REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1278/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Branke Ćiraković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SPORTSKI GRAD TPN d.o.o. u stečaju, OIB 53703638008, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vjekoslav Mladineo, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika GRAD SPLIT, OIB 78755598868, Split, Obala kneza Branimira 17, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, vrijednost predmeta spora 6.636,27 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-502/2022-8 od 31. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-502/2022-8 od 31. siječnja 2023. u točki I. izreke i u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka i sudi:

1. Proglašava se nedopuštenom ovrha odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja kao ovršenika na temelju zahtjeva za naplatu podnesenog kod Financijske agencije od strane tuženika Grada Splita dana 25. svibnja 2022., a na temelju rješenja o ovrsi Grada Splita Klasa: UP/I-415-01/16-03/1165 od 30. prosinca 2016.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.301, 51 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovački sud u Splitu u točki I. izreke odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se proglasi nedopuštenom ovrha odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja kao ovršenika na temelju zahtjeva za naplatu podnesenog kod Financijske agencije od strane tuženika 25. svibnja 2022., a na temelju rješenja o ovrsi Grada Splita od 30. prosinca 2016. i da se naloži tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama. U pobijanom dijelu točke II. izreke naloženo je tužitelju u roku do 15 dana nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 331,81 EUR.

2. Iz obrazloženja probijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je pregledao isprave priložene u spis te utvrdio da je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1688/22 od 29. lipnja 2022. upućen pokrenuti predmetni parnični postupak radi proglašenja nedopuštenim zahtjeva za naplatu podnesenog FINA-i 25. svibnja 2022. na temelju rješenja o ovrsi Grada Splita Klasa: UP/I-415-01/16-03/1165 od 30. prosinca 2016. sukladno odredbi čl. 51. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ) koje je postalo ovršno 26. travnja 2017. Navedenim rješenjem o ovrsi naloženo je ovdje tužitelju platiti komunalnu naknadu za razdoblje od 15. srpnja 2015. do 15. lipnja 2016. u iznosu od 346.413,67 EUR (tada: 2.610.053,80 kn), obračunate zatezne kamate u iznosu od 34.635,94 EUR (tada: 260.964,46 kn) što ukupno iznosi 381.049,61 EUR (tada: 2.871.018,30 kn). Prema pravnom stavu prvostupanjskog suda, predmetno potraživanje nije zastarjelo sukladno odredbi čl. 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), a u predmetnoj pravnoj stvari ne primjenjuje se odredba čl. 135. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09; dalje: ZUP). Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točka I. izreke prvostupanjske presude i točka II. izreke prvostupanjske presude u dijelu u kojem mu je naloženo plaćanje sudskih troškova) zbog svih žalbenih razloga. U bitnome smatra da je osnovan žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i da je pogrešno pravno stajalište prvostupanjskog suda da je odredba čl. 233. st. 1. ZOO-a lex specialis u odnosu na odredbu čl. 135. st. 3. ZUP-a. Poziva se na pravno stajalište iskazano u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-409/2015 od 2. listopada 2018. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtjeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 536,70 EUR.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu ispitana je sukladno odredbi čl. 365. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Neosnovan je žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni razlozi o činjenicama koje je prvostupanjski sud ocijenio odlučnim.

9. Iz stanja u spisu proizlazi sljedeće odlučne činjenice koje je utvrdio prvostupanjski sud:

- ovdje tuženik je 1. siječnja 2015. donio rješenje Klasa:

UP/I-363-03/15-03/007691, Urbroj: 2181/01-11-03-15-01 o visini komunalne naknade za ovdje tužitelja za poslovni prostor površine 31.385,93 m2 koji se nalazi na adresi [adresa] u [adresa], Gradski kotar LOVRET, u iznosu od 28.867,81 EUR (tada: 217.504,49 kn) koju je ovdje tužitelj dužan plaćati ovdje tuženiku od 1. siječnja 2015. mjesečno unaprijed do 15-tog dana u mjesecu (dalje: Rješenje od 1. siječnja 2015.),

- na temelju tog rješenja ovdje tuženik je 30. prosinca 2016. donio rješenje o ovrsi Klasa: UP/I-415-01/16-03/1165, Urbroj: 2181/01-11/01-16-0001 pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovdje tužitelja po svim računima i oročenim sredstvima u svim bankama upisanim u jedinstven registar računa kojim je utvrđeno dugovanje na dan 30. prosinca 2016. s osnove komunalne naknade u ukupnom iznosu od 381.049,61 EUR (tada: 2.871.018,30 kn), naloženo je ovdje tužitelju dugovanje podmiriti u roku od 15 dana od dana dostave rješenja i naloženo je Financijskoj agenciji (dalje: FINA-i) provesti naplatu (dalje: rješenje od 30. prosinca 2016.),

- rješenje od 30. prosinca 2016. postalo je izvršno 26. travnja 2017.,

- ovdje tuženik je 25. svibnja 2022. podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu na temelju rješenja od 30. prosinca 2016.,

- ovdje tužitelj je pred Općinskim sudom u Splitu podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim tvrdeći da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom,

- zaključkom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1688/2022 od 29. lipnja 2022. ovdje tužitelj je upućen na pokretanje predmetne parnice.

10. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovanu tužiteljevu tvrdnju da bi nastupila zastara potraživanja komunalne naknade iz rješenja od 30. prosinca 2016. pozivajući se na zastarni rok od 10 godina iz čl. 233. st. 1. ZOO-a.

12. Rješenje od 30. prosinca 2016. radi ispunjenja novčane obveze je izvršno rješenje doneseno u upravnom postupku koje se provodi u skladu s propisima koji se primjenjuju na sudsko izvršenje, sukladno odredbi čl. 137. ZUP-a. Odredbom čl. 23. t. 3. OZ-a propisano je da je ovršna isprava i ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obveze, ako zakonom nije drugačije određeno. Budući da je rješenje od 30. prosinca 2016. doneseno u upravnom postupku, da sadrži potvrdu izvršnosti i da ima značaj osnove za sudsko izvršenje sukladno odredbi čl. 137. ZUP-a, na izvršenje tog rješenja primjenjuje se odredba čl. 135. st. 3. ZUP-a kojom je propisano da se po isteku roka od 5 godina od dana kada je rješenje postalo izvršno ne može tražiti njegovo izvršenje. Navedena odredba specijalno uređuje samo pitanje roka za „traženje“ provedbe ovrhe na temelju ovršne odluke donesene u upravnom postupku i time ima prednost u odnosu na odredbu čl. 233. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare, koja predstavlja opću odredbu koja uređuje nešto drugo: pitanje zastare samog potraživanja na temelju ovršnih isprava o kojima je u toj odredbi riječ, a ne izvršenje radi ostvarenja tražbine što je propisano odredbom čl. 135. st. 3. ZUP-a. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju poslovni broj Rev-409/2015-2 od 2. listopada 2018. naveo je da je smisao roka za „traženje“ izvršenja izvršne upravne odluke treba tražiti u činjenici da je odluka donesena u upravnom postupku, po tijelu koje bi i po prirodi stvari i svome položaju, po svome značenju i snazi te mogućnostima kojima raspolaže i autoritetu kojeg bi moralo imati, morao naći način i mehanizme da u tom roku bar pokrene („traži“) postupak prinudnog ostvarenja zaštite o kojoj je odlučio: time se pridonosi postizanju pravne sigurnosti onih kojih se donesena odluka tiče - da se nakon tog roka koji se računa od dana kada je rješenje postalo izvršno neće moći tražiti ni provedbu onog o čemu je njome odlučeno. Pri tom okolnost što se prinudna provedba odluke donesene u upravnom postupku vrši u sudskom postupku prema postupovnim odredbama iz Ovršnog zakona, ne daje osnove za zaključak da se u sudskom postupku ne može primijeniti odredba čl. 135. st. 3. ZUP-a. Odredba čl. 135. st. 3. ZUP-a primjenjuje se na svaki propisani način provedbe izvršenja odluke donesene u upravnom postupku pa i na sudski.

13. U predmetnoj pravnoj stvari rješenje o ovrsi od 30. prosinca 2016. postalo je izvršno 26. travnja 2017., a zahtjev za pljenidbu i prijenos novčanih sredstava FINA-i na temelju tog rješenja podnesen je 25. svibnja 2022., po proteku roka od 5 godina od dana izvršnosti. Sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZUP-a predmetno rješenje se ne može izvršiti pa je valjalo prihvatiti predmetni tužbeni zahtjev.

14. Sukladno odredbi čl. 373. t. 3. ZPP-a prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu valjalo je preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev.

15. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155., čl. 164. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT).

16. Tužiteljevi potrebni troškovi u predmetnoj pravnoj stvari bili su: sastav tužbe s PDV-om, što sukladno Tbr. 7/1 OT i Tbr. 46. OT iznosi 165,90 EUR, zastupanje na ročištu po odvjetniku 7. studenog 2021., što sukladno Tbr. 9/1 OT i Tbr. 46. OT iznosi 248,86 EUR, zastupanje na ročištu za objavu presude s PDV-om, što sukladno Tbr. 9/3 OT i Tbr. 46. OT iznosi 124,43 EUR, sastav žalbe s PDV-om, što sukladno Tbr. 10/1 OT i Tbr. 46. OT iznosi 311,07 EUR, sudska pristojba za tužbu i presudu, što iznosi 2x112,81 EUR i sudska pristojba na žalbu u iznosu od 225,63 EUR, što ukupno iznosi 1.301,51 EUR.

Zagreb, 19. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac