Poslovni broj: Usž-117/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja VG, rođenog **.**.1999., državljanina Savezne Demokratske Republike Nepal, smještenog u [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3904/2024-7 od 4. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3904/2024-7 od 4. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom ukida se rješenje tuženika, KLASA: UP/I-216-03/24- 06/15030, URBROJ: 511-01-213-24-2 od 13. rujna 2024. i nalaže se tuženiku da tužitelja odmah pusti na slobodu (točke I. i II. izreke). Točkama III. i IV. izreke odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć i nalaže se tuženiku da isplati opunomoćeniku tužitelja iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

2. Rješenjem tuženika od 13. rujna 2024. određeno je ograničenje slobode kretanja tužitelju smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, na razdoblje od 3 mjeseca, od dana uručenja rješenja.

3. Tuženik pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ponavljajući utvrđenja i navode iz upravnog postupka, ističe da je isti u cijelosti pravilno proveden. Smatra da su ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 2. točke 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti za ograničavanje slobode kretanja tužitelja. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da iz podnesene žalbe proizlazi da razloge presude tuženik nije prihvatio i razumio na način kako je to sud napisao i obrazložio. Mjera smještaja u prihvatni centar može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja. Smatra da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da u osporenom rješenju tuženika ne postoje razlozi zbog kojih mu nije izrečena neka blaža mjera. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Postaje aerodromske policije Pleso od 4. rujna 2024. protjeran iz Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP) jer je utvrđeno da se nalazi u nezakonitom boravku budući da mu je ranije izdana dozvola za boravak i rad istekla 15. rujna 2023.

7.1. Rješenjem Postaje aerodromske policije Pleso od 4. rujna 2024. tužitelj je smješten u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnji poslova Republike Hrvatske jer se tužitelja nije moglo odmah udaljiti s teritorija EGP-a.

7.2. Tužitelj je 13. rujna 2024. izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

8. U sudskom sporu izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika te je izveden dokaz saslušanja tužitelja.

9. Tužitelj je u iskazu od 30. listopada 2024. između ostaloga naveo da je u Republiku Hrvatsku ušao legalno, na temelju radne dozvole i posredstvom agencije za zapošljavanje. Na prvom zaposlenju radio je oko četiri mjeseca nakon čega je dobio otkaz te da je nakon tog otkaza uspio naći novo zaposlenje izvođenjem građevinskih radova negdje u Dalmaciji. Navodi da su ga na tom novom poslu uvjeravali da je uredno prijavljen. Izjavio je da je došao iz Nepala u kojem je loše živio te da na području EGP-a želi raditi i ostati u Republici Hrvatskoj.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i iskaza tužitelja te je na tako utvrđeno činjenično stanje, primijenio materijalno pravo, članak 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23.; dalje: Zakon) i usvojio tužbeni zahtjev.

11. Člankom 54. stavkom 2. Zakona propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procjeni da je to potrebno i zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima (točka 7.).

12. Člankom 54. stavkom 6. Zakona određeno je da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

13. Člankom 54. stavkom 11. Zakona određeno je da Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja.

14. Prema naprijed navedenim odredbama Zakona, sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti nizom mjera propisanih člankom 54. stavkom 5. Zakona. Mjera smještaja u prihvatni centar za strance, kao najstroža mjera ograničenja slobode kretanja, može se izreći ako se utvrdi da se drugim mjerama ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

15. Ovaj Sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio da su ispunjeni uvjeti iz članka 54. stavka 2. točke 7. Zakona, odnosno uvjeti za ograničavanje slobode kretanja tužitelja. Međutim, tuženik je izrekao najstrožu mjeru za ograničenje slobode kretanja, bez da je dao razloge zbog kojih svrha ograničavanja slobode kretanja ne može ostvariti drugim mjerama.

16. Slijedom navedenog, budući da obrazloženju osporenog rješenja nisu navedeni razlozi zbog kojeg tužitelju nije izrečena neka blaža mjera, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da se rješenje tuženika ne može ispitati.

17. Razlozima navedenim u žalbi tuženik nije doveo u sumnju zakonitost osporavane prvostupanjske presude.

18. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

19. S obzirom na to da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić