REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] J 5
Poslovni broj: Us I-1576/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja JN (OIB: [osobni identifikacijski broj]), nasljednice pok. CN, iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu Zorić & Karačić d.o.o. (OIB: 63745230199), Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, protiv tuženika Grada Zagreba (OIB: 61817894937), gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za opremu novorođenog djeteta, 19. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se zaključak Grada Zagreba, gradonačelnika, KLASA: 143-02/20- 005/263, URBROJ: 251-03-03/4-22-3 od 8. ožujka 2022. godine.
II. Poništava se zaključak Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 143- 02/20-005/168, URBROJ: 254-21-21-1/003-20-02 od 1. travnja 2020. godine.
III. Obustavlja se postupak poništavanja zaključka Grada Zagreba, Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, KLASA: 143- 02/17-04/161, URBROJ: 251-17-13-17-02 od 17. veljače 2017. godine.
IV. O naknadi troškova ovog upravnog spora i o naknadi troškova vezanih uz delegaciju predmeta iz Upravnog suda u Zagrebu u Upravni sud u Rijeci bit će odlučeno posebnim rješenjem.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim zaključkom Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 143-02/20-005/168, URBROJ: 254-21-21-1/003-20-02 od 1. travnja 2020. poništen je zaključak Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, KLASA: 143-02/17-04/161, URBROJ: 251-17-13-17-02 od 17. veljače 2017. (kojim je CN priznato pravo na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta VN, rođ. **.**.2017.), utvrđeno je da CN ne ostvaruje navedeno pravo, te je određeno da će pitanje povrata primljenih nepripadajućih iznosa novčane pomoći biti riješena u posebnom postupku. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže, u bitnome, sljedeće. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 147-P2-699/15-6 od 29. rujna 2015. utvrđeno je da je brak između CN i JN raskinut prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta VN. Spomenutom presudom određeno je da će zajednička djeca SN i LN živjeti s majkom JN. Maloljetna djeca CN (VN, LN i SN) te njihova majka JN od 27. veljače 2019. imaju prijavljeno prebivalište na adresi [adresa]. CN stoga ne ostvaruje pravo na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta, budući da u trenutku podnošenja zahtjeva nije priložio dokaz o razvodu braka prema kojem će zajednička djeca na skrb biti dodijeljena njemu.
2. Tuženik je zaključkom, KLASA: 143-02/20-005/263, URBROJ: 251-03-03/4- 22-3 od 8. ožujka 2022., odbio prigovor CN izjavljen protiv prvostupanjskog zaključka. Zaključak od 8. ožujka 2022. donesen je u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1753/20-9 od 5. studenoga 2021. godine. Tom je presudom poništen raniji drugostupanjski zaključak donesen u ovome predmetu, uz nalog tuženiku da donese novu odluku o prigovoru tužitelja izjavljenom protiv prvostupanjskog zaključka.
3. Ovaj upravni spor u svojstvu tužitelja pokrenuo je CN, a spor je vođen pod poslovnim brojem Us I-576/2023. Nakon tužiteljeve smrti 22. travnja 2023., spor je prekinut izvanraspravnim rješenjem od 25. svibnja 2023. godine. Po okončanju ostavinskog postupka, spor je nastavljen pod poslovnim brojem Us I- 1576/2024, na prijedlog tužiteljeve nasljednice JN, koja u nastavljenom sporu ima položaj tužiteljice.
4. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, sljedeće. Prvostupanjski zaključak se ima smatrati rješenjem kojim se u upravnom postupku rješava upravna stvar. Očito je da je proteklo vrijeme duže od dvije godine za poništavanje rješenja primjenom članka 131. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Tuženik nije postupio u skladu s uputama iznesenima u presudi Upravnog suda u Zagrebu, koji se pozvao i na ustavnosudska stajališta. Tužiteljica predlaže da Sud poništi drugostupanjski i prvostupanjski zaključak. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 3.000,00 eura (uvećano za PDV).
5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporavane odluke, te ističe da je konkretni predmet rješavan na temelju gradskog općeg akta koji Grad Zagreb nije bio dužan donijeti, ali ga je donio u okviru svojih samoupravnih ovlasti, pri čemu se zaključcima kojima se odlučuje o novčanoj pomoći ne stječe nikakvo pravo. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje, te u spisu ovog spora.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 27. siječnja 2025. u odsutnosti urednog pozvanog tuženika, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Osporavani zaključci doneseni su u primjeni Odluke o novčanoj pomoći za opremu novorođenog djeteta („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj 17/17, u nastavku teksta: Odluka). Riječ je o općem aktu koji je donio Grad Zagreb kao jedinica lokalne samouprave koja ujedno ima položaj jedinice područne (regionalne) samouprave, u okviru svojeg samoupravnog djelokruga. Grad Zagreb autonomno uređuje hoće li i kako urediti pravo na novčanu pomoć za opremu novorođenog djeteta. No, ako i kada to učini, rješavanje o tom pravu čini upravnu stvar, o čemu se odlučuje u okviru upravnog postupka. To proizlazi iz članaka 76. i 77.a Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 19/13 – služb. proč. tekst, 144/12, 137/15 – služb. proč. tekst, 123/17, 98/19 i 144/20, vezano uz čl. 1. st. 2. Zakona o Gradu Zagrebu, „Narodne novine“, broj 62/01, 125/08, 36/09, 119/14, 98/19 i 144/20), a podredno i iz članaka 1. i 2. ZUP-a. Navedenome u prilog ide i ustaljena te stabilna upravnosudska i ustavnosudska praksa, pa je nejasno zašto tuženik inzistira na očito pogrešnom tumačenju ove materije. U ovome predmetu tuženik time ujedno prkosi presudi Upravnog suda u Zagrebu od 5. studenoga 2021., iako je tuženik vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda (članak 81. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21). Usto, zaključkom se, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, odlučuje samo o postupovnim pitanjima o kojima se ne odlučuje rješenjem (članak 77. ZUP-a).
9. Osnovano, dakle, tužiteljica naglašava da zaključci od 17. veljače 2017., 1. travnja 2020. i 8. ožujka 2022. imaju bitna pravna obilježja rješenja (upravnog akta), tj. pojedinačne odluke kojom se u upravnom postupku rješava upravna stvar. Upravni akt od 17. veljače 2017. mogao je izvan snage biti stavljen samo primjenom nekog od izvanrednih pravnih lijekova propisanih ZUP-om. Čak i pod pretpostavkom da je tim aktom predmetna upravna stvar riješena pogrešno, očito je da ovdje ne postoji ni jedan razlog ništavosti propisan člankom 128. stavkom 1. ZUP-a, a tuženik ne elaborira ni razloge koji bi upućivali na postojanje osnove za obnovu upravnog postupka (članak 123. ZUP-a). Preostaje izvanredni pravni lijek poništavanja odnosno ukidanja rješenja, u ovom slučaju favorabilnog rješenja (članak 129. stavak 2. i 3., te članak 131. ZUP- a). Tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je upravni akt od 1. travnja 2020. donesen u prekluzivnome dvogodišnjem roku iz članka 131. stavka 2. ZUP-a, niti to proizlazi iz dostavljenog spisa predmeta upravnog postupka (upravni akt od 17. veljače 2017. tužiteljičinom je predniku dostavljen 22. veljače 2017.).
10. U predmetnom slučaju, dakle, nije postojala valjana pravna osnova za stavljanje upravnog akta od 17. veljače 2017. izvan snage.
11. Uzgredno, Sud ukazuje da pravni poredak na odgovarajuće načine uravnotežuje zahtjev zakonitosti i zahtjev pravne sigurnosti, pri čemu zahtjev zakonitosti nema nužno uvijek prednost. Bez valjane pravne osnove za interveniranje u pravomoćno i izvršno rješenje (ovdje: u konkretno favorabilno rješenje), pravni poredak prednost daje pravnoj sigurnosti (ovdje: pouzdanju tužiteljice u pravomoćno i izvršno favorabilno rješenje). Ne mogu sve ranije pogreške pri rješavanju pravnih predmeta biti ispravljene, naročito ne kada se time pogoršava pravna pozicija stranke.
12. Sukladno prethodnom, Sud je poništio upravne akte (označene kao zaključci) od 8. ožujka 2022. i 1. travnja 2020., te je sam riješio stvar obustavom postupka u kojem su doneseni upravni akti poništeni ovom presudom (članak 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz odgovarajuću primjenu članka 46. stavak 5. ZUP-a). Na taj način predmet nije vraćen tuženiku ni prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
13. Točka IV. izreke presude temelji se na članku 148. stavku 4. ZUS-a.
U Rijeci 19. veljače 2025.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- Odvjetniku Davorinu Karačiću, Zagreb, Ulica grada Vukovara 274
- Gradu Zagrebu, gradonačelniku, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1
