REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU

B. Radić 2

Poslovni broj: P-67/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Varaždinu, po sutkinji Jasni Lekić, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalistice Ivane Starčević, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. [adresa], OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "TRČKA", Brezovec 16, Sveti Martin na Muri, OIB: 97619857492, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz ZOU Plavetić-Knežević-Kriković iz Čakovca, radi naknade štete, u pisanom postupku u predmetu male vrijednosti spora, 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, LOVAČKOM DRUŠTVU „TRČKA“, BREZOVEC 16, SVETI MARTIN NA MURI, OIB: 97619857492 da tužitelju Croatia osiguranju d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, isplati iznos od 477,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 12. srpnja 2022. godine pa do isplate po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 30. prosinca 2024. po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 53,08 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. veljače 2025. kao dana presuđenja pa do isplate po stopi od 6,15% godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se sudjelovanje umješača Euroherc osiguranje d.d. na strani tuženika.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. kolovoza 2024. protiv tuženika podnio tužbu radi naknade štete u iznosu od 477,80 eura sa zateznom kamatom, nastale mu zbog isplate iznosa za popravak oštećenja vozila njegovog osiguranika, uslijed naleta na divljač.

2. Nesporne su među strankama u ovom postupku slijedeće činjenice:

- dana 07.05.2022. godine, oko 5,25 sati, na kolniku županijske ceste broj 2005, između naseljenih mjesta [adresa] i [adresa], pred vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao MČ, sa područja lovišta tuženika istrčala je divljač i udarila u vozilo, čime je na vozilu nastala imovinska šteta u iznosu od 477,80 EUR. Naime, tuženik navodi da se štetni događaj navodno dogodio kako je to opisano u tužbi, te ne spori iznos štete.

3. Tužitelj u tužbi osim nespornih činjenica navodi:

- vozilo reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo ŠČ, je u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 010914541129 sa ugovorenim kasko osiguranjem za slučaj udara u životinju

- temeljem uvodno spomenutog ugovora o osiguranju tužitelj je osiguraniku naknadio štetu u iznosu od ukupno 477,80 EUR

- tužitelj je pozvao tuženika i tuženikova osiguravatelja na podmirenje regresnog duga, ali je namirenje ostalo bezuspješno

- lovištem iz kojeg je divljač istrčala gospodari tuženik i za nastalu štetu odgovara sukladno odredbama iz Zakona o lovstvu (članak 80., članak 76. stavak 2.) i Zakona o obveznim odnosima (članak 1063., 1064. i 1067. ZOO-a)

- naime, divljač na javnoj cesti neprijeporno predstavlja opasnu stvar, a iz odredbe čl. 76. stavak 2. Zakona o lovstvu jasno proizlazi da u slučaju, kada je do štete došlo naletom divljači na vozilo u vrijeme kada se nije provodio lov, u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako

Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije

- prema tome, u situacijama, poput konkretnog slučaja, budući da Zakonom o lovstvu kao lex specialis, nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari tuženik, u vrijeme kada se nije provodio lov, treba primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuje odgovornost za štetu.

4. Tuženik u svom odgovoru na tužbu od 28. listopada 2024. navodi:

- tuženik ističe prije svega prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da nije odgovoran za navodni predmetni događaj, a sukladno tome niti za naknadu štete koju tužitelj ovom tužbom potražuje

- glava 2. primjenjujućeg Zakona o lovstvu (NN 99/18, 32/19, 32/20), u daljnjem tekstu: „ZL“) „Lovišta, vrste lovišta i površine na kojima se ne ustanovljavaju lovišta“, dakle, u podtočkama I. II. i III. te glave, jasno i nedvojbeno propisuje kako se i na kojim područjima u RH ustanovljavaju lovišta, odnosno, na kojima se ne ustanovljavaju lovišta

- u čl. 11. st. 2. ZL-a., točki 5., propisuje se: „Zabranjuje se ustanovljavanje lovišta na: 5. na javnim cestama i drugim javnim površinama; 8. na drugim površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov“

- kako dakle navodno predmetno mjesto štetnog događaja prema navodu tužitelja, ulazi u područje propisano čl. 11. st. 2. t. 5. ZL-a (površina na kojoj se ne ustanovljava lovište), to se ima primijeniti čl. 20. ZL-a koji glasi:

(1) Na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta divljač je dužan štititi korisnik te površine.

(2) Lov divljači s površina na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta obavlja korisnik te površine ako je registriran za obavljanje lova ili može lov povjeriti registriranoj pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku).

- kako je temeljem čl. 3. st. 1. Zakona o cestama propisano da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi to je jednostavno za zaključiti kako je pasivno legitimirana osoba za ovakvu vrstu sporova ovlaštena osoba za upravljanje tim cestama, a ne ovdje tuženik, dok je eventualno podredno pasivno legitimirana i jedinica lokalne samouprave

- obzirom da je na dionici predmetne prometnice postavljen prometni znak koji ukazuje na opasnost od divljači na cesti, tužitelj je trebao prilagoditi brzinu i upravljati vozilom na način da je bio spreman pravovremeno reagirati na pojavu divljači na cesti, obratiti pozornost i oprezno voziti tim dijelom ceste koji je obuhvaćen opasnošću, a samim time ako je vozač prilagodio brzinu uvjetima na cesti, uspješno bi izbjegao nalet ili čak i zaustavio vozilo

-iz navedenih razloga, upravo bi vozač – tužitelj, sasvim ili poglavito, pridonio nastanku navodnog štetnog događaja

-obveze upravljanja lovištima propisane su i preuzete po lovnogospodarskoj osnovi („LGO“), temeljnim aktom svakog lovoovlaštenika, koja se donosi za razdoblje od 10 godina, i koje izvršenje kontrolira više nadležnih državnih institucija

- u glavi VII. ZL-a zakonodavac propisuje obveze koje nameće lovoovlaštenicima, a koje se odnose na mjere sprječavanja šteta od divljači

- tuženik provodi slijedeće mjere: izgradnja hranilišta, prihrana i dohrana divljači, planirani odstrjel divljači radi održavanja optimalnog broja jedinki, izgradnja i održavanje lovnogospodarskih objekata itd

- neprovođenje određenih mjera uzgoja i zaštite divljači predstavlja prekršaj po čl. 92. ZL-a, a za koji bi tuženik bio kažnjen novčanom kaznom od 30.000,00 – 70.000,00 kn. - kako tuženik nije nikada kažnjen za takav prekršaj, odnosno, kako ne postoji presuda kojim se tuženik proglašava krivim za isti, to se ima smatrati da je tuženik poduzimao sve potrebne mjere sukladno ZL-u

- obzirom je tuženik u lovnoj godini 2022. uredno gospodario lovištem, to se, ukoliko sud ne prihvati elaboriran stav promašene pasivne legitimacije u ovom predmetu, ukazuje da je temeljem čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima, a koji propisuje „Oslobođenje od odgovornosti“, ovdje ispunjen element za oslobođenje od odgovornosti za tuženika ukoliko sud prihvati navode tužitelja o odgovornosti tuženika, a čije odredbe glase: „Vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili pak otkloniti“

-u tom smislu, tuženik navodi da je u lovište unosio dovoljno hrane sukladno utvrđenju iz lovnogospodarske osnove, da je na dionici postavljena tabla „divljač na cesti“, kao i da je te godine vršio odstrjel sukladno utvrđenju iz lovnogospodarske osnove, kao i što je imao i održavao dovoljan broj lovnogospodarskih objekata čiji je cilj upravo zadržavanja divljači u lovištu

- stoga, kako se tužitelj poziva na objektivnu odgovornost tuženika, tuženik ističe da to ne znači i njegovu apsolutnu odgovornost, već da se tuženik ima osloboditi odgovornosti upravo zbog činjenice da izlazak divljači na cestu, usprkos svim naporima koje je tuženik uredno izvršavao, akt više sile tj. nepredvidivi vanjski utjecaj na koji tuženik nije mogao utjecati, a za koji tuženik ne odgovara.

5. Što se tiče podneska umješača, društva Euroherc osiguranje d.d., koje društvo je sud pozvao, sukladno molbi tuženika, da pristupi parnici u svojstvu umješača na strani tuženika, procesnu situaciju ovdje nastalu povodom podneska umješača od 23. prosinca 2024. na strani tuženika, valja razriješiti primjenom odredaba ZPP-a, i to:

- članka 208., prema kojima: (stavak 1.) Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvu se nalazi u trenutku kad se umješa u parnicu. U daljnjem tijeku parnice on je ovlašten stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka kojoj se pridružio., (stavak 4.) Parnične radnje umješača imaju za stranku kojoj se pridružio pravni učinak ako nisu u suprotnosti s njezinim radnjama.,

- članka 209., prema kojima: (stavak 1.) Ako pravni učinak presude treba da se odnosi i na umješača, on ima položaj jedinstvenog suparničara. (stavak 2.) Umješač s položajem jedinstvenog suparničara može podnijeti izvanredni pravni lijek i u parnici u kojoj do nastupanja pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu nije sudjelovao kao umješač.,

- članka 201., prema kojem: Ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli.,

- članka 202., prema kojem: Ako rokovi za izvršenje određene parnične radnje za pojedine jedinstvene suparničare ističu u razno vrijeme, tu parničnu radnju može svaki suparničar poduzeti sve dok ma i za jednog od njih još teče rok za poduzimanje te radnje.

6. U okolnostima konkretnog slučaja umješač na strani tuženika nema položaj jedinstvenog suparničara, a sve obzirom da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 201. ZPP-a da bi se umješač s tuženikom imao smatrati („bilo prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa“) jednom parničnom strankom: njihova je pozicija samostalna i različita i spor se može riješiti na različiti način prema jednome i drugome, odnosno ishod postupka po tužbi tužitelja u odnosu na ovdje tuženika, ne znači jednak ishod njegove eventualne tužbe i u odnosu umješača. Gledano u svjetlu navedenog, kako u okolnostima konkretnog slučaja umješač na strani tuženika nema sa tuženikom položaj jedinstvenog suparničara, on nije imao pravo na posebne rokove za podnošenje odgovora na tužbu ukoliko bi se njegov podnesak smatrao odgovorom na tužbu, već je istu mogao sa uspjehom podnijeti samo u roku u kojem je odgovor mogla podnijeti stranka kojoj se pridružio. U konkretnom slučaju tuženik je odgovor na tužbu mogao podnijeti do 31. listopada 2024., a umješač je podnesak podnio 23. prosinca 2024. Također nema uvjeta da se umješaču navedeni podnesak prizna kao podnesak koji stranke pod određenim uvjetima mogu sudu podnositi, budući da sud podnošenje takvog podneska, u konkretnim okolnostima slučaja kada je tuženik podnio odgovor na tužbu, te je prema stavu suda činjenično stanje podobo za donošenje zakonite presude u pisanom postupku koji se vodi u predmetima male vrijednosti spora čl. 461.a ZPP-a), ne bi dopustio niti tuženiku (čl. 299.a ZPP-a).

7. Stoga sud u konkretnom slučaju ovdje iznosi podnesak umješača samo u dijelu u kojem isti daje izjavu o stupanju u parnicu, te predlaže da mu sud dozvoli sudjelovanje u postupku u svojstvu umješača, a ukoliko mu sud dozvolu sudjelovanje u postupku u svojstvu umješača, ističe da se pridružuje navodima iz odgovora na tužbu i dokaznim prijedlozima tuženika.

8. Temeljem navedenog, sporne relevantne činjenice među strankama su: je li za nalet vozila na divljač odgovoran vozač vozila osiguranika tužitelja jer je upravljao vozilom nedopuštenom i neprilagođenom brzinom, pasivna legitimacija tuženika vezano za to da li se nalet vozila na divljač dogodio unutar lovišta kojim upravlja lovoovlaštenik Lovačko društvo "Trčka", da li cesta na kojoj se dogodio nalet vozila na divljač, ukoliko se nalazi unutar lovišta, ima drugačiji pravni režim od ostalog dijela lovišta što se tiče odredaba Zakona o lovstvu koje uređuju odgovornost za štetu unutar lovišta, budući da je inače zabranjeno ustanovljenje lovišta na javnim cestama, nadalje postoje li okolnosti koje dovode do oslobođenja od odgovornosti tuženika, kao i to od kada teku zakonske kamate na eventualno dosuđeni iznos naknade štete.

9. U dokaznom je postupku sud vezano za sporne bitne činjenice proveo slijedeće dokaze uvidom u službenu zabilješku PPP Čakovec, broj: 211-08/22-3/4053, kartu lovišta, policu osiguranja br. [broj police osiguranja], Uvjete za osiguranje od automobilskog kaska, prijavu štete i odštetni zahtjev iz osiguranja automobilskog kaska, prometnu dozvolu za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], vozačku dozvolu i alkotest za ŠČ, izvid štete s kalkulacijom popravka za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], fotografije o oštećenju za vozilo reg. oznake [registarska oznaka], dokaz o izvršenom plaćanju, regresni zahtjev od 06.10.2022. i 08.08.2023. godine. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja: saslušanje u svojstvu svjedoka vozača MČ iz [adresa], na okolnost nastanka i dinamike prometne nezgode, kao i divljači koja je udarila u vozilo, te utvrđenih tragova divljači, pribava službenim putem cjelokupnog spisa od PPP Čakovec, broj: 211-08/22-3/4053 sa pripadajućom skicom mjesta, zapisnikom o očevidu, fotodokumentacijom očevida u boji, izuzetim i pohranjenim tragovima i službenim bilješkama o obavljenom razgovoru sa sudionicima i svjedocima, saslušanje u svojstvu svjedoka policijskih službenika koji su obavljali očevid na mjestu događaja (imena istih službenim putem pribaviti od PPP Čakovec, te potom ih pozvati sa adrese poslodavca), na okolnost zatečenih i fiksiranih tragova na mjestu nezgode, zatečene divljači, nastalih oštećenja na vozilu, te drugih okolnosti vezano uz dinamiku nastanka štetnog događaja, prometno vještačenje radi utvrđivanja dinamike nastanka prometne nezgode i nastalih oštećenja na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], po potrebi, pribava podataka o lovnogospodarskoj osnovi tuženika (ukoliko tuženik ospori da gospodari divljači), po potrebi pribava podataka o granicama lovišta tuženika od nadležnog ministarstva (ukoliko tuženik ospori da bi do štetnog događaja došlo unutar područja kojim isti gospodari), provođenje biološkog vještačenja izuzetih tragova, kao i fiksiranih tragova vidljivih na fotografijama o oštećenju vozila, ukoliko tuženik ospori da je do naleta na vozilo došlo od strane divljači, po potrebi pribava službenim putem očitovanja od Ministarstva poljoprivrede, Uprave šumarstva, lovstva i drvne industrije, Sektora lovstva, Planinska 2a, 10000 Zagreb, o tome je li divljač koja je udarila u vozilo na popisu divljači, gospodari li istom tuženik te postoji li njegova izvanugovorna odgovornost za štetu prouzrokovanu naletom divljači na motorna vozila, u slučaju osporavanja visine provođenje strojarskog vještačenja radi utvrđivanja visineštete na vozilu, po potrebi financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost izvršenih isplata osigurnine. Sud je tako odlučio jer su svi ti dokazni prijedlozi, osim dokaznog prijedloga saslušanja svjedoka vozača MČ odugovlačeći, jer su predloženi ili na nesporne činjenice ili na činjenice koje je sud utvrdio temeljem provedenih dokaza. Sam dokazni prijedlog saslušanja vozača MČ na okolnost nastanka i dinamike prometne nesreće što uključuje i svjedočenje na okolnost brzine vožnje, sud je odbio kao nedopušten u odnosu na tužitelja u tom smislu što on nije dužan dokazivati predmetnu činjenicu brzine vožnje svog osiguranika, odnosno je li ona bila primjerena ili ne, budući da na toj činjenici tužitelj niti ne temelji svoj tužbeni zahtjev, odnosno prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka u tom dijelu nije sukladan pravilu o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje u tekstu: ZPP). Sud je kao odugovlačeće odbio slijedeće dokazne prijedloge tuženika: pribava mišljenja od nadležnog Lovačkog saveza – smatra li se mjesto predmetne nezgode lovištem, odnosno, da li je na toj površini ustanovljeno koje lovište, te pribava očitovanja od Županijskih cesta da li su s kojom pravnom ili fizičkom osobom (obrtnikom) imali kritične zgode sklopljen ugovor o obavljanju lova na površini javne ceste na kojoj se dogodila sporna nezgoda, budući da je spornu činjenicu da li se štetni događaj desio u lovištu utvrdio temeljem provedenih dokaza. Također je sud kao nevažne/predložene radi utvrđenja nebitnih činjenica, odbio slijedeće dokazne prijedloge tuženika: saslušanje predsjednika tuženika i uvid u lovnogospodarsku osnovu tuženika za sporno razdoblje na okolnost poduzimanih radnji tuženika u lovištu.

10. Nakon savjesne i brižljive ocjene svih dokaza koje je proveo, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u pretežitom dijelu, dok je u manjem dijelu neosnovan.

11. Iz službene zabilješke Pu međimurske, PPrP Čakovec, broj 211-08/22-3/4053 od 08. svibnja 2022. proizlazi da je o štetnom događaju obaviješten lovnik LD " M" [adresa], GČ, koji je izašao na mjesto događaja, nadalje da je na navedenoj dionici županijske ceste broj 2005 postavljen prometni znak opasnosti "Divljač na cesti" sa dopunskom pločom 3000 metara, a događaj se zbio na 1800 metara od postavljenog prometnog znaka, kao i to da je vozač vozila MČ podvrgnut ispitivanju alkoholiziranosti alkometrom marke "Drager" kojom prilikom kod istog nije utvrđena prisutnost alkohola u organizmu. Nakon udara nepoznata životinja (srna) se udaljila u nepoznatom smjeru. Na mjestu događaja pronađeni su tragovi nastalih oštećenja na osobnom automobilu tre tragovi dlake na vozilu. Na osobnom automobilu oštećen je prednji branik sa ukrasnom maskom. U vrijeme događaja bila je noć, kolnik mokar, kiša, vidljivost i preglednost dobra. Kolnik navedene ceste na mjestu događaja proteže se ravno, podijeljen na dvije prometne trake namijenjene za promet vozila u oba smjera, širine 5,60 m, brzina kretanja vozila ograničena je prometnim pravilom na 90 km/h.

12. Točno je da je sukladno čl. 11. Zakon o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20., 127/24.; dalje u tekstu: ZL) zabranjeno ustanovljavanje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama. Međutim ovdje se na radi o tome da bi u konkretnom slučaju lovište bilo ustanovljeno na cesti na kojoj je došlo do naleta vozila na divljač već se navedena cesta nalazi unutar lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika, pa prema tome čini područje lovišta, te se na odgovornost lovoovlaštenika kao osobe koja gospodari lovištem primjenjuju propisi o odgovornosti za štetu unutar lovišta, između ostalog slijedeće odredbe ZL: čl. 76. st. 2.: U pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije; čl. 80. st. 6.: Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

13. Sud je utvrdio da se cesta na kojoj je došlo do naleta vozila na divljač nalazi unutar lovišta kojim gospodari tuženik budući da je o štetnom događaju obaviješten lovnik LD "Trčka" [adresa], GČ, budući da tuženik nije osporio da se cesta na kojoj je došlo do naleta vozila na divljač nalazi unutar lovišta kojim gospodari tuženik, te budući da činjenica da se navedena cesta nalazi unutar lovišta proizlazi i iz činjenice da je na istoj postavljen prometni znak "Divljač na cesti" kao i iz karte lovišta. Iz svega navedenog, proizlazi da se navedena cesta na kojoj se desio štetni događaj nalazi unutar lovišta kojim upravlja tuženik. S tim u vezi relevantne su odredbe LV, čl. 14., 15. i 17., prema kojima ceste, željezničke pruge i za njih vezani objekti, vodotoci, kanali i slično ne smatraju se prekidom zemljišta na kojima se ustanovljuju državna, privatna ili zajednička lovišta, iz čega jasno proizlazi da se cesta može nalaziti unutar lovišta, što je i ovdje slučaj.

14. Budući da je teret dokaza za činjenicu koju je tuženik istaknuo, a ta je da je osiguranik tužitelja vozio neprilagođenom brzinom, jer u protivnom do naleta na divljač ne bi došlo, na tuženiku, a da on nije predlagao dokaze na tu okolnost, sud navedenu činjenicu nije utvrđivao. Naime, tužitelj temelji odgovornost tuženika na njegovoj objektivnoj odgovornosti, polazeći od pravne osnove da je divljač opasna stvar sukladno Zakonu o obveznim odnosima, slijedom čega tužbeni zahtjev temelji na relevantnim činjenicama za tu pravnu osnovu, a koje je i dokazao. Stoga sud temeljem pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a i temeljem drugih provedenih dokaza kojima raspolaže u spisu, vezano za spornu činjenicu je li za nalet vozila na divljač odgovoran vozač vozila, utvrđuje da za nalet vozila na divljač nije odgovoran vozač vozila.

15. Stoga, sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o izvanugovornoj obvezi, proizašloj iz naknade štete lovoovlaštenika prema tužitelju temeljem čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011.,78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.; dalje u tekstu: ZOO) čija odredba glasi: "Šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete." Dakle u konkretnom slučaju treba primijeniti pravila ZOO-a o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari budući je do štete na vozilu u vlasništvu osiguranika tužitelja došlo naletom divljači na vozilo koji nalet tužitelj kao vozač nije mogao izbjeći (tuženik na kojem ne teret dokaza ne dokazuje protivno budući da tijekom postupka nije dokazao postojanje ekskulpacijskih razloga za oslobođenje odgovornosti za štetu predviđenih člankom 1067. ZOO-a). Divljač u pokretu koja se nekontrolirano kreće cestom kojom se prometuje predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe članka 1045. stavka 3. ZOO-a, u kojem slučaju da bi se vlasnik stvari ili osoba kojoj je stvar povjerena na čuvanje oslobodio odgovornosti, je na njemu teret dokazivanja ostvarenja pretpostavki propisanih člankom 1067. ZOO-a. Vlasnikom divljači se prema ustaljenoj sudskoj praksi smatra njihov imatelj - lovoovlaštenik iz čijeg je lovišta divljač izašla na cestu. Osim toga, u konkretnom slučaju ne postoje razlozi za oslobođenje tuženika od odgovornosti kao vlasnika opasne stvari jer da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili pak otkloniti unatoč tome što je tuženik poduzimao sve radnje da ukloni mogućnost dolaska divljači na javnu cestu ili tu mogućnost svede na najmanju moguću mjeru, budući da je upravo objektivna odgovornost lovoovlaštenika za štetu kao vlasnika divljači ustanovljena iz razloga da se uspostavi sustav odgovornosti i naplata šteta koju vozačima na vozilima uzrokuje divljač, za koju i sama riječ govori da je divljač, između ostalog, i iz razloga jer je njeno kretanje nepredvidivo. Slijedom navedenog sud utvrđuje uglavnom osnovanim tužbeni zahtjev kao pod toč. I. izreke.

16. Imajući u vidu da tužitelj dokazuje da je platio štetu svom osiguraniku MČ putem izjave o prijeboju i plaćanjem ostatka iznosa 11. srpnja 2022., što proizlazi iz izvatka po transakcijskom računu (list 15,16), sud je imajući u vidu odredbu članka 1086. ZOO-a, prema kojoj se obveza naknade imovinske štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, utvrdio da tužitelj ima pravo na zatezne kamate od 12. srpnja 2022. pa do isplate.

17. Sud je s obzirom na uspjeh tužitelja odlučio o trošku temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Također je odlučujući o trošku primijenio i odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a prema kojoj će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Odluka o naknadi troškova temelji se na odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/2023.), i to Tar. br. 1. st. 1. i Tar. br. 2. st. 1.

18. Tužitelj je zatražio, a sud mu je dosudio kao opravdani trošak na teret tuženika trošak parničnog postupka koji se odnosi na sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,54 Eur i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 26,54 Eur. O trošku je odlučeno kao pod toč. II. izreke presude.

U Varaždinu 19. veljače 2025.

Sutkinja

Jasna Lekić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovog suda na Visoki trgovački sud u Zagrebu. Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st.

5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Protiv ovog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

DNA:

-Tužitelju po punomoćnici MČP

-Tuženiku po punomoćniku AČ

-Umješaču po punomoćniku DČ