjasni o svim zahtjevima i navodima tužitelja (dostavljao mu sve podneske tuženika).

12. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a kojeg tuženik obrazlaže tvrdnjom da nisu provedeni po njemu navedeni dokazi koje je predložio u podnesku od 17. rujna 2018.

13. Prije svega valja napomenuti da je u skladu s odredbom iz članka 220. stavak 2. ZPP-a sud taj koji je ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik podneskom zaprimljenim pri prvostupanjskom sudu 21. rujna 2018. (a podnesak je datiran po tuženiku sa 17. rujna 2018.) dao detaljno očitovanje u odnosu na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu i valutnoj klauzuli, te da je dao i očitovanje u odnosu na utuženu naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Međutim, tuženik suprotno žalbenim navodima u ovom podnesku nije predložio provesti dokaze ni saslušanjem svjedoka IK niti je predložio provođenje financijskog vještačenja, ne može sada u žalbi s uspjehom tvrditi da je uslijed neizvođenja navedenih dokaza onemogućen u raspravljanju.

14. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 259. ZPP-a pozivom na koji tuženik osporava metodu izračuna koju je upotrijebio financijski vještak. Naime, prema odredbi iz članka 259. ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenje u vezi s datim nalazom i mišljenjem, što je sud u konkretnoj pravnoj situaciji pravilno i učinio.

15. Prvostupanjski sud je osim ranije navedenih nespornih činjenica, ocjenom svih izvedenih dokaza, svakog zajednog i svih u zajedništvu (čime je ujedno udovoljeno zahtjevu iz članka 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite odluke u predmetu.

16. Tako je u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno

- da je za trajanja ugovornog odnosa došlo do promjene ugovorne kamate u odnosu na početno ugovorenu, te da je tužitelj zbog porasta kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu stopu kredit preplatio ukupno u visini od 45.103,91 kn,

- da je tužitelj platio i prijevremenu naknadu zbog otplate kredita,

- da je zaposlenik banke tužitelju rekao da se radi o standardnom ugovoru te da mu nije pojašnjavao kada i pod kojim uvjetima će doći do promjene kamatne stope.

Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju uopćenim navodima tuženika kojim preocjenjuje izvedene dokaze i tumači ih van konteksta dokaznog postupka u svoju korist.

17. Prvostupanjski sud je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilnom primjenom odredbe iz članka 502.c ZPP-a, utvrdio da je ništetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, prema odredbi iz članka 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravna utvrđenja iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog Zakona, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženik, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koja je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

18. Radi se o proširenom djelovanju granica pravomoćnosti odluka donesenih po kolektivnoj tužbi.

19. Prvostupanjski sud se pravilno poziva na presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojim je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. pa je tako presuđeno da je uz ostale tuženike i tuženik u ovom predmetu povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koji traju i nadalje, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koji su zaključeni u vremenu kao i Ugovor tužitelja koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa, a koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

20. Tužitelj se kao pripadnik određenog kolektiviteta pravilno poziva na odredbu iz članka 502.c ZPP-a, a tuženik nije dokazivao da se o ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno pregovaralo. Navedena ugovorna odredba je nepoštena, obzirom je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača (članak 81. stavak 1. i članak 82. u vezi sa člankom 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 i dr. – dalje ZZP). Kako se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi to je ona ništetna pa je tuženik u smislu odredbe iz članka 323. ZOO dužan vratiti tužitelju ono što je na ime ispunjenja takve odredbe primio. Tuženik je kao sastavljač tipskog ugovora i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda nepošten, pa je u skladu s odredbom iz članka 1111. i 1115. dužan vratiti ono što je stekao bez osnove zajedno s kamatom koja teče od dana stjecanja.

21. Pravilno je prvostupanjski sud obvezao tuženika i na platež novčanog iznosa koji je tužitelj podmirio s osnova tzv. "izlazne" naknade. Iz stanja spisa naime proizlazi da iz točke 8. Ugovora o kreditu zaključenog između parničnih stranaka nije jasno na koje se troškove točno odnosi navedena naknada, a ni tužitelj u trenutku zaključenja ugovora nije mogao predvidjeti na koji će se način jednostranom odlukom tuženika određivati visina "izlazne" naknade, te nije niti mogao na pravilan i sveobuhvatan način sagledati sve obveze koje preuzima tim ugovornim odredbama, pa kako se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo to je tuženik po stajalištu ovog drugostupanjskog suda postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer je morao znati da se radi o odredbama koje nisu jasno određene bilo po visini obveze, bilo po određenosti troškova na koje se odnose, a koje zbog svoje neodređenosti u momentu zaključenja ugovora i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda uzrokuju znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se radi o nepoštenim (članak 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača), a time i ništetnim ugovornim odredbama (članak 102. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača). Kako je navedena ugovorna odredba ništetna prvostupanjski sud je pravilno pozivom na odredbu iz članka 323. stavak 1. ZOO-a obvezao tuženika da tužitelju nadoknadi taj iznos zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate, ovo potonje sukladno odredbi iz članka 1115. ZOO-a, jer tuženik je bio nesavjesni stjecatelj, budući je znao, odnosno morao znati da se radi o ugovornoj odredbi koja je suprotna odredbi iz članka 96. stavak 1. ZPP-a. U odnosu na žalbeni navod tuženika prema kojem nije dopušteno i nije protivno kogentnoj normi iz članka 1024. ZOO-a ugovoriti unaprijed štete za slučaj prijevremene otplate kredita valja navesti da obzirom na odredbu iz članka 1024. ZOO-a tuženik bi imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete odnosno onih troškova koji bi mu, kao vjerovniku, nastali prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi), ali se ta naknada, imajući na umu kogentne zakonske odredbe, ne bi smjela odnositi na naknadu štete zbog izgubljenog dijela iznosa kamate, koju je tuženik trebao dobiti da nije bilo prijevremene isplate. Tuženik u predmetu, ponovno se ističe, nije tijekom prvostupanjskog postupka nije predlagao saslušanje svjedoka i financijsko vještačenje na koje se poziva u žalbi (ovo radi utvrđenja postojanja objektivnih administrativnih troškova), a na naknadu štete zbog izgubljene dobiti u vidu gubitka kamate koju bi ostvario da nije bilo prijevremenog raskida ugovora, ne može se osnovano pozivati, kako je to već ranije izneseno.

22. Neosnovano tuženik osporava pravilnost primjene materijalnoga prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare. Naime, rok zastare radi isplate primljenog na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske – izvod iz zapisnika broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., objedinjeno Zapisnikom broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.), odnosno u konkretnom slučaju s danom pravomoćnosti presude donesene u sporu po tužbi Udruge potrošač koja je pravomoćnost nastupila 13. lipnja 2014. Kako je tužba u predmetu podnesena 2016., to je podnesena u okviru petogodišnjeg zastarnog roka u smislu odredbe iz članka 225. ZOO/05.

23. Slijedom svega iznešenog žalba tuženika nije osnovana pa je na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena, a odluka je u pobijanom dijelu pod točkom II izreke potvrđena, time da žalbenim navodima tuženika kojim osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na ništetnost valutne klauzule nisu ni razmatrani, obzirom ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli nije predmet ovog spora.

24. O žalbi tužitelja protiv presude (pod točkom I izreke).

25. U žalbenoj fazi postupka između stranaka, kao što je već ranije navedeno, prijeporno je da li je uslijed ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetan cijeli ugovor.

26. Prvostupanjski sud se poziva na odredbu iz članka 502.c ZPP-a kojom je, kao što je već ranije istaknuto tijekom obrazloženja, propisan učinak presude donesenoj po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa na koji se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati i za koje je sud vezan. 27. Obzirom na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 prvostupanjski sud pravilno ističe da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, jednako kao i odredbe o valutnoj klauzuli, te nalazi da je glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnim ugovora zbog ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom banke kao i zbog ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli neosnovan.

28. Prvostupanjski sud pravilno smatra kako ništavost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi ne dovodi do ništavosti čitavog ugovora, jer ugovor može opstati bez njihovog izuzimanja u primjeni, obzirom sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost.

29. Odredbom iz članka 87. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03 – dalje ZZP) normirano je da ništavost jedne ugovorne odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez takve odredbe. Odredbom iz članka 405. stavak 1. ZOO-a propisano je da ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost cijelog ugovora ako on može opstati bez te odredbe ako ona nije bila ni uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

30. Utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi uspostavlja se ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka na način da se tužitelj kao potrošač dovodi u situaciju kao da je ugovor sklopljen bez te odredbe odnosno nalazi se u situaciji kao da je ugovor zaključen primjenom kamatne stope važećom u vrijeme zaključenja ugovora.

31. Ugovor o kreditu može opstati bez ništavne ugovorne odredbe, obzirom je utvrđenjem djelomične ništetnosti potrošaču omogućeno zahtijevati od banke po pravilima o stjecanju bez osnove preplaćene iznose po osnovi utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe, a što tužitelj u konkretnoj situaciji i traži (drugopostavljenim eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom koji je prihvaćen).

32. Osim toga, odredbom iz članka 87. stavak 2. ZZP/03 i članka 105. stavak 1. ZOO/91 propisana je mogućnost održavanja na snazi ugovora koji u sebi sadrži ništetne ugovorne odredbe.

33. Prema odredbi iz članka 324. ZOO proizlazi da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni novčani iznos, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik kredita se obvezuje banci plaćati ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.

34. Navedeno znači da je svrha predmetnog ugovora bila da tužitelj stekne određena novčana sredstva radi kupovine stana, a banka je ispunila ugovor na način da mu je stavila na raspolaganje novčani iznos od 93.000,00 CHF koji je tužitelj bio obvezan vratiti u kunskoj protuvrijednosti, uz primjenu promjenjive kamatne stope, a početna kamatna stopa je na dan zaključenja ugovora iznosila 4,5 % godišnje.

35. Utvrđenjem ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelj se nalazi u situaciji kao da navedene odredbe nije niti bilo, odnosno ima pravo na obeštećenje u okviru kojeg se obveza po predmetnom ugovoru o kreditu izračunava prema početnoj kamatnoj stopi koja je početno ugovorena (prilikom plasiranja kredita), te ugovor može egzistirati bez navedene ugovorne odredbe.

36. Osim toga, neosnovano je pozivanje tužitelja na shvaćanje suda Europske unije u predmetima C 118/2017, C 260/18 u kojima je zauzeto stajalište da tečajni rizik predstavlja glavni predmet ugovora o zajmu u primjeni članka 6. Direktive Vijeća EEZ/13.

37. Naime, u predmetu C 260/18 polazi se od načelnog stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi ugovora koji u sebi sadrži valutnu klauzulu (koja nije predmet ovog spora) koja u sebi sadrži tečajni rizik upitna, ali iznosi se shvaćanje da članak 6. Direktive Vijeća EEZ/13 ima intenciju uspostavljati ravnotežu između ugovornih stranaka, a ne poništenje svih ugovornih odredaba koje sadržavaju nepoštene odredbe, tako da i takvi ugovori načelno mogu nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredaba ako to proizlazi iz odredaba nacionalnog prava (C-118/2017). Da takvi ugovori mogu nastaviti vrijediti bez nepoštenih ugovornih odredaba proizlazi i iz članka 87. stavak 2. ZZP/03 i članka 105. stavak 1. ZOO/91, kao što je to ranije izneseno tijekom obrazloženja.

38. Slijedom iznešenog prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu te radi povrata novčanog iznosa, pa žalba tužitelja nije osnovana.

39. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita (kako po svome osnovu, tako i po svojoj visini). Pri tome je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje Tarifa). Naime, prema Tbr. 48 Tarife normirano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke, pa je prvostupanjski sud pravilno vrijednost odvjetničkog boda odredio u visini od 2,00 EUR.

40. Slijedom svega iznešenog na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP- a valjalo je žalbe stranaka odbiti kao neosnovane i pobijanu odluku potvrditi.

41. Kako ni tužitelj ni tuženik nisu uspjeli sa žalbom ne pripada im pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. ZPP-a).

42. Obzirom na sve iznešeno presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Alenka Laptalo